Connect with us

Vijesti

M. Popović: Rezolucija o genocidu u Jasenovcu došla je od Vučića, kako bi ponizio Crnu Goru i konfrontirao ju sa Zagrebom

Published

on

Predsjednik Crnogorskoga društva nezavisnih književnika Milorad Popović u svezi s donošenjem Rezolucije o genocidu u logorima Jasenovcu, Dachau i Mauthausen, izjavio je da se Crna Gora još jednom osramotila nakon 1991. prema jedinom susjedu koji je u EU-u, a čije je područje 1991. godine bilo spaljeno od Debeloga Brijega do Dubrovnika.

„U to sam se uvjerio 1992. oko Konavala, kao emigrant. Ni jedna kuća nije imala krov. Zbog napada na Dubrovnik poslao sam u listopadu 1991. otvoreno pismo Momiru Bulatoviću, a na mene je na Cetinju pucao agent KOS-a“, podsjetio je.

U spomenutom pismu tadašnjem crnogorskom predsjedniku, Popović kaže: „Istoga trenutka kada je crnogorska vojska krenula na hrvatsku zemlju, u očima cijele Europe, naša je država postala agresor, što će joj donijeti katastrofalne posljedice ne samo u moralnom smislu – Crnogorci su bili do ove Vaše vladavine poznati kao narod koji ljubi svoju slobodu, ali i slobodu i prava drugih naroda – nego i ekonomsku bijedu i međunarodno demoniziranje i izolaciju. (…) No bez obzira na nesreću koja se dogodila našem narodu, Crnogorci će se vratiti prvobitnom značenju svoga imena: tradiciji čojstva, čiji je aksiom – braniti drugoga od sebe – prepoznatljiv i uzoran u kršćanskoj i europskoj tradiciji.“

Strateški je cilj daljnja kolonizacija Crne Gore, izlazak Crne Gore iz NATO-a

Popović smatra kako je inicijativa za rezoluciju došla od Vučića, kako bi ponizio Crnu Goru i konfrontirao je sa Zagrebom.

„Na poziv predsjednika Skupštine Crne Gore, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je dolazak u Crnu Goru da bi proslavili Rezoluciju te se napravio pritisak na sud, zbog ponovljene presude u procesu pokušaja državnoga udara 2016. koji je organizirao ruski GRU.

Popović drži kako je strateški cilj daljnja kolonizacija Crne Gore, izlazak iz NATO-a, i onemogućavanje europskih integracija, kako bi u određenom trenutku obavili lakše priključenje Crne Gore Srbiji, i omogućili izlazak Rusije na Mediteran.

Podsjetio je kako je čak dva tjedna prije nego što je crnogorski parlament prihvatio rezoluciju crnogorski PEN upozorio da poanta te inicijative nije počast žrtvama genocida, već najbrutalnije političko zlostavljanje žrtava u cilju izazivanja novih incidenata sa susjednom Hrvatskom, u kojoj inicijatori ove besramne kampanje vide priliku da zaustave Crnu Goru na putu prema EU.

Dodao je kako je u izjavi PEN-a jasno rečeno da se genocid u Jasenovcu proučava i bezrezervno osuđuje gotovo osam desetljeća, kako u zemlji u kojoj se dogodio, tako i izvan nje, a u Crnoj Gori ne postoji, niti je ikada postojao, netko tko bi osporavao ili na bilo koji način relativizirao zločinački pohod NDH protiv Srba, Židova, Roma, antifašistički orijentiranih Hrvata.

U crnogorskom PEN-u smatraju da su u trenutku kada su geopolitičke okolnosti otvorile mogućnost da se Crna Gora nakon četiri godine nazadovanja vrati na jedini civilizacijski kolosijek kojem pripada – na put europskih integracija, pritisci u režiji autokratskih režima u Beogradu i Moskvi sve veći; želi se intenzivirati, sabotirati taj proces i Crnu Goru pretvoriti u kolonijalno područje pod punom kontrolom hegemona.

Popović napominje kako je u Crnoj Gori  na sceni završni čin razaranja građanske, sekularne i multikulturalne Crne Gore i priprema za konačno uništenje njezina državnog suvereniteta, jer godinu dana nakon izbora, prioriteti parlamentarne većine više nisu ekonomske teme i izgradnja pravne države, već klasična tempirana bomba u temelje građanske države i multikulturalnog društva.

Podsjeća kako su prioriteti crnogorske parlamentarne većine, osim spomenute rezolucije, uvođenje srpskog jezika kao službenog, uvođenje trobojnice i izmjene Zakona o državljanstvu.

Marko Curać/HKV

Vijesti

VRIJEME ZA PONOVNO KRALJEVSTVO?

Published

on

Dana 14. ožujka 2024. Hrvatski sabor proglasio je 2025. godinu “Godinom obilježavanja 1100-te obljetnice hrvatskoga kraljevstva” – piše idealistično, Tonko Martinis u Hrvatskom ratniku.

Je li zrelo vrijeme da 2025. godine hrvatski narod, nacija s višetisućljetnom sjajnom poviješću, izađe na referendum i da odlučimo jesmo li za obnovu Kraljevine Hrvatske, moderne parlamentarne monarhije? Ali bojim se da bi Hrvati kakvi su izabrali Plenkovića ili Milanovića za kralja a onda smo …

Generacija Hrvata rođenih u YU-jednopartijskoj diktaturi i tamnici straha i smrti izmasakrirana je lažnom poviješću, kao da hrvatska povijest počinje od 1945. s Titovom satrapijom.

Vrijeme je da se Hrvatska, i na taj način, konačno i zauvijek odmakne od mrtvih, štetnih i beskorisnih rasprava punih ciljanih sukoba u začaranom krugu podjela o jugoslavijama i Srbima, četnicima i partizanima, Ustašama i domobranima, fašistima i na koncu lažnim antifašistima koji su poslije Drugog svjetskog rata počinili masovne zločine i genocid nad Hrvatima.

Je li došlo vrijeme da mi Hrvati uspostavimo jednu modernu, jaku i gospodarski i svekoliko razvijenu hrvatsku monarhiju s biranim kraljem, obvezno i isključivo Hrvatom, a nikakovim tuđinom ni miješanim strancem, jer znamo kako smo kroz povijest loše prošli i pod Bečom koji je podlo i zločinački pogubio Zrinske; Peštom i njihovim teritorijalnim pretenzijama; Rimom s Musolinijem i nekoliko hrvatskih izdajnika koji su odgovorni za propast NDH; Beogradom i Jugoslavijom na čelu s Titom koji je odgovoran za genocid nad Hrvatima.

Ne ponovilo se!

Hoćemo li Kraljevinu Hrvatsku temeljenu na pravdi, pravednosti, milosti, ljubavi, dobroti i kršćanskim vrijednostima?

Želimo li takvu državu s jakom hrvatskom kraljevskom vojskom i policijom, s Hrvatima i Hrvaticama koji bi, uz obrazovanje, znanost i šport, bili jamac razvoja, mira i svekolikog prosperiteta Države i Naroda?

Želimo li hrvatsku patriotski nastrojenu diplomaciju s Hrvatima na čelu, nikakovim strancima, migrantima i drugim tuđinima?

Sve to uz odlučno NE djelovanju i paradiranju bilo kakvih stranih vojski na teritoriju Kraljevine Hrvatske, jer nam strane vojske nikada nisu donijele ništa dobro već okupaciju, teror i smrt. Nikad više toga.

Želimo li državu sa samo i jedino Bogom iznad nje. Samo je to jamstvo da naši redovi nose prosperitet i napredak

Valja prije referenduma, kroz javne debate, znanstvene i otvorene građanske tribine predočiti, jasno i razumno, s dokazima i argumentima, Hrvatima i Hrvaticama, i svim hrvatskim državljanima sve prednosti i dobrobiti takvog državnog uređenja – dobrobiti kvalitetnog rada, boljeg obrazovanja, benefite kroz slogu, zajedništvo i rad do boljeg standarda i života koji bi nam omogućila i donijela SUVERENA NEZAVISNA I SLOBODNA Kraljevina Hrvatska, za razliku od sadašnjeg žalosnog modela loše globalističke, tuđinu sluganske, vlasti pogubne po nas Hrvate.

Dakako, sve institucije, intelektualci, studenti, politika, mediji, mladi i stari, svi mi… pozvani smo da damo punu podršku projektu proslave 1.100 godišnjice Hrvatskog kraljevstva. Svi dobri prijedlozi su dobrodošli.

Hoćemo li svi zajedno podržati referendum ZA Kraljevinu Hrvatsku 2025. godine i zajedno okupljeni složno izgraditi jaku, suverenu i bogatu državu kao mjesto dobrog rada, života, standarda, mira, sreće i prosperiteta za sve hrvatske državljane?

Želimo li urediti pravedan sustav i što prije, u najvećoj mogućoj mjeri, vratiti mlade Hrvate i Hrvatice, i dijasporu u Domovinu?

Danas u Europi egzistira 13 monarhija i uglavnom su sve vrlo razvijene zemlje, gospodarski i ekonomski tri koplja iznad RH. Te monarhije su pravednije uređene, s izvrsnim tehnološkim napretkom i visokim standardom svojih građana, pa nema nikakovih razloga ni bojazni da ne bi i Kraljevina Hrvatska, uređena na tim temeljima, doživjela svekoliki prosperitet!

Jer mi Hrvati smo svugdje, širom EU i svijeta, uspješni u svom radu i poslovima, znanosti i športu, ali u regularnim demokratskim uvjetima s minimalnom korupcijom i nepotizmom.

Jedino se bojim da bi Hrvati, takvi kakvi jesu, izabrali Plenkovića ili Milanovića za kralja a onda smo nastradali

Bog i Hrvati

U Zagrebu, 29. lipnja 2024.

Udruga Hrvatski Ratnik

Continue Reading

Vijesti

OČEKIVANO!? Ekskomuniciran iz Katoličke crkve Carlo Maria Viganò, nekadašnji nuncij u SAD

Published

on

Dikasterij je proglasio ekskomunikaciju latae sententiae u skladu s kanonom 1364 § 1

Dikasterij (bivša Kongregacija) za nauk vjere objavio je kako je Carlo Maria Viganò, nekadašnji apostolski nuncij u SAD-u, proglašen krivim za šizmu i ekskomuniciran iz Katoličke Crkve

Dana 4. srpnja 2024. Kongres Dikasterija za nauk vjere sastao se kako bi zaključio izvansudski kazneni postupak iz kanona 1720 CIC protiv preuzvišenog Carla Maria Viganòa, naslovnog nadbiskupa Ulpiane, optuženog za delikt raskola (kanoni 751 i 1364 CIC; čl. 2 SST).

Poznate su njegove javne izjave u kojima se očituje njegovo odbijanje priznavanja i podložnosti vrhovnom papi, njegovo odbacivanje zajedništva s članovima Crkve koji su mu podložni, te legitimitet i magistralna vlast Drugog vatikanskog koncila – kaže se u informaciji Dikasterija.

Na kraju kaznenog procesa, prečasni Carlo Maria Viganò proglašen je krivim za kazneno djelo raskola.

Dikasterij je proglasio latae sententiae izopćenjem u skladu s kanonom 1364 § 1 CIC.

Ukidanje cenzure u ovim slučajevima pridržano je Apostolskoj Stolici.

Ova je odluka priopćena Prečasnom Viganòu 5. srpnja 2024.

(izvor: Vatican.va)

Continue Reading

Vijesti

Je li Rezolucija o Jasenovcu zamka koju je srpska politika postavila Hrvatskoj da ista u nju upadne

Published

on

S obzirom na znatan utjecaj „srpskoga sveta“ u Crnoj Gori, jedan od ključnih poteza trebao bi biti konkretna podrška crnogorskim suverenistima – donosi HKV.hr, što djelomično prenosimo.

Kontroverzna rezolucija crnogorske skupštine o logorima Jasenovcu, Dachau i Mauthausenu izazvala je niz negativnih političkih reakcija, posebno u Hrvatskoj. Svrha joj po svemu nije bila isključivo poremetiti odnose Crne Gore i Hrvatske, potaknuti svojevrsno „ratno stanje“ između dviju susjednih država, već prije svega homogenizirati i mobilizirati „srpski svet“ za što odlučniji pohod u smjeru Jadranskoga mora, nakon nedavnoga Svesrpskoga sabora u Beogradu. Velikosrpska politika ne odustaje od zacrtanih ciljeva. Nakon gubitka Kosova, na osvajanje Crne Gore upozorava se sve glasnije kao na kompenzaciju. O tom što sve znači donošenje spomenute rezolucije i kako bi se Hrvatska u svemu trebala postaviti razgovarali smo s dr. sc. Sašom Mrduljašem, voditeljem Splitskoga područnoga centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, inače izvrsnim poznavateljem prilika na zapadnom Balkanu.

Crnogorski parlament prihvatio je 28. lipnja natpolovičnom većinom Rezoluciju o logorima Jasenovcu, Dachau i Mauthausenu. Kako biste okvalificirali taj akt službene crnogorske politike – provokacijom, kako se navodi u medijima, ili nečim više od toga?

Riječ je o zamci koju je prevladavajuća srpska politika postavila Hrvatskoj s nadom da će u nju upasti. Rezoluciju su donijeli pobornici „srpskoga sveta“ u Crnoj Gori u koordinaciji s Beogradom, a protiv volje crnogorskih suverenista, tj. većine nacionalnih Crnogoraca te Bošnjaka/Muslimana, Albanaca i Hrvata u Crnoj Gori. Cilj je da hrvatski odgovor bude, da tako kažem, „totalan“, tj. da posljedice snosi Crna Gora u cjelini i da se tako stvori što dublja distanca između te zemlje i Hrvatske te Hrvata i Crnogoraca. A sve s namjerom lakšega podvlašćivanja Crne Gore Srbiji i njezinim interesima. I to do „trenutka“ u kojem bi bilo moguće potpuno apsorbiranje Crne Gore u „srpski svet“, izlazak Srbije na Jadran i njezino „izbijanje“ praktički u zaleđe Dubrovnika.

Radi povijesnih činjenica, kolika su stradanja crnogorskih građana bila u logoru Jasenovac, 1941. – 1945.?

Crnogorci nisu likvidirani u Jasenovcu zbog toga što su Crnogorci. Likvidirani su iz istih razloga kao i pojedini Hrvati i Bošnjaci. Dakle, kao protivnici NDH, ustaškoga režima, kao komunisti itd. Ustaška ideologija, koliko god da bila rigidna, prema Crnogorcima je bila blagonaklona. Čak do razine da su ustaše i samim crnogorskim četnicima znali „progledati kroz prste“. Po poimeničnom popisu žrtava Drugoga svjetskoga rata koji je nastao 1964. na zahtjev Saveznoga izvršnoga vijeća SFRJ, od građana s prostora današnje Crne Gore njih 38 je stradalo u Jasenovcu. Od toga, sudeći po imenima stradalih i njihovih očeva bilo je 6 Hrvata, 5 Bošnjaka/Muslimana i 27 Crnogoraca ili Srba. S obzirom na udjel u stanovništvu Crne Gore, u Jasenovcu je, relativno gledano najviše stradalo onih njezinih stanovnika koji pripadaju hrvatskomu nacionalnomu korpusu. Dakle, gotovo 16 posto od svih stradalih. S tim da broj od 38 žrtava ne uključuje pripadnike formacija koje su bile pod kontrolom Nijemaca ili Talijana. (Opširnije o tom vidjeti izdvojen Popis na kraju razgovora.) U svakom slučaju popis se može preuzeti i provjeriti na stranicama Muzeja žrtava genocida iz Beograda.

Najdalekosežniji odgovor promotorima „srpskoga sveta“ mogla bi biti rezolucija o zločinima nad Crnogorcima nakon 1918.

Na osnovi tih činjenica, može li se govoriti o manipulaciji, zapravo pokušaju velikosrpskih elemenata u svrhu brisanja srpskih zločina nad Crnogorcima?

Osvješćivanje dimenzija zločina koji su pod rukovođenjem prevladavajuće srpske politike počinjeni u Crnoj Gori i nad Crnogorcima nakon njezine okupacije 1918. još nije na odgovarajućoj razini. Taj proces sporo teče i u samoj Crnoj Gori jer ga blokira iznimno snažna prosrpska struja unutar nje. U ovim prilikama, kad nam od promotora „srpskoga sveta“ iz Crne Gore stiže Rezolucija o Jasenovcu zapravo bi najdalekosežniji odgovor bio u saborskoj Rezoluciji o zločinima nad Crnogorcima nakon 1918. Takvo što bi izrazito traumatično djelovalo na negatore Crne Gore i crnogorstva, dalo bitan polet suverenističkim snagama u Crnoj Gori i izrazito osnažilo hrvatsko-crnogorske veze. No ipak takvu bi rezoluciju trebao pokrenuti netko među saborskim zastupnicima tko je podrijetlom iz Crne Gore.

Tko su glavni inspiratori rezolucije o Jasenovcu?

Jasno je da iza Rezolucije ili njezina „duha“, izravno ili neizravno stoji ukupna „mašinerija“ tzv. „srpskoga sveta“, od službene politike, preko SPC, državnih tijela Srbije itd. S tim da unutar cijeloga toga sklopa ništa bitno ne prolazi bez Vučićeva „blagoslova“. On je danas mjera srpstva i svi relevantni potezi vuku se iz njegova kabineta.

Ima li u tome prste ruska politika, s obzirom na sve veću prisutnost na zapadnom Balkanu?

Ne znam kolika bi u kontekstu Rezolucije mogla biti uloga Rusije i imali li je uopće. No Rusija je globalni „igrač“ s vlastitim nacionalnim interesima. Ti interesi danas mogu ići u korist Srba, a već sutra u korist Bugara ili recimo Hrvata i Crnogoraca. Ipak je Srbija sa svojim ciljevima u regiji jedno, a Rusija nešto posve drugo.

Manipulacije Jasenovcem prisutne su u kontinuitetu, posebice posljednjih 30-ak godina

Za donošenje Rezolucije o Jasenovcu tvrdi se kako je odgovor na UN-ovu Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Je li to pravi povod?

Manipulacije Jasenovcem prisutne su u kontinuitetu, posebice posljednjih 30-ak godina i uvijek su bile u službi slabljenja hrvatskih pozicija, a u korist srpske velikodržavne politike. Tako da sadašnja instrumentalizacija Jasenovca proizlazi iz već uhodane politike prema Hrvatskoj i Hrvatima s tim da je prilagođena postojećoj situaciji i prilikama.

Ima li neke simbolike u datumu, kad je donesena, budući da je toga datuma izvršen atentat na prijestolonasljednika Ferdinanda u Sarajevu?

Pa ne znam sad koliko je sve to povezano. Evo donesena je i na Vidovdan pa se i on simbolički povezuje s njom. Da je Rezolucija o Srebrenici donesena prije ili možda poslije, onda bi i ova o Jasenovcu bila donesena drugoga datuma. Mislim da te poveznice s prethodnim povijesnim datumima i nemaju nekakvo posebno značenje.

Treba konstatirati kako je dio zastupnika napustio crnogorski parlament prilikom glasovanja o rezoluciji. Je li riječ o neslaganju s tim aktom ili dubljim podjelama u crnogorskom društvu?

Nije napustio tek dio, nego pola parlamenta. Čak je i približno četvrtina onih koji su glasovali za Rezoluciju to učinila pod političkim ucjenama, što ih ne opravdava za to što su učinili. Evidentno je da je srpska asimilatorska politika u Crnoj Gori, posebice provođena od strane SPC uspjela raspoloviti crnogorski (tradicionalno) pravoslavni korpus, a time i samo crnogorsko društvo te ga uvesti u razdoblje malignih političkih sukoba. To će na kraju i biti presudni „doprinos“ srpstva Crnoj Gori, tj. unutrašnji sukobi, društveno i ekonomsko zaostajanje te srednjovjekovni fanatizam.

Velikosrpski elementi koji daju ritam crnogorskoj aktualnoj politici, kao da su zaboravili što se na tragu te ideologije radilo, od Debeloga Brda do Dubrovnika, ali ne samo radilo nego nakon svega i amnestiralo mnoge ratne zločine. Zar to ne upućuje da su spremni zločine ponoviti?

Tko prati „stanje duha“ u srpskom društvu, primjećuje erupciju mržnje ne samo prema Hrvatima već i prema Crnogorcima, Bošnjacima, Albancima. I time se treba baviti. Jer takva količina mržnje predstavlja odgovarajuću podlogu i za sukobe i za zločine u tim sukobima. Srbija nema, a vjerojatno nikad više ne će ni imati potencijal da ugrozi Hrvatsku. No u BiH bi odnose mogli dodatno zakomplicirati i zaoštriti. Ujedno, Srbija je u stanju političku polarizaciju u Crnoj Gori transformirati u nešto znatno gore.

Presudno je pratiti što se događa u regiji, kako bi Hrvatska prepoznala tko je tko, kamo sve to ide i sukladno tome „povlačila“ odgovarajuće „poteze“

Je li hrvatska diplomacija ispala pomalo naivna, budući da je u Bruxellesu benevolentno podržala interese Crne Gore, a samo nekoliko dana poslije toga eksponenti velikosrpske politike prihvatili su spomenutu rezoluciju, spremni potaknuti nove sukobe, jednako kao u vrijeme Miloševića?

Hrvatsko društvo, odnosno onaj njegov dio koji je odgovoran za oblikovanje hrvatske društvene „svijesti“ trebao bi više pozornosti posvetiti zbivanjima u regiji. U njoj su vidljivi procesi koji čak i ako ne mogu izravno ugroziti Hrvatsku mogu utjecati na njezinu destabilizaciju, a dugoročno i producirati takav geopolitički kontekst posredstvom kojega bi mogla biti neposredno ugrožena. Razumljivo da bi bilo kakvi oružani sukobi u susjedstvu već kratkoročno gledano imali refleksije na hrvatsku ekonomiju. Da ne govorimo o tome kakve bi bile pozicije Hrvatske da Srbija izbije na Unu i u zaleđe Dubrovnika, da podvlasti Crnu Goru ili u slučaju da Hrvati u Federaciji BiH budu svedeni na razinu nacionalne manjine.

Kaže se kako u politici nije dobro ponašati se na starozavjetan način – zub za zub, ali retorički treba pitati: kako Hrvatska nikada nije razmatrala mogućnost donošenja rezolucije o urbocidu, ako imamo pred očima Vukovar, Dubrovnik, Ćelije i mnoge hrvatske gradove i naselja koji su znatno ili potpuno razoreni ili spaljeni tijekom srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku?

Može se ići na rezoluciju rezolucijom, sve to može polučiti i određeni učinak, ali ipak je presudno da Hrvatska prati što se događa u regiji, da prepoznaje tko je tko, kamo sve to ide i da sukladno tome „povlači“ odgovarajuće „poteze“. U ovom trenutku, kada bi svima trebalo biti jasno koliki je utjecaj „srpskoga sveta“ u Crnoj Gori jedan od tih ključnih poteza trebao bi biti u sasvim konkretnoj podršci crnogorskim suverenistima. Da kažu što im treba pa da odradimo i taj posao.

Gospodine Mrduljaš, hvala na razgovoru.

Razgovarao: Marko Curać/HKV

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved