Connect with us

Istaknuto

Ministarstvo kulture i medija glavni je promotor govora mržnje u Hrvatskoj

Published

on

Slika 1. Ministrica kulture i medija (MJ)

Ministarstvo kulture i medija financira one koji šire govor mržnje i mržnju prema neistomišljenicima. Ministarstvo kulture i medija financira neke udruge (npr. Lupi ga, Priznajem…), stranke (npr. SDSS), novine (npr. Novosti, mainstream medije itd.), koji šire govor mržnje, koji šire laži, vrše cenzuru pa direktno i indirektno šire govor mržnje. Njihova mržnja prema hrvatskom narodu i pojedinim Hrvatima je zastrašujuća. Ti mediji govore i pišu o ustašizaciji Plenkovićeve neokomunističke Hrvatske bez ijednog valjanog dokaza, a Ministarstvo kulture i medija ih financira.

Slika 2. Govor mržnje – portal dnevnih novosti

Pitanje:

Tko je u hrvatskoj vlasti, Vladi, Saboru, ustaša ili promicatelj ustaštva? Tko je na HRT-u, u Hini, u državnim poduzećima, nadzornim odborima državnih poduzeća ustaša i tko promiče ustaštvo? Koji mainstream mediji u RH šire ustaštvo? Tko to na vlasti u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj promiče ustaštvo? Tko financira ustaštvo iz državnog proračuna?

Na ova pitanja treba odgovoriti imenom i prezimenom kada se priča o ustašizaciji Hrvatske! Zašto Andrej Plenković dopušta da njegovu vlast nazivaju ustaškom kada mu je SDSS koalicijski partner?

Nina Obuljen Koržinek i Ivo Goldstein su 22. travnja 2020. godine gostovali u središnjem dnevniku HRT-a povodom komemoracije u Jasenovcu. Ministarka je kazala da povijest prepustimo povjesničarima pa zaključila da je povijest rekla sve ili najviše toga što ima reći o naravi tog zločinačkog režima (op. autora NDH i Jasenovac) i svega što se dogodilo tijekom 2. svjetskog rata te da to u jednoj uređenoj demokratskoj državi nitko ne bi smio dovoditi u pitanje. Takve osobe moraju ostati na margini.”

Ova sramotna izjava pokazuje ideološku zaslijepljenost ministarke kulture i medija koja je protiv istine, protiv činjenica, protiv pregleda arhiva koji prije nisu bili dostupni itd. Njena izjava vrijeđa svakog domoljuba u Hrvatskoj jer ona želi da se prihvate četničke laži o 700.000 ubijenih Srba te laži mrzitelja Hrvata i Hrvatske (npr. Slavka i Ive Goldsteina).

Slika 3. Grafit na zidovima škole u Beogradu – narod.hr

Jedan od širitelja govora mržnje u Hrvatskoj kaže: ‘Zaustavite bujicu ustašluka i mržnje koja se širi medijima’ Piše HINA utorak, 13.3.2018 u 23:46

Gdje je širitelj govora mržnje, mrzitelj hrvatske države i Hrvata, video bujicu ustašluka?

Radovi niza povjesničara (Stjepan Razum, Vladimir Horvat, Stipo Pilić, Blanka Matković, Josip Jurčević, Vladimir Geiger i drugi), istraživači (Igor Vukić, Roman Leljak, Nikola Banić, Mladen Koić, Jakov Sedlar i drugi) pokazuju dokumente koji ruše jasenovački mit kojega su stvorili četnici, pokazuju kako je današnji popis jasenovački žrtava lažan i preuveličan (oko 84.000 žrtava).

Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenovac) objavila je 2007. Poimenični popis žrtava koncentracijskog logora Jasenovac 1941.-1945., koji donosi podatke za 72.193 osobe. … Nekoliko godina poslije, 2013., JUSP Jasenovac na svojim mrežnim stranicama objavio je novi, revidirani i dopunjeni popis, koji donosi podatke za 83.145 osoba koje su život izgubile u logorima Jasenovac i Stara Gradiška.” Nakon 2013. popisu žrtava dodano je više od 600 imena!?

“U odnosu na popis iz 1964., revizijom i dopunom JUSP-a Jasenovac broj žrtava povećan je 2007. godine za 13.005, odnosno nešto manje od 22 %, a 2013. godine za 23.957, odnosno za više od 40 %.”!? To su činjenice! Zašto?

Povjesničar Vladimir Geiger je u svojoj recenziji o knjizi Jasenovac (izdana 2018., financirana sredstvima poreznih obveznika) autora Ive Goldsteina zaključio:

Goldstein na kraju svoje najnovije knjige kaže da je njezina „intencija”bila da „suzi prostor lažima” o Jasenovcu. A kada pogledate „jasenovačkoj istini u oči”, poručuje nam Goldstein, „onda Hrvatsku činite manje strašnim mjestom” (str. 800–801). Pa, Hrvatska, bojim se, zaista jest prilično strašno mjesto ako redovni profesor Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu („najvažniji povijesni odsjek u Republici Hrvatskoj”, „najstarija i najveća hrvatska znanstveno-nastavna institucija koja obrazuje

buduće nastavnike povijesti”) u svojoj knjizi može pisati na način opisan u ovom prikazu. Kada sam svojedobno pisao o nekim drugim Goldsteinovim umotvorinama,114 naveo sam – a ovdje ponavljam – da je netko mudar izrekao da su naši povjesničari u mnogo slučajeva veća sramota od naše povijesti.”

Mnogo toga o logoru Jasenovac izrečeno je i napisano „napamet”, i u javnosti i medijima, pa i u historiografiji, bez zadrške ponavljaju se i slijeva i zdesna olako iznesene tvrdnje i navodi. Činjenice o logoru Jasenovac od početka su kontaminirane, a svjedoci smo kontaminacije s raznih strana kojoj se teško nazire kraj. Nedvojbeno, točno ustanovljivanje činjenica o logoru Jasenovac moguće je jedino provjerom i potvrdom svih navoda i podataka. To pak zahtijeva vremena, truda i odgovornosti.

U istraživanju žrtava logora Jasenovac i razmjera počinjenih zločina problem je najčešće pomanjkanje ne samo izvora i vjerodostojnih pokazatelja nego i „dobre volje”, a i „zdrave pameti” da se određena pitanja valjano obrade.

U svojoj najnovijoj knjizi Jasenovac Goldstein nije pokazao ni „dobre volje” ni „zdrave pameti”, naprotiv i dalje nas lobotomizira iskazujući sve osim spremnosti i sposobnosti znanstvenoga pristupa.”

Pametnom i objektivnom dosta!

Novinar i istraživač Igor Vukić objavljuje preslike dokumenata koji su u Državnom arhivu RH, dokumente koji daju drugo svjetlo na ustaški logor Jasenovac. Nitko ne negira počinjene zločine već se iznose činjenice da je ustaški logor Jasenovac bio i radni i sabirni logor. Nitko ne negira da su se u logoru dogodili zločini. Jedno je sigurno da se nisu dogodili zločini kako su ih opisali (četnički i komunistički historiografi te Slavko i Ivo). Igora Vukića se naziva revizionistom (nisu mu rekli da je ustaša jer nije hrvatske nacionalnosti) ali nisu osporili niti jedan dokument koji je javno pokazao! Umjesto dokumenata, činjenica, oni se razbacuju etiketama i šire govor mržnje zbog toga jer Igor Vukić pokazuje dokumente koji otkrivaju njihove laži, krivotvorine i izmišljotine. Igora Vukića se cenzurira, marginalizira, a mrzitelji Hrvata i hrvatske države se glorificijaju i financiraju novcem poreznih obveznika! To je demokracija po Plenkoviću i njegovoj ministarki kulture!

Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić pokazali su koliko je jasenovački popis žrtava lažan, nitko nije osporio njihove nalaze! Umjesto da se slučajne i namjerne grješke isprave tijekom godina popis žrtava je uvećan!? Ustaški logor je zatvoren prije 74 godine a oni još i danas izmišljaju nove žrtve!? To hrvatska Vlada i njeno Ministarstvo kulture i medija financira i odobrava, nešto manje od 3 milijuna kuna godišnje (godišnje se ukupno izdvaja više od 3 milijuna kuna za JUSP Jasenovac). Je li to normalno?

Ministarstvo kulture:

U razdoblju siječanj – prosinac 2018. godine Javna ustanova Spomen područje Jasenovac ostvarila je ukupan prihod AOP 001 u iznosu 3.207.718,00 kn i to kako slijedi:

  • pomoći AOP 045……………………………………………………………….303.724,00 kn
    • prihod od imovine AOP 074 ………………………………………………….. 157,00 kn
    • prihod od upravnih i administ. pristojbi AOP 105………….. 14.138,00 kn
    • prihodi iz proračuna AOP 130 ……………………………………… 2.886.695,00 kn
    • ostali prihodi AOP 136 ……………………………………………………….. 3.004,00 kn

Ministarstvo kulture i medija, na čijemu je čelu ministarka Nina Obuljen Koržinek objavilo je 31. srpnja 2020. odluku o financiranju projekata “Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija”. Ukupno je podijeljeno 15 milijuna kuna (85 posto sredstava potječe iz Europskog socijalnog fonda, a 15 posto osigurava Ministarstvo kulture i medija, iz državnoga proračuna). Među projektima koji su dobili novčanu potporu su i udruge koje potiču govor mržnje, šire mržnju i laži: “Lupiga – svijet kroz obične”, udruga “Priznajem”, Srpsko privredno društvo Privrednik. Kada se pogledaju objave navedenih portala vidljiv je govor mržnje prema neistomišljenicima a posebno prema hrvatskim domoljubima. Kada se navedenim udrugama dodaju srpske “Novosti” koje se posebno financiraju (oko 3,6 milijuna kuna godišnje) jasno je da je Ministarstvo kulture i medija glavni promotor govora mržnje u RH.

Slika 4. Objava Indexova novinara

Suradnici portala Lupiga su suradnici Novosti CHB/SNV-a, Indexa, HND-a, suradnici bosanskih i projugoslavenskih portala. Medijski parneri portala Lupiga su: CROL LGBT News portal, Novosti, Balkan Insight, Slobodni Filozofski, CINS itd.

Dakle, umrežena antihrvatska družina.

O dodjeli sredstava (“Mediji zajednice – potpora socijalnom uključivanju putem medija”.) odlučivali su članovi Upravnoga odbora Nacionalne zaklade koju imenuje Vlada RH, Ministarstvo kulture i medija.

https://narod.hr/hrvatska/davor-dijanovic-je-li-bruxelles-svjestan-mafijaske-podijele-novca-na-natjecaju-ministarstva-obuljen-korzinek

https://narod.hr/hrvatska/hkv-nacin-na-koji-je-izveden-natjecaj-mediji-zajednice-dogurao-je-stvari-do-takvih-apsurda-da-bi-vrijedilo-razmisliti-o-prijavi-nadleznim-europskim-tijelima

https://narod.hr/hrvatska/sto-znamo-o-portalu-lupiga-koji-je-od-ministarstva-kulture-zajedno-s-partnerima-dobio-preko-milijun-kuna

Velike podvale male ministrice

Citat (da bude jasnije tko je tko) iz članka Velike podvale male ministrice:

“Stalno radno tijelo Skupštine (SRTS) jedno je od tri statutarna tijela Centra za mirovne studije (uz Izvršni odbor i Skupštinu). U aktualnom mandatu Stalno radno tijelo Skupštine čine: Lovorka Bačić, Josip Brković, Jasna Račić, Aneta Vladimirov i Drago Župarić Iljić, a među mrežama i inicijativama čiji je CMS član su: Kuća ljudskih prava Zagreb, Platforma 112, Mreža mladih Hrvatske. Kako su pobrojili ne baš previše blesavi “desni portali”, Centar za mirovne studije nalazi se na adresi Selska cesta 112, na kojoj se adresi nalazi i tzv. Platforma 112, unutar koje djeluje čak 60 organizacija tzv. civilnog društva kojima pripada i CMS, i B.a.B.e., i Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), i Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću, i GONG, i drugi. Članovi izvršnog odbora CMS-a su Cvijeta Senta, Lana Jurman, Sara Kekuš i Sara Lalić, a Centar za mirovne studije također je jedan je od osnivača Documete, a uz Centar za građanske inicijative Poreč, Građanski odbor za ljudska prava (GOLJP Zorana Pusića), Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Documentu-Centar za suočavanje s prošlošću i udrugu Terra, osnovali su i zakladu Solidarna.

CMS su, između ostalih, makar u određenim vremenskim odsječcima, financirali Sorosova Zaklada za otvoreno društvo, Vlada RH, Ured za udruge, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i špota (MZOS), Grad Zagreb, EU, UNHCR, Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške, itsl, navodno više od 70 posto sredstava dobivaju izvana, a godišnje primaju oko 4,5 miljuna kuna (oko 700.000 eura). Među tzv. partnerima CMS-a, navode se Ekonomski institut u Zagrebu, Ekonomski fakultet na Sveučilištu u Splitu, Beogradski centar za bezbednosnu politiku, Ured pučke pravobraniteljice, Pravni fakultet i Fakultet političkih znanosti u Zagrebu te Srpsko narodno vijeće. Ta je udruga također organizirala razne radionice i kolegije, koje su vodili Amir Hodžić (Spol Rod Queer), Ana Raffai, Otto Raffai (Nenasilno djelovanje), Vesna Teršelić (Suočavanje s prošlošću), Gordan Bosanac (Ljudska sigurnost), a u njihovim predavanjima sudjelovale su i druge udruge, odnosno njihovi aktivisti: Eugen Jakovčić (Documenta), Vildana Semić Isaković (Medžlis Islamske zajednice Sisak), Vesna Zovkić (Isusove male sestre), Princ Wale Soniyi (Društvo Afrikanaca u Hrvatskoj), Rada Borić (Ženski studiji), Lorena Drakula (Studentski zbor FFZG).

Spomenuta Kuća ljudskih prava Zagreb, mreža je organizacija tzv. civilnog društva koju je 2008. godine osnovalo šest organizacija civilnog društva među kojima su B.a.B.e. (Budi aktivna. Budi emancipirana), opet Centar za mirovne studije, Documenta-Centar za suočavanje s prošlošću, Pusićev GOLJP, Udruga za promicanje istih mogućnosti i Svitanje-udruga za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja. Na svojim stranicama naveli su, naravno, da su osnovani s ciljem zaštite i promicanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, a među članicama Kuće za ljudska prava još se nalaze CROSOL i Mreža mladih Hrvatske. Kuća ljudskih prava kao takva članica je Mreže kuća ljudskih prava sa sjedištem u Oslu, članica Platforme 112, Inicijative dobrodošli i GOOD-inicijative.”

Dakle, iz navedenoga je vidljivo da su mrzitelji hrvatske države dobro umreženi i da imaju veliku potporu iz inozemstva. Nažalost, njihovu antihrvatsku djelatnost financiraju i hrvatski porezni obveznici (odlukom Vlade i državnih institucija) kao što je gore navedeno.

Slika 5. Govor mržnje – jutarnji

Ministarka kulture i medija je imala 4 godine da donese Zakon o elektroničkim medijima. Nije napravila ništa pa je nagrađena novim mandatom. Tijekom 4 godine mandata govor mržnje (prema braniteljima, domoljubima, takozvanim revizionistima povijesti…) financirala je i pravdala (navodno se radilo o slobodnom umjetničkom izričaju). Ne radi se o slobodnom umjetničkom izričaju, satiri, već o govoru mržnje (vidi brojeve Novosti, pogledaj objave Indexa, Lupiga, Priznajem, itd.). 

Slika 6. Govor mržnje – jovica drobnjak (radio gornji grad)

S kojim pravom levi fašisti mlade momke rođene 1970., 1990., 2000. proglašava ustašama? Priča da je Plenkovićeva neokomunistička Hrvatska ustaška, fašistička je najgori govor mržnje koji ima potporu u medijima, evo nekih naslova:

  • NOVOSTI, 7. kolovoza 2020. Piše Hrvoje Šimičević: Ministarstvo medijskog mraka
  • VAL FAŠIZACIJE’; ‘U HRVATSKU SE VRAĆA USTAŠIZACIJA!’ Stjepan Mesić i Budimir Lončar pozvali na suprotstavljanje revizionizmu Autor: Hina Objavljeno: 25. kolovoz 2019. 17:50
  • Goldstein: Ustašizacija Hrvatske je civilizacijska regresija 8. decembar/prosinac, 2017.
  • MESIĆ ‘Ustašizacija ne da disati Hrvatskoj’ 07. 01. 2018. 16:12 Autor: HINA
  • Saborska zastupnica Katarina Peović (facebook): Sabor zagovara, potiče i provodi ustašizaciju !!! 23. rujna 2020. Katarina Peović/Izvor: D.Prša Crni mrak filo-ustaštva ne dolazi s riječkih ulica.

Mrziteljica hrvatske države i Hrvata nekažnjeno piše: U Rijeci je na postavljanje instalacije crvene zvijezde umjetnika Nemanje Cvijanovića reagirala filo-ustaška skupina koja se u samo par sati organizirala kako bi došla pjevati „Zovi samo zovi”, istaknula ustašku šahovnicu s prvim bijelim poljem, znak HOS-a koji su sami branitelji povezivali s Antom Pavelićem i Nezavisnom državom Hrvatskom, pozdrav “Za dom spremni”, te poručiti da je „zvijezda najveće zlo u Hrvatskoj”.

Katarini Peović dopušten je govor mržnje, dopušteno je hrvatski povijesni grb proglašavati ”ustaškom šahovnicom s prvim bijelim poljem”.

Drugarica Katarina Peović napisala je: Najviši dom hrvatske politike – Sabor zagovara, potiče i provodi ustašizaciju priređujući filo-ustašama razne materijale za mržnju, poticanje na nacionalnu netrpeljivost, opasnu reviziju prošlosti, protuustavno djelovanje.

Samo par dana prije incidenta filo-ustaša u Rijeci na Odboru za ratne veterane Hrvatskog sabora predsjedavajući odbora Josip Đakić, članovi Odbora Željko Sačić i Ante Deur, te ministar i potpredsjednik Vlade Tomo Medved – dali su uputu prosvjednicima kao i svim filo-ustašama kako se odnositi prema povijesti.

Tamo su istaknuli:

a) izmišljenu tezu da je crvena zvijezda u Evropi zabranjena

b) izmišljenu tezu da je crvena zvijezda simbol pod kojim su Srbi okupirali Vukovar

c) revizionističku interpretaciju prema kojoj su partizani koljači i „neprijatelji hrvatskog naroda”

d) implicirali da su Ustaše ubijene u Drugom svjetskom ratu bili pravi hrvatski branitelji.

Pozivajući se na rezolucije Vijeća Evrope članovi Odbora, predsjedavajući i ministar izmišljali su kako je zvijezda zabranjeni simbol (niti u jednoj rezoluciji Vijeća Evrope to ne stoji); propuštali su činjenicu da su Srbi sva jugoslavenska obilježja s uniformi skinuli mjesec dana prije pada Vukovara; da su partizani ti koji su zemlju oslobodili od fašizma i nacizma, a najviše njih je bilo hrvatske nacionalnosti; te da su Ustaše bili kolaboracionisti fašista i nacista, zastupali rasne zakone i provodili masovna pogubljenja.

Naš vrli ministar Medved na pitanje zastupnice o filo-ustaškoj udruzi Hrvatski domobran čiji član sjedi u Povjerenstvu za vojna groblja ne pokazuje nikakvu iznenađenost tom činjenicom niti smatra da je to potrebno mijenjati; predsjedavajući Josip Đakić Tita proglašava jednim od najvećih zločinaca 20. stoljeća; a Željko Sačić smatra da se partizanska groblja uopće ne trebaju održavati. Čak je i iz friziranog izvještaja s Odbora jasno da je riječ o protuustavnom djelovanju saborskog odbora*.

Dakle, Riječani i Riječanke ne bojte se! Neće crni mrak s ulice doći – crni mrak dolazi sa samog vrha – i taj vrh i vrhuška, domaća elita klijentelistički umrežena i dobro potkožena producira smrad i mrak. Rijeka je uvijek bila i bit će – crvena, solidarna, jednaka, pravedna. Strukturalna nepravda i nejednakost, nezaposlenost, siromaštvo, obespravljenost većine su naši neprijatelji. Te je neprijatelje odlučila iz mračnih i smradnih rupa istjerati – upravo crvena zvijezda, kako nekad tako i sad. Zvijezda je simbol pod kojim se borilo za viziju boljeg i pravednijeg društva, neprijatelji zvijezde borili su se za nejednakost, zlo i zločin kao zakon.

Vratit ćemo zvijezdi svjetlost, Rijeci zvijezdu, a solidarnost, jednakost i pravednost – narodu.

Smrt fašizmu – sloboda narodu”

Nekažnjeni govor mržnje koji potiče na odgovor i mržnju!

Koja ja razlika između ustaškog pokliča “Za dom spremni” iz 1941. i pokliča “Smrt fašizmu – sloboda narodu” iz 1945.?

Slika 7. i 8. Ubijanje pod parolom “Smrt fašizmu – sloboda narodu” (MJ, s izložbe)

Nema razlike, i ustaše i partizani napravili su zločine uzvikujući svoj poklič. Drugarica Peović ne želi (ili ne može) shvatiti i prihvatiti koliko je nevinih ljudi ubijeno u ime parole “Smrt fašizmu – sloboda narodu”. Drugarica Peović isticanjem parole (pokliča) širi govor mržnje prema svima koji ne misle kao ona, vrijeđa sve žrtve komunističke torture i negira komunističke zločine.

Drugarici Peović i njenim istomišljenicima u Hrvatskoj je govor mržnje dopušten, mediji njihov govor mržnje šire, glorificiraju kao da je to nešto pozitivno. S druge strane mediji uglavnom ne dopuštaju odgovor tim širiteljima govora mržnje. U mainstream medijima uvijek isti, ideološki zatupljeni ljevičari, komentiraju događaje kako ih oni vide. Drugo mišljenje nije dopušteno, ponekad je dopušteno ideološki slično mišljenje ali ne i suprotno bez obzira na argumente, činjenice s druge strane medalje.

Dvostruka mjerila

‘Kako netko može biti užasnut govorom mržnje prema Srbima, a širiti isti govor prema Hercegovcima?’ (Večernji list, 18. travnja 2017.)

Dvostruka mjerila

Komentar s interneta, U prolazu:

Kad Nelson Mandela viče: Ubi bijelca! to je u redu.

Kad Bibi Netanyahu ubija Palestince, to je u redu.

Kad boljševistički razbojnici otimaju zemlju, žito, tvornice i ubijaju vlasnike, to je u redu.

Kad Bijeli čovijek kaže: Ne! onda to nije u redu.

Quod licet Iovi, non licet bov

Vlada Andreja Plenkovića, Sabor, Ministarstvo kulture i medija dopuštaju i financiraju (djelomično) silan govor mržnje kojeg šire uglavnom “levi fašisti”. Takozvani nezavisni mainstream mediji i takozvani nezavisni pojedinci koji koriste govor mržnje financirani su iz inozemstva, iz državnog proračuna ali i iz stranih veleposlanstava u RH!?

Premijer priča o radikalizaciji političke scene, a zaboravlja da su Vlada i državne institucije glavni krivci za radikalizaciju jer su dopustile silan govor mržnje pojedinih tiskovina (npr. Novosti…), portala (npr. Index, Lupi ga…)…, mainstream medija (takozvani nezavisni mediji koji su financirani iz inozemstva ali i iz državnog proračuna). Vlada i državne institucije su nečinjenjem radikalizirale političku scenu. Proglasiti nekoga ustašom (Katarina Peović i drugi) samo zato jer nosi povijesnu hrvatsku zastavu s povijesnim hrvatskim grbom iz 19 stoljeća je govor mržnje kojega Plenković i njegova ministarka kulture i medija dopuštaju i podržavaju (nije bilo reakcija, sankcija). Što je dozvoljeno Katarini nije dozvoljeno nekom golobradom mladiću, to je demokracija u neokomunističkoj Hrvatskoj u kojoj Faktograf blokira objave nobelovaca, znanstvenika, blokira istinu, blokira sve one koji ne misle kao voditelji Faktografa. Etiketiranje, cenzura i marginilizacija svih koji ne misle kao aktualna neokomunistička vlast. To neki jadnici nazivaju demokracijom i civilizacijskim iskorakom!?  Ne procesuiranje ratnih zločinaca, katastrofalno pravosuđe, korupcija, nepoštivanje volje naroda su uzroci radikalizacije političke scene u Hrvatskoj!

Napomena: sve navode možete provjeriti, ako želite, preko interneta (samo pažljivo, medalja ima dvije strane pa morate pogledajte obje ako želite dobiti stvarnu sliku radikalizirane političke scene u Hrvatskoj).

Dr. Marko Jukić

(“s margine političkoga spektra”)

Istaknuto

Don Anđelko Kaćunko u Puli

Published

on

Predstavljanje knjige Otmica nevjeste 31.05 2024.

Dobra večer svima!

Predstaviti ću vam Don Kaćunka, kako ga ja zovem, a on neka govori o svojoj novoj knjizi.

Sa radom i djelovanjem Don Kaćunka upoznata sam bila preko medija.

Osobno smo se upoznali prigodom izlaska knjige hrvatske pjesnikinje koja živi u Australiji gđe Marije Dubravac.

Suprug i ja vraćajući se iz Zadra kući u Pulu  preko Like, došli smo preuzeti njenu novu knjige kod njega u Kompolje.

Srdačno nas je dočekao i upoznao sa župom i tim slabo naseljenim krajem Gacke, kako on mene ispravlja kada kažem Like.

Naravno upoznala sam Gacku i posjetila Otočac više puta;

  • Mlinice na Majerovu vrilu u Sincu iz kojeg teče Sinačka pučina, najveća desna pritoka Gacke i
  • Ribogojilište u Sincu ( dobila sam recept za pripremu pastrve, pržene na domaćoj masti , uvaljane u kukuruzno brašno pomiješano sa malo slatke crvene paprike)
  • svetišta Majke Božje Karmelske – Kuterevo

Kratki životopis

Anđelko Kaćunko rođen je u Splitu 31.srpnja 1954.Potječe iz brojne obitelji ponosne Poljičke Republike ( devetoro djece)

Nakon osnovne škole u Docu Donjem i sjemenišne klasične gimnazije završio je Teološki fakultet u Splitu i 24.lipnja 1979. zaređen za svećenika.

1980 u Zagrebu upisuje na Filozofskom fakultetu studij klasične filologije, a 1989 studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.

Paralelno sa studijem angažiran je u Katoličkom zboru MI, gdje je bio direktor lista mladih i izdavačke djelatnosti zajednice MI.( Zajednica MI predstavila je u Puli 2019. je knjige Milovani-Mate Krajine)

1999, preuzeo  je dužnost kancelara  u Vojnom ordinarijatu, bio kapelan u MUP-u i Ravnateljstvu policije, da bi od 2008 bio premješten u Gospičko-senjsku biskupiju i od 2011-2021 bio župnik u Župi Kompolje, Brlog i Vratnik. Sada je na dužnosti  župnog vikara u Župi Presvetog Trojstva u Otočcu.

Njegov  literarni opus je veoma bogat, od brojnih članaka i kolumni  u Fokusu, Hrvatskom slovu, Vjesniku, Areni  do Hrvatskog tjednika.

Aktivan je i u Katoličkim medijima; IKA, Glasu Koncila…

Sudjelovao je u izradi monografije „ Vojni ordinarijat u RH“ (2007) i monografije „ Kompolje-mjesto i župa“ (2021)

Napisao je samostalno dvanaest knjiga, neke ćete imati prigodu kupiti nakon predstavljanja,  a sa akademikom Josipom Pečarićem knjige o pjesnikinji Mariji Dubravac i biskupu dr.sc. Mile Bogoviću.

U svezi sa akademikom Pečarićem moram spomenuti da smo akademik Pečarić i ja  u suradnji napisali dvije e-knjige:

  1. Dopisivanje s Lili Benčik o Istri

file:///C:/Users/Lili/Documents/BENCIK%23%20knjiga.pdf

  • knjigu PUPOVAC, o radu i protuhrvatskom djelovanju predsjednika SNV-a i SDSS-a Milorada Pupovca

pupovac2-1.pdf (hrvatskepraviceblog.com)

Moram napomenuti da se don Kaćunko bavi i glazbom. Uglazbio je pjesmu Marije Dubravac HIMNA VATRENIMA

Čitanje pjesama  Marije Dubravac o don Kaćunku iz zbirke pjesama DOK MU HRAŠĆE BURA VIJE,  izdane uz pedesetu obljetnicu života u tuđini.

Don Anđelko Kaćunko

Puku zbori „MOLI -RADI-RODI…To je njegova preporuka kao duhovnika!

U to je zbirci i pjesma posvećena meni pod naslovom „ Jednoj lijepoj ruži Hrvatskoj“

Lili Benčik, tajnica Udruge KRIŽ

Osvrt fra Đure Hontića, župnika Župe Sv. Ivana Krstitelja u Puli:

U samom predstavljanju knjige „Otmica nevjeste“, don Kaćunko je najprije spomenu kako je došlo uopće do ideje da je on kao novinar počeo pisati knjige, bilo je to na poticaj profesorice Manje Kostelac-Gomerčić, čija je „Baštinica“ izdavač knjige „Otmice nevjeste“.

U prvom dijelu Kaćunko donosi deset pripovijedaka. Prvih osam priča nastalo je u okviru literarnog ciklusa Otočki koronameron (kao nastavak projekta Otočki dekameron), u kojem je dvadesetak sudionika pisalo priče tijekom korona pandemije, a dvije zadnje napisane su poslije. Cijelo ovo djelo možemo svrstati u žanr književne satire i književnog humora. U drugom dijelu ove knjige, Kaćunko pod pseudonimom ženskog autora vrlo dojmljivo komentira društvena, politička i crkvena zbivanja u Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj. Riječ je o deset jedinstvenih pripovijedaka, koje su “pisane pretežito u dijalektu, jednostavno, prohodno, živahno i aktualno. Ovdje je riječ o kolumnama, a one su bile svojedobno objavljene u mjesečniku grada Solina.

Nadalje spomenuo je don Kaćunko da je u tome drugom dijelu nazvanom Cro Nikine priče-kolumne, koje je autor godinu dana pisao za Solinsku kroniku pod pseudonimom Cro Nika, izuzetno zanimljive i duhovite, a ostvarene su trima elementima. Uzevši naoko ‘slabi’ lik, srednjoškolsku profesoricu koja često govori da nešto ne zna ili ne razumije, dobio je lik s kojim se većina nas može poistovjetiti, jer ni mi često ne razumijemo što se to događa u svijetu oko nas i tko zapravo vuče konce. S druge strane dobio je osobu koja može javno reći ono što većina ljudi misli, dakle zagovarati vrijednosti, one kršćanske, domoljubne, obiteljske, i čuditi se, a ponekad i plašiti, nadolazećim rušenjima svega toga.

Budući da don Kaćunko kao svećenik – što je u našem društvu doživljeno kao pozicija moći i kome se svaka riječ procjenjuje kao da je Božja objava pa i kada neprestano napada – u svojemu nastupu ne može na taj način istupati, on to čini kroz ženski ‘alter ego’.

Don Anđelko, u prvi plan stavlja ono bitno: dobro čovjeka, dobro bližnjega, što je uvijek prva zadaća kršćanina, poglavito katolika, bio laik ili svećenik. Ovdje nam je dao svježu i poletnu misao, sazdanu od različitih motiva i tema okupljenih oko intrigantna naslova „Otmica nevjeste“.

Na kraju je don Kaćunko protumačio, da je u stvari ta nevjesta rijeka Gacka, na što nas navodi slika rijeke na naslovnici. Jer rijeku Gacku neki su htjeli oteti, ali zapravo ta nevjesta je naša Hrvatska, koja prolazi kroz različite poteškoće na području vjere i morala, obiteljskih i socijalnih odnosa, ali i svih drugih područja ljudskoga, narodnog i crkvenog života. Stoga na nama nije samo da kukamo nego da postanemo svjesni svoga kršćanskog dostojanstva i poziva na suradnju s Bogom za dobro čovjeka i ovoga svijeta.

Continue Reading

Istaknuto

Uz čestitku za Dan državnosti

Published

on

Hrvaticama i Hrvatima, jer je Hrvatska  prije svega država hrvatskog naroda, a uz Hrvate i 22 nacionalne manjine i ostalim hrvatskim državljanima čestitam Dan državnosti!

Nakon povijesnih lutanja, pogrešnih saveza i tragičnih uključivanja u druge države, Hrvati su uz ogromne žrtve i danak u krvi izborili svoju samostalnu državu Hrvatsku.

Dr. Franjo Tuđman, prvi predsjednik samostalne države Hrvatske rekao je;

„”Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo i nećemo nikom dopustiti sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!”

Nažalost Hrvatska za mnoge nije bila željena država. U njoj živi još dosta onih koji je ni nakon 34 godine ne podnose i ne mire se s njenim postojanjem.

A ni Hrvatima nije onakva kakvu su željeli i očekivali. Dopustili su  da njome vladaju  stare jugoslavenske strukture,  njihovi nasljednici i sljednici uz europske i svjetske asocijacije i moćnike.

Imamo Hrvatsku, ali nemamo državu kojom vladaju Hrvati koji su je željeli, nego oni kojima nije stalo do njenog razvoja kao države hrvatskog naroda, koji  zloupotrebljavaju ljudska i manjinska prava i nameću svoj identitet, negirajući pravo Hrvatima na njihov identitet.

Nepravedna i netransparentna privatizacija, mediji u sumnjivom i netransparentnom vlasništvu, korupcija, nepotizam i sveopće urušavanje životnih vrednota, uzroci su nezadovoljstva i iseljavanja.

Hrvatska je nažalost podijeljena, pa se državotvorni i suverenistički Hrvati moraju za njeno uređenje tek izboriti.

Nakon detuđmanizacije 2000. razoreno je sve  što predstavlja hrvatsku državotvornost od strane vladajuće koalicije 2000. godine na čelu sa premijerom Ivicom Račanom i dva mandata predsjednika Stjepana Mesića!

Stjepan Mesić kao predsjednik države i vrhovni zapovjednik oružanih snaga razorio je pobjedničku Hrvatsku vojsku. Umirovio je 12 hrvatskih generala, raspustio sve ratne postrojbe i ostavio Hrvatsku bez obrane.

Iz osobnog animoziteta i mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu otvorio je javno stranom novinaru predsjedničku arhivu, što je postupak bez presedana u čuvanju državnih tajni i spisa. Te je spise zatim neselektivno dijelio Haškom tužiteljstvu, kojemu je bio tajni svjedok u procesu protiv Tihomira Blaškića. Takvo ponašanje suprotno je ustavnim dužnostima i ovlastima Predsjednika Republike, po članku 94 i članku 105 Ustava RH. NN 85/2010  

Predsjednik Republike odgovoran je za povredu Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. U slučaju Predsjednika Mesića svoju ustavnu obvezu nije ispunio ni Hrvatski Sabor, ni Ustavni sud, jer nisu pokrenuli postupak o ocjeni ustavne odgovornosti Predsjednika države.  Ustavni sud je po članku 129 dužan pratiti ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvijestiti Hrvatski sabor i odlučivati  u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike.

Znači da su u ovom Mesićevom ponašanju zakazale tri institucije hrvatske državnosti;

Predsjednik države svojim neustavnim ponašanjem, Hrvatski Sabor i Ustavni sud koji uopće nisu ni  pokrenuli postupak ispitivanja odgovornosti Predsjednika države.

Ivica Račan  kao predsjednik Vlade bio je odgovoran po članku 113 Ustava RH za rad Vlade i  gospodarski  razvitak   zemlje.

Prodajom  državnog bogatstva, zlatnih poluga, dokapitalizacijom Banaka iz Proračuna, a zatim njihovom prodajom,  narušena je  financijska i gospodarska  stabilnost i  sigurnost države.

Tako su Hrvati birajući nesposobne i politički neodgovorne stranke i pojedince kojima nije stalo do hrvatske sami sebi nažalost „uredili“ državu.

Međutim, Hrvatska je prekrasna zemlja sa bogato očuvanom tradicijom i kulturom, zemlja u kojoj pored hrvatskog naroda u suživotu mogu lijepo živjeti svi drugi i drugačiji, naravno uz uvjet da  je vole i poštuju kao svoju državu izgrađujući hrvatsku naciju!

Lili Benčik/ hrvatskepravice/ domoljubni.hr

Continue Reading

Istaknuto

Laži i obmane Stjepana Mesića i družine u Kumrovcu 2024.godine

Published

on

„Dan mladosti“ okupio je u  Kumrovcu  posjetitelje prosječne životne dobi od 89 godina!?

Kaže drug Stipe u svom govoru u Kumrovcu da komunizma nije bilo, da je to bila NOB?  Piše li to drug  Stipe, neku novu povijest NOB-a u kojoj negira ulogu Josipa Broza Tita  kao predsjednika KPJ u vođenju NOB-a.?

„Oni koji revidiraju povijest, moćni i preglasni trebali bi objasniti tko je ubio 80 000 ljudi, žena i djece u Jasenovcu samo zato što su različiti.

Katolička crkva u Jasenovac na dan obilježavanja proboja pošalje jednog svećenika, dok na Macelj dođu brojni biskupi, svećenici i časne sestre.

Mi imamo statističke podatke koliko je za vrijeme NDH u četiri godine ubijeno antifašista i ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma.

I tu nema komunizma: BILA JE TO NOB!

Kakve “žrtve komunizma” kada komunizma tada nije niti bilo…

Bila je to samo borba za čovjeka – BORBA ZA SLOBODU!“

Nas pionire osmoškolce učili su u  školi u Jugoslaviji  da je avangarda radnika i seljaka, Komunistička partija Jugoslavije na čelu sa drugom Titom povela narode i narodnosti Jugoslavije u Narodno-oslobodilačku borbu! Mi smo kao osmoškolci znali cijeli tijek NOB, sve ofenzive, a sada bivši predsjednik lupeta da nije bilo komunista, da je to bila NOB.

To je neki novi drug Stipe!? Od komunista, do ustaše. Od negiranja Jasenovca do optuživanja za Jasenovac. Od veličanja Tita, do negiranja Tita! Čista manipulacija, obmanjivanje javnosti , a vjerodostojnost nula.

Kako on voli tužakati zbog izgovorene riječi, neka samo tuži, pa ću mu na sudu predočiti tone knjiga u kojima piše da je pripremajući oružani ustanak, Politbiro Centralnog komiteta KPJ  u Beogradu  27. lipnja 1941.donio odluku o osnivanju Glavnog štaba Narodno oslobodilačkog pokreta Jugoslavije , za čijeg je zapovjednika imenovan generalni sekretar KPJ, Josip Broz Tito. KPJ je službeno odlučila donijeti odluku o pokretanju oružanog ustanka 4. srpnja, dan koji je kasnije u SFRJ slavljen kao Dan borca. Žikica Jovanović Španac ispalio je prvi hitac 7. srpnja, na datum kasnije proglašen Danom ustanka u SR Srbiji. 12. srpnja KPJ je proglasom pozvala narode Jugoslavije na oružanu borbu.

Članovi Glavnog štaba, uz Tita, bili su članovi Politbiroa KPJ: Milovan Đilas, Edvard Kardelj, Rade Končar, Franc Leskošek, Ivan Milutinović i Aleksandar Ranković, te istaknuti komunistički vođe Sreten Žujović, Ivo Lola Ribar i Svetozar Vukmanović- Tempo.

Vrhovni štab od kraja siječnja 1942. boravi je u Foči. Tu je donesena odluka da se uz partizanske jedinice, koje su pod kontrolom komunističke partije preko komesara i zapovjednika, koje imenuje Vrhovni štab, prime i četnici, koji su samo kokardu na kapi zamijenili sa crvenom zvijezdom.

Četnička zlodjela opisao je Adil Zulfikarpašić u  knjizi “Put u Foču”. Adil Zulfikarpašić bio je visokopozicionirani član  partizanskoga pokreta, koji je putovao u Foču na sastanak s Titom u Vrhovni  štab. Na putu je saznao da su mu četnici ubili brata i počinili strašne pokolje muslimana;“ Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca – objašnjava nam Božović – kapetan Sergije Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci muslimani pohapse. Poslije su svi oni koji su bili veći od konjičkog karabina poklani. Ali ljudi su ubijani svuda: i po kućama, dvorištu, ulicama. Kasnije je red došao na žene i na djecu. Drina je izbacivala leševe. Da se to spriječi, razrezivali bi im trbuhe, onda bi tijela potonula.“

„Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci nalazi se preko 95% Srba“ rekao mu  je Tito kad je  tražio njegovu intervenciju za ovaj slučaj.

„Ali to nije protusrpska politika.To je protukoljačka politika“   rekao mu je Zulfikarpašić,

„Ti izgledaš slabo, ti treba da se ispavaš i odmoriš“  odgovorio  mu je Tito opraštajući se.

Očito drug Stipe računa na kratko pamćenje i nepoznavanje povijesnih činjenica.

Čisti  povijesni revizionizam za isprane mozgove,  jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.

Pa da njega i javnost  malo podsjetim na  povijesne  činjenice: i to logičnim slijedom:

1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?

Komunistička partija Jugoslavije

2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?         

Josip Broz Tito

3.Tko je bio doživotni predsjednik Jugoslavije?

Josip Broz Tito

4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?

Maršal Josip Broz Tito

5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?

Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom

6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?

Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.

7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?

Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo  komunističko društveno uređenje.

I nakon ovih nespornih povijesnih činjenica, koje su im naravno dobro poznate, kako uredništvo portala sabh.hr može onakve Mesićeve nebuloze uopće objaviti? Pa to je ponižavanje Josipa Broza Tita, a ne njegovo veličanje. Sam sebi proturječi u reviziji povijesti NOB-a kojom  se kao ponosi.

Od kuda Stipi to negiranje uloge Komunističke partije Jugoslavije-KPJ?  

Negira Stipe komunizam zbog zločina, zbog Rezolucije EU Parlamenta od 19.9 2019. koji je komunizam kao totalitarni režim i način vladanja izjednačio sa fašizmom i nacizmom.

Dokumenti pokazuju da je KPJ u poslije ratnoj  vladavini znatno ograničila građanske i političke slobode, privatno vlasništvo, slobodno tržište, i  potiskivala je tradicionalne vrijednosti poput religije i nacionalne/etničke baštine. Svi oni koji tu politiku nisu podržavali ubijani su, bili  progonjeni politički i sudski.

Evo  drug Stipe ne zna za žrtve komunizma ;“ ja ne znam o čemu oni misle kada govore o spomeniku žrtvama komunizma“, ali zna za žrtve „antifašiste“. E sada me zbunio,  ja više ne znam na koje to antifašiste misli drug Stipe, ove kameleone kao što je on ili ove borce NOB-a rođene nakon završetka NOB-a iz SABA RH?

Poznate su žrtve 2.svjetskog rata, iako ih ex komunisti kao on umnažaju i multipliciraju, ipak se istina probija.

Zločini komunizma koje drug Stipe negira itekako su dokumentirani u Martirologiju don Ante Bakovića (Goražde, 4. srpnja 1931. – Zagreb, 26. siječnja 2017.) Ovaj hrvatski katolički svećenik i hrvatski domoljub  u bivšoj državi robijao je ukupno deset godina, u sedam zatvora , a kasnije je djelovao kao publicist, novinar, reformator i demograf.

 Punih 17 godina radio je na enciklopedijskom izdanju Martirologija, u kojemu je na 1100 stranica iznio dokumentirane podatke o 664 ubijena svećenika i mučenika Crkve u Hrvata u vrijeme Drugoga svjetskog rata i poraća.

Napisao je i knjigu Drinske mučenice u kojoj je opisao svoje osobno svjedočenje o mučeničkoj smrti časnih sestara koje su beatificirane 24. rujna 2011. u sarajevskoj dvorani Zetra,

Okružni narodni sud u Zadru osudio je 28. prosinca 1946. zemljoradnika Josu Begonju iz Privlake (Zadar) na dvije godine lišavanja slobode s prisilnim radom i dvije godine gubitka političkih prava zbog “kriv. djela protiv općih narodnih interesa”, jer je u ljeto 1946. govorio među narodom da mu se ukazala Gospa, “u namjeri da stvori kod drugih uvjerenje o nesigurnosti današnjeg poretka, a u cilju ometanja napretka, obnove i izgradnje naše zemlje, te stvaranja nepovjerenja prema našoj narodnoj vlasti i u cilju ličnog korišćenja”. Mate Rupić, Vladimir Geiger (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti. Dalmacija, Slavonski Brod – Zagreb, 2011.

Franjo Habulin pak ne poznaje povijest ni NOB-a ni kasnije, pa tvrdi da se gradilo bratstvo i jedinstvo. Vidjelo se na djelu to bratstvo i jedinstvo u velikosrpskoj i JNA agresiji 1991-1995.

Drug Franjo Habulin, predsjednik SABA RH, „borac“ NOB-a , rođen 1957.godine priča nebuloze u svojoj reviziji povijesti, pa tvrdi da se  „Za Tita se gradila i živjela demokracija svaki dan u pravnom i pravednom društvu izgrađenog SOCIJALIZMA.“

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je ubijalo politički nepodobne, neistomišljenike po svijetu, a zadnje je je bilo 1989. godine kada je u Njemačkoj ubijen Anto Đapić, stric hrvatskog političara Ante Đapića iz Osijeka.

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ je 1. studenoga 1978. osudilo studenta Jakoslava Davida Rojnicu, na tri godine Golog otoka, na temelju iskaza dvoje svjedoka da im je dao nekoliko brojeva lista ‘Nova Hrvatska’, a jednom od njih i knjigu Ive Rojnice.

To „demokratsko, pravno i pravedno društvo“ „priuštilo“ mu je tortute, batinanje, liječenje elektrošokovima u zatvorskoj bolnici i besplatan „boravak „u logoru na Golom otoku.

Jakoslav David Rojnica odlučio je 2019. napisati knjigu  jer je želio ukazati na činjenice i napisati istinu, najviše zbog mladih koji trebaju znati istinu kako se povijest ne bi ponovila.

Jakoslav Rojnica predstavlja 100 tisuća ljudi koji su osuđeni za slične krimene. 30 tisuća presuda je doneseno, a točan broj  ljudi koji su netragom nestali , bačeni u jame, fojbe nikada se neće saznati, jer je jugoslavenski režim strahovladom sprječavao ljude da svjedoče.

„Druge države otvaraju granice, a mi smo naše okovali od susjeda, k tomu državni establišment DAN POBJEDE naziva okupacijom.“ Nastavio je drug Habulin svoju povijesnu „edukaciju“.

Nevjerojatno je kako se može ovako na očigled lagati i manipulirati? Hrvatske granice nisu zatvorene, putuje se samo sa osobnom iskaznicom, granice su čak  i previše porozne, pa ih ilegalno prelazi na tisuće migranata.

Ne kaže se uzalud da je komunizam sazdan od laži i nastao na laži. Samo ova dva primjera drugova Mesića i Habulina dokaz su točnosti te definicije.

Jugonostalgičari, jugofili, titoisti i komunisti nikako ne žele priznati da su u ime komunističke ideologije počinjeni masovni zločini. Da oslobođenje od fašizma i nacizma u komunističkim zemljama nije donijelo slobodu, nego nove progone, nove logore, nove zabrane i ograničavanja slobode i ljudskih prava, samo u ime neke druge ideologije. Rasni zakoni zamijenjeni su ideološkim. Tko nije prihvatio komunističku ideologiju bio je meta te „slobode“.

U ime te slobode ubijeno je 536 833 ljudi, bačenih u jame, rudnike i neobilježena grobišta na više od 940 lokaliteta u cijeloj Hrvatskoj po popisu MUP-a  i  oko 600 po slovenskoj evidenciji.

I da nije kako drug Stipe kaže „krivca za zločine koji su se dogodili na kraju Drugog svjetskog rata,  traže na pogrešnoj strani…“ svjedoče zločini na Daksi i u Dubrovniku u listopadu 1944.godine, znači prije završetka rata, koje su počinili partizanski „osloboditelji!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved