Connect with us

Kultura

OD JESENI KREĆE OSNOVNA WALDORFSKA ŠKOLA U SPLITU

Published

on

Društvo Waldorf pedagogije – Split je osnivač Waldorfske škole u Splitu koja kreće sa radom u 9. mjesecu ove godine. Uz višegodišnje planiranje za otvaranjem škole, došao je trenutak kada će i u Splitu osvanuti Osnovna waldorfska škola. U Hrvatskoj postoje tri osnovne waldorfske škole u Zagrebu, Rijeci i Osijeku. Također se otvara na jesen ove godine područna škola u Brtonigli u Istri, a postoji inicijativa za otvaranjem škole u Čakovcu i Dubrovniku. U Zagrebu postoji i Srednja waldorfska škola Epoha.
U Splitu djeluju već dugi niz godina tri waldorfska vrtića: od 1996.g. privatni WDV Duga, od 1998.g. privatni WDV Bajka i od 1999.g. WDV Iskrica kojega je osnovalo Društvo waldorf pedagogije – Split. Roditelji su se često pitali zašto nakon vrtića ne postoji i waldorfska škola u koju bi mogli slati djecu jer velika većina roditelja, kad se upozna s waldorfskim odgojem, želi nastaviti školovati djecu po waldorfskim načelima.
Waldorfske inicijative koje uključuju i roditelje, ojačale su u cijeloj Hrvatskoj te se sve više stvara potreba za ovakvim tipovima škola. U svijetu, a osobito u Srednjoj Europi (Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Danska, Austrija…) djeluje više od 1800 škola.
Waldorfska pedagogija ima za cilj cjelovit odgoj i obrazovanje djece. Stoga uvažava jednaku važnost intelektualnog, emocionalnog i voljnog razvoja uz stjecanje socijalnih kompetencija u multikulturalnoj sredini. Umjetnička kreativnost prožima sve aspekte programa. Metode potiču samostalan rad, istraživanje i razmišljanje. Povezanost s prirodom, praktične aktivnosti, vrtlarenje, učenje ručnog rada i zanata njeguju zdrave i ekološke stilove života.
MALA POVIJEST WALDORFA
Waldorfsku pedagogiju utemeljio je Rudolf Steiner 1919.god. kroz školu osnovanu za potrebe djece radnika tvornice cigareta Waldorf Astoria u Stuttgartu u Njemačkoj. Steiner je isticao potrebu mijenjanja tadašnjeg obrazovnog sustava jer do razvoja novih ustrojstava društva nužno dolazi putem promjena u odgoju i obrazovanju novih generacija. Ubrzo je to dovelo i do osnivanja brojnih waldorfskih škola, uglavnom u Europi, a kasnije i u svijetu.
Waldorfske škole prije svega stvaraju uvjete u kojima djeca odrastaju u zadovoljne i samopouzdane pojedince, koji su ujedno i stručne i empatične osobe. Njihov osobni potencijal može pomoći izgraditi bolje i pravednije društvo. Stoga joj s pravom pripada naziv ”Škola za sutra”, jer vizionarski prepoznaje potrebe koje će tek postati vidljive u društvu.
INICIJATIVA ZA OSNIVANJE OSNOVNE WALDORFSKE ŠKOLE U SPLITU
Inicijativa radi na jačanju kapaciteta roditelja za osnivanje škole kroz razna predavanja i radionice (pedagoška i antropozofska izlaganja, glazbeni osvrti, euritmija), na realizaciji projekata za promociju waldorfske pedagogije i škole, prikupljanju donacija, školovanju budućih waldorfskih učitelja i dr. U Inicijativu su uključeni roditelji iz waldorfskih vrtića, waldorfski odgajatelji, članovi Društva Waldorf pedagogije – Split i vanjski članovi – prijatelji waldorfske pedagogije.
RADIONICE
U organizaciji Društva Waldorf pedagogije – Split od 2020.godine pokrenuto je Waldorf lito wilowito – mala ljetna škola za djecu nižih razreda u trajanju od tjedan dana. Do sada su održana dva Waldorf lita wilowita te se planira i ovogodišnje treće u trajanju od dva tjedna kroz 6. i 7. mjesec. Mala ljetna škola osmišljena je kroz niz umjetničkih radionica: euritmijske radionice (ples, tj. pokret) u kojoj djeca razvijaju svoja osjetila, pokret i ritmičnost, zatim Vilinske pričaonice, oblikovanje gline, likovno kreativne radionice te boravak u prirodi. Cilj je razvijati zajedništvo i osjećaj prihvaćenosti među svojim vršnjacima kao temelj waldorfske pedagogije, poticati umjetničke i socijalne vještine te radosno odrastati uz individualno i posvećeno vodstvo waldorfskih pedagoga.
NASTAVA U WALDORFSKIM ŠKOLAMA
Ako malo bolje promotrimo svijet oko sebe, vidjet ćemo da se priroda i živi svijet vode ritmovima. Ritam nalazimo u nama i oko nas. U waldorfskoj pedagogiji poštuje se to načelo kroz ritmički ponovljene aktivnosti: dnevne, tjedne, mjesečne i godišnje. Zašto se baš toliko pažnje posvećuje ritmu? Za pravilan i zdrav razvoj djeteta nužno je da se aktivnosti unutar dana odvijaju u pravilnim ritmovima. Što to konkretno znači? Dijete mora u danu imati aktivnosti udaha i izdaha, aktivnosti koje potiču i smiruju energiju, koje pravilnom izmjenom omogućuju djetetu ravnotežu.
Nadalje, nastava se odvija ritmički, u epohama, pravovremenom izmjenom predmeta koje djeca uče. Epohe najčešće traju 3 do 4 tjedna te se unutar epohe odvija i teorijski i praktični dio nastave. Pazi se da se gradivo pojedinih predmeta povezuje te na taj način djeca uče u isto vrijeme iste stvari iz različitih predmeta te ih mogu i lakše zapamtiti. Djeca nisu opterećena nepotrebnim učenjem prevelikih količina nepotrebnog gradiva, a brojčano ocjenjivanje uvodi se tek od 5. razreda.
Svaki razred ima svog učitelja glavne nastave koji ih prati kroz svih osam razreda osnovne škole. Na taj način se postiže najviši odnos povjerenja i individualan pristup svakom pojedinom djetetu.
U nastavi se dosta važnosti daje ručnom radu (pletenje, sviranje, slikanje, rad u drvu, glini, rad u vrtu, itd.) kojim se razvija fina motorika te jačaju kognitivne sposobnosti. Euritmija (pokretom izražen govor i glazba) je jedinstven umjetnički predmet u waldorfskim školama koji se poučava od 1. do 8. razreda. Kroz nastavu euritmije integriraju se i na dubok način usvajaju znanja iz drugih predmeta te potiče razvoj koordinacije i koncentracije, umjetnički senzibilitet za književnost i glazbu, socijalne vještine i samopouzdanje učenika.
Glavni cilj waldorfske pedagogije je odgoj djeteta u slobodi te učenje kroz osobni doživljaj i vlastita iskustva. Na taj način usvajaju se trajna znanja koja nisu usvojena putem prisile već djeca uče iz sebe, iz znatiželje. Time se poštuje prirodni tijek razvoja djetetovog fizičkog, duševnog i duhovnog dijela bića te omogućuje cjelokupan razvoj ličnosti (misaona, emotivna i voljna komponenta).
Glavni postulati na kojima se gradi pedagoški pristup su uzor i oponašanje te ritam i ponavljanje. Okosnica waldorfske pedagogije je učitelj koji je autentičan, dosljedan i istinit u odnosu prema djeci i okolini. Iz takvog pristupa učitelja proizlazi njegov autoritet i gradi se osjećaj povezanosti i poštovanja između učitelja i djeteta, pošto učitelj postaje uzor.
Također se velika pozornost pridaje uređenju prostora učionica, bojama, oblicima i izborom materijala s kojima djeca rade. Jer sve što okružuje dijete utječe na njegov odgoj.
Svi ovi, ali i još puno drugih elemenata waldorfskog školovanja, omogućuju djeci da se razviju u cjelovite ličnosti koje imaju razvijeno vlastito kritičko mišljenje i razne umjetničke vještine te su se spremni suočiti sa životom i budućnošću koja je pred njima.
Vidite li svoje dijete u takvom podržavajućem okruženju kako uči i odrasta, dobrodošli ste u Osnovnu waldorfsku školu u Splitu! Vaš upisni list možete zatražiti u bilo kojem waldorfskom vrtiću u Splitu (Duga, Iskrica i Bajka) ili direktno na mail [email protected].

Tekst: Jasmina Benetta Ružić

Napomena: Sadržaji izneseni u tekstu nisu stavovi redakcije Croativ.net

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved