Connect with us

Vijesti

Msgr. dr. Ratko Perić: “U oholosti leži mnoga propast i nemir “

Published

on


Tu mudru i praktično-istinitu misao, u naslovu ovoga razmišljanja, kazuje, među ostalim savjetima, starozavjetni otac Tobit svomu sinu Tobiji. Poučava ga da u svome životu ne dočeka „mnogu propast i nemir“. A ne će tu katastrofu iskusiti ako bude nesebično ljubio braću svoju i ne uzoholio se pred braćom svojom i, razumije se, ako se bude klonio ljudske napasničke bahatosti i držao se Božjega tijesna puta i uskih vrata do sigurna cilja i spasenja.

Oholost je duševno stanje u kojem čovjek nešto što nema ili ne zna ili ne može imati, sebi ponosito i zabludnički umišlja da u preobilju ima, da savršeno zna i da može trajno posjedovati. Pa kada pokuša, nad jamu se nadviri, samo što u jamu ne propadne. To je ta prijeteća propast. Ako vozač čita na cesti tablu s oznakom 60 km, a on mirno pustio nemirnih 90 km, tih prekomjernih 30 km jest vozačeva samoubilačka ili ubojita oholost koju samo kakvo stablo smrti, zid plača ili jama jazovka mogu zaustaviti. Ako se na vrijeme opameti i od oholosti odvrati, mogao bi i preživjeti makar i s ožiljcima i u duši i u tijelu. Ako li oholo i suludo nastavi, čeka ga mnoga muka i nevolja, pa i propast odnosno rastavljanje duše od tijela. Prava tragedija za koju je sam čovjek uzročnik i krivac. Nije to naša riječ, nego biblijska. Tobitova. Naša je tragedija! Oholnik je uvjeren da može auto voziti u petoj brzini po gustoj tmini. Nijedno prometno pravilo to ne dopušta, nego strogo zabranjuje. Ali ohol vozač to sebi dopušta jer precjenjuje svoj očinji vid, krivo procjenjuje klizavost ceste i potcjenjuje gustoću magle. Pa umjesto da doživi, kako je očekivao, svoju umišljenu moć i sposobnost, on bolno iskusi ne samo strah i nemir, nego i pravu propast! Iz skrhana auta prenesen je u životna kolica.

Nemir jest odsutnost mira, radina i radosna mira. Postoji nemir savjesti i mir savjesti, nemir požude, nemir zbog neuspjeha. Ali ima načina da se nemir pretvori u mir, da se sve posloži i dođe na svoje mjesto, kao što se uzburkano i nemirno more tako tiho i čudesno smiri i pretvori u pravu utihu ili bonacu. Zašto je uopće došlo do nemira u našem životu, u duši? Da nije zbog gesta oholosti, vlastita napuhivanja, zbog izdizanja sebe iznad drugih, ponižavanja drugih, u čemu nerazumno sudjelujemo, ili zbog ugrožavanja krjeposti poniznosti: bezumnom invazijom, suludom agresijom na drugoga. Nepoštena i nepravedna i jedna i druga. Sebi smo pribavili samo gorak nemir. Udaramo na savjest, a ni ne znamo kakav je to božanski kompas u nama. I ne prihvaćamo da nam savjest funkcionira na principu koji Tobit obrazlaže, nego želimo osobno iskusiti i nemir i propast. I sami padamo u jamu u koju smo kadri sami upasti, ali iz koje se sami ne možemo izvaditi.    

Propast jest gubitak, poraz, uništenje. Može biti slom jednoga dijela, a može biti cijeloga tijela i svega ljudskoga djela. Što je upropašteno, teško se popravlja. Ovdje Tobit govori o mnogoj propasti. Propao jučer, propao lani. Propao u ekonomiji, u obitelji, u školi, na teorijskom, na vozačkom, na državnom. Stalno ga prati neki propalitet. Zašto? Da nije razlog u oholosti? U samoobmani: da je moćan, a nije. Da zamisli, a ne ostvari. Da pokuša pa promaši, propadne.

Onaj upropasti svoj život na A-cesti, onaj u moru, onaj u zraku. Jesu li i oni svojim držanjem tomu pridonijeli? Riječima, gestama, nerazumnošću? Oholost ne rađa mirom i usponom, nego nemirom i sunovratom. I još k tomu malo opojna pića koje oholosti pomaže da bude još oholija.

Manaše, judejski kralj. U Drugoj knjizi Kraljeva o njemu čitamo ovaj odlomak:

»Manašeu je bilo dvanaest godina kad se zakraljio. Pedeset i pet godina kraljevao je u Jeruzalemu. Njegova se majka zvala Hefsi-Bah« (2 Kr 21,1). A otac mu bijaše Ezekija, vrijedan kralj, koji je ukinuo svu javnu zloću i idololatriju u Judeji. Manaše je vladao od 697. do 642. prije Krista.

Započeo je Manaše kraljevati kada je ušao u tjelesni pubertet. A glavna oznaka puberteta jest: da se dječak ponaša kao da svijet počinje tek od njega i da je on centar svega. Nema grijeha koji nije spreman počiniti. Sveti ga pisac prikazuje da je bio gori od poganskih kraljeva i naroda. Nije griješio samo slučajno, nego sustavno, svjesno, hotimično i birano Boga vrijeđao. Pitao je svoje podle savjetnike što je Bogu najkrivlje, najmrže, gdje je on najosjetljiviji na ljudsku uvrjedu, da bi mu to kralj priredio. I kažu oni njemu, tomu Manašeu, da bi Bogu bilo krivo preko svakoga neba da se obnove idolske uzvišice, da se podignu žrtvenici Baalu i Ašeri, osobito u Hramu. Manaše je sve to pratio, pamtio, učio i učinio. I klanjao se Baalu i Ašeri. Bog zabranio da se zlo čini, a zapovjedio da se dobro čini. A kralj Manaše zabranio Božje zapovijedi! A zapovjedio da se čini zlo! Vrhunac opačine i zločina. Ali Bog zna navesti čovjeka, pa i kralja, na mučan put, na najmučniji – da ne može mučniji. 

Kazna. Evo odlomka o kazni:

»Stoga je Gospod Bog doveo na njih vojskovođe asirskoga kralja. Uhvativši Manašea kukama, svezali su ga u dvoje mjedene verige i doveli u Babilon« (2 Ljet 33,11).

Eto tako, njega koji je nastojao izbaciti Boga iz srca ljudi, koji je istjerao Boga iz Hrama, koji je gledao ukloniti Boga iz zemlje judejske, sada je taj Bog dopustio da Asarhadon, babilonski vojskovođa, u okviru velikoga Asirskoga carstva, u jednome napadu uhvati živa Manašea, provuče mu žičane prstenove kroz nosnice, bez ikakve anestezije, a krv mu se iz nosa s balama iz usta pomiješala: o, Baale, sada pomozi! I tako ga dovukao kroza zemlju, kao goveče na pazar, u progonstvo na rijeke babilonske, svezana u dvojim mjedenim verigama da mu na um ne padne da utekne. Nategnuo asirski vojskovođa mjerilo nad judejskim kraljem, zazujale uši svoj Judeji, i doveo Manašea u glavni grad Babilona onako krvava i izmučena. Kako mu je sve skočilo na nos, na nozdrve, u kratku luku života. Manaše moj, u oholosti leži mnoga propast, pa i kraljevstvo! Manaše, u oholosti leži mnogi nemir, pa i onaj životni! Bog ti ništa nije kriv. A ti se pitaš u svojoj oholosti, bahatosti, umišljenosti, uznositosti kako bi ti Boga onako iz čista mira vrijeđao, ponižavao, ogorčavao mu božanski život. 

Obraćenje. Pa ipak. Došlo je do obrata. Ovdje se Manaše pokajao, Bog mu se smilovao i Sveto Pismo mirnim tonom, bez čuđenja i iznenađenja, to prikazuje:

»Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Gospodu, svomu Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca« (2 Ljet 33,12).

I natjeralo kralja na koljena, sklopio ruke, uzdigao ih k nebu i moli. Želi prijeći iz poniženja u poniznost. Blagoslovljene li nevolje! Misliš da Bog nema svojih načina i mjera da te navede na razmišljanje, na pravi tijesan put, na pravi vjernički stav? Hvali se sveti Pavao:

»Mi se dičimo i u nevoljama, jer znamo: nevolja rađa postojanošću« (Rim 5,3).

Nevolja čovjeka Manašea navela na molitvu i poniženje pred Bogom, i to ponizivši se veoma, veli Biblija. Zaboravio u kakvu je jadu i kalu bio kada je vidio da može iskati milost u Gospodina Boga. Koliko je bio čudovišan proces griješenja Manašeova i značajne prijetnje Božje, toliko je još čudesniji bio proces kraljeva obraćenja pod slobodnim padom milosti Božje na kraljevu dušu.

Samo je u Bogu mir, dušo moja! (Ps 62,2). Nije Bogu do smrti grješnikove nego da se obrati i živi. A Bog zna i put čovjekova obraćenja i cilj njegova življenja. Čovjek ne zna ni gdje je mir njegov, ni gdje mu je životna sreća. Bog drži sreću na svome dlanu da je dadne čovjeku koji se trudi da je stekne u skladu s Pločama na kojima su ispisane Božje zapovijedi i u skladu s Govorom na Gori. Sreća je postizanje mira, izbjegavanje propasti. Kao što u oholosti leži mnoga propast, tako na Pločama Božjega zakona leži ljudska sreća.

*Bog, koji nas je obdario svjetlom razuma, koji nam je udijelio dar slobode da se odgovorno opredjeljujemo prema dobru, a još više očekuje i od nas traži makovo zrno povjerenja u svoje providnosno vodstvo, moćan nas je izbaviti od zloće oholosti koja obiluje nemirom i propašću, i udijeliti nam mir spasenja koje nam je pripremio od vječnosti. Manaše nam je primjer obraćenja.

Msgr. dr. Ratko Perić

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Vijesti

Muftiji Zukorliću: “Ljuta sam jer smo mnoge stvari ostavljali za sutra… dok si ti žurio!”

Published

on

Sjećanje na jednog od najvećih sandžačko-muslimanskih intelektualaca, bivšeg muftiju, za Sandžak i Srbiju, Moamera Zukorlića u dirljivom govoru …

Efendija Muamer Zukorlić, teolog i političar, bio je pravi vođa svoga naroda i pučki tribun u Sandžaku ali i šire, umro je iznenadnom smrću u studenom 2021. godine.

Godine 2010. Zukorlić je formirao Bošnjačko nacionalno vijeće, te bošnjački narod proglasio konstitutivnim. Kad tijela države Srbije nisu priznala BNV, on je dao slijedeću izjavu:

 »Igranje Sandžakom znači poigravanje sa ovim dijelom Srbije. Država je kao zgrada u kojoj stanari mogu da se vole ili ne vole. Ukoliko većinski stanari odluče da zapale jedan stan, rizikuju da se upali cijela zgrada. Zato se nije igrati sa vatrom. Ili će nam svima biti lijepo, ili će vatre biti do vrha. Samo naša kuća gorjeti neće.«

Poslušajte dirljiv govor u spomen na velikog muftiju…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved