Vijesti
‘Nakon proboja doznao sam za tjeralicu, trebalo me ubiti; u lisicama su me vodili Perkoviću…’
”Onaj koji je obilježen Vukovarom i danas je nepoćudan u sustavu. Tvrdim kako je Vukovar bio iznimno dobro organiziran, ali i da se tako nešto za Hrvatsku danas ne može reći. Ja trenutno ne vidim takvu organizaciju kod nas”, ističe Branko Borković, koji je nakon proboja iz Vukovara, bio uhićen, zajedno s Dedakovićem pod sumnjom da su htjeli rušiti ondašnje vlasti.
”Odmah po izlasku iz proboja, zapovjednik tih položaja mi je rekao da je za mnom raspisana tjeralica, ako izađem van, da me se likvidira. Kasnije su me kidnapirali tijekom sastanka s Tusom te me zatvorili na Lašćini. Tamo su me držali tri tjedna. Više puta kroz Sabor s lisicama na rukama vodili su me na ispitivanje kod Josipa Perkovića. A kad su me “izbacili” u prosincu, skinuli su mi jaknu, izbacili me prema Kamenitim vratima, da se gubim. Nikada nisam rehabilitiran, i danas imam status osobe koja je neprijatelj”, prisjetio se Borković. Voditeljica Čeljuska zbunjeno je upitala: ‘Kako je to moguće? A danas vas slavimo…?’
Umjesto priznanja za časno i hrabro vođenje herojske obrane Vukovara, Branko Borković, Mladi Jastreb, odmah nakon pada grada doživljavao je brojna poniženja. Čim je izašao iz obruča, doznao je da je za njim u Hrvatskoj raspisana tjeralica(!) i da ga žele likvidirati. Zatvarali su ga, tukli, s lisicama na rukama vodili kroz Sabor na saslušanje kod kasnije osuđenog udbaškog zločinca Josipa Perkovića! ‘Manolićeva komisija’ optužila ga je da je rušio ustavni poredak RH i taj sramotni i skandalozni zaključak do danas nije povučen…
Ni tada, ni kasnije nije se dao zastrašiti, već je u svakoj prilici vrlo kritički javno progovarao o nekažnjenim zločinima, o korupciji, o nepravdi, o pljački, o nemoralu, o licemjerju, o Republici Hrvatskoj premreženoj udbaškom i kosovskom mrežom (na što danas upozorava de facto i Europski parlament)… Zbog svega toga često je doživljavao vrlo ružna medijska i druga podmetanja…, no uoči tridesete godišnjice Vukovara i na sam Dan sjećanja upravo je Branko Borković, unatoč svemu navedenom ili baš zbog svega toga, najtraženiji sugovornik u mnogim medijima.
Ovdje prenosimo vrlo zanimljive intervjue i izjave koje je posljednji zapovjednik obrane grada heroja dao u zadnjih dva dana HRT-u: Na pitanje kako se osjeća ovih dana kad se svi prisjećaju Vukovara, kada se o tome piše i priča u medijima, Branko Borković je za HRT-ovu emisiju U svom filmu rekao kako za njega “neminovno sjećanja krenu već u ljeto”.
– Kako ljeto odmiče, kako se približavaju jesenski dani nakon Velike gospe, nakon obilježavanja Oluje u Kninu, počinju trnci i sve više se vraćam mislima iz ’91. To je nešto što čovjek ne može izbrisati iz sebe, to je toliko intenzivan događaj koji je zapisan u organizmu, bez obzira na događaje koji dođu kasnije, oni idu u drugi plan s obzirom na taj intenzitet. Kako se približava godišnjica, tako emocije dodatno naviru, time više što je 30. godišnjica iza nas, a nas je sve manje život nosi svoje, ali smo zadovoljni da je to upisano u genetski kod hrvatskog naroda. To se vidi kolonom sjećanja koja je prisutna bez obzira na sve teškoće, sad je to i neradni dan, blagdan, i to je doživjelo jedu nacionalnu vjersku dimenziju, opisuje Branko Borković.
Dolazak u Vukovar
– Ja sam školovani vojnik i dimenzije rata su teorijski nama poznate kao iskustvo ratnih događanja drugih zemalja, ali ne i kod nas. Ta ’90. i ’91. su nas obilježile, kako je ljeto odmicalo, tako je miris rata bio sve prisutniji. Sam odlazak u Vukovar pamtim kao kolone koje su iz Slovenije izvlačile vojnike, mi smo se između tih kolona vozili prema Vukovaru, prije toga dolazak u Đakovo, Osijek, u Osijeku točno osjetiš psihozu neminovnih ratnih događanja, i kako smo se približavali Vinkovcima i Vukovaru, tako smo nailazili na rat i sasvim druge okolnosti u odnosu na svijetla velegrada grada Zagreba, prisjeća se Branko Borković.
Kako je nastao “Mladi Jastreb”
– Kad smo došli u Vukovar trebalo je oformiti sustav zapovijedanja, uspostaviti komunikaciju i okvira toga smo davali kodne nazive, odluka je bila da to bude po pticama i samo zapovjedništvo je imalo naziv “Jastreb”. Kako su nas vidjeli dvojicu, ljudi su govorili “je li onaj stari ili onaj mladi?” i na taj način su nam dodijelili imena Mladi i Stari Jastreb, ispričao je Borković.
“Shvatili smo bit života”
Prisjetio se i načina razmišljanja i pogleda na život u ratno vrijeme.
– Mi smo svaki dan pokušavali živjeti kao – eto, živi smo. Ta ljepota se odnosi u onome da smo, razgolićeni kao ljudi, shvatili onu bit života. I to je ta snaga koju nosimo u sebi. Da kad sam žedan, pijem, kad sam gledan, jedem, kad nekom kažem “kako si”, onda to stvarno i mislim, kad nekom kažem “dobar dan”, da se radujem što ga vidim. To su te ljudske dimenzije koje su se otvorile i koje su naprosto u nama, koje nosimo, svaki onaj koji je na neki način kršten u Vukovaru, rekao je Borković.
Ne samo svaki dan, svaki trenutak u svakom dijelu grada moglo se poginuti, rekao je.
– Nema pravila da si ovdje siguran, ovdje si nesiguran. Po skloništima, razbije granata sklonište, ubije djecu, žene, roditelje, rekao je Borković.
Istaknuo je i slučaj bombe koja je probila sve katove bolnice i pala na krevet bolesnika, inače Srbina, za što, kako je rekao, nitko nije pokrenuo pitanje ratnog zločina. Jedna je bomba i eksplodirala na gornjim katovima, dodao je Borković.
“Ja sam za sebe imao spremnu svoju bombu”
Prisjećajući se pada Vukovara i mogućnosti predaje, rekao je kako se postavlja pitanje – zašto smo ratovali da bi se predavali?
– Jer kao profesionalni vojnik, i to je pravilo, vojnik se nema pravo predati. Ja sam za sebe imao spremnu svoju bombu. U slučaju da bih došao u poziciju da me zarobe, aktivirao bih bombu, rekao je Borković.
Otet i zatvoren pa izbačen na cestu
Nakon pada Vukovara i proboja, Borković i Mile Dedaković bili su uhićeni i premlaćeni pod sumnjom za rušenje ondašnje vlasti.
– Prvo suočavanje je bilo odmah po izlasku iz proboja, u Maloj Bosni, gdje mi je zapovjednik tih položaja rekao da je za mnom raspisana tjeralica, ako izađem van, da me se likvidira, prisjetio se Borković.
Među ostalima javio se tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu, koji ga je, kaže, tražio da dođe do njega.
– Po dolasku u Zagreb Manolić i ekipa su me spriječili da dođem do predsjednika, fizički, dodao je Borković.
Tih nekoliko dana nalazio se s načelnikom Glavnog stožera Antonom Tusom. Na jednom od takvih sastanaka, kaže, kidnapiran je i zatvoren na Lašćini u Zagrebu.
– Tamo su me držali tri tjedna, s tim što su me nekoliko puta javno kroz Sabor vodili na ispitivanje kod Josipa Perkovića. A kad su me “izbacili”, kako su mi zadužili zimsku jaknu, to je bio 12. mjesec, onda su mi skinuli tu jaknu, izbacili me na cestu tamo prema Kamenitim vratima, da se gubim, prisjetio se Borković.
Sve je kasnije zataškano, ali posljedice su ostale
Voditeljica emisije, Tončica Čeljuska, ovdje se malo zbunila te je nakon kratke stanke upitala Mladog Jastreba ‘je li sve to kasnije zataškano i zaboravljeno?’
”Ovo je zataškano sa svim posljedicama koje imamo. Danas u sustavu oružanih snaga RH imamo samo pet osoba koje su branile Vukovar. A na svojim su leđima, nakon tog velikog iskustva, mogli nositi cijeli sustav
”Kako to tumačite?”, upitala je voditeljica.
Kao negativnu selekciju. Onaj koji je obilježen Vukovarom je nepoćudan u sustavu u Republici Hrvatskoj”, kazao je Borković, nakon čega je na trenutak zavladala tišina u studiju.
”A evo i dan danas vas slavimo i večeras ja s nekim divljenjem slušam vašu priču i vaše iskustvo?”, komenirala je, s čuđenjem, Tončica Čeljuska, voditeljica emisije.
‘To je nažalost tako. To smo mi”, zaključio je Mladi Jastreb.
Na konstataciju urednice i voditeljice Tončice Čeljuske o iseljavanju mladih iz Vukovara i pitanje kako vratiti budućnost Vukovaru i Hrvatskoj, Borković odgovara – ne iseljavaju se samo iz Vukovara, već odasvud.
– Moje selo, koje je blizu Zagreba, gdje sam rođen, je totalno devastirano. Iz mojega sela vidi se Sljeme, vidi se Medvedgrad, vidi se sjaj Zagreba, ali je devastirano. Čim izađete iz kruga Zagreba, vidite devastirano stanje. Ali ono što moramo znati je da u Hrvatskoj danas 20-ak pravnih subjekata u poljoprivredi uzima većinu poticaja od 7 milijardi, da smo prošli katarzu koja se zove Agrokor, da smo devastirani kroz 30 godina te, ‘ajmo reći, ne znam kako, ali to na neki način čak ima elemente ratnog zločina, otimati narodnu imovinu, i da smo u ovoj poziciji da su ljudi u beznađu otišli van. Da taj komad zemlje zvan Hrvatska ne vrijedi, ne bi “zločesti” radili da riješe Hrvate odavde. Ovom prigodom i pozivam Hrvate – dođite, nastavimo se boriti, jer budućnost je Hrvatima u Hrvatskoj, rekao je Borković prije dva dana za HRT. Cijeli članak pročitajte na Promise.hr!
U Brodosplitu je dovršen novi obalni ophodni brod. Riječ je o budućem brodu Hrvatske ratne mornarice.
U ožujku je potpisan ugovor kojim je reguliran način završetka gradnje i novi rok isporuke za prvi od ukupno četiri preostala broda. Brod će biti porinut 1. srpnja, a MORH-u će biti isporučen do kraja godine.
Ministar obrane Ivan Anušić nakon preuzimanja dužnosti najavio je nastavak realizacije projekta izgradnje obalnih ophodnih brodova, istaknuvši to kao jedan od prioriteta Ministarstva obrane.
Gostujući na Dan državnosti u središnjem Dnevniku HTV-a, ministar Anušić rekao je kako ima informacije iz Brodosplita da je brod čija je gradnja ugovoriena izvezen van iz hale i da se priprema već ovo ljeto za porinuće i nastavak dovršenja.
Podsjetio je da je s Brodosplitom 2014. godine potpisan ugovor o realizaciji pet ophodnih brodova za HRM, kojima je rok isporuka trebao biti 2018. godine, međutim dosad je isporučen samo jedan, prototip. Najavio je, da će, prema informacijama iz Brodosplita, do kraja godine HRM imati drugi brod i nakon u paketu će se i ostala tri broda rješavati.
foto: Ophodni obalni brod Umag 32/MORH
Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima.
Gornja ilustracija: – Imam 1000 sljedbenika, a ti? – 80000. Stvarnost: – Mislila sam da će više ljudi doći!? – Ne, samo moji najbolji prijatelji!
Potreba za isključivanjem, odbacivanjem doslovno beskonačnog pomicanja i algoritamski odabranih feedova, sve je veći fenomen. Nije pretjerano reći da mnogi biraju digitalnu detoksikaciju, svjesni prekid od stalne gužve društvenih medija – ili čak potpuno povlačenje iz njih. Ovo nije samo hir, poput čišćenja sokovima ili povremenog posta; to je zdrav odgovor na stalni pritisak online savršenstva. Platforme društvenih medija, iako nude povezanost, također mogu njegovati osjećaj zavisti. Ali što kada bi postojao način za snalaženje u ovom digitalnom krajoliku bez podlijeganja ovom poroku?
Uđite u svetog Tomu Akvinskog, poznatog srednjovjekovnog filozofa i teologa. Njegovi bezvremenski uvidi iznenađujuće su relevantni kada je u pitanju razmišljanje o našim suvremenim borbama. Dok Akvinski nije mogao predvidjeti uspon društvenih medija, njegova razmišljanja o zavisti pružaju snažan okvir za navigaciju u usporednoj zamci koju te platforme mogu stvoriti.
Što je zavist i zašto je destruktivna?
Prema Akvincu, zavist je “tuga tuđeg dobra”. To nije samo ljubomora, koja je strah od gubitka nečega što posjedujete. Zavist je podmuklija emocija, gorčina koja se zagnoji kada vidimo sreću druge osobe. U doba društvenih medija, ova sreća može poprimiti mnoge oblike – prijateljeve savršene fotografije s odmora, kolegina nemilosrdna promaknuća na poslu, pažljivo osmišljena slika života koji se čini sretnim bez napora.
Akvinski nas podsjeća da je zavist razorna sila. To ne samo da izjeda našu vlastitu radost, već također sprječava našu sposobnost da cijenimo dobre stvari u vlastitom životu. Akvinski nadalje tvrdi da istinska sreća ne dolazi od uspoređivanja s drugima, već od življenja kreposnog života u skladu s Božjim planom.
Dakle, kako možemo primijeniti mudrost Akvinskog na svoje navike društvenih medija? Evo nekoliko strategija:
1. PAZITE ŠTO KONZUMIRATE
Uredite svoje feedove društvenih medija tako da budu poticajni i inspirativni. Prestanite pratiti račune koji stalno izazivaju zavist ili negativnost.
2. VJEŽBAJTE ZAHVALNOST
Prebacite fokus s onoga što vam nedostaje na ono što imate. Svaki dan odvojite vrijeme za razmišljanje o blagoslovima u svom životu, velikima i malima.
3. SLAVI USPJEH DRUGIH
Prava radost zbog tuđe sreće raspršuje zavist. Koristite društvene medije da čestitate i ohrabrite druge.
4. PRISJETITE SE “ODGOVARANE STVARNOSTI”
Društveni mediji su vrhunac, a ne stvarni život. Svatko se suočava s izazovima, čak i oni s naizgled savršenim online osobama.
5. USREDOTOČITE SE NA VLASTITI ŽIVOT
Uspoređivanje je kradljivac radosti. Postavite sebi ciljeve i težnje, neovisno o tome što drugi rade.
Društveni mediji mogu biti vrijedan alat za povezivanje i informacije – to je neporecivo. Ali primjenom bezvremenske mudrosti Akvinca na zavist, možemo koristiti ovaj digitalni prostor s većom sviješću i unutarnjim mirom. Umjesto da podlegnemo zamci usporedbe, možemo njegovati duh zahvalnosti i slaviti dobro u sebi i drugima. Usredotočujući se na svoj život, možemo pronaći istinsku sreću izvan filtrirane leće društvenih medija.
Daniel Esparza/Aletea ilustracija: Brightside
Louis d’Alencourt, francuski intelektualac, komunikolog, te kao katolik specijaliziran za eshatologiju, koji je detektirao sve simboličke tragove koji se odnose na kraj vremena, preminuo je. POČIVAO U MIRU!
Tekst o Autoru (samom sebi) s bloga Le grand Reveil – Révélations pour la fin des temps, (Veliko buđenje – Otkrivenje za posljednja vremena) prenosimo
slika: Gospa od La Salette.
Zovem se Louis d’Alencourt, rođen sam 1969., dakle 2012. imam 43 godine. Oženjen, otac obitelji, poslovni menadžer, oglašivač sam i radim u komunikacijskim profesijama od svoje 23 godine , uglavnom na čelu vlastitih struktura. Imao sam sve razloge da nastavim živjeti “ublaženi” mali život bez postavljanja previše pitanja i da uživam u životu. Osim toga…
Praktičan katolik, tradicionalističkog senzibiliteta, odgojen sam u okruženju u kojem sam naučen ne vjerovati “svijetu”, odnosno društvu koje ga okružuje, čije su ideje i način djelovanja sve više u suprotnosti s katoličkom mišlju i njezinim učenjem . Hvala Bogu, djetinjstvo i mladost sam sačuvao od štete koju danas nanose televizija i “elektronički” stil života (videoigre i slično).
To me nije spriječilo da se prihvatim računala čim sam počeo raditi (bilo je to 1989. godine), niti da pozdravim dolazak Interneta i očito budem redoviti korisnik. Čak sam bio jedan od preteča mobitela jer sam i prije dolaska mobitela već imao telefon u autu. Bilo je to doba Radiocoma 2000. ako se dobro sjećam.
No, kako nisam rođen s računalima i kako sam ih usvajao samo u radu, uvijek sam ih smatrao prije svega alatom za rad. Isto za Internet. Računalni i elektronički alati za mene nisu cilj nego sredstvo. Nijansa je važna jer nam omogućuje da stroju i njegovoj dominaciji nad čovjekom damo granice, također nam omogućuje da znamo da ne budemo previše ovisni o njemu, a prije svega da zadržimo “kontrolu”. Često sam sklon reći “nije stroj taj koja odlučuje, ja sam”.
Dovoljno je reći da računala koja se sama ažuriraju, nadjačavajući slobodnu volju svog vlasnika, odgovaraju stvarima koje me ljute. Da ne spominjem da zapravo ne znamo sve što navedeno računalo radi i prenosi…
Sve ovo samo da kažem da sam malo po malo, što sam bio stariji, to sam se više pitao o evoluciji sadašnjeg svijeta; kamo ide, Što se događa ? Odakle taj jaz između percipiranog svijeta, željenog svijeta i stvarnog svijeta? Kako objasniti da usprkos iznimnom životnom standardu zapadnjaka, čiji je potrošačko društvo najvidljiviji izlog, postoji i velika nelagoda? Sve se čini u redu, a ipak nešto nije u redu.
Uvijek su me zanimale politika i ekonomija. Moram razumjeti stvari i stoga dublje prodreti u određene teme. Budući da televizija ne dopušta da idete dublje, čitanje je najlakši i najpouzdaniji način.
Tako sam od prosječnog građanina s godinama postao ISTRAŽIVAČ. Filozof i istraživač. Točnije, istraživač političke filozofije.
Da biste razumjeli što se događa, morate pokušati znati donju stranu karata. Postoji službena i neslužbena povijest. Onaj pravi, onaj o kojem se ne uči u udžbenicima. Geopolitika. Tajne službe. Tajna društva. itd…
Kao istraživački alat, ne biste trebali početi s internetom, već s knjigama. Jedna knjiga vodi drugoj; autor, u svom argumentu, navodi druge knjige koje vas potiče znatiželja, i tako dalje. Zatim dovršavate svoja zapažanja putem Interneta. Nikad ne zaboravite da, ako vam se neka tema sviđa, morate je dalje istraživati kroz knjige, a ne ostati na površnoj fazi, kao što je slučaj s audiovizualnim dokumentima i internetom.
A ono što sam otkrio bilo je zastrašujuće. Nakon 10 godina istraživanja i napornog rada, odabira, provjeravanja, razmišljanja, danas sam u mogućnosti odgovoriti na pitanja:
Za što ?
Gdje idemo ?
O kako da stignemo tamo?
Gotovo sa sigurnošću. Jedini element koji mi nedostaje, i to veliki, je kalendar: Kada?
Ali to je i najteže, i najtajnije.
Iza riječi “kraj vremena”, “apokalipsa” ili “kraj svijeta” moramo dati jasna objašnjenja, valjane argumente i konstruirano razmišljanje.
Danas više ne mogu šutjeti. Ovo znanje moram staviti u službu svojih bližnjih kako bih im pomogao da se pripreme za konačno rješenje koje se nazire. Razmišljao sam o pisanju knjige; ovaj projekt nije isključen, ali prvo krećem s ovim blogom čiji je cilj u naslovu: probudi se dok ne bude prekasno!
Tako ću ispuniti ulogu “apostola posljednjih vremena” o kojem je Gospa od La Salette govorila u svojoj poznatoj tajni (1846.) i koji će se pojaviti u vrijeme dolaska Antikrista: “Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista, koji su živjeli u preziru svijeta i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i šutnji, u molitvi i mrtvljenju, u čistoći i u jedinstvu s Bogom, u patnji i neznanju svijetu. Vrijeme je da izađu i osvijetle zemlju. “.
Nažalost, ne uklapam se baš u opis, stoga riječ (budućnost) na početku ovog članka, jer težim biti dio toga i nadam se da ću pronaći milost i snagu potrebnu da to postignem.
Doista, vladavina Antikrista je blizu i sada je hitno prosvijetliti svoje suvremenike.
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
Rim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
Fra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
DEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti1 tjedan agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti4 dana agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti2 dana agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti4 tjedna agoDANAS Prvi put misa zadušnica za žrtve komunističkih zločina u Zagrebu
-
Vijesti2 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoIzložba “Tamo gdje su moji korijeni”
-
Vijesti3 tjedna agoKad zakon postane teror, otpor postaje obaveza: Što komunizam ima s pobačajem, Metuzalemom i potopom!