Connect with us

Društvo

Plenkovićev suverenizam je izdaja nacionalnih interesa!?

Published

on

Slika 1. Prosvjed protiv usvajanja Istanbulske konvencije (MJ)

Nakon objave neslužbenih rezultata parlamentarnih izbora obratio nam se gospodin (drug) Plenković koji je između ostaloga kazao: “Hrvatska danas treba vladu koja će voditi politiku modernog suverenizma, koji baštini vrijednosti HDZ-a, prvog predsjednika Franje Tuđmana, jer smo proteklih godina postavili HDZ na ono mjesto političkog spektra gdje ga je on oduvijek stavljao i želio. Znamo da smo na ispravnom putu za vrijednosti i napredak Hrvatske….”

Gospodin (drug) Plenković krivo je zaključio da je na ispravnom putu, da je sljedbenik prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i da njegov put vodi napretku Hrvatske. Možda griješim ali njegov protekli mandat premijera pokazao je da je navedena tvrdnja točna.

Zašto drug? Zato jer je uvrijedio najmanje pola milijuna ljudi kada je kazao da ne znamo što smo pročitali (Istanbulska konvencija), jer se često ponaša kao drug iz prošlih komunističkih vremena.

Protekli mandat premijera pokazao je kako izgleda njegov moderni suverenizam: bezpogovorno slušanje Bruxellesa, usvajanje Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma kojim se negira suverenizam članice EU. Dr. Tuđman sigurno ne bi usvojio Istanbulsku konvenciju niti potpisati Marakeški sporazum (to nije bila obveza već preporuka EU birokracije) i na taj način rušio državni suverenitet!

Na izbore je izišlo manje od 50% stanovnika RH (46,85%) pa je upitna “velika”HDZ-ova pobjeda, ali to HDZ-ovce ne brine jer nije njima važna Hrvatska, njima su važni njihov položaj u vlasti, novac i uhljebljenje. Dobar primjer je jedan akademik koji se odrekao svoga svjetonazora samo zbog visokopozicioniranog položaja u vlasti.

Plenković se u predizbornoj kampanji hvalio svojim postignućima, hvalio se kako je rješio teške situacije koje je imao tijekom mandata. Točno je da je protekli mandate bio stresan, težak i pun izazova. Točno je da je premijer dobro vodio državu kada se gleda gospodarstvo (ali moglo je i bolje), da je dobro komunicirao s EU (što ne znači da je uvijek branio interese Hrvatske). Mi smo mala zemlja s niskim BDP-om i s velikim komunističkim naslijeđem pa je teško voditi suverenističku politiku ali se moglo napraviti mnogo više. Stalno se ističe da smo mi ravnopravna članica EU ali u praksi to nije tako, za to je krivo političko vodstvo Hrvatske koje se dodvorava EU administraciji. Uspoređivati se s Tuđmanom je promašeno jer dr. Tuđman je vodio Hrvatsku u Domovinskom ratu kada nitko nije htio Hrvatsku kao samostalnu državu, kada nam nitko nije htio dati kredit, kada smo bili pod silnim pritiskom međunarodne zajednice (Europske unije, SAD-a, Rusije…) i izvan svih važnih međunarodnih institucija. Dr. Tuđman je također pravio kompromise (to je u politici neizbježno) jer je to bio jedini način da dođe do priznanja Hrvatske i do oslobađanja okupiranih područja Hrvatske. Međunarodna zajednica je u srpnju 1995. pokušala spriječiti oslobodilačke akcije Hrvatske vojske i Policije, omogućila je Srbima nesmetane napade na zaštićenu zonu UN-a (Bihać). Nakon pada Bihaća bili su spremni agresora proglasiti pobjednikom i sva pitanja rješavati za zelenim stolom. U tim okolnostima je državu vodio dr. Franjo Tuđman!

Slika 2. Prosvjed u Zagrebu (MJ)

Plenković je postao premijer u sasvim drugim prilikama: Hrvatska je članica NATO-a, “ravnopravna” članica EU, članica niza međunarodnih institucija pa je nepošteno uspoređivati se s predsjednikom Tuđmanom. Da je umjesto Tuđmana Hrvatsku vodio Plenković tijekom Domovinskog rata nikada Hrvatska ne bi bila samostalna!

Plenković se u kampanji opravdano hvalio nekim svojim uspjesima ali se zaboravio pohvaliti svojim nečinjenjem. Budući da premijer govori o napretku Hrvatske treba ga podsjetiti da napretka Hrvatske bez reformi nema i ne može biti. Što premijer nije napravio, a mogao je i trebao (morao):

  • promijeniti nakaradni izborni zakon i poštovati volju naroda,
  • izvršiti stvarnu reformu katastrofalnoga pravosuđa,
  • izvršiti reformu glomazne i neučinkovite državne i lokalne uprave,
  • izvršiti reformu neodrživog zdravstvenog sustava koji se nezaustavljivo urušava,
  • riješiti pitanje znakovlja svih totalitarnih sustava i spriječiti podjele u društvu, a ne baviti se jednim legalnim HOS-ovim pozdravom,
  • donijeti novi zakon o medijima i spriječiti govor mržnje, cenzuru
  • osloboditi gospodarstvo nepotrebnih nameta,
  • smanjiti korupciju i nepotizam,
  • promijeniti način financiranja političkih stranaka (za bolesnu djecu nema novca, a za političke stranke i njihove igrokaze ima!?),
  • itd.

Hrvatska je izgubila 4 godine i ostala na začelju EU pa se protekli mandate ne može ocijenti dobrim. Realno govoreći opozicija bi bila još gora, ali to nije i ne može biti opravdanje za nečinjenje.

Moglo se i trebalo napraviti navedeno ali prioriteti premijera bili su neograničena vlast i slušanje EU administracije. Najbolji pokazatelj za navedeno je formiranje (konstituisanje) nove vlade. Vlada s manjincima (žetončićima, uhljebima i mrziteljima Hrvata i Hrvatske države), takozvanim reformistima i takozvanim narodnjacima ne obećava napredak Hrvatske (vidjet ćemo, vrijeme će pokazati). Formirati vladu s onima koji nisu željeli samostalnu Hrvatsku, s onima koji su sljednici zabranjene zločinačke četničke stranke, s onima koji blate Hrvate i Hrvatsku od 1990. do danas je čin izdaje. Ne radi se tu o pravima manjine! Tuđman je donio Zakon o manjinama kojim se garantira zaštita i pravo manjina. Plenković je veliki pobornik EU pa ga treba pitati u kojoj EU članici manjinci imaju ovakav status kao u Hrvatskoj i u kojoj članici oni formiraju vladu i teroriziraju većinu. Premijerova trgovina sa zastupnicima manjina je protivna interesima hrvatskoga naroda i hrvatske države, koristi samo njemu i njegovim uhljebima.

Slika 3. Prosvjed u Zagrebu (MJ)

Kada se pogleda tko su predstavnici nacionalnih manjina može se slobodno kazati da su to neprijatelji hrvatskoga naroda (ako ne vjeruješ pogledaj što su sve kazali o hrvatskom narodu tijekom proteklih godina). Radi se o uhljebima i plaćenicima kojima je glavni grad RH Beograd i Rim! Plenkovićeva politika “modernog suverenizma” je politika nove izdaje! Vrijeme će pokazati je li ovo mišljenje točno ili nije, volio bih da budem u krivu. Imam pravo na svoje mišljenje bez obzira jesam li u pravu ili u krivu, bez obzira sviđali se to nekome ili ne!

Slika 4. Zločni SDS-a i JNA na Ovčari (znate li tko je sljednik SDS-a?)

Zahvaljujući nakaradnom izbornom zakonu u Sabor ulaze pljuvači, performer, bukači, neprijatelji hrvatske samostalnosti i neovisnosti. U novi saziv Sabora dolaze novi pljuvači svega hrvatskoga, dolaze novi performer sa svojim antihrvatskim igrokazima (ne vjeruješ, pročitaj njihove izjave-najave). Jedna od budućih zastupnica, koja je opsjednuta mržnjom, kaže: “Obećavamo dar-mar u Saboru..”  Da je promijenjen izborni zakon broj pljuvača u Saboru bio bi znatno manji.

Premijer na prvo mjesto postavlja sigurnost građana i države! Budući da je pravosuđe katastrofalno, da postupci traju godinama (te godine treba preživjeti), da postoji neujednačena sudska praksa i da su sudci zaštićeniji od ličkih medvjeda pitanje je jesu li građani sigurni. Sudci mogu donositi i očito krive odluke pa se postavlja pitanje kakva je to sigurnost građana? Praksa pokazuje da nema sigurnosti (imam i osobna iskustva). Mogao bi premijer pogledati emisije “Provjereno” pa vidjeti kako izgleda pravna sigurnost u praksi.

Suverena država vodi računa o svojoj himni, svojoj zastavi, svom identitetu, svojoj povijesti i kulturi. To u Hrvatskoj nije slučaj. U Plenkovićevoj Hrvatskoj je normalno izrugivanje hrvatskoj himni (Rijeka-prijestolnica kulture), normalno je zapaliti usred Zagreba hrvatsku zastavu (to je navodno umjetnički čin. Ako netko zapali zastavu EU slijedi privođenje, prijava i kazna), normalno je širiti jugoslavensku historiografiju, normalno je širiti laži o Hrvatima kao genocidnom narodu (ministarka Ninočka kaže da je Jasenovac zaključena priča!).

Slika 5. Prosvjed u Vukovaru zbog neprocesuiranja zločinaca (MJ)

Što HDZ “dobro” radi? Financira četničke derneke (Srb, Jadovno, Jasenovac i drugdje), financira četničke “Novosti” koje šire međunacionalnu mržnju i vrijeđaju hrvatske domoljube, financira antihrvatske knjige, filmove i skupove. To dr. Franjo Tuđman ne bi radio jer je to izdaja nacionalnih interesa.

Pokazatelj modernog Plenovićeva suverenizma je prihvaćanje Istanbulske konvencije, potpisivanje Marakeškog sporazuma, negiranje volje naroda (gruba krađa referenduma), izmještanje spomen ploče hrvatskih branitelja, neprovođenje strukturnih reformi itd. Domoljubni Hrvati postali su građani drugog reda u vlastitoj državi koju su stvarali, to se zove “moderni suverenizam”.

Pitanje je zašto premijer, veliki Europljanin, ne želi provesti Rezolucije EU Parlamenta i Vijeća Europe o osudi komunizma koji je proglašen istim zlom kao i fašizam?

Dodatni dokaz “modernog suverenizma” je financiranje bezpotrebnih antihrvatskih (pročetničkih) udruge civilnoga društva koje blate Hrvatsku u domovini i u svijetu. 

Slika 6. Izmještena HOS-ova ploča na brdu iznad Novske (MJ) Zašto?

Izborni zakon je protivan Ustavu RH

Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor nije definirao pojam zastupljenosti te utvrdio znači li zastupljenost da zastupnik nacionalnih manjina ima opći politički mandat i ako da, kad i pod kojim uvjetima zastupnik nacionalne manjine ostvaruje opći politički mandat, a kad ta zastupljenost znači savjetodavni karakter bez prava općeg političkog mandata (Pero Kovačević)

Zastupnici nacionalnih manjina nemaju niti ostvaruju opći politički mandat da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandate (Ustav RH, članak 72.). Ustavni sud je 2011. donio odluku kojom je protuustavnim proglasio 11. i 12. izbornu jedinicu (11. izbornu jedinicu čine hrvatski državljani koji žive izvan Hrvatske, a 12. izbornu jedinicu čine hrvatski državljani koji pripadaju manjinskim etničkim skupinama). 

„ustavnopravno nije dopušteno unaprijed zakonom jamčiti i određivati broj zastupničkih mjesta za bilo koju manjinu po bilo kojoj osnovi (nacionalnoj, etničkoj, jezičnoj, spolnoj, dobnoj, obrazovnoj, strukovnoj, imovinskoj i dr.); (pa ni po mjestu boravka ili prebivališta; op.a.); te da priznavanje unaprijed zajamčenih i osiguranih zastupničkih mjesta za pripadnike neke manjine u okviru općeg izbornog sustava po naravi stvari uzrokuje narušavanje jednakog biračkog prava unutar tog sustava.”

Dakle, u Hrvatskoj svi građani nisu ravnopravni, imamo građane prvog reda (pripadnici manjina) i građane drugog reda (Hrvate)!

Osam zastupnika nacionalnih manjina dobilo je ukupno 28.812 važećih glasova: “Za pripadnike srpske nacinalne manjine ukupno je glasovalo samo 13 565 glasača, svaki birač je imao pravo glasovati za tri predstavnika . Milorad Pupovac je dobio 10.733, Dragana Jeckov je dobila 8376 glasova, a Boris Milošević je dobio 7715 glasova. Njih troje je izabrano za zastupnike, a za njih je ukupno glasovalo 10 733 birača.”

Robert Jankovics je dobio 2807 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika mađarske nacinalne manjine.

Furio Radin je dobio 890 glasova, a bio je jedini kandidat i izabran je za zastupnika talijanske nacinalne manjine.

Kakva je Plenkovićeva Hrvatske?

 “Moderni suverenizam” premijera Plenkovića podrazumijeva širenje laži o hrvatskom narodu, laži o kardinalu Alojziju Stepincu za što je primjer film Dane Budisavljević, “Dnevnik Diane Budisavljević”. Taj film je dobio suglasnost Ministarstva znanosti i obrazovanja za uključivanje u nastavni kurikul za učenike osnovnih i srednjih škola. Zar to nije sramota? Vidjeti što povjesničar dr. sc. Nikica Barić kažeo o ulozi Diane Budisavljević Pilar: časopis za društvene i humanističke studije, godište XI. (2016.), broj 21(1), str. 53-111 / rujan 2017. Zašto nije uvršten i Sedlarov film “Četverored”?

Plenkovićeva Hrvatska je neokomunistička država s katastrofalnim pravosuđem, s urušenim zdravstvenim sustavom, s uništenom poljoprivredom, država u kojoj državna televizija provodi cenzuru, država u kojoj se obilježavaju zločini nad Hrvatima i to novcem hrvatskih domoljuba!?

Hrvatska država financira iz proračuna antihrvatske udruge civilnoga društva (npr. GONG se financira 96% preko proračuna RH). GONG je osnivač Faktografa koji vrši cenzuru, smanjuje vidljivost portala i stranica, briše grupe i pojedince na Facebooku. To je demokracija na Plenkovićev način, sigurnost građana I države.

Zašto premijer radi to što radi?

Premijer računa da će jednog dana (ako EU opstane) dobiti važnu funkciju u EU administraciji pa će uraditi sve što se od njega traži. Njega ne interesira Hrvatska već briselska fotelja.

Također, premijera Plenkovića zanima neograničena vlast pa se zbog toga okružio istomišljenicima, a riješio se svih konstruktivnih neistomišljenika u HDZ-u. Manjinci mu garantiraju neograničenu vlast jer ispunjava njihove zahtjeve.

Dr. Marko Jukić (domoljub i branitelj)

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved