U drugom dijelu 19. stoljeća posijalo se sjeme koje će uroditi plodom tijekom sljedećih stotinu godina. Crkva je u tim sjemenima vidjela napad na dostojanstvo muževa kao radnika i očeva. Kao odgovor, Crkva je gledala na svetog Josipa kao uzora kršćanskim muškarcima.

Papa Pio X. 1909. odobrio je Litanije svetog Josipa za javnu i privatnu upotrebu. Litanija je molitva preklinjanja, to je molitva koja traži molitve. Crkva je odobrila samo šest litanija, tri su usmjerene našem Gospodinu, Isusu, jedna Blaženoj Djevici Mariji, jedna svima svetim, a jedna svetom Josipu.

Litanija svetog Josipa ima dvadeset pet zaziva koji izražavaju vrline i dostojanstva voljenog supružnika. Jedan od najintrigantnijih je “strah zlih duhova”.

O ovom pravedniku znamo vrlo malo, ali znamo neke stvari. Znamo da je bio u iskušenju.

SLIKA (ISUSOVOG) ROĐENJA

Mnogi od nas u našim domovima u vrijeme Božića imaju scene/prikaze Rođenja. Imamo viziju mirnih jaslica, okruženih obožavanjem pastira, običnih ljudi, a možda i nekoliko ovaca, magarca i vola. Čitav prizor osvijetljen je božanskom svjetlošću Kristova djeteta. Ali ovaj se pogled veoma razlikuje od najstarije slike o rođenju Gospodnjem.

Najranije slike ovog događaja ne pokazuju Mariju koja gleda ljubavno prema svome sinu, već ona skreće pogled prema Josipu koji je udaljen sa scene. Josip je obično u donjem kutu ikone, prikazan kao pomalo utučen (klonuo duhom, potišten).

U blizini, jedan mu starac šapuće u uho. Stari čovjek je vrag, prerušeni demon, koji pokušava namamiti Josipa u nevjeru, šapući mu: “Ovo nije Sin Božji, žena te je izdala.”

Jedna od stvari koje znamo s apsolutnom sigurnošću je da je Josip bio pravedan čovjek. To znači da je Josip koračao Božjim putovima, da je implicitno vjerovao Bogu u svakom aspektu svog života.

Prema drevnom židovskom običaju, biti zaručen, je u suštini značilo biti oženjen. Ceremonija je bila formalnost.

Kad je Josip postao svjestan Marijine trudnoće, imao je nekoliko mogućnosti. Mogao ju je dovesti pred seoski sud, ali nije je želio izložiti sramoti. Razmišljao je da se od nje mirno razvede kako bi izbjegao da je ponižava u javnosti. Njegova treća opcija, prihvaćanje djeteta kao vlastitog i dovođenje Marije u kuću, izgledalo je kao da ne dolazi u obzir. Ovo je bila Josipova kriza vjere i demoni iskušenja bili su naporni u radu.

Ali razmislite kakav je čovjek bio. Njemu je povjerena Majka Božja i Sin Božji. Dvaput mu Gospod govori snom i nakon buđenja ne ustručava se pokoriti.

Josip je uzor čistog čovjeka, čistog srca i duha. Njemu je Bog povjerio sigurnost vrhunca cijelog stvaranja. Suočeni s takvom svetošću kako bi se demoni mogli nadati da će ga iskušati u sumnji?

Svijet u kojem živimo vrlo je sličan onome u kojem je živio Josip iz Nazareta. Prevladavajuća kultura je pogana. Motivira ga snaga i materijalizam, potraga za užitkom i prepuštanje sebi. To je kultura koja je izgubila vezu s božanskim i tako izgubila svoj put, zakrećući se prema dolje u strah i očaj.

U takvom svijetu ispunjenom kaosom, Josip je pozvan da zaštiti dostojanstvo svoje žene u društvu koje nije moglo razumjeti zašto je on neće jednostavno napustiti prema zakonu.

No, kao pravednik, Josip bi bio svjestan povijesti svoga naroda, ciklusa približavanja Bogu i otpadanja od Njega. Njegova vjernost Božjem zavjetu donijela mu je unutarnji mir usred svijeta koji je neprestano bjesnio u oluji.

Svi očevi znaju kako je prvi put držati dijete u naručju. Cijeli se svijet mijenja u malenom otkucaju srca. U Josipovom slučaju, demoni nikada nisu imali šanse.

Crkva, rođena od vode i krvi koja je tekla s Isusove strane, i nahranjena molitvama i ljubavlju Gospe, traži utjehu i zaštitu od đavla, u naručju svetog Josipa, užasa (straha) zlih duhova.

Pax vobiscum

đakon Lawrence Klimacki

Izdavačka kuća “Kyrios”