Pitanje pobačaja i dalje je važan predmet rasprave u mnogim zemljama. Svjetski val odobravanja “gnusnog zločina”, kako ga je nazvao Drugi vatikanski koncil, pokreću feministički pokreti, progresivni sektori i ljevica u narodima; i “katoličke” skupine, koje se podvrgavaju neopaganskom poimanju života, potkrijepljenom navodnim antiljudskim “pravima”, a protivno Zakonu Božjem.

Nedavno je u Francuskoj Senat izglasao amandman “koji jamči slobodu pristupa pobačaju” u Ustavu. U srijedu, 28. veljače, 267 senatora od ukupno 317 glasalo je za prijedlog ustavne reforme, u istim uvjetima koji su već izneseni u Narodnoj skupštini. Samo 50 senatora usprotivilo se tekstu koji je usvojen u ponedjeljak, 4. ožujka, tijekom kongresa sazvanog u Versaillesu. U tom se tekstu predlaže da se članku 34. Ustava, proglašenog 4. listopada 1958., doda stavak broj 17. koji će glasiti: »Zakon utvrđuje uvjete pod kojima se ostvaruje sloboda zajamčena ženi da pribjegne dobrovoljnom prekidu trudnoće. ” Obratimo pažnju na eufemizam kojim se označava uklanjanje nerođenog djeteta i izopačeno shvaćanje slobode, koje osuđuje nauk Crkve, kako je rječito naučavao Ivan Pavao II.

Bez obzira na poteškoće s kojima se trudnica susreće, abortus, koji ostaje atak na život u svojim izvorima, ne može se promatrati sa stajališta “ženskih ljudskih prava”, kako propovijeda feminizam. Situacija u Francuskoj je kontradiktorna: brojni oblici nasilja nad ženama i djecom izlaze na vidjelo; Ustav bi trebao preuzeti zaštitu jednih i drugih. S druge strane, promiče “potpomognuto samoubojstvo” za neizlječivo bolesne. Vlada masona Emmanuela Macrona predstavlja zlokobnu stranu francuske kulture, koja ne prepoznaje vrijednost ljudskog života i pravo značenje slobode.

      Situacija u Sjedinjenim Državama, ozbiljno federalnoj zemlji, sasvim je drugačija. Iako je predsjednik Joe Biden "katolik" koji se zalaže za abortus, u nekoliko država doneseni su zakoni koji poštuju život nerođenog djeteta. U nekim slučajevima, stari zakoni protiv pobačaja se oživljavaju. Takva je situacija, na primjer, u Arizoni: Vrhovni sud te jurisdikcije nedavno je presudio da država može provesti svoj zakon iz 1864., koji kriminalizira sve vrste pobačaja, s jedinom iznimkom kada je život majke u opasnosti. Politički položaj igra ključnu ulogu; Demokrati su općenito za pobačaj, dok su republikanci za zaštitu života nerođenog djeteta. U slučaju Arizone, glavna državna tužiteljica, demokrat Kris Mayes, prosvjedovala je u otvorenom neslaganju sa svojim prethodnikom, republikancem Markom Brnovichem, koji je čim je savezni Vrhovni sud 2022. poništio presudu "Roe protiv Wadea", koja je jamčila ustavno pravo na pobačaj, uvjerio je državnog suca u Tucsonu da vrati stari zakon, koji bi stupio na snagu za četrnaest dana, a predsjednik Biden ga je opisao kao "okrutnog". Većina država u kojima vladaju republikanci počeli su provoditi nove zabrane, odnosno ograničenja (u 14 država pobačaj je zabranjen u svim fazama trudnoće, uz ograničene iznimke), dok su u mnogima predvođeni svojim političkim protivnicima pokušali zaštititi prava na pobačaj. Predsjednik Biden osudio je odluku Arizone, nazvavši je "ekstremnom i opasnom zabranom. Pobornici "prava" na pobačaj često se pozivaju na tragične slučajeve silovanja ili incesta.

      Tema rasprave u Sjedinjenim Državama je kriminalizacija žena koje pobace. Katolički zagovornici života kažu da ne bi trebali biti kažnjeni. Više od 70 pro-life čelnika, uključujući nadbiskupa Williama Lorija, koji vodi Pro-Life odbor američkih biskupa, zahtijevaju da državni zakonodavci odbiju kriminalizirati žene koje imaju pobačaj: "Nedvosmisleno izjavljujemo da svaka mjera koja nastoji kriminalizirati ili kazniti žene nisu za život i snažno se protivimo takvim naporima." Inicijativa je sadržana u pismu državnim zakonodavcima od 12. svibnja 2021., a dolazi u trenutku kada su države poput Louisiane razmatrale zakone koji bi mogli podvrgnuti kaznenom progonu i zatvoru žene koje izvrše pobačaj. Povelja pazi da u svakom pobačaju postoje dvije žrtve: i majka i nerođeno dijete; "Pravljenje kriminalaca od žena koje su pobacile nije način." O ovoj poziciji treba raspravljati; ozbiljnost zakona protiv pobačaja je u pitanju. Ako se abortus smatra zločinom, nije jasno zašto žene koje su pobacile ne bi trebale biti kažnjene. Istina je da su mnoge situacije teške i bolne; njih treba uzeti u obzir pri procjeni odgovornosti.

Brojne organizacije, od kojih su mnoge katoličke, nude iscjeljenje i nadu ženama koje su oštećene pobačajem koji su počinile. Baš kako Katolička crkva osuđuje pobačaj, ona također naglašava važnost oprosta i milosrđa prema ženama koje su pobacile. Mi svećenici koji imamo iskustva u ispovjedaonici dobro poznajemo bol mnogih žena, koju je teško utješiti. Šteta je što tolike mlade žene popuštaju pred aborcionističkim argumentima, pokazujući površnost pred onim što je prava drama: nepopravljiva šteta nanesena nevinom, osuđenom na smrt, kao i roditeljima , i društvu u cjelini. Ovo je mjesto gdje se veliča sloboda izbora roditelja koji odluče, čak i u teškim situacijama, zadržati svoje dijete.

Vraćajući se na situaciju u Francuskoj, potrebno je istaknuti slučaj nekoliko biskupa koji su se javno izjasnili o ishodu glasovanja o pobačaju, nadbiskup Lyona mons. Olivier de Germay, naglasio je poteškoću izražavanja o ovoj temi bez opasnosti da se postane meta medija. Nadbiskup Pascal Wintzer, nadbiskup Poitiersa, požalio se u dnevniku “La Croix” da se “smrt čini zaštićenijom nego što se ohrabruje život”. Francuski su biskupi već izrazili svoje protivljenje tekstu ustavnog amandmana, na svojoj skupštini u studenom 2023., u deklaraciji pod naslovom “Svaki život je dar”.

A Argentina? Kirchneristički režim popustio je pred napredovanjem ultrafeminizma i donio Zakon br. 27.610 od 30. prosinca 2020., koji utvrđuje da je inducirani pobačaj legalan i besplatan, u slučajevima odobrenim od 1921. (terapeutski pobačaj, i u slučaju silovanja ), ili u svim drugim slučajevima kada trudnoća ne prelazi 14 tjedana, uključujući. Koliko će nerođene djece biti eliminirano od tada, uz političko odobrenje? Zagovornici pobačaja uvijek pretjeruju s brojkama kako bi uvjerili da je to nešto normalno i potrebno, ali u svakom slučaju zakonsko dopuštenje je poticaj, te sredstvo pritiska na kulturu i uobičajeni mentalitet društva.

Sadašnju vladu treba ohrabriti da proširi svoj liberalni i libertarijanski karakter na slučaj pobačaja i ukine zlokobni zakon 27.610. Argentinski episkopat, toliko zabrinut problemom siromaštva, trebao bi to zatražiti i proširiti svoju brigu na najsiromašnije među siromašnima, nerođenu djecu.

• Héctor Agüer
  Nadbiskup u miru La Plate

izvor: Rorate Caeli