Povijest pišu pobjednici. Nakon Drugog svjetskog rata, jugoslavenski komunisti Drugi svjetski rat možda su zapravo napisali svoju verziju, za koju se čak i danas mnogi pristaše propalog režima kunu da je istinita. Ali vrijeme uvijek na kraju osigura da istina izađe na vidjelo. Tako dokumenti u njemačkim arhivima otkrivaju kako je Tito po Staljinovom naputku želio primirje s Hitlerom kako bi se zajednički obranili od angloameričkog iskrcavanja na Jadranu.

izvor slike: Hitler i Broz (twitter)

Bilo je to u proljeće 1942. kada je Tito poslao svog generala Vladimira Velebita u Zagreb s prijedlogom sklapanja primirja s Nijemcima zbog moguće invazije angloameričkih snaga na jadransku obalu, otkriva više različitih izvora dostupnih u njemačkim i austrijskim arhivima.

Dok se skrivao u bespućima zapadne Bosne, Tito je strahovao da bi saveznici uskoro mogli izvršiti iskrcavanje na obalu Jadrana. To mu nije odgovaralo jer bi takvo što značilo brzi kraj njegovih komunističkih ambicija. Pa je u dogovoru sa Staljinom odlučio pokušati s Hitlerom postići primirje. Velebit je tako Nijemcima predložio primirje. U zamjenu za prestanak “terorističke aktivnosti” Tito je očekivao da će mu Nijemci dati dio zapadne Bosne i da ga neće maltretirati.

Staljin je želio Balkan za sebe

Staljinu se nije sviđala ideja da se saveznici iskrcaju na Balkan, koje je sovjetski diktator smatrao svojim satelitom. Čak bi i privremeno primirje s Hitlerom bilo bolje od ovoga. No, njemački zapovjednik stacioniran u Zagrebu, general Edmund Glaise von Horstenau, znao je da o takvim stvarima odlučuje Berlin. Informaciju je prenio kući, ali kada je Hitler doznao za predloženo primirje, odbio je prijedlog rekavši da s banditima ne treba pregovarati, nego ih strijeljati.

Od posebnog je interesa Titova nasilna reakcija 1950-ih, kada su informacije o pokušaju primirja između jugoslavenskih komunista i nacionalsocijalista prvi put izašle na vidjelo u britanskim novinama, koji je sažeo knjigu Tajna fronta austrijskog povjesničara Wilhelma Höttla koji je tijekom rata bio šef njemačke obavještajne službe za istočnu i srednju Europu. Činjenice iznesene u Daily Telegraphu i Yorkshire Postu Tito je nazvao lažnima, a Britance je optužio za klevetu napora NOB-a.

Na kraju se pokazalo da je Broz lagao.

No, kada su 1990-ih otvoreni njemački i austrijski arhivi, upravo je Tito razotkriven kao lažov. Nekoliko njemačkih vojnih zapovjednika, obavještajnih časnika i njima bliskih osoba ostavilo je svoje dnevnike i telegrafske poruke u arhivu, potvrđujući namjere o primirju. Ispada da je jedini lažov sam Tito.

Ivan Sokić/Nova24tv.si

Hrvatska skijašica Zrinka Ljutić je na putu do osvajanja Malog kristalnog globusa u slalomu osvojila bodove u devet od deset utrka u ovoj sezoni, u kojoj je ostvarila tri pobjede (Semmering, Kranjska Gora, Courchevel) i jednom bila druga (Sestriere).

Izvor: Pixsell / Autor: Igor Soban/PIXSELL

Sezonu je otvorila 6. mjesto u finskom Leviju. Potom je u austrijskog Gurglu bila deveta, a u američkom Killingtonu ponovo šesta.

Prvu pobjedu u karijeri i prvu za hrvatsko žensko skijanje u posljednjih 18 godina ostvarila je u austrijskom Semmeingu 29. prosinca prošle godine. Pobjedom je otvorila i ovu godinu, 5. siječnja je slavila u slalomu u Kranjskoj Gori.

Uslijedio je kiks u Flachau gdje je zauzela tek 34. mjesto ostavši bez druge vožnje i bodova. No, u francuskom Courcheveleu se ponovo uspela na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja.

U Sestriereu je bila druga iz Amerikanke Mikaele Shiffrin, da bi u Areu zauzela 10. mjesto.

U posljednji slalom sezone u američkom Sun Valleyju je ušla kao vodeća sa 515 bodova ispred Švicarke Camille Rast sa 474 i Austrijanke Katharine Liensberger sa 464 boda.

Desetim mjesto je osvojila 26 bodova, dok je Rast osvojila 18, a Liensberger 45 bodova.
Na koncu je Zrinka slavila sa 541 bodom ispred Liensberger sa 509 i Rast sa 492 boda.

REZULTATI U SLALOMU OVE SEZONE (10)
Levi (Fin) – 6. mjesto
Gurgl (Aut) – 9. mjesto
Killington (SAD) – 6. mjesto
Semmering (Aut) – 1. mjesto
Kranjska Gora (Slo) – 1. mjesto
Flachau (Aut) – 34. mjesto
Courchevel (Fra) – 1. mjesto
Sestriere (Ita) – 2. mjesto
Are (Šve) – 10. mjesto
Sun Valley (SAD) – 10. mjesto

 autor: Hina

Iako je Britansko Carstvo uspjelo osnovati svoju prvu koloniju u Irskoj tek 1556., što je nekoliko desetljeća nakon što su Portugal i Španjolska kolonizirale zemlje na afričkom i američkom kontinentu, ono je ipak postalo sinonim za globalni sukob zbog svoje mreže dominiona i kolonija koje se protežu po cijelom svijetu. – piše Florian Zandt na statista.com. – Britanija je napala ili izazvala sukob na području 171 države, što je skoro 90% svijeta… – donosi i Daily Mail.

Kao što pokazuje prvi grafikon iz naše nove serije sadržaja ‘InFact’, iako nisu svi postali dijelovi britanskog imperija, britanski ratni napori poštedjeli su samo nekoliko zemalja u svijetu.

Prema knjizi “All the Countries We’ve Ever Invaded: And the Few We Never Got Round To”, postoje samo 22 zemlje koje Britanija nikada nije napala. Na karti nema puno praznina, ali neke od značajnijih uključuju Švedsku, Bjelorusiju i Vatikan.

Najveće mrlje mogu se vidjeti na afričkom kontinentu, gdje je samo Royal African Company, koja je osnovana 1660., bila odgovorna za prisilno uklanjanje 212.000 robova iz njihove domovine i njihovo otpremanje u engleske kolonije u Americi između 1662. i 1731. godine.

Britansko carstvo, u svojim različitim sljedovima, može se smatrati jednim od najdugovječnijih zapadnih carstava na svijetu. Njegova prva stalna prekomorska kolonija u Americi osnovana je 1607. u Jamestownu u Virginiji, dok je Hong Kong, njegov posljednji veliki prekomorski teritorij, predan Kini 1997. godine.

Godine 1920. carstvo je pokrivalo otprilike 13.700.000 četvornih milja ili 24 posto ukupne kopnene površine Zemlje – donosi statista.com.

Znači, od 193 države koje su članice UN-a Britanija nije napala samo njih 22, što znači da su napali ili izazvali sukob na području 171 države, što je skoro 90% svijeta.

A kakav je odnos Velike Britanije prema Hrvatskoj najbolje je ilustrirao povjesničar Željko Sakić u članku iz 2016. na portalu Narod.hr s naslovom:

Velika Britanija i Velika Srbija su geopolitička prijetnja Hrvatskoj!

Projekt Velike Srbije nedjeljivo je vezan uz vanjsku politiku Velike Britanije.

“Velika Britanija odigrala je ključnu ulogu u radu Haaškog suda i neprocesuiranja cijelog vrha JNA i KOS-a za zločine u Hrvatskoj i politici koju je taj sud vodio kako bi se izjednačili agresor i žrtva.” – piše Sakić…

“Nakon drugog svjetskog rata, zbog sramotne odluke Harolda MacMillana, dogodila se tragedija u Bleiburgu. MacMillan je bio opunomoćeni ministar pri glavnom stožeru savezničkih snaga, koji je kasnije promoviran u lorda Stocktona. Isti taj McMillan je 1957.g. postao premijerom Velike Britanije.” – vrlo znakovito, čovjek koji je izravno odgovoran za smrt stotina tisuća ljudi bude nagrađen mjestom Prvog ministra Velike Britanije.

“Koliko su u britanskim vladajućim krugovima bili svjesni uloge u zločinu koji se dogodio govori i činjenica da su autora knjige ‘Ministar i pokolji’, objavljene 1986. godine od ruskog grofa Nikolaja Tolstoja, rođenog u Engleskoj, optužili za klevetu i u sudskom procesu knjiga je zabranjena i povučena iz prodaje, pa čak i iz knjižnica. Proces je bio zatvoren za javnost, a ruskom grofu Nikolaju Tolstoju je izrečena novčana kazna od 1.500.000 funti uz dodatnih milijun funti za sudske troškove. Nikada nikome nije izrečena toliko velika novčana kazna u Velikoj Britaniji.“ – zaključuje Željko Sakić.

Izvor: Narod.hr

P.S. Što na koncu reći, kome trebaju neprijatelji pored takvih prijatelja (saveznika) – pita se Hrvatski ratnik?