Kultura
KUDA IDEŠ HRVATSKI NARODE…???
Kud ideš HRVATSKI narode ? Jesi li se umorio kročiti trnovitim putima ? Jesi li išta naučio na padovima ? Jesi li umoran od slika krvi i stradanja … zjape li u tvojim mislima sve one slike ruševina?
Zatvaraš li oči pred grobovima ? Uočavaš li u masama ljudi, djecu bez roditelja, majke bez sinova, ljude bez udova ? Skrivaš li pogled pred njihovim napaćenim licima i tužnim, dubokim očima? Tražiš li toj dubini razloga ? Brojiš li njihove rane i uspoređuješ ih s visinom njihove mirovine ? Ili pak vidiš mlade ljude koji su radije „na grbači države nego da idu nešto raditi” ? Bi li mjenjao svoj život za njihove krvave “povlastice” ?
Vrte li ti se pred očima slike poniženih generala ? Žuljaju li te okovi na njihovim rukama ? Sputavaju li tvoju slobodu njihovi zidovi ? Zebe li tvoje srce zbog daljine njihovih najmilijih? Dijeliš li njihov strah i neizvjesnost ? Ranjava li tvoje srce LAŽ? Znaš li uopće što je Istina? Znaš li ili „tako kažu”?
Čuješ li krik nestalih… krik bez traga ? Urežu li ti se u dušu, u čitavo biće samoubojstva hrvatskih ratnika ? Imaš li miran san ?
Imaš li još oči i uši ili ih zatvaraš sebi i tvojoj djeci bez grižnje savjesti ? Prelako,prebrzo zaboravljaš ! Kuda ideš ?
Jesi li zaboravio one koji su krvarili dok si se ti skrivao u sigurnosti Njemačke, Austrije, Amerike, dok si završavao fakultete u sigurnosti, dok si se bogatio na životima malih i „beznačajnih” ?
Jesu li ih zaboravili i oni koji su vikali :”VUKOVAR, VUKOVAR”, koji su ispraćali i dočekivali naše ratnike, koji su jednom, nekad bili jedinstveni, pa i dok su dijelili strah i neizvjesnost u podrumima?
Gdje si bio jučer HRVATSKI narode ? Zašto su ovi prvi izašli na izbore, a ovi drugi prepustili Hrvatsku onima koji je nikad nisu ni htjeli?
Misliš li, HRVATSKI narode da je „PRAVDA” u Haagu ? Misliš li da je „PRAVDA” osuditi hrvatske generale, zatvoriti hrvatske branitelje, pretresati im kuće na Božić?
Obnavljati kuće neprijateljima ovog naroda, a hrvatske branitelje ostaviti na golim betonskim podovima, pod krovovima koji prokišnjavaju, na zimi bez grijanja, bez hrane… bez ponosa! Misliš li da je „PRAVDA” umirati bez saznanja o svojim poginulima, gledati u oči ubojicama svoje djece i očeva ?
Misliš li da je „SVJETLO” za Hrvatsku još jedna patvorina koja će iscrpiti sve ono vrijedno što imamo, misliš li da je „SVJETLO” skinuti križeve iz hrvatskih škola, ureda, bolnica ? Misliš li da je „SVJETLO” zaboraviti sve sveto i moralno što nas je održalo na ovim prostorima kroz burna stoljeća ?
Gdje si danas HRVATSKI i KATOLIČKI narode ? Tako se barem izjašnjavaš…
Je li „ BUDUĆNOST” Hrvatska bez svojih branitelja ? Je li „ BUDUĆNOST” zlo koje je donijelo toliko stradanja i patnje ovom narodu ? Jesu li „BUDUĆNOST” neki propali ideali koje smo i u Domovinskom ratu pobijedili, simboli pod kojima je prolivena hrvatska krv? Je li „BUDUĆNOST” ovoga naroda služenje europskoj politici, dobrosusjedskim odnosima, JE LI „BUDUĆNOST” ZABORAV ?
HRVATSKI narode, moj narode… nisi smio zdravo za gotovo uzeti slobodu koja ti je dana, nisi smio zaboraviti da je u svaki centimetar tla po kojem hodaš utkan ŽIVOT hrvatskih branitelja i civila……nisi smio zaboraviti na HRVATSKU …
Domovina
Ovo je članak s Croative.net iz 2014., kojeg je prenio fb profil Garešnica, zahvaljujemo na podsjetniku!
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina
Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.
Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.
Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.
U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.
U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).
„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.
Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.
Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.
HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).
Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni
Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.
Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat, zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.
Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju. Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.
U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.
Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.
Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.
Društvo
SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke
Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.
Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.
Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.
-
Vijesti1 tjedan ago
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna ago
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti3 dana ago
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 dana ago
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 tjedna ago
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna ago
Izložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna ago
“Obitelj je temelj naše budućnosti, Hasanbegović možda ipak bude dio izvršne vlasti”
-
Vijesti1 dan ago
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’