Connect with us

Vijesti

Pozvani smo braniti svoju vjeru, a ne samo ‘ljubiti neprijatelje’

Published

on

Mnogi katolici smatraju kako je čak neprikladno boriti se protiv vjerskih neprijatelja. Uostalom, nije li naša vjera religija ljubavi? Zar nam Isus ne govori da ljubimo svoje neprijatelje? Kako možemo ljubiti svoje neprijatelje ako smo zauzeti borbom protiv njih?

Pretpostavimo da branite srednjovjekovnu tvrđavu. Pretpostavimo da vašu tvrđavu napada neprijatelj – neprijatelj koji će, ako prevlada, srušiti vašu tvrđavu do temelja i rastjerati sve njezine stanovnike.

Vaša tvrđava ima četiri zida – sjeverni zid, južni zid, istočni zid i zapadni zid. Imate 1.000 ljudi koji brane tvrđavu, a ravnomjerno ste ih raspodijelili tako da po 250 brani svaki od četiri zida.

Prije nekoliko minuta ste shvatili da je neprijatelj, čije snage nadmašuju vaše za oko pet ili šest puta, svim silama započeo veliki napad na jedan od vaših zidova, zapadni zid. Što ćete učiniti? Koju ćete opciju odabrati?

(a) Hoćete li većinu svojih branitelja povući sa sjevernog, južnog i istočnog zida, dajući im zadatak da obrane zapadni zid?

(b) Ili ćete ostaviti po 250 branitelja na sjevernim, južnim i istočnim zidovima, dok ćete istovremeno reći većini branitelja na vašem zapadnom zidu (zidu pod napadom) da je vrijeme za predah i da odu na ručak?

Naravno, samo bi idiot odabrao opciju (b). A ipak, to je upravo opcija koju Katolička Crkva u Sjedinjenim Državama (i velikom dijelu Europe) bira posljednjih desetljeća.

Naša tvrđava, katolička vjera, za koju vjerujemo da ju je utemeljio Isus Krist, Bogočovjek, pod velikim je napadom neprijatelja koji dolaze pod različitim imenima: ateisti, sekularisti, sekularni humanisti itd.

Šezdesetih godina neprijatelj je započeo žestoki napad na jedan od naših “zidova”. Koji? Je li napao naše vjerovanje u Trojstvo? Ili Utjelovljenje? Ili Gospino začeće? Ili Uskrsnuće? Ili Pomirenje? Ili Transsupstancijaciju? Ili život nakon smrti? (Naša katolička tvrđava zapravo ima puno više od četiri zida.)

Ne, njegov napad je posebno bio usmjeren na našu spolnu etiku; našu etičnost čistoće; naše uvjerenje (vrlo čudno vjerovanje u očima naših neprijatelja) da spolni čin treba biti rezerviran za muškarca i ženu koji su u zajedničkom braku.

***

Kako su američki (i europski) katolici, pod vodstvom naših biskupa, za koje vjerujemo da su nasljednici apostola, reagirali na ovaj veliki napad? Jesmo li branili svoju drevnu spolnu etiku? Jesmo li inzistirali da seks izvan braka nije u redu? Jesmo li osudili pobačaj? Jesmo li pokazali žaljenje zbog pojave homoseksualnosti? Jesmo li izrazili svoj čuđenje i užasnutost činjenicom da tako perverzna stvar kao što je istospolni brak opće može biti prihvaćena?

U većini slučajeva, odgovor na ta pitanja je bio definitivno “ne” ili “da, ali vrlo mlako”. Kada je zid čistoće naše katoličke tvrđave bio pod žestokim napadima, nismo požurili s rezervnim snagama kako bi ga obranili. Umjesto toga, povukli smo branitelje s tog zida, kao da nam je bilo neugodno što ga branimo. Pustili smo neprijatelje da se popnu preko našeg zida. Pustili smo ih da uđu u tvrđavu – gdje će, kad unište naša uvjerenja o spolnosti, lako uništiti sva ostala.

A neprijatelju je pomoglo to što je unutar zidina imao katoličku petu kolonu.

Naravno, nisu svi američki (i europski) katolici bili jednako mlaki u svojoj obrani zida čednosti. Tu i tamo se nađe hrabri biskup ili župnik, a na mnogim mjestima i hrabri laici, posebno žene, koji se bore protiv pobačaja. Ali što je mogla ta nekolicina među tako brojnim vanjskim neprijateljima i toliko nominalnih, ali mlakih prijatelja?

Katolička vjera, sa svim učenjem i sakramentima i moralnim pravilima, ne postoji kao puka apstrakcija. Ona je konkretna stvar. Postoji u povijesnim situacijama – situacijama koje se često mijenjaju.

U bilo kojem trenutku ili mjestu okružena je mnogim povoljnim ili nepovoljnim socijalno-kulturno-ekonomskim okolnostima. Uvijek joj prijeti ovaj ili onaj neprijatelj, bilo vanjski ili unutarnji. I u svom pokušaju da učini ono što je uskrsli Krist zapovjedio (Matej 28,19): “Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode”, mora prilagoditi svoje obrambene strategije, nekad naglašeno braneći ovaj zid, nekad onaj zid.

Nekad davno, veliki vanjski neprijatelj bio je gnosticizam; kasnije, i kroz mnoga stoljeća, veliki neprijatelj bio je Islam; kasnije se pojavio još jedan- protestantizam. Crkva se branila uzvraćajući udarce točno u onom trenutku u kojem je neprijateljski napad bio najintenzivniji; i posebno je bila netolerantna prema unutarnjim neprijateljima (“petoj koloni”) koji su suosjećali s vanjskim neprijateljima – unutarnjim neprijateljima kao što su arijanci, ikonoklasti i jansenisti.

Danas je veliki vanjski neprijatelj sekularni humanizam. A veliki unutarnji neprijatelji su oni katolici koji ne žele povući jasnu crtu između katoličanstva i sekularizma, nego žele zamagliti crte koje ih razdvajaju. Žele marginalizirati katoličko učenje o čistoći; odnosno, ne žele biti optuženi da su “opsjednuti“ abortusom i homoseksualnošću. Umjesto toga, radije se bave programom “socijalne pravde” koju su uvelike definirali sekularni humanisti.

Mnogi katolici smatraju kako je čak neprikladno boriti se protiv neprijatelja vjere. Uostalom, nije li naša vjera religija ljubavi? Zar nam Isus ne govori da ljubimo svoje neprijatelje? Kako možemo ljubiti svoje neprijatelje ako smo zauzeti borbom protiv njih?

Pa, katolička vjera postoji u svijetu oko 2000 godina i za sve to vrijeme borila se protiv neprijatelja, i vanjskih i unutarnjih. Ako mislite da je suština katolicizma zapovijed “Budi dobar”, onda se ne želite boriti, jer je borba neugodna. Ali ako smatrate da je prava katolička vjera ona koja postoji već 2000 godina, tada ćete uskočiti u borbu i radovati joj se.

Jer katolicizam, i to mislim na istinski katolicizam, je vojujuća vjera.

Izvor

Advertisement

Vijesti

Veličanstven Hod za život u Splitu: Nećemo eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih, niti eutanaziju…

Published

on

Nedjelja popodne u Splitu – petnaest tisuća ljudi okupilo se za zakonsku zaštitu nerođenog djeteta, njegove majke, oca i cijele obitelji i odaslalo političkim elitama jasnu poruku.

Građani se okupljaju u ovoj inicijativi jer im je svima zajedničko da se zalažu za zakonsku i svaku drugu zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Pravo na život je temeljno ljudsko pravo iz kojeg proizlaze sva druga prava – piše Narod.hr

Hod za život, obitelj i Hrvatsku donosi promjenu.

Početak okupljanja ispred Crkve Gospe od Zdravlja /Kazališta

Danas se održao veličanstven skup – Hod za život u Splitu, a okupljanje je započelo u 18 sati na Trgu Gaje Bulata (HNK).

Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi

Brankica Boljat, članica organizacijskog tima Hoda za život u Splitu, naglasila je kako su se na ovogodišnjem Hodu okupili jer je pravo na život – prvo od svih ljudskih prava.

„Pobačaj nikad nije rješenje. Niti za majku. Niti za dijete. Niti za oca. Ne postoji pravo na prekid života, postoji samo pravo na život. Hod za život beskompromisno stoji na poziciji da je svaki ljudski život vrijednost samo po sebi.

Tražimo zakonski okvir koji se temelji na znanosti, a ne na ideologiji! Želimo zakonom osigurati i zaštiti nerođeno dijete čije srce kuca već 18. dan od začeća. Kultura smrti ne može biti vizija nekog društva. Tražimo izdvajanje javnog novca za potporu trudnicama i obiteljima s djecom. I znanost i hrvatsko društvo daleko su odmakli od socijalističkog zakona o pobačaju starog 46 godina!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju!

Naša je dužnost biti glas onih koji glasa nemaju! Prekid života nerođenog dječaka ili djevojčice ranjava majku i oca djeteta i cijelo društvo.

Istraživanja pokazuju da 75% žena koje su imale pobačaj kažu da su to učinile zbog ekonomskih razloga ili pritiska okoline. Želim vas podsjetiti na nedavni slučaj malog Ivana iz Zaprešića. Hvala njegovoj majci što je imala dovoljno hrabrosti da ga nosi devet mjeseci i rodi. Danas mnogi parovi žele Ivana usvojiti i pružiti mu život u ljubavi, život kakav zaslužuje.

Nitko danas ne može reći da se Ivan nije trebao roditi! Upravo zato od Sabora, Vlade RH i nadležnih ministara tražimo da se u hitnu proceduru pošalje zakon koji će omogućiti anonimni porod majci koja ne može ili ne želi zadržati dijete te da se u bolnicama i drugim prikladnim institucijama osiguraju tzv. gnijezda za bebe. To će spasiti život mnogim majkama i njihovoj djeci.“, naglasila je Boljat.

Mihaela Krajina: ”Imam dvoje s Downovim sindromom. To nisu greške ili zabune, to su moja djeca”

Svoje iskustvo na ovogodišnjem Hodu za život u Splitu podijelila je Mihaela Krajina, majka sedmero djece, od kojih je dvoje s Downovim sindromom. „To nisu greške ili zabune, to su moja djeca – Toni i Klara! Imati dvoje djece s Downovim sindromom nije lako. Drugačije je.

Sa zdravim djetetom uzimaš sve nekako zdravo za gotovo: jest će, govoriti, hodati, rast će i osamostalit će se. S djetetom s poteškoćama raduješ se svakom napretku, svakom poboljšanju zdravlja, svakoj operaciji koja je dobro prošla i ne znaš kako će to putovanje završiti. Uz moju djecu učim što je život i rastem u zahvalnosti za svaki darovani dan s njima. Zahvalna sam i za svu pomoć koju nam pružaju dobri ljudi. Onima koji znaju pružiti suosjećanje, ali i konkretnu podršku.

Raduj se životu! Život je radost! Ne pristajmo na kompromise kad je život u pitanju. Zdravi ili bolesni, svi smo ovdje sa svrhom. Niti jedan život nije suvišan. Ja sam jednako majka svih mojih sedmero djece. Bez razlike. Sindrom Down ne smije biti smrtna osuda. Trudnice ne trebaju zgražanje, nego ljubav i zaštitu. Majke i očevi bolesne djece trebaju pomoć, a ne sažaljenje. Život je radost i kad je lijepo i kad je teško. Za život se vrijedi boriti!“, poručila je Krajina.

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno!

Organizatori Hoda za život istaknuli su: „Znanost je potvrdila da 18. dan od začeća djetetu kuca srce, od 8. tjedna oblikovani su svi organi djeteta, s 10 tjedana dijete ima jedinstveni otisak prsta, a s 12 tjedana smješka se u majčinoj utrobi. Tužna je činjenica da kod pobačaja dijete osjeća bol!

Nema nerođenog djeteta koje nikome nije važno! Svako je dijete željeno od nekoga. Neprihvatljivo je da netko u 21. stoljeću promiče eugeniku – usmrćivanje bolesnih, prekid života nerođenih – pobačaj, rođenih – eutanaziju. Neprihvatljivi su pozivi za kršenjem prava na priziv savjesti i nakana da se ginekologe i zdravstvene djelatnike prisiljava da sudjeluju u usmrćivanju nerođenog djeteta.“

„Ljudski život je ono najvrijednije što imamo! Zaštitimo nerođeno dijete i njegovo majku! Tu smo za vas. Niste sami!“, istaknuto je danas na Hodu za život u Splitu.

(Croativ.net | Narod.hr) foto: Croativ.net, Narod.hr

Continue Reading

Vijesti

Uz tisućutu obljetnicu Hrvatskog kraljevstva: KRALJ TOMISLAV

Published

on

Kralj Tomislav je jedno od najvećih imena naše povijesti. Ipak, jako malo se spominje u Hrvatskoj, kako bi zapravo trebao… Nadamo se da će hrvatska država, a posebno udruge slijedeće godine dostojno obilježiti 1100. obljetnicu Hrvatskog kraljevstva!

Kralj Tomislav i kako ga vidi Umjetna inteligencija. Što kaže?

“Prvi hrvatski kralj, legendarni lik iz 10. stoljeća…

Je ste li znali – sa samo 18 Tomislav je sjeo na tron, ujedinjujući hrvatske zemlje pod jednom krunom.

Njegova vladavina je značila rođenje moćne hrvatske države … Tomislavova vojska je bila nepobjediva, srušio je mađarske osvajače, osigurao hrvatske granice s neviđenom snagom.

Tomislav je bio odani kršćanin, iskovavši čvrste veze s katoličkom crkvom. Njegova vjera ujedinjavala je narod i učvrščivala vlast. Hrvatska kultura je cvjetala kao nikad prije. Položio je temelje bogate kulture koja je izdržala do današnjih dana.

Tomislavovo naslijeđe živi i danas, kao prvi kralj, iscrtao je povijest, njega časte do današnjeg dana. Njegovi spomenici i kipovi su nicali po cijeloj Hrvatskoj… Povjesničari uče danas o njegovoj ponosnoj povijesti …

Tomislav nije samo povijesna ličnost, on je simbol moći i jedinstva, njegova ostavština je trajan duh i zalog hrvatskom narodu.

Pogledajte video… posuđen s profila Mate Lukića

Continue Reading

Vijesti

SPLIT 1937.

Published

on

Pogledajte ovu vrevu života na rivi u Splitu, 1937. godine… krasan video… hvala autoru…

Split 1937. – Isječak “isječka” iz dokumentarnog filma “Mediterranean Story: #2” (1951.)

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved