Connect with us

Vijesti

OČEKUJEMO FORMIRANJE POSEBNIH POSTROJBI FAŠNIČKE POLICIJE – SAMO NAM TO JOŠ FALI

Published

on

Vidi: “Palac dolje za Zorana Milanovića i Ured predsjednika Republike Hrvatske. Prepuštanjem takvog značajnog mjesta osobi koja je dokazano saveznica desnog klerikalnog pokreta, novi predsjednik pokazuje ne samo da ne možemo računati na to da će braniti demokratske vrijednosti i ljudska prava, već da ćemo i nakon istrpljenog mandata Kolinde Grabar-Kitarović i dalje bivati prevareni i ostavljeni na cjedilu od hrvatskih političara. No, sada barem znamo što nas čeka sljedećih pet godina – gomila lažnih obećanja, a naše povjerenje Predsjednik je ovime izgubio”. Net.hr/

Samo da čujem od bilo koga da je Zorana Milanovića još jednom nazvao slučajnim predsjednikom! Ili da izjavi kako nije normalan. Da nema karaktera. Sram vas bilo! Sve vas koji tako mislite! I uporno dokazujete kako mu se Pantovčak dogodio slučajno, k’o ćoravoj koki kad nađe zrno – jer, tobože mu je ni krivom ni dužnom pobjeda pala u krilo poput zrele kruške zbog podjele na desnici.

Zlobnici i nepopravljivi mrzitelji napretka i progresa ne mogu se pomiriti s time da smo konačno dobili prezidenta po mjeri, par excellence što bi se reklo. Kakvog nadaleko nema.

Upravo je dokazao kako je karakter i krajnje ozbiljno shvaća društvenu stvarnost – pogotovu kad su u pitanju prava seksualnih manjina. Seksualna prava istospolnih, biseksualnih, transseksualnih, interseksualnih, Queer (nastranih) i svih drugih skupina (osim heteroseksualnih!), alfa su i omega ljudskih prava, kamen zaglavni našeg društvenog progresa i to jako dobro zna svaki “progresivac” koji je ideološki svjestan i drži se manifesta duginih boja.

I budući da on (naš predsjednik) kao i svi drugi “naprednjaci” iz lijevo-liberalnog miljea ima certifikat za humanizam, društvenu jednakost, ljudska prava, socijalnu pravdu (et cetera), trudi se iz petnih žila ništa ne prepustiti slučaju, pa taman se i na fašniku događalo!

Dakako, potaknuto je to i napadima na njegovu osobu koji ovih dana dolaze upravo iz krugova “progresivista” i LGBTIQ osoba, zbog imenovanja za savjetnicu (za obrazovanje) “kontroverzne” Jadranke Žarković, koja je (zamislite vi tu drskost!), kao čelna osoba Agencije za odgoj i obrazovanje (na tu je dužnost imenovana dok je Milanović bio premijer), učenike “slala na usavršavanje na kontroverznoj konferenciji udruge U ime obitelji Željke Markić, kao i Hrvatskog generalskog zbora” (!?).

Vjerovali ili ne, ovo su doslovce prenijeli mediji naših “progresivista”. Zamislite vi tu destrukciju, taj magnum crimen, kad šefica jedne takve (državne) agencije, našu djecu šalje na konferenciju “Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti” – a na kojoj su “izneseni i diskriminirajući stavovi o homoseksualnosti”. Zar i sama teza da obitelj (u kojoj postoji heteroseksualni bračni par – oprostite na izrazu) i škola mogu predstavljati ključ odgoja nije porazna i za svaku osudu!? Nema obitelji izvan duginih boja! Sve drugo su relikti prošlosti i odraz plemenskog, tribalnog, ognjištarskog mentaliteta. Točka!

I to nije sve (kad je “kontroverzna” Jadranka Žarković u pitanju). Vrijedni “novinari-istraživači” (čitaj: psi tragači) naklonjeni “progresivistima”, doznali su (vjerojatno od frizerke prve dame Sanje Musić-Milanović ili iz kakvog drugog, sličnog, pouzdanog izvora), kako su ona (gospođa Žarković) i prva dama navodno jako dobre frendice (gdje, kad i kako su se skompale saznat ćemo uskoro), a uz sve to, stariji sin predsjedničkog para (Ante Jakov) završio je istu klasičnu gimnaziju kao i Žarkovićka (nisu, doduše, u isto vrijeme išli u školu – ali, neka se zna!).

I sad su tu već počele razne teorije zavjere o kojima su lucidni mozgovi iz LGBTIQ pokreta i njihovi satrapi u SDP-u, GLAS-u i nekim drugim grupacijama počeli naširoko naklapati, a na Zokija su krenuli (kako bi se reklo) teškom artiljerijom i jasno i glasno ga osudili uz konstataciju kako je izgubio njihovo povjerenje.

Evo kako je to bilo sročeno u priopćenju Zagreb Pride-a, tog nezaobilaznog čimbenika naše političke i društvene scene koji vedri i oblači Lijepom Našom:

“Palac dolje za Zorana Milanovića i Ured predsjednika Republike Hrvatske. Prepuštanjem takvog značajnog mjesta osobi koja je dokazano saveznica desnog klerikalnog pokreta, novi predsjednik pokazuje ne samo da ne možemo računati na to da će braniti demokratske vrijednosti i ljudska prava, već da ćemo i nakon istrpljenog mandata Kolinde Grabar-Kitarović i dalje bivati prevareni i ostavljeni na cjedilu od hrvatskih političara. No, sada barem znamo što nas čeka sljedećih pet godina – gomila lažnih obećanja, a naše povjerenje Predsjednik je ovime izgubio”.

(Izvor za fotografiju: https://net.hr/danas/hrvatska/zagreb-pride-pobjesnio-zbog-odluke-zorana-milanovica-izgubili-ste-nase-povjerenje-sad-barem-znamo-sto-nas-ceka-u-iducih-pet-godina/)

Može li tko sebi barem pokušati dočarati u kojoj je to mjeri (u emotivnom smislu) pogodilo našeg predsjednika i njegove tanane osjećaje prema “ugroženoj” manjini stisnutoj ispod duginih boja?

I baš kad su se zluradi “katolibani”, “suverenisti”, “ustaše”, “ognjištari”, “šatoraši”, “klero-fašisti” i svi drugi protivnici “progresa” obradovali kako je ljubav između Zokija i ljubitelja duginih boja pukla, eto ti spasa u prispodobi fašnika i imotskoga Krnje!

Došlo kao kec na desetku!

I eto ti Zokija u staroj formi i izdanju. Obrušio se poput B-17 na Imoćane i njihovog Krnju. S pravom, naravno! Oni su (zamislite!) bili toliko “bešćutni” i drski, da su ove godine upriličili ritualno spaljivanje lutaka koje su simbolizirale “gay par s udomljenim djetetom” (kako su nam objasnili naši stručnjaci iz vodećih medija) – a “dijete” je u ovom slučaju imalo lik potpredsjednika Sabora Nenada Stazića koji je (za svaki slučaj) na čelu imao petokraku – da bi Imoćani bili sigurni kako će u javnosti biti prepoznat.

Naravno, nije skočio samo Zoki. Cijela bulumenta “progresivista” (od “antifašista” preko kvaziliberala i LGBTIQ aktivista i srodnih im udruga i organizacija uključujući i lijeve i liberalne stranke) pa i sam “spaljeni” Stazić, uz pomoć medija (četiri programa HTV-a i tri programa Hrvatskog radija, RTL, Nova TV – tisak i Internet portale da ne spominjemo), od trenutka spaljivanja Krnje u Imotskom ne rade ništa drugo nego naklapaju o tomu. Čak je i svjetska top vijest koja danima kruži zemljinom kuglom – korona virus – pala u drugi plan.

Hrvatskoj i njezinom predsjedniku ništa važnije nije od zaštite manjina, pogotovu seksualnih, jer opće je poznato kako LGBTIQ orijentacija pozitivno utječe ne samo na normalan, zdrav i uravnotežen psihofizički razvoj mladeži, nego i na demografsku obnovu, da ne govorimo o blagotvornom efektu glede smanjenja širenja spolno prenosivih bolesti i brojnim drugim prednostima uključujući i sam moralno-etički aspekt.

I naravno, nema se Zoki vremena baviti tričarijama – tamo nekim Hrvojem Zekanovićem, taman i saborski zastupnik bio i koliko god mu na ulazu u obiteljsku kuću crtali “svastike”, “ušato U” i druge znakove. U svijetu u kojem su petokraka i dugine boje zaštitni znak, nema mjesta za takve kao što je spomenuti Zekanović. Uostalom, on je većina i ne može biti ugrožen ni teoretski: je l’ tako – jest!  

Fašnici, poklade, maškare, mesopusti, karnevali (nazovite ih kako hoćete), priredbe su važne svake pozornosti. I zato naš prezident o tomu strogo vodi računa. Ovi (a i svi drugi) skupovi pokazuju kako raja “diše”. I tu treba jako paziti da tko ne očepi komuniste, “antifašiste”, liberale, LGBTIQ zajednicu i ostale predstavnike “progresa” – jer, ne daj Bože, svaka se od tih parada može se u trenutku izroditi u konzervativnu revoluciju!

Još su nam u živom sjećanju ona događanja na Jelačić placu (usred Zagreba, dakle!), kad su izbornik Dalić, Modrić, Vida, Ćorluka i ostala ekipa uz pomoć Marka Perkovića Thompsona i 600-tinjak tisuća “desničara” poslije nogometnog SP u Rusiji umalo izvršili državni udar. Da nije bilo Kreše Dolenčića i njegovih žbira koji su (na sreću budno) djelovali iz sjene i na vrijeme isključili mikrofon, sad bi mi imali diktaturu “Vatrenih”, a ne slobodne izbore za predsjednika.

Neprijatelj nikad ne spava – to dobro znaju naš predsjednik i njegova ekipa, a naročito je budan i aktivan kad se masovno okupe desničari koji nešto slave – pa bio to i običan fašnik.

Zato, u dogledno vrijeme očekujemo formiranje posebnih postrojbi fašničke policije (PPFP) kojoj bi trebalo dati takve ovlasti da ima pravo i obvezu promptno uredovati na fašnicima, ali i izvan njih i to čim se bilo gdje na javnoj površini (trgu, ulici, stadionu itd.) okupi više od tri desničara. Nakon što smo dobili dežurnog cenzora (Faktograf hr) koji ureduje na Internetu i s društvenih mreža skida nepoželjne sadržaje (dakle, sve ono što miriši na bilo kakav otklon od “progresivističke” linije), bilo bi sasvim logično da konačno ustrojimo i spomenutu fašničku policiju.

Pa neka se onda usude – Imoćani ili bilo tko drugi – spaljivati po svojoj volji Krnje s likovima poznatog “humanista” Neše Stazića ili ne daj Bože koga od ovih čiji su zaštitni znak dugine boje.

S petokrakom i duginim bojama u svjetliju i sretniju budućnost!

Zlatko Pinter

Vijesti

Značenje i povijest šabata

Published

on

Vrlo je vjerojatno da slavljenje subote (šabata) potječe iz Mezopotamije. Ako se uzme u obzir da jedan mjesečev ciklus traje nešto više od 28 dana, onda su važni i „kritični” 7., 14., 21. i 28. dan. Ti su se dani smatrali nesretnima, dakle manje pogodnima za poslove, pa su se ljudi tih dana radije posvećivali molitvi i bogoslužju.

Babilonci su dan punog mjeseca nazivali „šapattum”, a dan nestanka mjeseca „bubbulum”. Očita je sličnost riječi „šapattum” i „šabat”. Kasnije, u Židova, šabat više ne slijedi mjesečeve mjene, nego se ustaljuje u sedmodnevnom krugu. I danas je za Židove osobito značajan onaj šabat uoči mladog mjeseca. Za Židove je zapovijed obdržavanja šabata prva i najvažnija zapovijed. Zato se u njihovoj tradiciji veli: kada bi svi Židovi dvije subote za redom u potpunosti obdržali sve zapovijedi vezane za taj dan, bili bi spašeni, tj. tada bi došao Mesija.[1] Evo sada osnovnih oznaka židovskog šabata.

Šabat kao posveta vremena


Židovi ističu kako je riječ “svet” (posvetiti) prvi puta u Bibliji uporabljena upravo za šabat. Po šabatu se posvećuje vrijeme, jer je taj dan posebno posvećen molitvi i učenju Tore. Za Židove, nadalje šabat ima, naravno, duhovno značenje a u isto vrijeme i veliko značenje za obiteljski život. Budući da je puno toga zabranjeno činiti na šabat, obitelj se nužno okuplja, moli i razgovara o obiteljskim pitanjima, jer je na šabat zabranjeno voditi poslovne razgovore. Šabat, naravno, počinje od zalaska sunca u petak do zalaska sunca u subotu, jer za Židove inače dan započinje večerom.[2] Još dva sata prije sumraka žena pali svijeće, ide se u sinagogu, a onda vraća kući gdje uz molitvu i čitanje Pjesme nad pjesmama bude “doček šabata” (koji je predstavljen kao kraljica). Slijedi svečana večera.

Posvemašnje uzdržavanje od posla


Zabrana rada je apsolutna, čak i u vrijeme sjetve i žetve, a tiče se i Židova i njihovih slugu i robova, kao i njihovih životinja. Kasnije, u ropstvu, dolazi još i zabrana paljenja vatre (dakle i kuhanja), kao i putovanja. Neki su čak toga dana zabranjivali i njegu bolesnika. Budući da je Židovima često teško doslovno obdržavati šabat, oni su od starine našli pomoć. To je “šabes goj” što na jidišu označava ne-Židova koji za Židove čini ono što je Židovima zabranjeno (i to uz nadoplatu). Danas za Židove ulogu šabes goja čine automati koji se programiraju, čega ima sve više i više.[3] Kao pomoć za “normalan” život služi i ustanova zvana eruv (“povezivanje”). Naime, Židovu je zabranjeno na šabat hodati dulje od 2000 lakata (1000 metara), međutim, nije zabranjeno hodati unutar svoga dvorišta. Zato oni jednostavno povežu, tj. opašu jednim konopom cijelo naselje, koje se onda smatra jednom stambenom jedinicom, a čitavo je naselje onda kao dvorište, tako da se slobodno može hodati po cijelom naselju. Naravno, ukoliko je u pitanju životna opasnost, onda su oslobođeni zapovijedi o uzdržavanju od posla.

Sudjelovanje u hramskom i sinagogalnom bogoslužju


To jest i bio osnovni razlog subotnjeg počinka – da čovjek toga dana bude slobodan za bogoslužje.

Šabat kao znak saveza


„Subote moje morate obdržavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem”. (Izl 31,12). Tako je za Židove obdržavanje subote temeljni znak obdržavanja saveza. I danas u državi Izrael, posljednje što bi jedan liberalni Židov od svoje židovske tradicije napustio bilo bi upravo obdržavanje subote.

Radost subote


Iz 58,13 naziva subotu „milinom”. Slavlje subote započinje već u petak navečer paljenjem svjetiljke koja gori sve do subote navečer. Oblače se svečane haljine. Za večerom u molitvi zvanoj „Kidduš” Židovi slave Boga što im je podario subotu: „Blagoslovljen da si, Gospodine, Bože naš, kralju svijeta jer si nas posvetio svojim zapovijedima i jer smo ti omiljeli, te si nam u baštinu predao šabat svoga posvećenja, iz ljubavi i naklonosti kao spomen stvaranja.”

Eshatološki vid subote


Kasniji židovski spisi šabat smatraju predokusom vječnosti: „Ovaj dan je čitav šabat i odmor zauvijek, svijet pravednika je svijet subotnjeg mira.” U ovom kontekstu valja gledati kršćanski izraz „pokoj vječni”.


[1] Usp. K. DA-DON, Židovstvo. Život, teologija i filozofija, Profil, Zagreb, 2004., 247-275.

[2] Židovi tumače da je to zbog toga što u Knjizi postanka stoji: “I bi večer, pa jutro, dan prvi…”

[3] Tako postoji tzv. subotnje dizalo koje je programirano da se zaustavlja na svakome katu, tako da ga pobožan Židov ne mora pritiskom na dugme aktivirati. Tako se u Izraelu mogu nabaviti spravice koje se stave u bravicu automobila i koje onda pokreću automobil, tako da ga vozač ne pali sam. Ostala pomagala možemo samo zamisliti.

izvor: prof. dr. vlč. Zvonko Pažin/Vjera i Djela

Continue Reading

Vijesti

Raskol na Zapadnu i Istočnu crkvu iz 1054.: Korijeni i uzroci

Published

on

Veliki crkveni raskol iz 11. stoljeća. – koji je podijelio Crkvu na Zapadnu i Istočnu – događaj je čije posljedice (vjerske, političke i društvene) osjećamo dan danas.

Premda se kao konkretna godina uzima 1054., raskolu je prethodilo nekoliko velikih kriza. S obzirom na kompleksnost teme, odlučili smo ju obraditi u dva dijela, a u današnjoj ‘Povijesnoj četvrti’ bavimo se korijenima i uzrocima – s Podcasta Povijesna četvrt prenosi Bitno.net .

Podcast obično objavljujemo svakog drugog četvrtka na YouTube kanalu Bitno.neta, a cilj mu je demistifikacija kontroverznih točaka iz povijesti Katoličke Crkve.

Bitno.net

Continue Reading

Vijesti

DOTUR KANIBAL

Published

on

Svukud ima vakih kanibala – kaže Pepi na profilu I. Kotlar

Klinički centar Rebro. Čeka se prid ordinacijama u onon uskon dugačkon hodniku. Sidi se sa obe dvi bande a noge triba podvuć pod katrigu da se mere proć sredinon.

Jure Franić je dva puta prozvan i tek se na treće oglašavanje javija. Pasalo je dvi ure od podne. Uspravja se pospani starkeja sa nogama savijenin u kolinima.

Usta je noćas još u pola tri u svome Gornjen Segetu pa onda nanoge po ladnoći do Trogira. Tamo je na autobusnoj stanici malo odrima a onda vija za Zagreb na kontrolu.

Namišta robu prid ordinacijon ka da ide na raport kod pukovnika. Sestra ga priši, jer kasne a pacijenata je puno.

Dotur Tomić se nakratko udubija u njegove nalaze dok se ovaj nije skinija do pojasa i snimija EKG-a.

A sinoć se smrza dok se kupa na bokune prvo do pasa pa od pasa, kako se to već čini u kućama bez tekuće vode. Njegova Janja ga je natirala da opere i glavu, iako po njemu ni tribalo. Sad se čudi ča dotur gleda u te kartušine a ne u njega, kad se već opra i zapuca iz te dajine. Ali to van je Zagrebački dotur – oni sve znadu.

– “Dobro Jure gdje su ti nalazi krvi i mokraće, kao što se ovdje traži?”

– “Pa doturica iz Trogira mi ni ništa rekla, samo mi je napisala uputnicu.”

Dotur ga oslušnu, duboko diši, ne diši, iskašji se, normalno diši. Pregleda mu još crveni friž od vrata do trbuja nakon nedavne operacije tri baj pasa.

Provuka je traku od EKG-a kroz ruku kao telegrafista kad stane čitat poruku s vrpce. I sad bi Jure najradije da ga dotur potapša po škinama i da mu kaže: Starino idi doma zdrav si ko dren. A ko zna koliko dotura bi tako reklo, pogotovo kad je u stisci s vrimenon, a dođe mu tako neko iz vukojebine i to bez nalaza. Ali ovaj ni takav:

– “Slušaj Jure, idi u sobu pet neka ti učine komplet analizu krvi i mokraće hitno, reci da sam im to ja rekao, onda u sobu 12 da ti naprave eho srca. Kad budeš gotov donesi sve ovde. “

– “Ali doture meni autobus ide u šest uri, moran doma zbog Gurke.”

– “A ko ti je ta Gurka?”

– “Naša kravica, nikon se ne da pomust samo meni, “

– “Ma bićeš ti još večeras kući, samo požuri.”

Jure je obavija sve ča mu je dotur kaza i u pet se ponovo nacrta kod dr. Tomića. Bi je zadnji pacijent za danas. Cupka on nestrpjivo da krene kući, a dotur mu reče da ne brine da će ga on osobno odvest na kolodvor. Ponovo se udubija u nalaze i počne odmahivat glavon.

– “E moj Jure, moramo te odmah prikačiti na “holter” da vidimo što nam to govori tvoje ludo srce. Što je danas … petak? Evo sad ti ga stavimo pa ti stoji do ponedjeljka kad ponovo radimo. I ne smiješ putovati jer rezultati neće biti dobri. “

– “Ali doture moran ić, doli me čekaju i Gurka me čeka, a i neman ja kod sebe šoldi za u hotel.

A zna dotur dobro kakve su to muke. I sam je poteka iz jednog takvog brđanskog zaseoka. Zna da je jedina krava ka član obiteji. Ujutro se prvo pogleda u štalu vidit kako je ona, a čeljad će i samo kazat ako im čagod fali. A ča se šoldi tiče, to je zadnje ča od sejaka moš iskopat. Ono malo ča se zaradi od prodaje ode na ono ča se mora kupit: sime, lektrika, so, ćizme, kemija, likarije …

Jure se počea trest ka da sina šaje u rat. “Ma smiri se starino, sve ćemo polako rješiti.”, umiruje ga dotur. Pozva je glavnu sestru s pripremnog i pita je je li je slobodna ona soba za VIP-bolesnike. Slobodna je.

– “Eto, našli smo ti besplatan carski smještaj ovde na trećem katu. Znam da bolnička hrana nije neka pa je najbolje da jedeš “Kod Rose”, ulicu niže. Evo ti hiljadu kuna pa ćeš mi vratiti drugi put. A što se tiče Gurke pa valjda će je neko nekako pomusti. Samo ti javi tvojima da dolaziš u ponedjeljak.”

Jure je drhtavo izvadija neku praistorijsku Nokiju ča ju je posudi od susida Grade za ovu priliku. Pokušava ubost one botune debelin parstima, ka da vrhon postola probaješ naciljat bajam. I sve ubada po 2-3 gumba istovrimeno. Dotur mu otkuca broj da se ovaj više ne muči i dade mu mobitel na uvo. Javi se susid Grada i posli nekoliko razmina halo-halo, počmu se mejusobno pitat ko je to tamo, a ko je to vamo, iako su obojica već iz prve pripoznali glasove.

Konačno su se našli negdi u eteru, i obojica se zaprepastili ka da su se iznenada trefili negdi posrid Čukotskog mora. Jure nikako da rekne zoć zove, a zapravo bi ga najradije pita kako je Gurka. Vidi je dotur da se stari blokira pa mu je vazea telefon i Gradi lipo objasnija kad će Jure natrag i da to javi njegovima.

A doturu je svaki petak uglavnon taki, strka od jutra do navečer. Pozva je sestru da smisti Juru i kala se doli “Kod Rose” da napokon čagod toplo izide. Odspava je jedva dvi ure na trosidu u svon kabinetu i u devet počea noćnu smjenu viziton. Tu se dosta zadrža. To su pacijenti ča sutra ili prekosutra gredu na operaciju sarca.

Ponekon od njih će ovo bit zadnja noć.

Prestrašeni su i gledaju ka dica u doture, ka u svoje jedino spasenje. Sa svakin triba popričat, umirit ga koliko je to moguće. A nije lako gledat čovika u oči i obećat da će sve biti u redu, a sutra mu prisić grudnu kost i rastegama rastvorit prsa dok rebra krckaju, pa ogolit njegovo drhtavo sarce. Uzimajući to sarce u ruke uvik mu je prid očiman lik čovika kojen je sinoć da obećanje.

Još ka dite je od majke nauči mnogo o likovitin bijkama i čemu koja služi. Životinje nekad i same ćute ča triba uzet, a čovik triba naučit.

Tako su se on i majka snalazili na padinama divjeg Lukova bez dotura i veterinara. Kasnije, u Zagrebu je bilo i bojih študenata od njega, ali najboji doturi su postali oni ča su znali ličit i tilo i dušu.

Obilazeći redon bolesničke sobe dr. Tomić stiže i do VIP-apartmana. Učinilo mu se da je kamara prazna. Posteja niti nije taknita a Jure sidi u poluškurici do ponistre i gleda u noć. Brine o Gurki i ne more zaspat.

A onda se dotur dositija.

Upita Juru je li u selu ima nekog ča gaji lavandu? Pa Grada zimi hrani svoje koze suhon lavandon. Pozvali su ponovo susida i dotur mu reče da kravi da svežanj lavande i da se će se od tega životinja primirit i dat se pomust. Uru poslin je Grada javi da je Gurka pomužena i da ništa ne brinemo. Jure se ozari od sriće i dotur ga natira da legne u posteju. Zaspao je odma, pri nego ča se svitlo ugasilo.

U ponedejak ujutro su mu skinli holter. Tomić je pogleda rezultate i malo je izmni listu Jurinih likarija.

– “Eto tako starino, slobodan si i još si ti dosta dobar. Napisao sam ti da dođeš na kontrolu u oktobru da ne dolaziš po zimi kao sada. I nemoj da mi opet dođeš bez nalaza.”

A vidi doktor da Juri jopet čagod fali, ka da mu se ne izlazi iz ordinacije.

– “Pa šta je sad Jure, jedva si čekao da odeš kući?”

– “Dva dana gledan ono veliko kupatilo ča ga zovete džakuzi, a zbog holtera se nisan smi kupat. A u životu nikad nisan lega u kadu.”

– “Hahaha Jure moj, evo vrati se gore i banjaj se do mile volje, dok ti ne krene autobus.”

I tako se Jure nabanja ka nikad u životu. Ispritiska je one botune na džakuziju ka da je u kokpitu eroplana. Kad se vratija Gurka se iznenadila kako mu je posvitlila koža, a Janja mu reče da je 20 godišta mlaji. E to su ti Zagrebački doturi, oni sve znaju boje od nas težaka.

Poslin dva miseca na adresu bolnice stiže poveći paket – piše za dr. Tomića. Dotur je otvorija paket a u njemu veliki pravokutni komad slanine ravan ka zrcalo. A koža na poleđini slanine oslikana u nekin živin kolurima i vidi se prilipi planinski pejsaž. U zasebnoj kuverti Jure se puno zafaljuje, pozdravja ga i vrača one pozajmjene pineze. A tu se našao i list iščupan iz sredine đačke teke na kojoj je olovkon pisalo:

“Dragi doture, ovu slaninu je opiturala moja Janja neotrovnon farbon. Ako vam se slika sviđa, kad izite slaninu, ostružite mast i obe bande triba premazat vrućin voskon od čela ili bezbojnin imelinom za postole. To van je poklon od moje kućne slikarice, jer ste me pomladili. Puno vam fala na vašoj dobroti i vidimo se u oktobru. Pozdrav od Janje, Gurke i Jureta.“

Dr. Tomić je kirurški precizno odilija slaninu od kože i postupija po uputi. Kožu je uokvirija i zakačija na zid ordinacije. Ma nema ko ne bi pogleda tu velišku lipu sliku veselih kolura. A onda bi se dotur pofalija:

– “To je koža od mog pacijenta sirotog Jureta, poslala mi njegova žena jer sam se potrudio oko njega. A jadnik se kupao kod nas sve dok mu koža nije skroz pobjelila. Ma bilo je tu i dobre njegove slanine, ali sam je odvojio i pojeo.”

Tako su najbojeg dotura na Rebru nazvali dr. Kanibal.

Kako tek ostale doture zovu? Neki judi će uvik bit dokaz da nije sve postalo posal, profit i interes.

Pepi

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved