[Sa računa Gab Jobbika: Mađarska za Mađare!… sa Sorosom?]

Zadnjih godina prisustvujemo napadajima i obaranjima konzervativnih vlada diljem svijeta, ili barem takvih koji ne dopuštaju svu brzinu željenog gibanja prema dominantnim planovima današnjice,. Salvini, zahvaljujući također njegovoj političkoj nesprestnosti, eliminiran je sa pozornice, makar za sada. Identitetska partija Austrije imala je pravu namještaljku na Mallorci pred skrivenim i spremljenim kamarama u službi uveličanja korupcije, potpuno beznačajne u odnosu na toliko drugih stvari koje su se odigravale u Europi, ali netko je odredio da im je došao kraj, i tako je i bilo. Trumpu su pokrali izbore, i QAnon koliko god hoćeš i „pouzdaj se u plan“ i „pripremi kokice“, pretpostavljeno najmoćniji čovjek svijeta završio je bez mogućnosti objave na Twitteru. Najmoćniji čovjek svijeta ne može napisati rečenicu na društvenim mrežama, niti ga pokrivaju glavni mediji. Oni su ustvari pokazali tko je najmoćniji.

Sada idu na Orbana, pripremaju izbore na proljeće iduće godine. U čemu se sastoji manevar? Domovinski Pokret, na primjer, nastoji u principu biti nalik Orbanovom Fideszu, ali s bitnom razlikom: Orban vlada, dok DP još ne. Ali njihovi politički postulati imaju izvjesnu sličnost. I još važnije: glasalački spektar. DP načelno s Mostom, ili s drugim potencijalnim u budućnosti desno od njih, samo mogu vladati ukoliko dobiju apsolutnu većinu. HDZ i SDP, “bilderbergske” partije, po šemi već prisutnoj u drugim zapadnim državama, prije će se združiti nego davati nedozvoljene ustupke. Jednako treba znati DP da ne može nikad podržati HDZ: to bi bila propast bilo DP-a koliko Mosta. Za dobiti nešto folklora, izgubili bi sve bitno. Jedina opcija za DP i na desno jest doći na vlast; nešto ne lako za sada, ali što zahtijeva ne ulaziti u kompromise s onima koji dokazano vode Hrvatsku u bljutave globalističke vode koje će joj oduzeti svu slobodu.

[Netko bi rekao stvar sudbine: bivši líder Jobbika postaje obraćeni Židov]

Za vladati u Mađarskoj Orbanu je trebala samo podrška njegove partije Fidesz. Tako je bilo dosad. Odatle optužbe oporbe za “diktatorske postupke”. Macron, Merkel… ne će biti diktatori, ali Orban hoće, svakako. Ali mu su pojavljuje jedan problem “s desna”. Partija Jobbik, do malo godina kalificirana kao neonacistička organizacija, od onih koji su govorili da je Budimpešta postala Judapešta, taj dakle Jobbik pravi savez sa socijalistima i koliko ih mogne stati na lijevo, u cilju obaranja Orbana. Sa 14% izborne podrške njihova pozicija je bitna u za mađarske izbore iduće godine: ako padne Orban pred od Sorosa javno podržanom oporbom, dogoditi će se pravi politički zemljotres koji će nedvojbeno uzdrmati cijelu Europu. Nadajmo se da Mađari shvate čemu služi Jobbik, i ne dadnu se uhvatiti tom mrežom. Za ispuniti nastalu prazninu, Orban ide još više nadesno jer mora prikupiti sve antiglobalističke snage pod jedan stijeg: Orban protiv svih, svi protiv Orbana, usred vrlo izjednačenih anketa, nešto ispod 50% potrebnih za moći imati vladu. Sve zahvaljujući “domoljubnim Mađarima”.

Stanimo malo ovdje. Već kad smo spomenuli “neonacističku” partiju, podsjetimo se – iz tehničko političke perspektive – što je učinio Hitler za doći na vlast: uvijek je bio radikalno antiboljševik, sklapajući savez sa konzervativcima na početku, dok nije bio u stanju ne morati računati na njih. I sve legalno. Mussolini, koji je potekao iz socijalističkih redova, postaje antisocijalistom, poštivajući vlasništvo, ili u kratkim crtama rad i meritokraciju.

I jedan i drugi postižu ekonomska čuda u svojim nacijama, koja su bila predmet studija i divljenja drugih filozofskih ili filofašističkih pokreta u Španjolskoj ili Rumunjskoj na primer. To jest, njegov prostor je bio “desnije od desnice”, kako bi se reklo danas ali doista nekorektno, jer su njihovi projetki vođeni u praksi bili tradicionalniji od desnih, i socijalniji od ljevih. Koliko jedan toliko i drugi bili su pravi narodni lideri koji su vukli mase i mase; dovoljno je nepristrano pogledati video zapise onih godina. I ako se netko ne slaže, neka upitaju časopis “TIME” zašto su proglasili Hitlera čovjekom godine 1938.

I toliko jedan koliko drugi, ponavljam, nisu sabotirali konzervativce: podržali su ih u cilju pobjede nad komunizmom, za prevazići ih s vremenom. Jer, nitko ne napada onog koji ide protiv njegovog neprijatelja.

I što međutim čini Jobbik danas? Stari neonacisti surađuju sa Sorosom.

Dovde tehnička vizija o političkim i socijalnim pokretima. Može se ustvrditi da nitko ne dolazi na vlast bez prethodne movilizacije i podrške širokih socijalnih slojeva. Svi što su uspjeli u tom pothvatu, bili su de facto populisti. 1982. u Španjolskoj socijalista Felipe González bio je populista. Polovica Španjolaca povjerovalo je njegovim lažnim obećanjima. Ne govorim o takvom populizmu. Želim populizam – dotaknuti dušu naroda i podići ga prvenstveno na veću duhovnu i moralnu razinu, svijest o svom dignitetu – zasnovan na onom što je dobro, opipljivo i istinito.

Primjenimo ova razmišljanja, koliko se može, na slučaj Hrvatske. U prvom redu, ne može biti isto, jer u Mađarskoj Orban je na vlasti, dok u Hrvatskoj nešto slično izgleda još daleko. Ali ne smije izgledati nemoguće. Jer uništava nadu ono što nam se poima kao nedostižno. No, bilo je i „nedostižno“ i u Mađarskoj prije 30 godina, na primjer. Kad je mladi Viktor bio hapšen kao prosvjednik protiv komunističke policije, izgledao je kao sulud mnogim sunarodnjacima; barem ga je režim takvim prikazivao, i neki su vjerovali tomu. Ali zasigurno je podizao divljenje kod tolikih.

Dolje, predsjednik Evropske Komisije odaje počast Marxu 31 godinu kasnije. Nemamo ništa zajedničko s tom Europom:

Viktorova borba nije postigla uspjeh preko noći: još prvih devedesetih godina Mađarska je bila prva zemlja u svijetu po proizvodnji pornografskih filmova. Moralno uljuljanu naciju lako je prevesti žednu preko vode i raditi s njom što hoćeš. Ali korak po korak, Viktor je dobrom organizacijom došao do onoga što je danas. Možemo reći da je podigao pravi pokret među Mađarima, ušao u svaku poru društva i odatle na mjesto predsjednika prirodnim putem. Recimo silom gravitacije.

U jednom nastupu admiral Davor Domaze Lošo izašao je s mudrim opažanjem: DP mogao je postići mnogo više, možda i doći na vlast, ali nije htio biti upravo to: Pokret (Lošo je išao i dalje, do optužbe da su to svjesno uradili). U redu, može biti, ali na vrijeme je da izmjeni strategiju, ukoliko želi biti koristan za štogod dobra. DP i ostali s desna moraju biti djelotvorni u svakoj gradskoj četvrti, svakom mjestu. Trebaju znati detektirati potrebe u narodu, provoditi kulturnu revoluciju i voditi ga na dobro. Budući da covid politika koči i praktično sprječava kulturni i politički život – između ostalog sigurno da je to i bio jedan od ciljeva – treba se sastajati i na brdu ako je potrebno za ne izgubiti dragocjeno vrijeme. Samo uvezana mreža kompromitiranih aktivista može dati razultat.

Samo tako mogu doći na vlast. Ali ako se stave u službu binoma HDZ-SDP (ako su s jednim, onda su i s drugim), onda od toga nema ništa; bit će neutralizirani u beskraj.

U tom cilju, dolasku na vlast i preporodu, ne gubite vrijeme lijevo od DP. Što je lijevo od toga, naznačeno je.

Milenko Bernadić

Poveznice: