Connect with us

Društvo

Kyle Rittenhouse, heroj i mučenik

Published

on

Kontekst: Kyle Ritthenhouse, američki adolescent (17), dobrovoljac koji je sudjelovao u saniranju štete prouzročene “antirasističkim prosvjedima” u Kenoshi, čak i nudeći prvu pomoć ranjenima, morao se svojim oružjem braniti od horde agresivnih antifa koristeći poluatomastko oružje, kojim je ubio dva napadača, a trećeg ranio. Zbog svega toga je uhićen je, trenutno optužen za dvostruko ubojstvo i uporabu oružja koje kao maloljetnik nije mogao legalno – navodno – nositi sa sobom.

Budući da Facebook cenzurira publikacije u obranu mladića, učiniti ćemo to činiti u slobodnom mediju, nastojeći pristupiti predmetu s najvećom mogućom korektnošću – svakako ne u političkom smislu. Za ovo ću se poslužiti analizom Brata Nathanaela, Židova koji se preobratio na kršćanstvo (apsurdnim smatram optužbu za antisemitizam za koji ga neki optužuju; situacija koja je dovela do zatvaranja njegovog YouTube kanala koji je neko vrijeme bio cenzuriran, poput PayPal računa među ostalim platformama ):

Heroji se često jave u jednom izvanrednom trenutku.

Ali Kyle Rittenhouse bio je inače vanserijski momak.

Kyle je radio kao spasilac u zajednici u Kenoshi prije nego što se prijavio za čišćenje grafita u lokalnoj srednjoj školi.

Nakon dobro odrađenog dana, spremao se provesti noći nudeći medicinsku pomoć ozlijeđenim u neredima u Kenoshi. Iz prethodnog intervjua s njim:

[“Što radiš ovdje? Očito si naoružan i ispred si ove firme koji smo sinoć vidjeli kako gori. Pa što se sada događa? “„ Pa ima ozlijeđenih i naš je posao zaštititi ovu firmu. A dio mog posla je i pružanje pomoći ljudima. Ako je netko ranjen, ja sam također u opasnosti. Zbog toga imam pušku, jer očito se moram zaštititi. Ali imam i svoju torbicu za prvu pomoć. “]

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je kyle-hurt.png

Kyle je znao da, iako je bio sporedna ličnost u zbivanjima, “protest” može brzo poći na gore.

Ali Kyle je nosio više od samo torbice s lijekovima i puške.

Brza mrlja koja s vatrogasnim aparatom trči prema opasnoj zoni nitko je drugi nego Kyle Rittenhouse koji će ugasiti požar.

Čim vidi kako jedan prosvjednik Black Lives Matter šepa od pogotka, Kyle je prvi koji stiže na lice mjesta i nudi mu medicinsku pomoć.

[“Doktora! EMS odmah ovdje! Ja sam EMT … Doktor! EMS ovdje! Ja sam EMT, ja sam EMT. Ja sam EMT, što ima? Pucanj u nogu? U redu, hajde da idemo ovamo iza pokrivala. Moram se pokriti! Moram se pokriti! “Ja sam EMT, ako ste ozlijeđeni, dođite k meni.”]

Mislim da nisu svi bili zahvalni za njegovu pomoć.

[”Osoba iz mnoštva bacila mi je pošpricala oči. Sad, ako smijem pitati, možete li se vratiti natrag? Liječnik! EMS upravo ovdje! Ja sam EMT, ja sam EMT “.]

Nažalost, Kyleova kušnje i nevolje tek su započele.

Izrazito nizak čovjek koji je bio umiješan u nerede, Joseph Rosenbaum, obraćao se agresivno i provokativno sa svojim poznatim posljednjim riječima:

[Pucaj u mene, crnjo! Pucaj, crnjo! (obraćajući se bijelom domoljubu iz očite provokacije)]

Neki kažu da je Rosenbaum možda bolovao od “bolesti patuljaštva”.

Prema svjedoku Richardu McGinnisu, izvjestitelju The Daily Callera, Rosenbaum je objema rukama zgrabio Kyleovu pušku.

Rosenbaumovi postupci ukazuju na namjeru razoružanja i paljbe na Kylea.

Kyle je uspio izvaditi pušku i počeo trčati.

Zapaljeno smeće bačeno je na na Kylea prije nego što je napokon bio stjeran u kut, i u tom se trenutku Rosenbaum sagnuo da posljednji put zgrabi Kyleovu pušku.

Kyle je u očitoj samoobrani pucao iz vatrenog oružja.

Rosenbaum, osuđeni pedofil, zadobio je smrtne prostrelne rane, uključujući jednu u prepone.

Rosenbaum, jedan Židov, umro je radeći što mu se sviđa, progonivši i dodirujući maloljetnike.

A što se tiče rane u preponama, mjesta na kojem se nalazi njegova pedofilska povijest, mnogi kažu da je to posljedica karme koja mu je zadala posljednji udarac.

Unatoč žustrom sukobu, Kyle je provjerio stanje Rosenbauma i vjerojatno nazvao 911 prije nego što je morao pobjeći jer su se mahnite gomile počele približavati.

Kyle je pretrčao gotovo 700 stopa (oko 210 m) proganjana od svjetine prije nego što se spotaknuo.

U trenutku kada pada na tlo, počinju ga udarati.

Nasilni klizač i izvanredni slučaj obiteljskog zlostavljanja, Anthony Huber, priprema se brutalno udariti Kylea svojim skateboardom.

Ali Kyle izbjegne zločinca i osujeti Huberov prvi napad.

Huber se na koncu obrušava na Rittenhousa grabeći njegovu pušku.

Ali, na Huberovo zaprepaštenje, njegov trzaj Kyleove puške nije tako jak kao tužbe gušenja koje je imao u prošlosti.

Samo jedan hitac je sve što je potrebno za stati na kraj njegovom stalnom gnjevu i kućnim nasiljem.

Vraćajući se na progon, drugi zločinac, zvani Gaige Grosskreutz, “omirisao” je ubojstvo kad se približavao Kyleu s leđa.

Grosskreutz, koji je prethodno bio osuđen zbog korištenja vatrenog oružja u pijanom stanju, nije trebao ni posjedovati ni nositi sa sobom vatreno oružje.

Ipak, evo ga tu, razmatrajući situaciju, stavljajući ruku na pištolj (iza leđa), koji je mislio koristiti za ubiti neutralnog glumca u cijeloj sceni i medicinskog dobrovoljca Kylea Rittenhouse.

U nakani podle obmane, Grosskreutz diže ruke, glumeći predaju.

Glumiti predaju je nedozvoljeni čin prema Ženevskoj Konvenciji.

Nešto ne ide dobro kad se grupa ljudi, među sobom zavađeni, složi ne postupiti prema Ženevskoj Konvenciji i ne činiti određene stvari… već nastupiti s lažnom predajom ili napasti neutralnog aktera, poput dobrovoljca Kyle Rittenhouse.

S podignutim rukama, Grosskreutz zamjećuje da se puška AR-15 zaglavila.

Grosskreutz, đavolskom gestom, koristi priliku za iznenaditi Kylea i skače u napad.

Ali Kyle se rješava zaglavljenog metka i ispaljuje hitac u Grosskreutzovu ruku.

[(hitac) “Doktora! Doktora! Doktora! Doktora! Doktora! Daj mi posranog doktora! Awww! U govna! Ovje, drži ovo! Drži ovo! Drži ovo, kurvin sine! Evo gotovo! Aj, j… me! Ma do vraga!? Arrggh! Doktora!]

Onda se čuje Grosskreutzovo histerično vikanje moleći za lječnika.

Hmmm… pitam se gdje bi mogao biti neki liječnik.

Sad, od trojice pogođenih kriminalaca… jedan je bio Židov.

No, znaš li slučajno da Židovi vole prezastupljenost?

Kriminalni židovski pedofil, u društvo zlostavljača supruga i pijani pištoljdžija sastadoše se da ugase život Kyleu Rittenhouse.

Ali Kyle Rittenhouse je djelovao umjereno, časno i spretno.

Da je Kyle učinio nešto manje, bio bi mrtav.

U suprotnom slučaju, mnogi drugi bili bi mrtvi.

To je slučaj „biti ili ne biti“.

Kyle Rittenhouse je nevin od svih optužbi… potpuno je jasan slučaj njegove samodbrane s velikom umjerenošću.

Ali je umro jedan Židov, Rosenbaum, bez Kyleove krivice, kako proizlazi iz bjelodanog.

Ali Židova nije briga za dokaze, traže krv ovdje, krv jednog „poganina“ koji je ubio jednog od njihovih.

Židovi su povukli brz potez.

Postigli su da država Wisconsin poništi dokument registriranog seksualnog kriminalca Rosenbauma.

Pedofilni Židov, kako se vidi, treba biti viđen kao žrtva, ne kao krivac.

Pravni sustav u židovskim rukama, njihovi su mediji javnog mijenja, suci i sudovi, radi se o kliskom terenu.

Ako se da Židovima sudski čekić u ruke, američki heroji poput Kylea Rittenhouse lako mogu postati američki mučenici.

Milenko Bernadić

Poveznice o slučaju:

Kyle Rittenhouse—Hero And Martyr

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved