Connect with us

Vijesti

MISAL KOJI JE OSVAJAO HRVATSKU: Ponos na prvu hrvatsku zvijezdu iz galaksije tiska, staru 540 godina

Published

on

Želio je tiskati knjigu koju bi mogao i dobro prodati s obzirom na to da je svaka onodobna knjižnica, bila ona samostanska ili sveučilišna, posjedovala Bibliju.

Tisak Biblije započeo je 1452., a završen je između 1454. i 1456. Prva tiskana Biblija imala je 1282 stranice, a svaka stranica 42 retka, zbog čega ju se i zove četrdesetdvoredčana Biblija, a na njoj je, uz Gutenberga, radilo još 20 suradnika

Hrvatska je ušla u tzv. Gutenbergovu galaksiju, odnosno u galaksiju tiska, 22. veljače 1483. kada su hrvatski glagoljaši otisnuli inkunabulu Misal po zakonu rimskoga dvora

Pojavom interneta, svjetskoga sustava međusobno povezanih računalnih mreža, gotovo su izbrisane sve granice koje su stajale na putu između čovjeka i informacije. Treća industrijska ili digitalna revolucija omogućila je nevjerojatno brz protok podataka koji su, uz preduvjet mrežne povezanosti, postali dostupni gotovo svakomu čovjeku u svako vrijeme. Promatrajući povijest čovječanstva, takva prekretnica u komunikaciji i korjenita promjena u pristupu informacijama prvi se put zbila prije više od pola tisućljeća kada je Nijemac Johannes Gutenberg (1397. – 1468.) izumio tiskarski stroj. Prva knjiga tiskana na Gutenbergovu stroju bila je Biblija. Mnogi u tom činu prepoznaju religioznu motivaciju, međutim Gutenbergova je motivacija bila više pragmatične nego religiozne prirode: Gutenberg pri izboru Biblije kao prve knjige za tisak nije imao na umu širenje Božje riječi, nego profit, dobar posao.

Želio je tiskati knjigu koju bi mogao i dobro prodati s obzirom na to da je svaka onodobna knjižnica, bila ona samostanska ili sveučilišna, posjedovala Bibliju. Tisak Biblije započeo je 1452., a završen je između 1454. i 1456. Prva tiskana Biblija imala je 1282 stranice, a svaka stranica 42 retka, zbog čega ju se i zove četrdesetdvoredčana Biblija, a na njoj je, uz Gutenberga, radilo još 20 suradnika.

Tridesetak godina nakon tiskanja Biblije na Gutenbergovu stroju i Hrvatska je ušla u tzv. Gutenbergovu galaksiju, odnosno u galaksiju tiska, 22. veljače 1483. kada su hrvatski glagoljaši otisnuli inkunabulu Misal po zakonu rimskoga dvora. Inkunabula je riječ latinskoga podrijetla u kojem ima značenje riječi kolijevka, stoga su inkunabule knjige tiskane u početcima, u povojima tiskarstva, odnosno to su knjige tiskane do 1500. godine. Ove se godine 22. veljače, kada se u Hrvatskoj slavio i Dan hrvatske glagoljice i glagoljaštva, slavila 540. obljetnica tiskanja te dragocjene knjige. Tim su se povodom »Mozaik knjiga«, Katedra Čakavskoga sabora Roč, Nacionalna i sveučilišna knjižnica te Staroslavenski institut odlučili za novi izdavački pothvat – trosveščano izdanje Misala iz 1483. koje obuhvaća: faksimil, latiničnu transliteraciju glagoljskoga teksta te znanstveno-stručne priloge.

Prvi svezak, tj. faksimil Misala, koji su uredili Josip Galić i Vida Vukoja, vjerno reproducira izvorni izgled Misala rekonstruiran na temelju nekoliko očuvanih potpunijih primjeraka prvotiska. Novost u odnosu na izvorno izdanje jest to da su sva prazna mjesta, izvorno ostavljena praznima da bi se u njih rukom ispisali i ukrasili inicijali, ispunjena inicijalima koje je izradio Frane Paro. Tako se na simboličan način dovršio Misal i ispunila se nakana njegovih prvotnih priređivača, hrvatskih glagoljaša.

Drugi svezak donosi glagoljični tekst Misala u cijelosti preslovljen (transliteriran) na latinicu koji je uredio Josip Galić. Treći svezak okuplja znanstvene i stručne priloge o Misalu, a uredile su ga Ana Šimić i Vida Vukoja. Urednici novoga izdanja Prvotiska zabilježili su i komu je to izdanje posvećeno: »Ovo trosveščano izdanje jednoga od vrhunaca hrvatskoglagoljične povijesti i hrvatske kulturne povijesti u cjelini, ‘Misala po zakonu rimskoga dvora’ iz 1483., ponajprije posvećujemo glagoljašima, na čiju se pisanu riječ stoljećima oslanjao naš puk i plemić te na čijim čvrstim ramenima i mi danas stojimo. S radošću ga predajemo onima koji danas stvaraju glagoljašku uljudbu i njeguju je te onima koji će – poštujući glagoljaško jučer i danas – stvarati i živjeti glagoljaško sutra.« Naklada trosveščanoga Misala strogo je limitirana i više ne će biti ponovljena, svaki će primjerak biti numeriran jedinstvenim brojem, a samim time i unikatan. Svi kupci primit će zajedno s knjigom i potvrdu o vlasništvu.

Mihail Bobrovski, bjeloruski slavist i orijentalist, pisao je 1820. godine o Misalu po zakonu rimskoga dvora te primijetio kako je ta knjiga rjeđa od bijeloga gavrana. Rijetkost, odnosno specifičnost Misala, sastoji se u tome što je to prvi misal u Europi koji nije bio tiskan latinicom, nego glagoljicom, te prvi misal koji nije bio tiskan na latinskom, nego na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, odnosno na jeziku kojim su se tada Hrvati služili u liturgiji, a naslijedili su ga od svete braće Ćirila i Metoda.

Naime, valja istaknuti da su Hrvati bili jedini narod u Katoličkoj Crkvi koji je imao povlasticu u liturgiji služiti se hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom. Tu su povlasticu dobili još u vrijeme pape Inocenta IV., a svi ostali narodi to su pravo stekli tek nakon Drugoga vatikanskoga koncila kada se počeo uvoditi narodni jezik u liturgiju. Također, Misal po zakonu rimskoga dvora smatra se najljepšim od svih tiskanih glagoljskih knjiga – to je ujedno prva dvobojna slavenska inkunabula.

Kao što je zanimljiva činjenica da je prva knjiga tiskana na Gutenbergovu stroju bila Biblija, tako je zanimljivo i promotriti činjenicu da su Hrvati od svih knjiga za prvotisak odabrali upravo knjigu za slavlje mise, što vrlo jasno odražava vjersku dinamiku onoga vremena te pokazuje da je u 15. stoljeću za tadašnje ljude, očito, najvrjednija knjiga poslije Svetoga pisma bio upravo misal. Primjerice, u talijanskim su se tiskarama najprije tiskali rimski pjesnici i grčki filozofi pa su tek nakon njih na red došle i liturgijske knjige.

Stručnjaci će se složiti da je pojava Misala po zakonu rimskoga dvora, knjige tiskane na hrvatskom jeziku i pismu, živi svjedok društvenoga, gospodarskoga, kulturnoga i intelektualnoga potencijala Hrvata u drugoj polovini 15. stoljeća. »’Misal’ je neprijeporan dokaz da hrvatski glagoljaši s kraja 15. stoljeća nisu bili samo skromni ljudi u svemu bliski jednostavnomu puku, nego također obrazovane i progresivne osobe snažnoga karaktera i velike snalažljivosti, sklone prihvatiti posljednja tehnološka dostignuća svoga vremena, s težnjom da – nasuprot latinskomu jeziku – promiču visoku (liturgijsku) kulturu svoga doba na jeziku i pismu koje je puk prepoznavao kao vlastite.«

Također, hrvatski glagoljaši u svom tiskarskom pothvatu nisu imali prethodnike, nisu mogli posuđivati slova ni tiskarske majstore, rezače slova, slagare i korektore jer su Misal tiskali, kako je spomenuto, glagoljičkim, a ne latiničkim pismom. Iz svega navedenoga proizlazi da hrvatski, ali i slavenski glagoljički prvotisak, zasluženo nosi epitet remek-djela tiskarstva te do današnjega dana dostojno na nebu treperi kao prva hrvatska zvijezda Gutenbergove galaksije

Tiskara kao metafora

O 550. obljetnici Gutenbergove smrti znanstveni savjetnik u trajnom zvanju s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu Milan Pelc protumačio je važnost Gutenbergova izuma pomoću amblema iz 17. stoljeća: »Bezbrojne su analize i interpretacije značenja Gutenbergova izuma za čovječanstvo, no čini se da sve imaju isto ishodište. Možda ga na najbolji način ilustrira amblem iz 17. stoljeća na kojem je prikazana unutrašnjost tiskare kakva potječe iz Gutenbergova doba. Amblem je objavljen u vrlo čitanoj zbirci poučnih političkih i povijesnih eseja namijenjenih edukaciji vladara, koju je objavio španjolski pisac i diplomat Diego de Saavedra Fajardo. (…) U prvom planu Saavedrina amblema, otisnuta na početku predgovora, prikazana je tiskarska preša, a u pozadini se vidi slagarski stol s pomičnim slovima. Iznad svega je deviza: FVMO IN LUCEM (u većini izdanja: EX FVMO IN LUCEM) – iz dima na svjetlo.Tom humanističkom primjenom jednoga stiha iz Horacijeve ‘Ars poetica’ simbolički se naznačuje postupak kojim se pomoću crne umjetnosti tiskarstva (važna komponenta tiskarske boje bila je čađa pa odatle poveznica s dimom u devizi amblema) znanje i učenost iznose u punu i jasnu svjetlost javne komunikacije. Tiskara je, u tom smislu, metafora iznošenja intelektualnoga rada pojedinca pred najširu publiku. Objavljivanjem umnoga rada pojedinca njegovi se rezultati stavljaju na kritičku provjeru kompetentnih čitatelja. Time se otvaraju neslućeni prostori novih promišljanja i spoznaja. Tiskarstvo je mogućnost kritičke provjere rezultata intelektualnoga rada pružilo mnogima, pridonijevši intenziviranju same intelektualne djelatnosti.

Izvor: glas-koncila.hr

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved