24.3.1992. poginuo je junak Domovinskog rata Goran Kliškić. Vrhunski ratnik, izviđač-diverzant i zapovjednik jedinice diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade Pukovnik Kliškić poginuo je u 22. godini spašavajući ranjenog suborca na Južnom bojištu – piše Amor Patriae na X.

Priča o HEROJU

Goran Kliškić rođen je u Splitu 29. rujna 1969. godine.

Bio je bio dragovoljac Domovinskog rata i prvi zapovjednik specijalne jedinice diverzantskog voda za posebne namjene u 4. gardijskoj brigadi

Kruševo, Zadar, Karin, Biograd, pa Južno bojište i fatalni most na Bistrini kod Stona, bio je njegov ratni put

Poginuo je 1992. godine pokušavajući izvući ranjenog suborca Ivicu Vucu usred žestoke neprijateljske topničke paljbe na Bistrini kod Stona. Svoje ljude je poslao u bunker, a on je pod granatama pokušao spasiti svoga suborca…

U listopadu 1991. godine, u obrani Zadra bio je teško ranjen spašavajući suborca. Jugoslavensko-srbski četnici su granatirali njihov položaj na Bilom Brigu, a Goran Kliškić je po zvuku osjetio da će granata pasti blizu.

Bacio se na svog suborca Ivicu Boškovića i spasio ga od sigurne smrti

Granata je pala u njegovoj neposrednoj blizini i teško ga ozlijedila. Operiran je u Zadru, a trebalo je čak tri litre krvi da bi ga liječnici uspjeli održati na životu.

Liječenje je nastavio u splitskoj bolnici, ali ne zadugo. Sa ranama koje su još krvarile i brojnim gelerima u leđima, svojevoljno je napustio bolnicu i vratio se na ratište, unatoč tome što je imao prijedlog da ode u logistiku brigade

Predvodio je svoje diverzante sve do fatalnog 24. ožujka 1992. godine kada je stradao opet spašavajući svog suborca.

Usred noći neprijatelj je granatirao njihov položaj kod mosta na Bistrini, a Goran je zapovjedio odlazak u bunker. Dok su ulazili, granata je pogodila njihovog suborca Ivicu Vucu.

Izjurio je iz bunkera, došao po ranjenog prijatelja i krenuo s njim u rukama natrag prema bunkeru. Pala je još jedna granata i obojicu ih usmrtila.

Bio je to težak udarac za njegove suborce branitelje, ali i još veći motiv za obranu Domovine. Kako su u brojnim prigodama isticali, Goran Kliškić bio je za primjer svima, kao zapovjednik, prijatelj i nadasve čovjek.

‘Vrijeme ne liječi rane, nije mi ništa lakše’ rekao je njegov otac, proslavljeni je hrvatski bariton Ratomir Kliškić. Nakon sinovljeve pogibije život je posvetio uspomeni na svog Gorana

Zbog njega je i nastavio pjevačku karijeru, a svaki svoj nastup počinje riječima: “Idemo moj Gorane”:

Kažu da vrijeme liječi rane, da je lakše. Meni ne liječi. Meni nije lakše. Goran je sa mnom 24 sata dnevno.”

Kao dijete trenirao je plivanje, vaterpolo, a kasnije i taekwondo. Bio je mladić za primjer, uvijek spreman pomoći, nije pio, pušio…
U rat se uključio srcem, kupio je svoje oružje i prijavio se među prvima. Znao bi mi reći; Dat ću i život da više ne slušamo ono “bre”.

Goran je išao na odsluženje redovnog vojnog roka u JNA sa velikim znanjem borilačkih vještina i u tom pravcu se usavršio u vrsnog diverzanta.
Kad je počeo Domovinski rat, on je bio već spreman vojnik, specijalac-diverzant, i general Ivo Jelić imao je u njega imao ogromno povjerenje i Goran je postao prvi zapovjednik specijalaca za posebne namjene u 4. brigadi.

I krenuo je, od Kruševa, preko Zadra, Karina, Biograda, Čepikuća, sve do nesretnog položaja kod Stona…

• Bilo je ključni izdržati taj prvi udar. Kad bi došao kući s terena, a to bilo maksimalno dan, dva, ne bi puno pričao. Vidio je što rade četnici, i rekao bi mi; Nemaj brige, živoga me neće uhvatiti! Ali bi i rekao da su kukavice, da bježe od borbe prsa o prsa. Znao bi doći s terena onako blatnjav u teatar i čekati me dok silazim s pozornice, to su scene koje su stalno sa mnom. Govorio bi: ‘Ti pjevaj, ja ću tjerati četnike.

Kad je spasio suborca u Zadru bio je izrešetan gelerima. Jedva su ga spasili, a još ranjen napustio je bolnicu. Govorio sam mu, ajmo Gorane izvaditi te gelere, ajmo i u Zagreb ako treba, a on bi rekao: Izvadit ćemo ih kad prođe rat…

◾️Pričao sam puno puta s njegovim suborcima, bio je uvijek prvi u akciji, uvijek sve za suborca, prijatelja. Takav je bio i kao dijete, mladić, a onda i u ratu – prisjetio se sina otac Ratomir.

• Najteže je roditelju sahraniti dijete, ali u toj nesreći imam sreću što mu bar mogu otići na Lovrinac zapaliti svijeću. Puno je onih koji to ne mogu, koji ne znaju gdje su njihovi najmiliji i koji žive s pitanjima kako su poginuli. Po tom pitanju ništa se ne radi. Goran bi da je živ teško trpio neke stvari u današnjoj Hrvatskoj. A živio je i dao je život za nju, i ja osjećam koliko se žrtvovao, koliko je želio slobodnu domovinu – ispričao je Ratomir Kliškić, koji je svom sinu napravio spomenik na mjestu pogibije u Bistrinama kod Stona, a izdao je i monografiju u čast uspomeni na svog sina, istinskog heroja Domovinskog rata.

◾️ Moj Goran, ali i svi ti momci koji su se borili za slobodnu Hrvatsku, goloruki su krenuli u rat i ostavili svoje obitelji, ljubavi, prijatelje, poslove, fakultete…Zaslužili su da se nikada ne zaborave

◾️ Ratomir Kliškić, otac poginulog junaka Domovinskog rata Gorana Kliškića, reagirao je i na postavljanje crvene zvijezde na Riječki neboder te na izjavu potpredsjednika SDP-a Split Damira Barbira vezanu za taj slučaj.

◾️ Ovo je odgovor, kako je naveo, ‘svima koji veličaju crvenu zvijezdu‘:
– Gospodine Barbir, ako je vaš stric pod ovom crvenom zvijezdom poginuo boreći se protiv talijanskih fašista i njemačkih nacista, kako se hrvatska Rijeka ne bi zvala Fiume, moj sin Goran poginuo je od iste ove crvene zvijezde boreći se protiv velikosrpskog fašizma, kako hrvatski Dubrovnik ne bi postao srpski, a granica s ‘velikom Srbijom’ bila na liniji Virovitica – Karlovac – Karlobag.

Vi uporno negirate onu tamnu stranu ove crvene zvijezde pod kojom su u Domovinskom ratu izvršeni teški zločini nad Hrvatima i drugim građanima Lijepe naše, a tisuće hrvatskih ratnika položili svoje živote za demokratsku i europsku Hrvatsku – poručio je Kliškić i dodao:

– Kao čovjeku i katoliku, žao mi je gospodine Barbir žrtve Vašeg strica koji se borio za Titovu Jugoslaviju, no ideologija za koju se borio Vaš stric, je nas Hrvate jako, jako i skupo koštala! Cijenu najbolje znamo mi roditelji koji smo ostali bez svoje djece.
Naše rane su još svježe, ali smo neizmjerno ponosni što ideologija nije bila pokretač našim herojima, već borba za svoje obitelji, svoj narod, svoj Split. Borba za domovinu Hrvatsku i slobodu svih nas, a za koju su hrvatski ratnici najzaslužniji.

◾️Goran Kliškić je pokopan na splitskome groblju Lovrinac. Nakon nekog vremena grob je premješten na drugo mjesto koje je predviđeno za domovinske branitelje.

Godine 2017. na njegovoj rodnoj kući postavljena mu je spomen-ploča.

NEKA MU JE VJEČNA HVALA I SLAVA!

24.3.1992. poginuo je junak Domovinskog rata Goran Kliškić Vrhunski ratnik, izviđač-diverzant i zapovjednik jedinice diverzantske postrojbe 4. gardijske brigade Pukovnik Kliškić poginuo je u 22. godini spašavajući ranjenog suborca na Južnom bojištu Priča o HEROJU… pic.twitter.com/die9mZx2JG

— Amor Patriae (@RegnumCroatorum) March 24, 2024