Connect with us

Hrvatska baština

Parkovi prirode

Published

on

Slika 1. Park prirode Telašica i Kornatski otoci (MJ)

Parkovi prirode

Parkovi prirode imaju zaštićeni status s ciljem očuvanja njihova krajobraza i kulturno-povijesnih obilježja. U Hrvatskoj ima 12 parkova prirode. To su: PP Biokovo, PP Kopački rit, PP Lastovsko otočje, PP Lonjsko polje, PP Medvjednica, PP Papuk, PP Telašica, PP Učka, PP Velebit, PP Vransko jezero, PP Žumberak i PP Dinara. Hrvatski parkovi prirode odlikuje se ljepotom, očuvanošću i netaknutošću.

PP Lonjsko polje

Jedna od najvećih močvara Europe bogata hrastovim šumama (hrast lužnjak) i šumama poljskoga jasena; površina oko 50.650 ha. U parku je stanište 250 vrsta ptica od kojih su rode najpoznatije (ornitološki rezervati Krapje Đola i Rakita). Selo Čigoč proglašeno je Europskim selom roda. Lonjsko polje jedno je od najvećih mrijestilišta ribe u Europi, a na njegovim pašnjacima borave izvorne pasmine domaćih životinja – posavski konj, podolsko govedo, hrvatski hladnokrvnjak i turopoljska svinja.

Unutar parka nalaze se sela s tradicijskim posavskim drvenim kućama. Zbog očuvane drvene arhitekture selo Krapje proglašeno je selom graditeljske baštine.

Slika 2. i 3. Lonjsko polje (MJ)

PP Medvednica

Gorski masiv iznad Zagreba popularno nazvan Sljeme obiluje šumskim bogatstvom, špiljama i dubokim potočnim dolinama. U Parku živi 91 strogo zaštićena biljna vrsta. Unutar parka je 8 šumskih rezervata, dok su tri stabla – Gupčeva lipa u Donjoj Stubici, stara tisa na Šupljaku i stara tisa kod Horvatovih stuba spomenici prirode. Među strogo zaštićenima je i tisa (Taxus baccata). Na Medvednici se mogu vidjeti šume tise i lipe, osobito na lokaciji Krumpirište.

U bogatim šumama: bukve, jele, javora, tise, jasena i hrasta kitnjaka skrivaju se potoci i izvori te bogat biljni i životinjski svijet. Životinjske vrste: srna, divlje svinje, glodavci, lisice, kune, lasice, divlje mačke i druge.

Srednjovjekovni grad Medvedgrad, rudnik Zrinski iz 16. i 17. stoljeća, dvorci Gornja Bistra i Golubovec, Susedgrad, kapelica Majke Božje kraljice Hrvata, špilja Veternica, dio su baštine Parka prirode Medvednica.

U Parku žive 24 vrste šišmiša, a u špilji Veternici stanište je 18 vrsta šišmiša.

Proglašen je parkom prirode 1981., površina parka je 179,4 km2, a najviši vrh je Sljeme –

1035 m.

PP Papuk

Proglašen je 2007. prvim hrvatskim geoparkom i uvršten je u UNESCO-ovu mrežu geoparkova zbog velike litološke raznolikosti stijena, minerala, fosila, geoloških struktura i tekstura, krških pojava. Najveće gorje u ravničarskoj Slavoniji zaštićeno je zbog izuzetno vrijednih bioloških, geoloških, krajobraznih i kulturno-povijesnih značajki, a obuhvaća skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije.

Biljke: modra sasa, nježna kockavica, plućna sirištara, grimizni kaćun

Životinje: ivanjski rovaš, močvarni plavac, potočna mrena, bjelovrata muharica, velikouhi šišmiš

Unutar Parka prirode Papuk veći stupanj zaštićenosti imaju:

•           Jankovaczaštićena park-šuma.

•           Rupnica – geološki spomenik prirode

•           Sekulinačka planina – rezervat šumske vegetacije

•           Stari hrastovi – spomenik prirode

•           Stanište tise – spomenik prirode

•           Pliš – Mališćak – Turjak – Lapjak – specijalni floristički rezervat

Proglašen parkom prirode: 1999. Površina je 336 km2, najviši vrh je Papuk –  953 m. Pod šumom je 95% parka.

PP Telašćica

Na jugoistočnom dijelu Dugog otoka izmjenjuju se strme obale s pitomim uvalama, šume, polja, vinogradi i maslinici sa surovim dalmatinskim kršem. Dugački uski zaljev u blizini Nacionalnoga parka Kornati često je odredište nautičara zbog sigurne luke, prekrasnog jezera i najviših hrvatskih klifova, koji dosežu i do 180 metara.

Mirna uvala Telašćica jedna je od najsigurnijih i najvećih prirodnih luka na Jadranu, dok s druge strane strmac „Stene“ pokazuje svu surovost mora i divlje dalmatinske prirode. Posve suprotan doživljaj nudi slano jezero „Mir“, u kojem obitava jegulja u narodu zvana „kajman“.

Maleni otočić Taljurić, visok samo tri metra, za nevremena je potpuno pod morem pa na njemu nema vegetacije, a izdaleka izgleda kao ravna ploha. U potopljenoj špilji na Garmenjaku Velom na samo 24 m dubine otkrivena je dubokomorska mesojedna spužva. Ta stanovnica velikih dubina u takvom je plićaku otkrivena još jedino u Francuskoj.

Biljke: dubrovačka zečina, drvenasta mlječika

Životinje: crveni koralj, morski vranac, dobri dupin, orao zmijar, sova ušara, sivi sokol, šišmiš veliki večernjak. Park je utočište za magarce.

Da je područje parka naseljeno od davnina, svjedoče brojni arheološki ostaci poput humaka i ostataka rimske građevine iz prvoga stoljeća. Staro ime Tilagus označava tri (spojena) jezera.

Proglašen je parkom prirode 1988. Površina parka je 70,5 km2.

Slika 4. Telašica (MJ)

PP Žumberak

Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje poznat je po dobro očuvanim šumama, potocima, slapovima, brdskim obroncima prekrivenim vinogradima, pašnjacima te tradicionalnim seoskim imanjima.Proglašen je parkom prirode1999. Površina: 333 kmNajviši vrh: Sveta Gera, 1178 m.

Na području Parka zabilježeno je 337 izvora, 260 vodotoka i 164 lokve, a ljepotom privlači Sopotski slap na izvorišnom dijelu Kupčine te slap Brisalo i Vranjački slap na Slapnici. Tradicionalni način života i običaji u malim naseljima skladno su stopljeni s očuvanom ljepotom prirode, o čemu između ostalog svjedoče i nepregledni vinogradi Plešivice i njezina vrhunska vina.

Posebno su zaštićeni: Slapnica kod Krašića, Japetić, Okić Grad s okolicom.

Stanište je medvjeda, vukova, 11 vrsta šišmiša, 110 vrsta ptica te brojnih endemskih špiljskih organizama. Na travnjacima je mnogo biljnih vrsta.

Žumberak je bio i ostao sjedište grkokatolika u Hrvatskoj. Crkve su nastale u 18. stoljeću.

PP Učka

Park prirode Učka obuhvaća istoimenu planinu i dio masiva Ćićarije, a proteže se duž zapadne obale Kvarnerskoga zaljeva, na jednoj od najsjevernijih točaka Mediterana. Zbog blizine mora Učka ima specifičnu mikroklimu i razvijenu bujnu šumsku vegetaciju.

Učka je poznata po raznolikosti staništa te biljnih i životinjskih vrsta koje na njoj obitavaju. Flora Parka broji oko 1300 različitih vrsta te oko 100 gnjezdarica. Mogu se vidjeti bjeloglavi sup, suri orao, podzemni kornjaš – Božičevićev filtrator, crni daždevnjak i drugi.

Na području Parka postoji veliki broj endema i zakonom zaštićenih vrsta. Među ostalima u Parku obitava 30-ak vrsta orhideja, učkarski zvončić, justinov zvončić, istarski žabnjak, pitomi kesten – marun i drugi.

Ostatci naselja pokazuju na višetisećljetnu naseljenost na području današnjega parka prirode. I danas se živi u selima Brest (pod Učkom na 708 metara nadmorske visine), Brgudac i drugima.

Godine 1911. izgrađena je na Vojaku kula – vidikovac koja je danas svojevrsni simbol Parka, zbog veličanstvenog pogleda od 360 stupnjeva. U kanjonu Vela draga, geomorfološkom spomeniku prirode, su 62 uređena penjačka smjera. Površina Parka je 160 km2.

PP Vransko jezero

Vransko jezero najveće je jezero u Hrvatskoj, a ime parka dolazi od srednjovjekovnog grada Vrane, sjedišta hrvatskog bana, benediktinaca i vitezova templara. Područje obiluje kulturološkim i povijesnim znamenitostima dvije tisuće godina prije Krista. Zbog svoga smještaja u blizini mora, obiluje i morskim i slatkovodnim ribama. Njegovoj raznovrsnosti pridonose i ptice jer je Vransko jezero veliko ornitološko područje Europe. Vransko jezero nalazi se na listivažnih europskih i svjetskih ornitoloških rezervata. U rezervatu ima 256 vrsta ptica od kojih su 102 gnjezdarice – mali vranac, čaplja danguba. U jezeru obitava 18 vrsta riba – jegulja, šaran, som, štuka i druge. Oko 700 vrta biljaka raste unutar parka, od kojih su 1/3 močvarne i vodene biljke.

Vransko jezero proglašeno je parkom prirode 1999. godine, a površina parka je 57 km2.

PP Lastovsko otočje

Lastovsko otočje odlikuje se bioraznolikošću: gustim šumama, plodnim poljima, lokvama, strmim obalama, špiljama te rijetkim biljnim i morskim vrstama. Lastovsko otočje obuhvaća 44 otoka, otočića, hridi i grebena od kojih su najveći Lastovo i otok Sušac te otočne skupine Lastovnjaci i Vrhovnjaci.

Biljke: bjeličasta gromotulja, trava trsovez, stenoendem dalmatinski kozlinac, sušačka vrzina

Životinje: rakovi – kolonije jastoga, hlapovi, kuke, rakovice, puževi – tritonova truba, prugasta mitra i puž bačvaš, nekoliko vrsta dupina i kornjača.

Proglašeno parkom prirode 2006. godine; ima površinu od 53 km2 kopnene i 143 km2 morske površine.

Slika 5. i 6. Lastovsko otočje (MJ)

O bogatoj kulturnoj i povijesnoj baštini svjedoče kamene crkvice i živopisni dimnjaci – „fumari“, građeni kako bi se pokazala imućnost vlasnika kuće te Lastovski poklad – manifestacija koja okuplja sve stanovnike otočja (stara 500 godina). Mjesto Lastovo, amfiteatarskog oblika, čuva kamene kuće iz 15. i 16. stoljeća, a Lučica je posljednji sačuvani primjer baroknoga ribarskog naselja. Najviši vrh, Hum, najljepši je vidikovac na otoku.

PP Kopački rit

Kopački rit je poplavno područje nastalo djelovanjem dviju velikih rijeka, Dunava i Drave. Prostire se sjeverno od rijeke Drave od ušća Drave u Dunav te uzvodno Dunavom na njegovoj lijevoj i desnoj obali do nekadašnjeg pristaništa Kazuk. Istočna granica Parka prirode utvrđena je Državnom granicom prema Republici Srbiji. Sjeverno, južno i zapadno od Parka prirode, nalaze se značajne poplavne površine koje se protežu do Batine na sjeveru, Bijelog Brda na jugu i Donjeg Miholjca na zapadu. Površina parka je 177 km2 . Utemeljen je 1976. godine. Specijalni zoološki rezervat obuhvaća 8.000 ha (80 km2).

Ime je dobio prema istoimenom selu koje se nalazi na rubu parka, od mađ. “kopacs” = kopča i “rét” = močvarna livada.

Kopački rit je jedna od najvećih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi. Ovo područje tijekom godine značajno mijenja svoj izgled, ovisno o intenzitetu plavljenja, pretežno iz Dunava te mnogo manje iz Drave. Najveće je rastilište i mrijestilište slatkovodne ribe u Podunavlju i najvažniji ornitološki rezervat u Hrvatskoj. U njemu se svake godine gnijezdi oko 140 vrsta ptica, a velika bioraznolikost od 2000 bioloških vrsta odraz je bogate flore i faune parka. Dijelovi kopna i ritskih voda čine vrlo složen mozaik, a njihov oblik i funkcija u datom trenutku ovise o količini nadošle vode. Kanali su veza između toka Dunava i Drave, a postoji i splet kanala koji čine vodene veze unutar rita.

U parku se nalaze dva veća jezera, Kopačko jezero te jezero Sakadaš koji su jedine stalne površine pod vodom.

Slika 7. Kopački rit (MJ)

Rit je godišnje poplavljen u prosjeku 99 dana, dok je čitava površina pod vodom prosječno 32 dana.

Zbog specifičnog mikroreljefa i neprestanog plavljenja, na području Kopačkog rita razvijaju se različiti tipovi vegetacije. S jedne strane to su različiti tipovi šuma, a s druge strane močvarna i vodena vegetacija, dok je uz veću koncentraciju divljači i antropogeni utjecaj vezana nitrofilna i travnjačka vegetacija. Od šumskih zajednica najveće površine u ritu prekriva šuma bijele vrbe. Također nalaze se šume crne topole, hrastove šume, šume graba i druge.

Najveće vodene površine unutar rita pokriva vodena i močvarna vegetacija s mnogobrojnim zajednicama. Miješaju se zajednice vodenih leća, zajednice mrijesnjaka, zajednica krocnja i lokvanja. Najveće površine zauzima zajednica plavuna, a uz rubove jezera nalaze se zajednice visokih šaševa. Sveukupno, četrdesetak biljnih zajednica i preko tri stotine flornih vrsta govori o velikoj vegetacijskoj raznolikosti Kopačkog rita.

Fauna

Autohtona flora i vegetacija Kopačkog rita pružaju povoljne životne uvjete raznovrsnim predstavnicima beskralježnjaka. Do danas je utvrđeno više od 400 vrsta beskralježnjaka između kojih je i nova forma školjkaša – Unio tumidus kopaciensis. Zabilježene su 44 vrste riba, ističu se: šaran, štuka, som i smuđ.

U parku žive i mnoge vrste sisavaca: obični jelen, obične srne, divlja svinja, divlja mačka, obični jazavac i dr.

Osnovnu ekološku prepoznatljivost Kopačkog rita čini fauna ptica. Zabilježeno je čak 285 vrsta ptica, od kojih se 141 vrsta redovno ili povremeno gnijezdi u ritu. Posebno su zanimljive one vrste ptica koje se gnijezde u velikim kolonijama – čaplje, obični galeb, bjelobrada čigra, veliki vranac i druge. Na području Kopačkog rita gnijezdi i preko 20 pari orla štekavca, vrste koja je ugrožena u svjetskim razmjerima. A od ostalih ugroženih europskih vrsta redovito gnijezdi 5 pari crnih roda, 4 do 5 pari stepskog sokola, 40 parova bijelih čapljica te oko 100 pari divljih gusaka. U Kopačkokom ritu gnijezdi i više stotina parova patke njorke, koja također spada u ugrožene vrste.

Godine 1993. Kopački rit je proglašen međunarodno značajnim močvarnim područjem. Zaštićen je Ramsarskom konvencijom. Osim na Ramsarskoj, Kopački rit je i na listi programa IBAs (Important Bird Areas).

PP Dinara

Hrvatski sabor je 5. veljače 2021. godine donio Zakon o proglašenju Parka priprode Dinara. Park prirode Dinara ima površinu od 63.000 hektara, dvije trećine parka su u Splitsko-dalmatinskoj, a jedna trećina je u Šibensko-kninskoj županiji. Obitavalište je više od 1000 biljnih vrsta, od toga 75 nacionalnih endema. Na području Parka prirode Dinara nalazi se 11 područja ekološke mreže (2 područja za ptice i 9 za vrste i staništa) tako da je 87 % područja Parka prirode „Dinara“ ujedno i područje ekološke mreže Natura 2000.

Slika 8. Dinara (MJ)

Crtice o parku prirode Biokovo i Velebit napisane su posebno.

Izvor: brošura-parkovi-hrvatske, JU PP Kopački rit, Wikipedija – Hrvatski nacionalni parkovi i parkovi prirode, turističke brošure

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtica)…

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rijeka

Published

on

By

Kulturne znamenitosti Rijeke su: Muzej grada Rijeke, Guvernerova palača, Crkva sv. Vida, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije i Kosi toranj, Trsat, Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc, Palača Municipija, Dominikanski samostan, Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice),  Moderna galerija Rijeka, Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Prirodoslovni muzej, Sudbena palača, Kalvarija – Kozala, crkvice Sv. Sebastijana, Stara vrata – Rimski luk,  Ostaci kasnoantičkog kastruma, Palača komuna, Stara Gradska vijećnica, Palača Modello, Stendardac, i druge.

Svetište Majke Božje Trsatske. Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Svetište je nastalo za vrijeme prijenosa Nazaretske kućice koja je na Trsatu provela period od 1291. do 1294. godine. Nakon što se kućica preselila, knez Nikola I. je, na mjestu na kojem se ona nalazila izgradio prvu malu crkvu. Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Trsatski kaštel. Trsatski kaštel je vidikovac koji se nalazi na brijegu nadmorske visine od 138 metara. Povijesno gledano, po prvi puta se spominje davne 1288. godine i to kao sjedište župe. Za vrijeme rimske vladavine, kaštel je bio strateški vrlo bitan, a zbog svoje lokacije, obrambeno je bio gotovo neosvojiv. Danas je obogaćen novim atrakcijama i sadržajima kao što su galerija u kojoj se održavaju likovne izložbe, a na ovoj lokaciji ljeti se održavaju razni koncerti i kazališne predstave na otvorenom.

Katedrala svetog Vida. Katedrala svetog Vida u Rijeci jedina je građevina okruglog tipa građena baroknim stilom u cijeloj Hrvatskoj. Gradnja katedrale započeta je 1638. godine, a građena je po uzoru na venecijansku crkvu Santa Maria della Salute. Kao i vanjština, unutrašnjost crkve odiše barokom. Gotovo cijeli interijer, oltar, propovjedaonica odišu jedinstvom stila talijanskih umjetnika koji su bili odgovorni za uređivanje. Katedrala je jedna od ljepših znamenitosti za razgledavanje i veliki broj posjetitelja se odlučuje na tu opciju.

Kosi toranj Rijeka, i Rijeka ima svoj kosi toranj, a on se nalazi u Starom gradu i zapravo je

riječ o zvoniku crkve Uznesenja Marijina. Svoj je nadimak stekao 1920. godine kada je pri mjerenjima ustanovljeno da je nagnut oko 40 centimetara. Pri procjeni starosti ovog tornja i zvonika pomogao je uklesani broj “1377” koji se nalazi iznad samog ulaza. Kroz povijest, zvonik je obnavljan nekoliko puta, a zadnji od njih bio je 1928. godine, kada je zvonik dobio svoj, danas prepoznatljivi, romanizirani izgled.

Korzo. Korzo u Rijeci je popularna šetnica. Mnogi će popularno reći: “u Korzu se Rijeka ogleda, iz Korza se Rijeka čita”.

Gradski toranj. Gradski je toranj jedan od simbola prepoznatljivosti Rijeke. Kroz svoju povijest služio je kao obična prohodna kula kroz koju se ulazilo u grad. Isticao se svojom visinom jer u srednjem vijeku nije bilo građevina koje su mu mogle po tom segmentu parirati. Danas je ipak malo zasjenjen drugim građevinama i ne ističe se do te mjere kao što je to nekad bilo. Građen je u baroknom stilu koji je još uvijek uočljiv u donjem dijelu pročelja tornja. Toranj je više puta uređivan pa je tako jedna od nadogradnji bila dodavanje gradske ure, a ispod nje je u reljefu tornja oblikovan grb grada Rijeke. Također, ispod ure danas se nalazi dvoglavi orao koji kandžama drži urnu. Nekad se takva skulptura nalazila i na vrhu tornja, ali tijekom Prvog svjetskog rata uništena je.

Trg Ivana Koblera. Kada se prođe ispod Gradskog tornja, dolazi se do riječkog Starog grada. U Starom gradu, nekada, na mjestu gdje se danas nalazi Trg Ivana Koblera, bila je Placa, poprilično manje središte tog srednjovjekovnog grada. Na tom mjestu su se Riječani znali okupljati kako bi svjedočili proglasima, sklapali ugovore ili prodavali neka dobra.

Sveučilišna knjižnica (stalna izložba glagoljice)
Sveučilišna biblioteka čiji je sastavni dio i stalna Izložba glagoljice, smještena na prvom katu. Prikazan je povijesni razvoj hrvatske varijante ovog pisma prilagođenog staroslavenskom jeziku i liturgiji. Težište je na pregledu brojnih regionalnih primjera s Kvarnera i iz Istre (gdje se pismo najdulje zadržalo u uporabi) predstavljenih kopijama kamenih epigrafskih spomenika, fresaka s glagoljskim grafitima, rukopisa, prvotisaka i drugih knjiga. U bogatom fondu Sveučilišne biblioteke, koja tradiciju crpi iz knjižnice isusovačkog kolegija i gimnazije (1627. god.), izdvajaju se pojedine zbirke poput “Fluminensije”, “Adriatice”, grafičke zbirke i zbirke rijetkosti s dvadesetak inkunabula.

Lukobran Još popularno poznat i kao “molo longo” jer je dug oko 1707 metara, lukobran je danas u funkciji svojevrsne obalne šetnice. Gradnja lukobrana započela je 1872. godine, a ona je završena 1888. godine. 1908. je lukobran produžen, a tijekom privođenja Drugog svjetskog rata kraju, znatnije je oštećen. Morao je ponovno biti obnavljan i taj je proces obnove završio 1961. godine…

Izvor: https://topdestinacije.hr/rijeka-znamenitosti-najvece-hrvatske-luke/

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Rogoznica

Published

on

By

Rogoznica, naselje i luka u istoimenoj uvali, 25 km južno od Šibenika. Gospodarska je osnova poljodjelstvo, ribarstvo i turizam. Naselje je smješteno na poluotoku (nekadašnji otočić Kopara spojen je s kopnom umjetnim nasipom u drugoj polovici XIX. st.) koji istoimenu uvalu, Luku Rogoznicu, dijeli na zapadni i istočni dio. Uvala Rogoznica sjeverno od rta Ploča je dobro zaklonište za jahte.

Naseljena već u antičko doba. Župna crkva građena je 1615., u XIX. st. pregrađena. Na vrhu naselja ostaci utvrde koju su počeli graditi Francuzi 1809. U rogozničkome se polju nalaze srednjovjekovne crkve sv. Nikole (sa stećcima) i bl. Ivana Trogirskoga, izgrađene u oblicima srednjovjekovne dalmatinske arhitekture; u zaljevu je 1993.-96. izgrađen umjetni otok za marinu.

Otok je prekriven šumom, a u samoj staroj jezgri prevladavaju kamene kuće zbog kojih je Rogoznica zadržala autentični šarm malog mediteranskog mjesta. Rogoznica je poznata kao prestižno nautičko središte Mediterana i jedna od najljepših i najsigurnijih luka.

Sakralne znamenitosti:

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je podignuta u 17. Stoljeću i zanimljiva po tome što je to jedino malo zdanje u Dalmaciji koja je šira nego duža.

Crkvu Sv. Nikole, crkvu Sv. Ivana Trogirskoga i Crkvu Gospe od Kapelice.

Slano jezero Zmajevo oko smješteno je na poluotoku Gradina i jedinstven je hidrogeomorfološki fenomen. Okruženo je sa stijenama visokim od 4 do 24 metra, a duboko je oko 15 metara.

Rogoznica je dom najljepšoj marini na Jadranu, Marini Frapa. Po ocjeni njemačkog Master Yachting-a o Trade Leaders Cluba, Marina Frapa je najbolja hrvatska marina i najbolja nautička baza u svijetu. Nagrađena je Plavom zastavom, sadrži 10 gatova i tranzitni gat sa 700 opremljenih vezova, hotel, ugostiteljske objekte, bazen, sportske terene, noćne klubove i kongresne sale.

Tijekom ljeta, u Rogoznici se može uživati u bogatom kulturno-zabavnom programu:  Ribarska noć,  Rogoznička noć, Buđenje zmaja i Gospe od Kapelice.

Hodočašće Gospi od Kapelice slavi se početkom srpnja svake godine, kada se Gospina slika brodom dovozi do crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u pratnji djevojaka odjevenih u bijele haljine.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved