Connect with us

Društvo

Pero Barbarić Pepi: Zahvaljujući Putinu, a ne Kolindi Hrvatska napušta projekt regije

Published

on

Aktuelna predsjednica Republike Hrvatske i kandidatkinja za predstojeće predsjedničke izbore, Kolinda Grabar –Kitarović, predstavila je svoj izborni program u kongresnoj dvorani Zagrebačkog velesajma. Vrijeme i simbolika početka ovog događaja protekla je u znaku numerološko-astrološkog praznovjerja – 11.11. u 11 h, kao i prije pet godina, kada je na ovaj isti datum KGK objavila svoju kandidaturu za predsjednicu RH.

KGK je uopćeno i deklarativno predstavila u 7 točaka svoj izborni program, naglašavajući između ostalog vrijednost obitelji, identiteta, demokracije, pravednosti…

KGK posebno je istakla i naglasila svoju  „zaslugu“ u proteklom mandatu gdje tvrdi i poručuje hrvatskoj javnosti da je upravo ona svojim političkim djelovanjem  Hrvatsku izvukla iz ralja regije.

Budući da me izjeda revnost za interese i sretnu sudbinu hrvatskog naroda, osjećam potrebu i dužnost dati mali doprinos u rasvjetljavanju ovih maglovitih predizbornih floskula i netočnih tvrdnji KGK, da Hrvati  ne bi opet, očarani ljepotom i slatkorječivošću trčali za iluzijom koja nam uvijek u dobrostivoj odjeći pokazuje  loše sluge loših gospodara.

Želim hrvatskoj javnosti otkriti jedan novi, realni pogled na temelju egzaktnih činjenica, tko je stvarno radio na projektu guranja Hrvatske u region ili novu-staru Jugoslaviju, a tko je zaista spasio Hrvatsku da tamo ne završi.

Nije istina da je KGK izvukla Hrvatsku iz regije.

Sudbina Hrvatske glede definitivnog napuštanja projekta regiona određena je u Srbiji prilikom predsjedničkih izbora 2012. godine između prozapadnog kandidata Borisa Tadića i proruskog kandidata Tomislava Nikolića.

Budući da je Sanader (u čijem je najbližem timu bila i KGK) predao obavještajne službe u ruke strancima i tim činom potpuno pokorio i podredio interese hrvatskog naroda interesima zapadnih država predvođenima V. Britanijom, koji su preko interesa hrvatskog naroda po svaku cijenu željeli ponovno napraviti treću Jugoslaviju.

Hrvatski narod je mogao samo nijemo, bez ikakva političkog utjecaja, promatrati daljnje procese i sudbinu svog naroda koja je neminovno vodila ka trećoj Jugoslaviji, budući da su odnarođene hrvatske elite bile potpuno eutanazirane…

Zapad, predvođen V. Britanijom, podupirao je pobjedu Borisa Tadića.

Da je Bog dopustio da  Boris Tadić pobjedi na predsjedničkim izborima, nikakva ljudska sila ne bi spriječila stvaranje nove –stare Jugoslavije – sve je bilo spremno (obavještajni, financijski, medijski, establišment) za završne procese. Bogu hvala da se to nije dogodilo.

Kreatori ovog scenarija planirali su  da se  nakon pobjede Tadića odmah krene u  završne faze dva glavna procesa, nakon čega bi se  Hrvati de facto i de jure probudili u novoj staroj Jugoslaviji, zahvaljujući pored ostalih faktora i korumpiranoj političkoj eliti hrvatskog naroda na čelu sa Sanaderom.

Prvi proces je vezan za generala Antu Gotovinu i sudsku odluku haškog tribunala prema kojem je planirano da general bude  osuđen, nakon čega bi krenuo pravni proces dokidanja hrvatske države koja je, eto, nastala na „zločinu“ i ne treba da postoji kao takva.

Otud i vidno čuđenje i zaprepaštenje raznih „ hrvatskih“ voditelja i novinara nakon udarne vijesti da je general Ante Gotovina potpuno oslobođen svih optužbi, budući da im je unaprijed rečeno da će general Ante Gotovina biti osuđen, te su  već imali spreman kompromitirajući tekst koji će pročitati nakon osuđujuće presude…

Drugi proces je trebao početi u BiH gdje je su također napravljene sve operativne pripreme za početak procesa u kojem se treba početi stvarati netrpeljivost i mržnja između Hrvata i Bošnjaka koja je trebala završiti ratnim sukobom. Pripremne radnje za ovaj scenarij su počele odmah nakon općih izbora 2010. godine, kada je HDZ-BiH dobio izbore (poznatom metodom…) ali su unatoč toj činjenici odbili ući u vlast, (jer da su ušli u vlast ne bi bilo nikakvog naboja…) te su kroz razne opstrukcije oko izbora izaslanika u Federalni dom naroda  ciljano stvarali ambijent i okolnosti za platformu koja je trebala dodatno iritirati i zaoštriti odnose između Bošnjaka i Hrvata. Tad značajnije kreće i priča oko 3 entiteta (koju je čak i Vesna Pusić javno podržala…) gdje su Hrvati trebali izgubiti konstitutivnost i postati de facto de jure nacionalna manjina. Pričom o famoznom trećem entitetu htjelo se priprosti puk prevesti žedne preko vode. Nema Hrvata koji ne bi želio entitet, ali kad mu kažeš gdje bi taj entitet  bio i da bismo time izgubili konstitutivnost i postali nacionalna manjina, onda ljudi zastanu…

Entitet nije cilj (može i ne mora biti, ovisno kakav i gdje bi bio…) nego samo forma za postizanje jednakopravnosti, jer naš problem je što nismo jednakopravni sa drugim narodima, a imamo najveću ustavnu vrijednost – a to je da su Hrvati konstitutivni na prostoru cijele BiH.

Bogu hvala,  da je izbore dobio proruski kandidat Tomislav Nikolić koji  je odmah otišao u Moskvu Putinu i od tamo poručio „Nato nas ne zanima, a za EU ćemo vidjeti“.

Nakon ove neočekivane pobjede T. Nikolića, došlo  je do nužne promjene geopolitičke strategije zapadnih sila po pitanju stvaranja treće Jugoslavije ili regije, regiona, jugoistočne Europe…

Upravo ovaj ishod predsjedničkih izbora u Srbiji između Nikolića i Tadića, gdje je presudan utjecaj na pobjedu Nikolića i općenito na političke procese u Srbiji imao Vladimir Putin, Hrvatska se neplanski počela izvlačiti iz projekta regije jer su procesi nezaustavljivo otišli u neočekivanom pravcu.

Razvidno je da nije bilo V. Putina i njegova utjecaja na Srbiju, koje zapad nastoji po svaku cijenu bezuspješno presjeći, Hrvatska bi sigurno završila u novoj –staroj Jugoslaviji…

Nadam se da će hrvatski narod  u budućnosti, uzimajući u obzir ove činjenice, znati se  dostojno zahvaliti predsjedniku Putinu.

Što se tiče utjecaja hrvatske političke elite predvođene Sanaderom, a posebno KGK, jasno je iz ovog konteksta i ovih nepobitnih činjenica da oni nisu imali nikakav utjecaj na ovaj pozitivni i neočekivani rasplet i sretni ishod za Hrvatsku glede njezina ostanka u regiji, osim svog odvratnog i ljigavog dodvorništva.

Svu  realnu moć ovog svijeta su ovi akteri imali na raspolaganju da naprave treću Jugoslaviju i nisu uspjeli, jer im je Bog postavio granicu koju ovaj put nisu mogli preći.

Nakon ovog propalog pokušaja stvaranja Treće Jugoslavije, zapad, koji je zdušno podržavao prethodne predsjednike RH, koji su zaista i provodili politiku regiona, promijenio je sad strategiju prema Srbiji (mrkva i batina), te doveo KGK na mjesto predsjednice RH koja treba svojim djelovanjem poslužiti kao kazna i odgovor Srbiji što je izborom Nikolića poremetila planove stvaranja Treće Jugoslavije.

Potporom i dovođenjem KGK za predsjednicu RH, zapad želi preko njezine isprazne i huškačke nacionalne retorike uzeti opravdani bijes hrvatskog naroda koje je upravo zapad predvođen V. Britanijom, kroz dvije Jugoslavije proizveo i sa tim bijesom (bičem…) lupati Srbiju, to jest Rusiju te na ovoj razdjelnici otvoriti trajnu frontu sukoba Nato – Rusija preko leđa i sudbina naše mladosti.

Kad Hrvatska dobije autentične hrvatske političare koji će njegovati i razvijati svoj kršćanski i nacionalni identitet i to isto dopustiti i Srbima i Bošnjacima i drugim narodima, takva politika će odmah rezultirati pomirbom i mirom među narodim i kraju ovom začaranom krugu stoljetne mržnje jada i bijede.

Također nije istina da je KGK obitelj bila važna u prethodnom mandatu i da će biti važna ako dobije izbore u budućnosti, obzirom na njezine deklarirane stavove koji promiču kulturu smrti po pitanju ubojstva nerođene djece, Istambulske konvencije, joge, numerologije (…) i drugih zala koje jurišaju na obitelj da je unište.

Na temelju djelovanja u prvom mandatu KGK, očito je da joj je obitelj  važna  jedino u kontekstu da se spominje u predizborne svrhe jer se računa da je prosječan hrvatski glasač neupućen i podložan raznim manipulativnim tehnikama i metodama sugestivne refleksije.

Dragi moji Hrvati, posebno Vi branitelji moji suborci toliko puta prevareni i razočarani u svojim opravdanim nadanjima i očekivanjima, Vama su više nego li drugima upućene ove moje jednostavne i istinite riječi.

Izbori su prevažni za sudbinu naše djece. Nemojte ostati pasivni i zamotani u depresiji i razočaranju u koje su nas ubacili preko tisuće prepredenih mehanizama, dok se događaju stvari koji će itekako utjecati na budućnost nas i naše djece.

Upravo je naš strah i pasivnost jedan od glavnih razloga zašto smo dopustili da nas vode i zastupaju najgori među nama. Zbog naše neaktivnosti i kiselosti, već nam djeci trnu zubi…

Pozivam Vas na aktivnost i ustrajnu borbu kao što ste to znali raditi kad je bilo najpotrebnije ovom našem narodu. I danas u miru, kao i u ratu potrebna je hrabrost i odlučnost u borbi za naše svetinje, naše obitelji  i vrijednosti. Potrebno je da bez ikakvih kalkulacija šta ćete dobiti, a što izgubiti izložite svoje živote i živote svojih najmilijih i u tom će nam biti čast i zasluga.

A i Vi časni i domoljubni članovi HDZ –a, trgnite se i prestanite više zabijati glavu u pijesak i govoriti meni je dobro, dok sve bitke izgubismo…

Pozivam i Vas da iskoristite svoje članstvo ugled i utjecaj i da na predstojećim izborima, umjesto po stranačkom naputku, glasujete po svojoj savjesti na dobrobit hrvatskoga naroda.

Probudimo se svi zajedno dok ne bude prekasno i povedimo i probudimo i one koji još spavaju.

Čas i prilika za promjenu situacije na bolje je tu, samo ako hoćemo mijenjati situaciju.

Ne bojte se, kao što se niste bojali ni kad je trebalo, jer ne priliči ratnicima da ni pred kim (osim pred Bogom) saginjete glavu zbog straha ili siromašnog ljudskog obzira.

Nema se što više čekati, kreni gardo, …! Sad ili nikad!

Pero Barbarić – Pepi

Predsjednik Hrvatskog saveza HKDU-Hrast

ratni zapovjednik PPN gavran 2 -pod stožerne postrojbe GS

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved