Connect with us

Vijesti

Može li Sv. Josip izliječiti Crkvu od današnje kronične nevjere?

Published

on

Možda je vrijeme da Crkva prestane pričati o tome što bi ostatak svijeta trebao učiniti… Možda je vrijeme da se Crkva pridruži Josipu u zasukavanju rukava i obavljanju vlastitog posla…

Kada sam čitao povijest umjetnosti Elizabete Lev o sv. Josipu, podsjetio sam se da je još 1937. godine papa Pio XI. pokrenuo kampanju Crkve protiv komunizma pod pokroviteljstvom svetog Josipa. Učinio je to u enciklici koja je isto tako objavljena na blagdan sv. Josipa:

            „Kako bismo ubrzali dolazak toga „Kristovog mira u kraljevstvo Kristovo” koji su svi tako žarko željeli, upravo veliku kampanju Crkve protiv svjetskog komunizma stavljamo pod zastavu svetog Josipa, njezina moćnog zaštitnika. Upravo sv. Josip pripada radničkoj klasi i podnosio je teret siromaštva za seba i Svetu obitelj, čija je nježna i budna glava bioNjemu je povjereno božansko Dijete kada je Herod poslao svoje ubojice na Njega. A svojim životom je bio primjer vjernog obavljanja svakodnevnih dužnosti svima koji trudom svojih ruku moraju steći kruh. Dobio je titulu „Pravednika”, služeći tako kao živi uzor one kršćanske pravde koja bi trebala vladati u društvenom životu [Divini Redemptoris, br. 81].

Komunizam još nije u potpunosti mrtav, ali njegova je prijetnja svijetu uvelike smanjena raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, šezdeset i devet godina nakon njegova osnutka i pedeset četiri godine nakon proglašenja papine enciklike.

Zanimljivo je da su povjesničari često predlagali razdoblje od pedeset godina kao uobičajeno vrijeme potrebno ekumenskom saboru da se potpuno integrira u život Crkve. Međutim, prošlo je pedeset sedam godina od zatvaranja Drugog vatikanskog koncila, a Crkva se čini jednako zbunjenom kao i 60– ih nakon Koncila.

Što me dovodi do sljedećeg pitanja. Što je veći prioritet, oslobađanje svijeta od opresivne sekularne ideologije koju su proizveli neprijatelji Crkve, ili oslobađanje Crkve od opresivne sekularne ideologije koja djeluje unutar same Crkve?

Zašto, pitam se, sv. papa Pavao VI., sv. papa Ivan Pavao II., papa Benedikt XVI. ili papa Franjo nisu uzeli svetog Josipa kao primjer crkvenog nastojanja da se Crkva očisti od opresivne svjetovnosti iznutra–  od svjetovnosti koja potiče lijenost i osobnu udobnost– te zašto je kler tako duboko zaražen (nazovite to kako hoćete) modernizmom, liberalizmom, relativizmom i sekularizmom? Ili neka bude pozitivno pitanje. Primjerice, zašto ne bi imali Josipovu kampanju za obnovu Josipove najvažnije svrhe u cijeloj Crkvi, a to je sigurnost vjernika?

Josipova glavna svrha

Ovaj prijedlog može se činiti čudnim. O Josipu je nekoliko papa tijekom dvadesetog stoljeća pisalo. U posljednje vrijeme, ne samo da je sv. papa Ivan Pavao II. pisao o svetom Josipu u svojoj apostolskoj pobudnici iz 1989. godine, „Čuvaru Otkupiteljev“ (Redemptoris Custos), već smo pod papom Franjom nedavno zaključili godinu sv. Josipa koju je inaugurirao Apostolskim pismom „Očevo srce“ (Patris Corde). Ali dok su svi dokumenti naglašavali važne vrline svetog Josipa u njegovoj brizi za Mariju, Isusa i šire za sve one koji pate ili su u potrebi, nijedan se dokument nije usredotočio na ono što je bila vrhovna dužnost Josipa kao poglavara svete obitelji, a to je da učini dom i svakodnevni život obitelji sigurnim utočištem za približavanje Bogu.

Tko može poreći da je Josipova velika namjena – njegovo temeljno poslanje od Boga i sama nužnost te misije – bila da bude bedem protiv onih koji bi okaljali i degradirali lijepu Mariju i unijeli opake utjecaje i navike u život njezina Sina. Umjesto toga, Josip je osigurao obiteljsku zaštitu i razvoj muške kreposti kod Sina Božjega. Čak i ako naša kultura danas ne može razumjeti tako nešto, ipak je u teološkom kontekstu teško vidjeti nešto važnije od uloge „Josipa” u Kristovom životu.

U tome smislu, ponekad nam može biti oprošteno ako se umorimo od slušanja o „nježnom ocu” i „tihoj, ali postojanoj podršci”. Jednom sam čuo govornika na obiteljskoj konferenciji kako je spomenuo važnost muškarca da bude viđen u dvorištu, pomalo prljav i bez majice, kako kosi travnjak. Što se mene tiče, ja ne kosim bez majice. Ali sama slika predstavlja ideju da je dom zabranjen predatorima. Drugi muškarci će dvaput razmisliti o bilo kakvim zlobnim namjerama prema ženi toga čovjeka; druga djeca dvaput će razmisliti o tome hoće li maltretirati njegovu djecu.

Ali ta ista muževa i očinska uloga djeluje u cijelom opsegu obitelji. Je li supruga i majka pretrpjela maltretiranje na poslu ili nepoštivanje? Je li se neko dijete pobunilo protiv roditeljskog autoriteta, usvojilo lošu naviku, donijelo nemoralne materijale u kuću? Za sve to dogoditi će se posljedice. Dobro se sjećam dana – imao sam možda trinaest ili četrnaest godina – kad sam s ocem bio vani u šumovitom dijelu našeg dvorišta i on mi je rekao da obavim određeni posao. Moj odgovor nije bio zadovoljavajući. Sljedeće čega se sjećam je da je uzeo štap i rekao: „Nemoj kolutati očima sine!“. To je, u ovom ili onom obliku i s jednom ili drugom osobom, važan dio onoga što znači biti otac.

Jeste li šokirani? Razmotrimo, u tome svjetlu, prispodobu o izgubljenom sinu. Mnogo toga se sastoji od očeve svakodnevne nade i molitve da će se sin vratiti. Za svakoga tko je bio makar imalo dobar otac, to se podrazumijeva. Ali možda zaboravljamo na vrijeme kada je otac, tužno gledajući u sina, rekao čvrstim i nepopustljivim tonom: „Ti imaš svoje nasljedstvo. Sada možeš ići. Ne vraćaj se dok se tvoje srce ne promijeni”. Nije li nam očajnički potreban netko tko bi danas u Crkvi provodio upravo ovu vrstu muške kreposti?

Prava zaštita Crkve

Josip u ovakvome obliku tvrdi da moramo započeti obnovu Crkve. Josip je taj koji, zbog svog istinskog obiteljskog očinstva, drži ključ za činjenje čvrstih odluka potrebnih za obiteljski integritet. To je Josip koji nas može povesti u inzistiranju da nepopravljivi svojeglavi katolici – javno svojeglave katoličke vjerske i laičke vođe i u Crkvi i u civilnom društvu – moraju odlučiti hoće li biti vjerni članovi obitelji ili nepoželjni kod kuće. Upravo taj Josip može Crkvu još jednom poučiti kada s tvrdom oštricom istinske očinske ljubavi kaže: „Neka bude kako želiš. Uzmi svoje nasljedstvo i idi”.

Glavna prednost stavljanja Josipa na čelo nasojanja da naš zajednički crkveni dom ponovno učini sigurnim je to što bi to posebno identificiralo najveći problem s kojim se Crkva danas suočava. Bilo bi dovoljno povjeriti obnovu samoga integriteta Crkve istom čovjeku koji je štitio osobnu sigurnost i integritet Blažene Djevice zajedno sa sigurnošću i cjelovitom ljudskom formacijom Isusa Krista. To što je Marija imala siguran prostor za svoje majčinstvo, je nešto što se može zahvaliti Josipu. U onoj mjeri u kojoj je naš Gospodin imao i ljudsku zaštitu i vodstvo da odraste do zrele muškosti, za to je isto tako bio zaslužan Josip. Gotovo se može čuti Josipa kako inzistira da Isus treba ljubiti Gospodina Boga svoga svim  srcem svojim, svom  dušom svojom i svim umom svojim. Može se čuti i kako inzistira da Isus mora izučiti svoj zanat i biti vjeran principima, kako bi mogao dobro služiti svojim bližnjima.

Josip nikada ne bi prihvatio neodgovorno petljanje s pastoralom istinom ili strukturom same Crkve, kao što ne bi prihvatio loš rad koji bi doveo do urušavanja stolice ili kuće. Ideja da se bilo što izgradi – a kamoli ljudski život – na temeljima pijeska s jeftinim zamjenama za dobre materijale bila bi, za Josipa, namjerna ludost, prijekorno napuštanje dužnosti, zapravo stvarna mržnja prema onome zbog koga je sagradio objekt, ili s kime je razgovarao o tome. Ideja da se kompromitira njegova vjera ili rad kako bi stekao veću sigurnost, bogatstvo, udobnost, utjecaj ili slavu ne bi naišla na Josipovo odobravanje. Razmotrite Josipa, dakle, kao uzor katoličkog klera, redovnika/ica i profesore – da ne spominjemo laike koje on očitije predstavlja.

Josip možda nije bio intelektualac, ali je znao koga treba slušati i što treba podučavati. Kada je čuo molitvu „Slušaj, Izraele“ u Mojsijevoj knjizi Ponovljenog zakona, Josip je prvo slušao, a zatim je podučavao. I budući intelektualci našeg vremena ne mogu odbaciti kao slučajnost da naš Gospodin, odgovarajući na pitanje o najvećoj zapovijedi, nije samo svojim riječima rekao da treba ljubiti Gospodina Boga svojega, nego je citirao Pismo, rekavši: „Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“ (Mk 12, 29 – 30).

Razmislite o ovome: „Prvo je: ‘Slušaj, Izraele! Gospodin…’“Prva stvar, koju Crkva i svi njezini članovi, ma koliko bili inteligentni, ma kako istaknuti, ma koliko sofisticirani, koliko visoko u Crkvi ili u svijetu, moraju učiniti jest upravo čuti, odnosno slušati Boga. Nije ni čudo da u trenutku kada se Marta požalila da joj Marija ne pomaže u posluživanju, Isus odgovara sljedeće: „Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti” (Lk 10, 41 – 42).

Marija je slušala Isusa. Slušaj, Izraele. Slušaj, dušo moja. Slušaj, Crkvo.

Tihi Josip

Dopustite mi da naglasim da Josip nije umnožavao riječi. Znao je temelje vjere i živio ih je: „Obilje riječi ne biva bez grijeha, a tko zauzdava svoj jezik, razuman je” (Izr 10, 19). Poznavao je i knjigu Postanku, posebno ono mjesto na kojem je Bog upozorio Kajina da se ne pretvara da mijenja stvarnost: „Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti” (Post 4,7). Ali Kajin je žudio za ljudskim poštovanjem, pa je ubio svog brata kao što se ubija istina, poričući samu stvarnost kada ga je Bog zamolio da o njoj govori: „Ne znam; zar sam ja čuvar brata svoga?“ (Post 4, 9). Ali gotovo možemo čuti Josipa kako kaže modernim etičarima, modernim moralnim teolozima, modernim „katoličkim” profesorima, modernim katoličkim „autoritetima” da je njihovo ime kao Kajinovo!

Kažem isto tako „skoro“ jer se čini da Josip uvijek govori glasnije svojim djelima nego riječima. Možda se ne bi svađao sa učiteljima katoličkog svijeta; on bi jednostavno mogao odvesti sve studente do onih koji poučavaju istinu, uzrokujući kolaps jednog sveučilišta za drugim i prebacujući ravnotežu intelektualne moći s Pilata i Heroda na Njegovog udomljenog Sina. Možda ne bi ukorio ohole biskupe koji su zadobili naklonost svjetovnošću; on bi jednostavnije odveo sve katolike (koji podupiru Crkvu) u „Egipat“ – to jest, u druge biskupije koje posebno nastoje osigurati vjeru i moral onih koji su im povjereni na brigu. Odjednom, pod Josipovim vodstvom, čak i ako katoličke vođe na određenim mjestima ne bi mogli biti dovedeni do vjernosti, milijuni laika konačno bi mogli premjestiti svoje resurse i sebe, ili barem svoja srca negdje drugdje.

Istrošenost zbog obeshrabrenja i umrtvljene vjere mogla bi se preobraziti u onu kombinaciju žara i požrtvovnosti koja karakterizira svece, koji više neće moći zanemariti Božju zapovijed da čuju istinu. Josip je, sa svoje strane, uvijek bio u pokretu—uvijek pod božanskim vodstvom tamo gdje je mogao osigurati sigurnost i integritet Riječi Božje.

Prema Elizabeti Lev, nova ikonografska uloga svetog Josipa brzo se razvila u četrnaestom stoljeću. Sve više se prikazivao u ulozi zaštitnika Crkve, jer je bio zaštitnik samoga Krista, a Crkva je Tijelo Kristovo. Josip se isto tako počeo pojavljivati u umjetnosti s frizurom i bojom odjeće koje su se u prethodnim razdobljima koristile za Svetog Petra. Tijekom i nakon razornih godina avignonskog sužanjstva papinstva i Velikog zapadnog raskola (kada su prvo bila dva, a zatim trojica koji su tvrdili da su pape), sveti Josip se sve više predstavljao kao zaštitnik papinstva. Papa Siksto IV. dodao je blagdan svetog Josipa u liturgijski kalendar 1479. godine.

Ovaj razvoj je vrijedan meditacije. Od svih načina na koji se Josip pojavio u umjetnosti i pučkoj pobožnosti tijekom stoljeća, možda je ovaj danas opet najpotrebniji. Jedna je stvar identificirati Josipa kao model za naše stavove prema radnicima migrantima, kao što je učinio papa Franjo, ili čak staviti Josipa na čelo borbe protiv ateističkih ideologija, kao što je to učinio papa Pio XI. Ali kada ideološki sekularizam truje i prelazi na katoličku misao među bezbrojnim biskupima, svećenicima, đakonima, redovnicima/ama, fakultetskim profesorima, laicima, župnim volonterima i katoličkim političarima, možda je vrijeme da se papa uozbilji i postavi svetog Josipa kao model za vjernike.

Možda je vrijeme da Crkva prestane pričati o tome što bi ostatak svijeta trebao učiniti, kao da je neka novinarka. Možda je umjesto toga vrijeme da se Crkva pridruži Josipu u zasukavanju rukava i obavljanju vlastitog posla.

Izvor & Quo Vadis Croatia

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved