Connect with us

Društvo

Najava obnove i totalitarizma

Published

on

Slika 1. Područje potresa (foto: Seizmološka služba, Tportal)

Sisačko-moslovačka županija je treća županija po veličini u Hrvatskoj i spada u siromašnije. U županiji živi 172.439 stanovnika (popis stanovništva iz 2011.). Gustoća je 38,6 stanovnika na četvorni kilometar. Županija ima 7 gradova, 12 općina i 456 naselja. Najviše se stradali Petrinja, Glina i Sisak. U naselju Majske Poljane (općina Glina) živi 325 stanovnika u 124 kuće.

Nakon katastrofalnih potresa u Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i Sisačko-moslovačkoj županiji pred Hrvatskoj je veliki izazov. Hrvatska bi trebala postati veliko gradilište ali se postavlja pitanje ima li Hrvatska dovoljni stručnih građevinara koji će posao obaviti kako treba. Prijavljeno (14. siječnja 2021.) je oštećenje 41.540 objekata (?), pregledano je 17.079 od kojih je 5.600 neuporabljivo. Pored uništenih i oštećenih zgrada velike su štete i na gospodarskim objektima pa se navodi da je više od 750 obrta pretrpjelo veće ili manje štete, kao i više od 850 trgovačkih društava i poduzeća.

Navedene brojke nam pokazuju kakvi su razmjeri oštećenja i kako će program sanacije biti zahtjevan. Vlada je predložila da se Zakon za obnovu Zagreba proširi i na Sisačko-moslavačku županiju. Obnovu će voditi Središnju državni ured i Fond za obnovu. Na papiru, po tvrdnji ministra graditeljstva, se zna tko što radi i za što odgovara. Praksa će pokazati koliko je to točno ili netočno.

Oporba kokodače, kao i obično, postavlja niz pitanja, daje paušalne primjedbe, u svemu vidi kriminal i sukob interesa. Kritizira sporost, donekle opravdano, zaboravljajući da je sporost uvjetovana postojećim zakonima. Ako radiš po postojećim zakonima moraš biti jako strpljiv, a nekad se moraš pomiriti s činjenicom da problem ne možeš rješiti jer vlasnički (suvlasnički) odnosi nisu rješeni, jer zemljišne i katastarske knjige nisu sređene. Dovoljno je vidjeti što sve treba uraditi (prikupiti od dokumenata) da bi se u gradu Zagrebu obnovio jedan dimnjak.

Oporba traži istražno povjerenstvo o provedenoj obnovi nakon Domovinskog rata. To povjerenstvo bi bilo samo sebi svrhom, samopromocija i kokodakanje bez ikakva učinka. Postoje državne institucije (policija, DORH) koje su ovlaštene provesti istragu o lošoj obnovi i poduzeti zakonske mjere. Oporba može (treba) pitati DORH je li bilo kriminala, tko je odgovoran i što su poduzeli (ništa više).

Sukob interesa je postojao, postoji danas, a postojat će i u budućnosti bez obzira na naše želje. Sukob interesa postoji u cijelom svijetu, nisu Hrvateki neki izuzetak pa treba biti razuman. Pojedinci, koji najčešće kritiziraju, vide kada su drugi u sukobu interesa, a ne vide kada su oni u sukobu interesa.

Istražno povjerenstvo je samo sebi svrhom i zbog toga ga ne treba osnivati. Pitanje: Je li DORH sposoban kvalitetno, stručno, profesionalno i moralno istražiti posljeratnu obnovu?

Predsjednik i premijer su suglasni, mislim da su u pravu, da je to jalov posao koji ne će dati rezultat, da će biti gubitak vremena i novca (rad DORH-a i vještačenja nisu besplatni). Budući da je hrvatsko pravosuđe sporo, neučinkovito, s neujednačenim presudama jasno je da to nema smisla. Važno je da najavljena obnova bude stručna i pod kontrolom građevinskih stručnjaka.

Neprofesionalni, neetični novinari postavljaju bezvezna pitanja, pokazuju istu razrušenu kuću i štalu bezbroj puta kao dokaz loše obnove!? Senzacionalizam i neutemeljena kritika su na prvom mjestu, u svemu vide sukob intersa, kriminal i neposobnost. Za njih je naziv Banija jako važan, važniji od povijesnih činjenica o nazivlju tog područja, važniji od potreba stradalog stanovništva. Zaboravili ti novinari kazati, napisati, što se događalo za vrijeme Domovinskog rata na tim područjima. Zaboravili neki izvjestiti kako su nađeni arsenali oružja u privatnim kućama 2021. godine!?

“Mještanka je naoružanje pronašla na tavanu obiteljske kuće pokojnog člana obitelji. Sisačko-moslavačka policija utvrdila je da se radi o vojnom automatskom puškomitraljezu, ručnom bacaču raketa, odnosno zolji, tromblonskoj osvjetljavajućoj mini, minobacačkoj mini, 7,2 kilograma vojnog eksploziva TNT, 17 lovačkih patrona, 90 komada pištoljskog streljiva i 477 komada puščanog streljiva.”(RTL 14. 01. 2021.)

Slika 2. Dio pronađenog oružja (foto: vijesti.hrt.hr)

Nismo vidjeli reportažu o pronađenom arsenalu oružja, banijski novinari nam nisu dali informaciju je li to oružje pobunjenika (četnika) koji su okupirali Banovini, koji su ubijali svoje susjede Hrvate 1991. godine. Profesionalno, zar ne?

Revitalizacija područja pogođenog potresom

Spominje se revitalizacija, pa se postavlja pitanje čega, kako, kada, u kojem roku i za koga?

Neka područja, koja su pogođena potresom, su slabo naseljena i sigurno je da tamo ne će biti naseljavanja. Kinezi nisu zainteresirani, migrant nisu zainteresirani, Hrvateka nema pa se postavlja pitanje za koga bi trebalo izvršiti revitalizaciju cijelog područja (kako kaže jedan političar). Objektivno rečeno nitko nije zainteresiran za vukojebinu do koje se dolazi blatnjavim seoskim putovima, gdje nema infrastrukture (električne energije, vodovodne mreže, tv signala…). Iako je situacija u Slavoniji po pitanju uvjeta života mnogo bolja Slavonija je demografski devastirana i nema naznaka da će sutra biti bolje.

Kuće u kojima nitko nije stanovao ne treba obnavljati!

Sada je nužno svima osigurati nužan smještaj, hranu, vodu i druge potrepštine. Žurno se moraju sanirati oštećenja u bolnici i domu zdravlja. Nije normalno da se bolesnici, koji se mogu liječiti u Sisku, prebacuju u Zagreb. Žurno treba sanirati oštećenja na školskim objektima, općinskim uredima (naći drugi prostor da mogu raditi). Plan obnove županije treba pripremiti, za to je potrebno barem dva mjeseca. Sada je vrijeme za pripremu planova, za postavljanje jasne strategije obnove porušenog tako da se na proljeće može početi s građevinskim radovima, obnovom porušenih domova. 

Slika 3. i 4. Trošna kuća u centru Zagreba – primjer nebrige (ispod Kaptola)

Oporba kokodače ali ne nudi konkretna rješenja. Točno je da je hrvatska glomazna administracija spora i slabo učinkovita što se najbolje vidi na slučaju sanacije posljedica potresa u Zagrebu. Ako se želi postupiti po zakonu pa donijeti vlasnički list i suglasnost suvlasnika to postaje nemoguća misija jer su vlasnički odnosi neraščišćeni, katastarske i zemljišne knjige su nesređene. I to je kočnica svega. Kaže žena ne mogu dobiti potpis suvlasnika, ne znam gdje je i ne mogu napraviti ništa! I tako sve stoji. Obnova jednog dimnjaka, sve po zakonu, je dugotrajan i skup postupak a negdje i nemoguća misija pa tako zbog nereda nema napretka.

Gradonačelnica Siska kaže: “Ljudi žive u kontejnerima, autima i sportskim dvoranama, a vremena nema.” OK. Što bi drugarica napravila, gdje bi ih smjestila?

“Nemamo vremena za povjerenstvo, nemamo vremena za programe, nemamo vremena za išta drugo nego da Stožer koji je osnovan, i proglasio katastrofu, počne donositi konkretne odluke”

Ako budu donesene brze konkretne odluke bez proceduralo usvojenog plana i programa prva će gradonačelnica sutra kazati da nije poštivana procedura!

Kaže gradonačelnica Siska da su ljudi kupili kartu za jedan smjer i da se ne će vratiti pa se postavlja pitanje za koga će se obnavljati!?

Mediji nam prenose nesuvisle izjave dužnosnika kao neku mudrost. Kažu treba ubrzati cijelu procedure! OK, ali kako stvoriti stambeni kontejner kojega nema? Kako priključiti stambeni kontejner na električnu energiju kada u promjeru od 10 km nema nikakve elektro-infrastrukture.

Drugarica gradonačelnika kaže da treba lupiti šakom o stol! Nitko joj ne smeta lupati šakom o stol (valjda će stol izdržati).

Ukida se sloboda govora

Borba protiv govora mržnje

Drug Plenković i njegova ministarka Ninočka pripremaju zakon o ušutkavanju kritike i kritičara, cenzuru (sprječavanje iznošenja drugačijeg mišljenja).

Uvodi se strogi protokol za praćenje pojedinaca i grupa koji imaju drugačije mišljenje, onih koji ne podržavaju vlast, onih koji brane obitelj i domovinu.

Središnje tijelo za praćenje i objavu podataka o toj vrsti zločina i donesenim presudama bit će Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Taj ured će pratiti tijek postupka u svakom pojedinom predmetu zločina iz mržnje, objedinit će statističke podatke i objavljivati ih na svojoj službenoj stranici.

Svaka kritika se može proglasiti zločinom iz mržnje, ako čato iz Vladina ureda tako procjeni! 

Što je to zločin iz mržnje? Tko će to procjeniti i temeljem čega?

“U protokolu se uvodno objašnjava da izraz “zločin iz mržnje” obuhvaća sva kaznena djela i prekršaje koji su motivirani mržnjom prema žrtvi napada zbog njezine rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, spolne orijentacije, invalidnosti, socijalnog podrijetla. Tako se zločinom iz mržnje smatraju kaznena djela javnog pozivanja na nasilje prema osobama ili skupinama zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, spolne orijentacije, invalidnosti te kaznena djela javnog odobravanja, poricanja ili znatnog umanjivanja djela genocida i ratnog zločina. Kao zločin iz mržnje ovaj protokol tretira i pojedina ponašanja definirana u Zakonu o sprečavanju nereda na sportskim utakmicama i Zakonu o prekršajima ako su motivirana mržnjom.”

Iz navedoga je jasno da svako iznošenje istine o Drugom svjetskom ratu, o logoru Jasenovac, o Bleiburgu može biti proglašeno “zločinom iz mržnje”!? Najavljuje se praćenje pojedinaca i grupa po slobodnom izboru te njihovo sankcioniranje, blokiranje i stavljanje na stup srama.

Ninočka, ministarka, je pripremila Zakon o elektroničkim medijima kojim se želi suzbiti svaka slobode govora.

Iskustva u Hrvatskoj i šire pokazuju da je govor mržnje dopušten ako se izražava mržnja prema Katoličkoj crkvi, obitelji, braniteljima, domoljubima, gospođi Markić, gospođi Vlašić.. Tada nitko ne reagira, provobraniteljice i institucije šute.

Ako je govor mržnje usmjeren prema Šešeljevim, Vučićevim, Pupovčevim sljedbenicima onda je reakcija brza, učinkovita. Svi mediji se dignu na stražnje noge i traže oštre kazne. Tako se to radi u Hrvatskoj!

Izgleda da nam slijedi “novo normalno” – liberalni fašizam na svjetskoj razini, a lokalno novi totalitarizam (diktatura).

Dr. Marko Jukić

“s margine političkoga spektra”

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved