Vatican News 24. lipnja donosi, a IKA prenosi jednu vijest iz koje se iščitava količina agresivnosti i drskosti koju sebi dopušta Središnji odbor njemačkih katolika (ZdK), laička organizacija koja je, sve je očitije, alfa i omega njemačkog Sinodalnog puta. Ta je organizacija tražila veći utjecaj na crkveni porez i općenito na crkvene financije, a do izljeva gorčine došlo je kada su četvorica od ukupno 27 biskupa ordinarija odbila sufinancirati djelovanje Sinodskog odbora, tijela koje bi trebalo biti izravno zaduženo za nastavak crkvenih reformi u Njemačkoj kroz Sinodalni put. Ta četvorica su i od prije poznata po neodobravanju Sinodalnog puta i za svoju hrabrost zaslužuju da ih se pohvali barem spominjanjem: biskup Eichstätta – Gregor Maria Hanke, biskup Passaua – Stefan Oster, biskup Regensburga – Rudolf Voderholzer i nadbiskup Kölna – kardinal Rainer Maria Woelki.

U kakvim oni okolnostima pokušavaju sačuvati crkveni nauk i moral svjedoči i zmijsko siktanje koje izvire iz izjave koju je 23. lipnja – nakon herojskog djela navedenih biskupa – usvojio glavni odbor ZdK-a u Berlinu, a gdje piše i ovo:

„Mora se okončati biskupski monopol donošenja odluka o crkvenom porezu. Biskupi su igrali na kartu moći. Iz ovoga se moraju izvući posljedice“. 

Ta izjava pokazuje da su laici objavili rat biskupima. Prijetnje su vrlo ozbiljne, a sredstva će vjerojatno biti makijavelistička. Kao da se čuje: Dolje biskupi! Smrt fašistima! Nama poznat i način djelovanja i ideologija koja iza toga stoji. I ne samo to! Koliko god se mi danas čudili njemačkim biskupima i njihovu napuštanju crkvenog učenja, jasno je kako i mi sve više idemo tim putovima i da ćemo se najkasnije kroz koju godinu naći pred istim izazovima i pred istim zidovima. Sve je, naime, uočljivije kako je ZdK različitim pritiscima, ucjenama i prijetnjama, udarajući posebno na kartu tobožnjeg (točnije u maloj mjeri postojećeg, ali nebrojeno puta uvećanog) kleričkog zlostavljanja, poodavno krenuo u slamanje jednog po jednog biskupa, da bi se dosad slomili skoro svi. Tko god se, naime, nije htio podvrgnuti njihovim umilnim zahtjevima iza kojih pucaju kosti mogao je očekivati prišivanje svega i svačega. Dovoljno je samo podsjetiti na mučenja i poniženja koja je zbog toga, i samo zbog toga, doživio nadbiskup Woelki. Tko zna u tom smislu procijeniti sastav njemačkih biskupa, tj. koliko je njih doista liberalnih, a koliko ih se samo boji gubitka dobrog glasa ili kakvog drugog beneficija? Tko zna procijeniti i sastav Središnjeg odbora njemačkih katolika, tj. koliko je među njima doista vjernika, a koliko se njih neopravdano i neiskreno nazivaju katolicima?

Prema prevladavajućim objavama na stranici Središnjeg odbora njemačkih katolika možemo mirne duše zaključiti da je riječ o tijelu koje je najvećim dijelom sastavljeno od aktivista nevladinih udruga i koje ima za cilj razbijati crkveni nauk. U tom svjetlu možemo npr. samo spomenuti da se na čelu ZdK nalazi sociologinja Irme Stetter-Karp, koja je kroz svoju karijeru radila u više crkvenih institucija, a između ostalog zagovara dostupnost pobačaja svim ženama. Takvi su svjetovni aktivisti pojačani teološkim aktivistima, skupinom žena i muškaraca laika koji su diplomirali, magistrirali ili doktorirali teologiju, ali unatoč tolikim godinama studiranja nisu otkrili da je teologija – govor o samom Bogu – najljepša znanost na svijetu, niti da je Crkva – jer ju je Krist ustanovio, a Duh Sveti vodi – savršena zajednica i sakrament spasenja. Svoje teološko znanje rijetko koriste jer Bog ni nije u središtu njihovih životnih traženja, nego životne snage gotovo isključivo usmjeravaju na govor o Crkvi, videći u njoj samo ovozemaljsku instituciju u kojoj uočavaju jedino njezinu materijalnu i grešnu stranu, dok duhovnu i svetu ni ne primjećuju. Riječ je gotovo redovito o onima kojima je takva mrska Crkva financijski i na druge načine omogućila studiranje, zaposlenje na teološkim učilištima ili ih postavila na kakvo drugo važno crkveno mjesto, a umjesto očekivanog doprinosa na rastu kraljevstva Božjeg i zahvalnosti dobila da su se okrenuli protiv nje. 

Takve laike i mi već pronalazimo na svakom našem teološkom fakultetu. Grizu ruku koja ih hrani. Mnogi su se od njih kao studenti neumjesno ulizivali kome je god trebalo i grabili i lijevom i desnom da ih se pošalje na daljnji studij u Rim, Beč, Innsbruck, Ameriku, Švicarsku…, a nakon što su na isti način došli i do profesorske katedre postali su ogorčeni jer su zaključili da su uložili jednaki, češće možda i veći trud u studij od njihovih kolega svećenika, ali im ipak nisu postali jednaki. Pogotovo to boli one koji su pritom sve snage uložili u crkvenu karijeru pa nakon nekog vremena shvatili da nemaju ni kučeta ni mačeta. Kad se sve zbroji, čini se da nije uzrok problemima u Crkvi svećenički celibat, nego to što mnogi laici, posebno laikinje žive u neželjenom celibatu. 

Istina je da u ovom tekstu pomalo karikiramo, ali čini nam se da su sadašnji njemački ZdK i naš budući CK HRK (Centralni komitet hrvatskih katolika) većim dijelom sastavljeni od nezadovoljnih neoženjenih i neudanih crkvenih karijerista koji traže svoje ispušne ventile na krivom mjestu. Takvi onda lako postaju aktivisti nevladinih udruga ili se udružuju s njima, s medijima i raznim nezadovoljnicima, pa dobijemo sinodalnu džunglu. A ona opet vrvi snajperistima koji dan i noć vrebaju skinuti svakoga onoga tko se pokuša domoći pravog puta.

Što su naši biskupi naučili iz njemačkog primjera gledat ćemo uskoro. Hoće li znati čuvati svoje dostojanstvo, dostojanstvo svoje službe i dostojanstvo Crkve u Hrvata, ili će pokleknuti pred Centralnim komitetom hrvatskih katolika koji i tuži i sudi, ostaje nam vidjeti. Prvu dvojicu između njih – nadbiskupa Đuru Hranića i nadbiskupa Matu Uzinića već su bacili na koljena a da nisu ni metka ispalili. Tako smo dobili hrvatske verzije Georga Bätzinga i Reinharda Marxa. Nadajmo se da ćemo, ako ništa drugo, barem uz njih imati i svoga Hankea, Ostera, Voderholzera i Woelkija, iako u ovom vremenu opće šutnje naših biskupa ne možemo ni nazrijeti tko bi oni mogli biti. 

izvor: Snježana Majdandžić-Gladić/Vjera i djela, Urednica