Connect with us

Društvo

Plenkovićeve šutnje na ljevičarske provokacije nacija je i te kako knjižila… kao i šutnje na Pupovčeve provokacije… i zapamtila…

Published

on

Ovo je bilo neminovno! Bez ovakvog rata, a još ćemo gledati i ulične borbe i to za svaki ogranak, Sabor HDZ-a jednostavno nije mogao proći.

Dva jasna bloka koja postoje još od Jaruna 1989. godine, u ova vremena su se iskristalizirala točno kod glasanja o Istanbulskoj konvenciji. Sve se još upotpunilo nizom iritantnih anacionalnih poteza koji su u prvom redu eksplodirali u kulturi, kao i apsolutnom šutnjom na upravo birtaške provokacije koje je nacija doživjela od Milorada Pupovca, piše Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Vrijeđao nas je svojim postupcima, svojim drčnim držanjem, a da nas nitko iz vlasti kao vrijeđanu naciju nije branio. I to se zapamtilo! Jer, se to ne može zaboraviti! U naciji koja je jučer bila u pravom ratu koji je počeo sličnim provokacijama! Na svim tim temeljima niknuo je Škoro, na svim tim temeljima niknuo je otpor, na tim valovima dolaze protivnici Andreja Plenkovića….

Nacija, nacija je znate, emocija, nacija je skup istovjetnih pravila u jednom društvu, skup izrečenih i neizrečenih zakletvi, može nekome djelovati primitivno, većini djeluje moderno i ponosno, nota bene još smo na tom stupnju razvoja… nacija, to je tradicija, krvava tradicija, nacija to su vrijednosti za koje se ginulo, nacija, to je skup omerti koje se ne diraju. Nacija, to su stoljeća uglavnom suza i muka i na to se  u znak poštovanja samo i jedino prigne glavom. To se ne mijenja. Naime, u to se ne dira. Kad se takne, naravno da sve gori!

U našem slučaju, sve skupa je još izravno skopčano s crkvom i njihovim vrednotama, te zajedničkom povijesnom mukom. Zajedničkom prošlošću. I zajedničkom budućnošću. Crkvu se vani gura u muzej, već je tamo strpana u mnogim zemljama, a nestankom s vlasti hrvatske opcije, taj je put zagarantiran i ovdje.

Skinite HDZ s vlasti recimo dva mandata i nema nikakve dvojbe  da će ljevica raskinuti Vatikanske ugovore! Nikakve! Jer, taj se bezbožni huk već čuje! Pa mi smo zaboga već došli do legalizacije sotonske Josipovićeve teze da su 1945. godine poklani fratri na Širokom Brijegu bili legitimni vojni cilj! I zato kad god spominje Tuđmana, Plenković je pozvan braniti Tuđmanovu ostavštinu i na ovakve teze stati u Tuđmanov rov i reći Josipoviću: Nećeš razbojniče! I nacija bi to i te kako knjižila… kao što knjiži šutnju na ovu i one Pupovčeve provokacije…

U takvoj situaciji, s takve protekle tri i pol godine najjednostavnije bi bilo reći da se izvoli kompletna Plenkovićeva ekipa uključujući i kapetana izbaciti sa scene, postaviti novu ekipu, pokucati na vrata Škori, zaboraviti njegove rane radove i samo pričekati jesen da se pobjedi na izborima! Ali, neće tako ići. Čak ni 1990. godine tako nije išlo. Kao niti jedne godine nakon toga. Taj model u HDZ-u nije moguć u prvom redu zbog same Tuđmanove ostavštine i temelja koje je on ostavio i tu je Plenković apsolutno u pravu. Tuđman je HDZ napravio od dva čvrsta bloka gdje je lijevi uvijek bio jači, brojniji i držao veće konce ukupne vlasti, a vrijeme je jačanju te podjele samo pogodovalo.

Taj mogući model smjene kompletne aktualne ekipe HDZ-a, osim toga ne osigurava HDZ-u ostanak na vlasti, što primarno zanima svakog načelnika u HDZ-ovoj općini, jer mu SDP-ovac koji bi vraćao partizanske spomenike i crkvu gurao u sakristiju već puše za vratom. To je prava Hrvatska. Ono drugo je salonska Hrvatska ispred ovovremenih kazališnih kavana. Dakle, pitanje svih pitanja u ovim unutarstranačkim izborima u konačnici jest samo jedno: tko je taj i tko su ljudi koji mogu zadržati HDZ na vlasti kako bi time spriječili dolazak SDP-a i zajapurene ljevice na vlast? Tko je taj? Odgovor na to pitanje nije lagan kako se danas čini u svakoj hrvatskoj birtiji!

Žurim reći da su promjene u HDZ-u apsolutno potrebne i da o tome dvojbe nema. O tome pišem kad god me se pusti, sve ove godine. Andrej Plenković mora shvatiti da je griješio i da bez ispravljanja tih grješaka HDZ neće dobiti izbore. Ne prihvati li promjene i izađe li bez  kadrovskih, ali i političkih odnosno ideoloških promjena na izbore, izgubit će sigurno, svaka matematika to govori.

Dakle, bez prihvaćanja promjena Plenković i takav HDZ sigurno gube. Dakle, kako pobijediti na parlamentarnim izborima, to je  pravo pitanje čiji se odgovor sada slaže na unutarstranačkim izborima u HDZ-u? Jer ostanak na  vlasti, odnosno osvajanje vlasti na parlamentarnim izborima je zapravo svim frakcijama HDZ-a jedini puni i pravi cilj. The name of this game! To je pitanje svih pitanja.

Izgubi li primjerice kompletna Kovačeva garnitura i pobjedi li Plenkovićeva ekipa do zadnjeg čovjeka, to iz perspektive parlamentarnih izbora znači sve samo ne garantiranu pobjedu HDZ-a na parlamentarnim izborima. Ostane li sve po starom, Škori će akcije silno porasti i HDZ će imati istih onih problema koje je imao na predsjedničkim izborima. Imali smo europske izbore, i da su slučajno sve desne stranke išle zajedno, HDZ bi već tada doživio debakl. Ta se činjenica ne može ignorirati.  Nije išlo. Možete i sad ići na izbore glavom kroz zid, ali opet neće proći.

Na predsjedničkim izborima bila je slična priča koja je završila fantastičnim Škorinim uspjehom koji pak govori ono što se ne želi čuti: da je vojska HDZ-ovaca glasala za Škoru! Ne vidjeti to, znači biti slijep kod zdravih očiju. Dakle, stara formula definitivno neće proći. Ne bude li HDZ na parlamentarnim izborima imao sve frakcije na listama, ne krene li na izbore u dobroj mjeri s naglašenim desnim kadrovima ili će slijediti novi izbori ili će se nuditi koalicija sa SDP-om, to je realnost.

Pobijedi li pak do kraja Kovačeva opcija i bude li Plenkovićeva lista potučena do nogu, niti to neće jamčiti pobjedu HDZ-a na izborima. Jer, HDZ-ovi birači nisu samo klasični desničari. Tuđman je to gospodo od prvog dana tako postavio! I tu je Hasanbegović u pravu kad govori o hrvatskoj povijesti i povijesti HDZ-a!

Nisu slučajno Manolić, Mesić, Šarinić, Gregurić i kako li se sve ne zovu likovi s lijevog krila bila na čelu države i u Tuđmanovo vrijeme. Mate Granić najdugovječniji ministar vanjskih poslova! Mirko Galić na čelu televizije! Ivica Vrkić na čelu HRT-a! Mladen Vedriš i Mikša na čelu Zagreba! Nije ih Račan postavio, nego Tuđman. Dakle, Tuđman nije HDZ napravio po mjeri  hrvatske desnice. Ne možete tu tradiciju, te ljude, njihove lobije i pristaše sad gumicom pobrisati, pogotovo ne sad kad su sjeli u sve moguće hrvatske institucije. Možete se s njima dogovoriti, možete tražiti ustupke, ali ih pomesti sa scene ne možete. Niste mogli hrvatsku državu bez njih stvoriti pa kako bi ih sada mogli pomesti Kovačevom metlom?

Pobjedom pak kompletne Kovačeve ekipe smanjuje se manevarski prostor Škori i opet se ukupno ne dolazi do 50 posto biračke podrške. Dapače, dolazi do gužvanja na desnici i kreće borba za iste glasove. HDZ se odmiče od centra i na desnici se bori za glasove sa Škorom! I opet se otvara put Bernardiću u Banske dvore. Jedina opcija unutarstranačkih izbora koja bi gotovo jamčila pobjedu na parlamentarnim izborima je djelomična pobjeda jedne i druge frakcije u HDZ-u. U ovom trenutku prva  istraživanja govore da je posve realno očekivati pobjedu Plenkovića pred Kovačem, ali i da je realno očekivati izbor Davora Ive Stiera u vrh stranke, kao i vrlo vjerojatni izbor Penave u vrh stranke.

Mjesec dana prije izbora nezahvalno je nagađati i pitanje je koliko su te ankete vjerodostojne, ali rasplet ove drame koji bi išao u tom smjeru u ovom trenutku se iz perspektive parlamentarnih izbora čini optimalnim. Da Plenković shvaća da se ne može po starom, vidi se iz imena ljudi koje je stavio u sam vrh svog tima.

Medved, Krstičević, Zdravka Bušić, svakako nisu ljevičari i ne bi se sutra posramili stati pred bilo koji trojac Škorine ili neke druge ekipe na desnici. Plenković sad evidentno razumije da ne može voditi stranku bez desnog krila i time ne samo da ispravlja svoju grješku nego se u osnovi vraća postulatima na kojima je HDZ egzistirao i ne samo za vrijeme Sanadera, pa dobio dva mandata.

Ulaskom, odnosno povratkom u sam vrh HDZ-a moralnog i principijelnog Stiera i primjerice Penave, uz visoko pozicioniranu spomenutu Plenkovićevu trojku, Plenković s jedne strane može istrčati na svaki derbi na desnici, ali pri tom temeljem vlastitog autoriteta zadržavati onaj dio desnog centra koji primarno želi biti centar. To su one silne “domobranske” biračke bojne koje su nekad tvorile HSLS (dobio je 25 mandata 2000. godine!) ili čak onaj rani Savkin HNS kojima danas odgovara samo onaj HDZ koji se drži čvrsto centra.

Ta sinergija, zadržavanja centra i vraćanje povjerenja vlastitim desnim biračima s provjerenim desnim kadrovima, to je formula koja jedina može HDZ zadržati na vlasti. S kim? Sa Škorinom desnicom, što god to značilo.

Naime, za sada Škoro nije uspio uvezati desne stranke, kuloari tvrde da niti neće. Naime, Most i Suverenisti odbijaju pod svaku cijenu opciju da se stave na Škorinu listu bez isticanja stranačke pripadnosti njihovih kandidata. To im ne odgovara politički,  još manje financijski jer sav novac koji se dobiva od zastupnika ostaje Škorinoj listi.

Dakako, tu su moguće varijacije na temu, ali vrijeme prolazi, nikakvog približavanja stavova za sad nema, pa kuloari pronose da će Most u Rijeci ići  s listom koju će nositi popularni vjeroučitelj Marin Miletić, dok se u Mostu glede zagrebačke liste ozbiljno razmišlja o tome da se Nini Raspudiću ponudi politički angažman. Ta činjenica da su stranke krenule same formirati vlastite liste najbolje govori da Škoro nije uspio formirati zajedničku listu.

Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved