Connect with us

Vijesti

Oprosti mi Bože što sam Dalmatinac

Published

on

Oprosti mi Bože što sam Dalmatinac – ovo nije rekao pripadnik Torcide, licem pritisnutom policijskom čizmom na asfalt na nekom odmorištu uz auto put.

Vapaj se pripisuje Jeronimu Euzebiju Sofroniju. Takav mu je bio karakter, prkosan, dalmatinski, za polemiku, ali i svađu ustreba li uvijek spreman. Rodio se 347.g u gradu zvanom Stridon. Taj grad ne može pronaći google navigacija, a ni pastir uz cestu, da ga pitaš Znate li di je Stridon, ne bi znao.

Prošlo je sedamnaest stoljeća, kamen s kojim je zidan je odavno u nekom suhozidu, nekim crkvama, odnešen k’o s napuštenih kuća po Krajini iza Oluje.

Neki putnici kroz magle povijesti taj grad naziru oko Strmice, drugi s većom dioptrijom ga vide malo dalje, a ja sam siguran da bih Stridon mogao vidjeti s mojeg balkona kad bi bilo javne rasvjete u njemu. Cijela povijest se odigrala tu negdje na razdjelnici svjetova oko Krke, krške ljepotice, koja i danas mrmori, nekad huči slapom govoreći i o tim vremenima, a čovjek uglavnom ne čuje, zabljesnut prelamanjem svjetlosti kroz vodenu prašinu.

Sa zavjesom od kapljica i bez nje, Stridon je ilirski grad, naseljen Ilirima, točnije Dalmatima. I Jeronim je Ilir, Dalmat. Do svoje 23.godine uspio je završiti studij gramatike, retorike i filozofije u Rimu, službovati u tada ne marksističkom, već rimskom Trieru. Potom prevesti Bibliju na latinski jezik, kao i mnoge druge spise, postao je kardinal, a umalo i papa. Jeronim, koji će postati sveti jedan je od najvećih crkvenih otaca zapadne Crkve, nazvan „Doctor Maximus”. Jeronim je bibličar, teolog, mariolog, poliglot, povjesničar, polemičar, pedagog, duhovni vođa, asket, pustinjak i monah, svetac evanđeoskog žara – reći će jedan autor u jednoj od brojnih knjiga o svetom Jeronimu.

Katolička crkva je stoljećima priznavala predaju da je sveti Jeronim tvorac glagoljice! Glagoljica je vrsta pisma koje je osmišljeno, tj. potpuno ispočetka kreirano s ciljem jednostavnijega zapisivanja slavenskih jezika za potrebe širenja kršćanstva među slavenskim narodima – kažu na početcima tekstova o povijesti glagoljice. Postoji oko četrdeset teorija o postanku glagoljice. Od toga je 39 teorija izmišljeno kako bi sakrilo onu jednu – istinitu! Za jeronimsku teoriju o postanku glagoljice ‘znanstvenici’ kažu da je predaja. A predaja je priča koja se prenosi s koljena na koljeno. I ta predaja nikako ne odgovara germanskim i anglosaksonskim interesima jer bi prihvaćanje te istine za sobom povuklo temeljitu redefiniciju slavenske (i hrvatske) povijesti.

Jeronim je Ilir, a Ilir je Slaven i glagoljica je pismo primjereno slavenskom/ilirskom govoru. Nema stoljeća sedmog, nema izmišljotina o pokrštavanju Slavena jer Slaveni su Iliri su prihvatili kršćanstvo na samom njegovom početku. Uz tako dobro dokumentiran životopis svetog Jeronima, po kojem se zna primjerice da je 385. g napustio Rim i uputio se u Jeruzalem, pretpostavljati da Katolička crkva ne zna da je Jeronim kreirao glagoljicu, a to stoljećima kasnije nerado priznavati kako bi katoličko svećenstvo u ilirskim krajevima vršilo bogoslužje na crkvenoslavenskom jeziku, a ne latinskom kao što su morali svi drugi, jest logički sunovrat.

Papa Nikola V će 1453. g dati udruzi Slavena u Rimu ruševnu crkvu sv. Marine, djevice i mučenice, i zemljište uz nju pokraj mauzoleja rimskog cara Augusta, gdje su oni izgradili konačište i bolnicu. Ta Bratovština, “Venerabilis societas confallonorum sclavorum Burghi S. Petri”, nakon što je crkvu temeljito obnovila, posvetila ju je sv. Jeronimu, “najvećem Naučitelju u izlaganju Svetog Pisma”.

Slaveni neće dakle posvetiti svoju crkvu nekomu tko je Slaven, već nekomu tko nije!? Vjerojatnije je da su dobro poznavali vlastitu povijest, kao i Vatikan koji je to odobrio te crkvu posvetili svecu iz svog naroda.

Posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić će bratovštini svetog Jeronima oporučno ostaviti sve sitnice iz svoje rimske kapelice. Krunu s kojom su se krunili bosanski kraljevi, koju je Katarina donijela sa sobom u Rim bježeći pred Osmanlijama će preuzeti sam papa Siksto IV, što će se naravno svest pod ‘nedokazane priče’.

Danas je to Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima – što označava zavod, crkvu i društvo u Rimu u koji se primaju svećenici podrijetlom i jezikom Hrvati. Zavod je ustanovljen Apostolskim pismom Slavorum gentem 1. kolovoza 1901. godine i to kao Jeronimskii zavod Ilira. Tek 1971, nakon što će papa Pavao VI uzviknuti Živjela Jugoslavija i uspostaviti diplomatske odnose s Jugoslavijom će na Titov zahtjev preimenovati zavod iz ilirskog u hrvatski, a sve kako bi kockice lažne teorije o doseljavanju Slavena zauzele svoje mjesto u službenoj teoriji o doseljavanju koja je odgovarala i Jugoslaviji.

Glagoljica se koristila u Hrvatskoj sve do sredine 19. stoljeća. Samo 28 godina nakon Gutenbergova izuma tiskarskog stroja je napisan Kosinjski misal kao prva knjiga tiskana nelatiničnim slovima. I to u Lici!? Misal se i danas smatra najljepšom tiskanom glagoljskom knjigom, a raskoš svjedoči o ekonomskoj i intelektualnoj moći popova glagoljaša.

U čast glagoljici, na otoku Krku je podignuta Bašćanska staza glagoljice kao povijesna ruta na otvorenom, stvorena s namjerom da se u dolini Baške podigne spomenik koji će nove naraštaje podsjećati na važnost glagoljice i bašćanske ploče u hrvatskoj povijesti i kulturi. I dalje uz 39 lažnih teorija o njenom postanku.

Riječ je o ukupno 34 kamene skulpture slova glagoljice.

Jeronim je bio Dalmatinac, Ilir. Stvorio/prenio je glagoljicu. I ta predaja kao istina preživljava stoljeća.

Son of Alerik/Logicno.com

Vijesti

Američki kolegij pedijatara TRAŽI od medicinskih udruga da “ODMAH prestanu s guranjem ludila…operacija za djecu i adolescente…”

Published

on

Američki kolegij pedijatara upravo je objavio izjavu u kojoj proziva sve glavne medicinske udruge poimence zbog guranja ludila za promjenom spolova kod djece. Traže od ovih skupina da “ODMAH prestanu promovirati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križne spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.”

Puna @ACPeds izjava

“Stoga, s obzirom na nedavna istraživanja i otkrića štetnog pristupa koji zagovaraju WPATH i njegovi sljedbenici u Sjedinjenim Državama, mi, dolje potpisani, pozivamo medicinske strukovne organizacije Sjedinjenih Država, uključujući Američku akademiju pedijatara, Endocrine Društvo, Pedijatrijsko endokrino društvo, Američko liječničko udruženje, Američko psihološko udruženje i Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije neka slijede znanost i svoje europske profesionalne kolege i odmah prestanu promicati društvenu afirmaciju, blokatore puberteta, križno spolne hormone i operacije za djecu i adolescente koji doživljavaju nevolje zbog svog biološkog spola.

Umjesto toga, te bi organizacije trebale preporučiti sveobuhvatne procjene i terapije usmjerene na prepoznavanje i rješavanje pratećih psiholoških oboljenja i neurodiverziteta koji često prate rodnu disforiju koji su članovi ovih profesionalnih organizacija da kontaktiraju njihovo vodstvo i potaknu ih da se pridržavaju sada dostupnih istraživanja utemeljenih na dokazima.” Oni povezuju MNOGE studije na svojoj stranici:

Continue Reading

Vijesti

IZMJENA PARADIGME? Dolazi doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

Published

on

Lord Walney, bivši laburistički zastupnik, koji trenutno sjedi u Domu lordova u Parlamentu Ujedinjenoga Kraljevstva kao nezavisni zastupnik, izjavio je da je britanska demokracija na raskrižju – piše Barbara Dijanović u HKV-u.

Naglasio je kako je, iako je ekstremizam krajnje desnice dobro prepoznat, premalo pozornosti posvećeno ozbiljnim oblicima nasilja, zastrašivanja i poticanja na mržnju od strane krajnje ljevice.

Ako se u obzir uzme činjenica da je ljevica već dugi niz godina mažena i pažena te zaštićena kao lički medvjed, ova je izjava britanskoga dužnosnika vrlo indikativna. Štoviše, nesvakidašnje je naići na izjavu u kojoj se ljevicu optužuje za potkopavanje demokracije. Iz dosadašnjega iskustva znamo da se takve kvalifikacije, u većini slučajeva, vežu upravo uz desnicu. Znači li ovo da ulazimo u doba razumnijega pristupa anarhističkim ljevičarskim ideologijama?

O takvim je ocjenama, naravno, prerano govoriti, no sama činjenica prepoznavanja opasnosti ljevičarskih ideologija poput klimatskoga fundamentalizma, anarhizma, „antirasizma“ itd. po demokraciju, svakako je dobar znak.

„Vidim uznemirujući jaz u našem razumijevanju krajnje ljevice, čiji aktivisti ne koriste rutinski nasilne metode, već sustavno nastoje potkopati vjeru u našu parlamentarnu demokraciju i vladavinu prava“, napisao je lord Walney u izvješću o političkom nasilju na 292 stranice.

Lord Walney, između ostaloga, upozorio je da bi takvi pokreti krajnje ljevice mogli uzrokovati ogromnu gospodarsku štetu i iscrpiti policijske resurse. Pozvao je vladu da se „nužno“ pozabavi ovim problemom. U izvješću je napisao da postoji „široka supkultura krajnje ljevice“ koja se bavi klimatskim kampanjama, antirasizmom i antiizraelskim aktivizmom koji promovira antikapitalističke, anarhističke i antiestablišmentske ideologije.

Metode ekstremne ljevice – o kojima govori lord Walney – nedavno smo mogli vidjeti i u Republici Hrvatskoj. Dovoljno je samo se prisjetiti predizbornog skupa oporbe na Trgu svetoga Marka u Zagrebu na kojemu je prevladavala sumnjiva ikonografija i mrziteljska retorika. Iako se u ovomu slučaju nije radilo o klimatskom ili tzv. antirasističkom skupu, njegovi su ciljevi bili jasno anarhistički.

Drugovi su sa šakama u zraku krenuli u borbu za očuvanje demokracije, baš kao u dobra stara vremena. Za takve je skupine, doduše, karakteristično da svoje anarhističke i destruktivne ciljeve zamataju u prividno ruho borbe za demokraciju, pa su tako i naši jurišnici na Trgu svetoga Marka pozvali sve da se ujedine u borbi protiv korupcije. Sreća u nesreći jest da je taj vašar militantne ljevice na kraju ispao pravi fijasko, ali je ipak poslužio kao dobar pokazatelj da se drugovi nisu mnogi odmaknuli od starih i prokušanih metoda.

Anarhističke metode univerzalne su i u svojoj se biti ne mijenjaju. Mijenjaju se samo njihovi nositelji. Tako književnik Davor Velnić piše: „Nositelji revolucije više nisu gnjevni proleteri, grlato radništvo i njihovi revolucionarni komiteti; danas su to pacifisti i zeleni, ekološki osviješteni, seksualno izopačeni… uglavnom oni što dječjim kolicima voze pse i mačke i (za sada samo) bočnim pogledom pogledavaju u djecu kao svoj plijen. Zlo mijenja modus operandi, ali mu zavodnička narav ostaje jednako predatorska u potrazi za podobnim izdajicama“.

Rječnik revolucije danas je kudikamo mnogo kompleksniji. Zeleni, ekološki osviješteni, borci za ženska prava, ljubitelji pasa i mačaka, mrzitelji života i djece, borci za prava pingvina i svraka, nebinarni… ovakvi i onakvi, ujedinite se! Jedino za što se današnji revolucionari ne bore, a nisu se borili ni njihovi ideološki oci jest zaštita dostojanstva čovjeka u svakoj situaciji njegova života. To je suviše biblijski i zatucano.

Ekstremna ljevica u Hrvatskoj

Manifestacije ekstremne ljevice u Hrvatskoj možemo vidjeti svake prve subote u mjesecu tijekom molitve krunice na trgovima diljem Hrvatske. Isti nas ti udarnici revolucije, koji se subotama valjaju po tlu Jelačićeva trga, svake godine prilikom održavanja Hoda za život počaste nekim novim performansom. I ove su godine, kao i svih prethodnih, organi reda imali pune ruke posla.

Kada će se u Hrvatskoj postaviti pitanja opasnosti pojedinih ideologija za politički sustav, vladavinu prava i demokraciju? Hrvatska ni po čemu nije izuzeta od takvih trendova, a činjenica da je politička platforma Možemo! (koja otvoreno propagira takve politike i sama je stasala na uličnom aktivizmu), prešla okvire lokalne stranke, vrlo je zabrinjavajuća.

U spomenutome izvješću lord Walney tvrdi da bi se vlada trebala baviti prazninama u znanju unutar ministarstava i agencija za provođenje zakona o ideologijama, taktikama i akterima unutar krajnje lijevih i anarhističkih prosvjednih pokreta te da bi obavještajne službe i ministarstvo unutarnjih poslova trebali klasificirati prijetnje na temelju procjene njihove „taktike za postizanje promjene i vizije svijeta koji žele stvoriti“.

Mi smo u Hrvatskoj, kako bi se reklo, prešli igricu pa nam takvi aktivisti sjede u državnome Saboru i institucijama. Po receptu druga Gramscija!

Čovjek sa zdravim razumom mora se zapitati u kakvoj bismo stvarnosti živjeli da zagovornici takvih anarhističkih ideologija u svoje ruke dobiju poluge vlasti. Hrvatski je narod, hvala Bogu, bio dovoljno razuman da je na ovim parlamentarnim izborima to spriječio.

Lord Walney u svojemu izvješću, također, predlaže da policija više koristi nadzor nad prosvjednicima i da pri odlučivanju hoće li dopustiti ili zabraniti prosvjed u obzir uzme „kumulativne poremećaje i štetu“ koji iz toga proizlaze. Kao jedan od primjera, britanski parlamentarni zastupnik navodi učinak prosvjeda povezan s ratom u Gazi koji rezultira porastom broja antisemitskih zločina iz mržnje.

Zaključno: demokracija nije na raskrižju samo u Velikoj Britaniji, već u cijelome svijetu. Hrvatska, na žalost, ni u ovome nije izoliran slučaj. Je li nastupilo vrijeme zdravorazumske analize opasnosti svih anarhističkih ideologija, tek ćemo vidjeti.

Barbara Dijanović
Hrvatski tjednik

Continue Reading

Vijesti

“Papinska akademija za život izdala je svog utemeljitelja”

Published

on

George Weigel, biograf svetog Ivana Pavla II., požalio se da je Papinska akademija za život izdala dr. Jérômea Lejeunea, svog predsjednika utemeljitelja, knjigom koja se ne slaže s Papinom enciklikom Evangelium Vitae.

Weigel je iznio optužbe prošli tjedan, u svom govoru pod naslovom “Sv. Ivan Pavao II. i Jérôme Lejeune: Dva života u službi života”, održanoj u sklopu druge međunarodne konferencije o bioetici u Rimu od 17. do 18. svibnja.

“Desetljećima su Akademija i Institut Ivana Pavla II. radili kreativno, inovativno na razvoju katoličke moralne teologije i pastoralne prakse sposobne odgovoriti na izazov napada 21. stoljeća na dostojanstvo i svetost života – i to na način da su različite izričaje kulture smrti pozivali na obraćenje“, istaknuo je autor i teolog – prenosi QuoVadisEcclesia.

“Ali sada,” nastavio je Weigel, “akademija je objavila knjigu s ironičnim naslovom ‘La Gioia della Vita,’ (‘Radost života’) čiji su autori teolozi koji se mogu iskreno opisati samo kao oni koji se ne slažu s autoritativnim učenjem Evangelium Vitae.”

„Ta knjiga ne samo da slabi katolički argument za kulturu života koja odbacuje teške zločine protiv života koje je identificirao Evangelium Vitae. Čini to u smislu antibiblijske i antimetafizičke antropologije koja bi bila potpuno strana, čak i gnusna, i Jérômeu Lejeuneu i Ivanu Pavlu II.,” istaknuo je.

U svom izlaganju, Weigel je nadalje optužio da “kao što je Papinska akademija za život izdala svog predsjednika osnivača, dr. Lejeunea, objavljivanjem i promicanjem tako loše informirane i slabo argumentirane knjige, isto čini i rekonstituirani Institut Ivana Pavla II., sada uvelike lišen učenika, iznevjerivši namjeru sveca i učenjaka koji ju je utemeljio i koji je katoličku moralnu teologiju pozvao na obnovu koja se neće prepustiti zeitgeistu, duhu vremena, nego obnavljajući se ispravnim razumom, istinskom sućuti, i plemenitim korištenjem slobode.”

“I zato se moramo nadati da će dekonstrukcija Papinske akademije za život i Instituta Ivana Pavla II. za studije braka i obitelji, bolan proces koji se može promatrati tijekom proteklog desetljeća, biti zaustavljen, a zatim preokrenut, u godinama koje su pred nama“, istaknuo je ugledni poznavatelj života svetog Ivana Pavla II.

‘Radost života’

Vatikanska izdavačka kuća objavila je 9. veljače ”La Gioia della Vita” (“Radost života”), čiji je prolog napisao nadbiskup Vincenzo Paglia, predsjednik Papinske akademije za život, koji je izazvao kontroverze svojim izjavama o eutanaziji. u travnju 2023. Tekst sadrži “promišljanja o izazovima suvremene teološke etike” autora poput svećenika Carla Casalonea i Maurizija Chiodija.

Prema članku iz ožujka u talijanskim novinama La Repubblica, knjiga, “bez revolucioniranja katoličke doktrine, ipak ocrtava važna otvaranja kontroverznih tema kao što su kontracepcija, medicinski potpomognuta oplodnja i potpomognuto samoubojstvo.”

Još jedna kontroverzna knjiga

U otvorenom pismu iz rujna 2022.godine, devet međunarodnih stručnjaka ukazalo je na navodne ozbiljne pogreške objavljene u knjizi Papinske akademije za život pod naslovom “Teološka etika života: Sveto pismo, tradicija i praktični izazovi”, koja promiče promjenu učenja Katoličke crkve o korištenje kontracepcijskih sredstava.

Vraćajući se više od pola desetljeća unatrag, u Papinskom institutu za studije o braku i obitelji Ivana Pavla II., kao i u njegovom statutu, učinjen je niz značajnih promjena.

Još jedna posljedica novih statuta bila je “drastično umanjivanje moralne teologije”.

Weigel je u svom izlaganju objasnio da istine za obranu života od začeća do prirodne smrti ne trebaju dar vjere da bi bile shvaćene i “nisu istine dostupne samo katolicima”.

“Zbog toga je kontinuirani rad Zaklade Jérôme Lejeune tako važan”, naglasio je govoreći o instituciji koja promiče načela poznatog francuskog genetičara.

Na kraju, Weigel je izrazio nadu da će “herojske vrline Jérômea Lejeunea biti službeno priznate od strane Crkve, kako bi se on mogao pridružiti svom prijatelju Ivanu Pavlu II., među redovima blaženih i kanoniziranih”.

Izvor

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved