Kultura
Princ Alexander von Schönburg: Ognjeni pakao Notre-Dame
Ovaj tekst našeg prijevoda s njemačkoga komentara iz Bilda stavljamo vam za razmišljanje u danu između Velikoga petka – dana usmrćenja Isusa Krista, Sina Božjega – i Uskrsa – dana uskrsnuća Isusa Krista od mrtvih – o današnjoj Europi, i kršćanskoj vjeri u njoj. Prijevod možete slobodno upotrijebiti i za objavu u svom mediju ili na internetu odnosno proslijediti ga drugima.
Na Facebook-stranici Pokreta za hrvatsku budućnost možete vidjeti prijevod ovog teksta s njemačkog …
Zašto možemo tvrditi da je tu gorjelo više negoli samo zdanje?
Bild (Njemačka), objavljeno 16.04.2019 u 20:53 sati
Notre Dame nije – hvala Bogu – posve izgorjela. Zdanje koje već godinama sve više trune vjerojatno će, zaslugom donacija u milijunima, nakon restauracije zasjati u novom sjaju. Znači li to da je opasnost prošla? Ne. Šok je na dubljoj razini.
– Požar na jednom od velikih zdanja srednjovjekovlja očituje temeljni strah.
Notre-Dame je simbol naše europske kulture. Psiholog Christian Lüdke, kojeg je Bild upitao zašto s jedne strane šutke podnosimo izgladnjivanje djece u Trećemu svijetu dok s druge strane zapadamo u žalopojke kada jedno zdanje počne gorjeti, kaže: „Gorjelo je više no samo zdanje. Mnogo više! Notre-Dame i s njom usporedive građevine nisu samo kamenje poredano jedno na drugo, one su simboli. Simbol je psihološki vanjski znak unutarnje obvezanosti. Onako kao što je vjenčani prsten simbol toga da jedno za drugo preuzme odgovornost.“
– Simboli su vidljivi znakovi našega identiteta!
U Parizu je djelomice izgorio dio naše duhovne baštine. A odvojeno od te baštine, od našega identiteta, na može se razmišljati o kršćanstvu. Kada godi jedna od najvažniji crkava Zapada, čovjek osjeća da je na kocki više negoli gubitak jednog arhitektonski jedincata građevinskog spomenika. Požar Notre-Dame stavlja nam pred oči što se gubi kada kršćanstva nestaje iz srca Europe.
– Je li možda i ovaj požar simbol nečega?
Čitavo europsko kršćanstvo upravo se nalazi suočeno s time da izgubi ulogu štita naše kulture. Drukčije rečeno: Kršćanstvo dogorijeva. A mi to bespomoćno promatramo, dijelom bešćutno, željni senzacija, možda čak i zlurado.
– Možemo li si to priuštiti? Može li Europa opstati bez duhovnog temelja? Gubimo li mi tu ne samo naš moralni kompas, nego i dio svoga identiteta?
Da se je ovaj požar pred našim očima razgorio baš u tjednu u kojem se kršćani širom svijeta spominju muke i smrti Isusa Krista, to je u smislu simboličke sile ironičan mig sudbine. Uostalom, čitamo li što točno u Bibliji piše, vidjet ćemo da Isus nije bio izdan od vanjskih neprijatelja, nego od jednog čovjeka iz njegova najužeg kruga.
– Tako ni ulogu Rimokatoličke Crkve kao moralnog autoriteta u ovom vremenu ne pretvaraju u prah i pepeo toliko neprijatelji Crkve koliko, u mnogo većoj mjeri, ljudi iz najužega kruga samog Vatikana. Seksualno nasilje, prikrivanje zlodjela, bogaćenje – dug je popis grijeha. Rim je već dugo zahvaćen razbuktalom vatrom.
A odvraćanje od kršćanstva poprimilo je dramatične razmjere. Povjesničar Stéphane Bern, kojeg je francuska vlada zadužila da se bavi prikupljanjem novaca za obnavljanje povijesnih zdanja, to je ovako formulirao: „Prije stotinu godina Notre-Dame bila je puna vjernika koji su se ondje molili, a među njima našao bi se i poneki raspršeni turist kojeg je zanimalo zdanje. Danas je upravo obrnuto: Milijuni turista koji dolaze u Notre-Dame radi njezina razgledanja, a među njima nekoliko izgubljenih vjernika koji se ondje mole.“
Zatvara se sve više crkava, u Francuskoj ne prođe nijedan tjedan da u crkvama ne bude žrtava vandalizma. Naposljetku je nedavno planula i jedna druga slavna pariška crkva, Saint-Sulpice, poznata po filmu snimljenom po romanu Dana Browna „Svetogrđe“.
– To znači da su tu borbeni protivnici Crkve na djelu. Pariški politički znanstvenik Philippe Portier sluti da iza učestalih napadaja na francuska crkvena zdanja stoji „sotonistički pokret“. Pokret u čijoj je ideologiji, kaže Portier, kršćanstvo „moral slabih“ koji mora biti prevladan.
To što se upravo događa trebalo bi uznemiriti i one koji s religijom nisu ni u kakvoj svezi. Postmoderna teza, teza novoga doba otkačenoga od religije glasi: Ne postoji jedna istina, postoji nebrojeno mnogo jednako opravdanih načina gledanja na svijet. Odatle proizlazi, na kraju krajeva, ono što nas s razlogom uznemiruje: Ako nema onoga jednoga velikog poretka, zašto smjesta ne sravniti sa zemljom sve što miriše po ’starom poretku’? Velika tabula rasa! [(lat.) prazna ploča, ploča s koje je izbrisano ono što je na njoj pisalo – prev.]
U ovo doba dekonstruiramo sve. Religiju. Obitelj. Moral. Seksualnost. Spolove. Sve. Bacamo kroz prozor sve što je nekoć vrijedilo. Ono što ostaje jest nihilizam. Ništa drugo ne vrijedi. Ništa nije istinito, sve je dopušteno. Recimo to s Nietzscheom: „Bog je mrtav. Mi smo ga usmrtili – vi i ja.“
Za velikog francuskog filozofa Jean-Paula Sartrea (1905.-1980.) ateizam je bio pretpostavka slobode i humanizma. Čovjek, po Sartreu, osuđen je na apsolutnu slobodu.
No „društvo iz kojega je Bog izočan – društvo koje ga ne poznaje i prema njemu se odnosi kao da ga nema, to je društvo koje gubi svoje mjerilo“, kako je to jednom formulirao papa-koji-je-odstupio Benedikt XVI. On u nastavku kaže: „Jamčeno nam je da će kada Bog umre društvo biti napokon slobodno. U stvarnosti smrt Boga znači u određenom društvu ujedno i kraj slobode toga društva, zato što umire smisao koji daje orijentaciju. I zato što nestaje onog mjerila koje nam pokazuje smjer, i po kojem nas se uči kako razlikovati dobro od zla.“
– I nekršćani osjećaju da tabula rasa postmoderne prijeti samoj supstanciji naše kulture.
Dobra vijest: Temeljne strukture katedrale Notre-Dame stoje tu i dalje. Kao što stoje i crkvene strukture u Europi. No vjernika koji su ih nekoć punili, njih biva sve manje. Fotografiramo li zdanje kao što je katedrala Notre-Dame, ono nam je zanimljivo samo onda ako je riječ o selfijima, ako možemo same sebe vidjeti na fotografiji. Ako mi stojimo u središtu.
– Možda je kucnuo čas da ponovno razmotrimo našu egomanijsku, na zadovoljenje vlastitih požuda, na konzumiranje i na ja-ja-ja usmjerenu kulturu.
Možda nam je požar Notre-Dame razumjeti kao upozorenje da se zamislimo nad temeljnim koordinatama naše kulture.
„Kada Boga ne bi bilo“, napisao je veliki Rus Fjodor Mihajlovič Dostojevski (1821.-1881.), „tada bi sve bilo dopušteno“.
– Bojim se doba u kojem je sve dopušteno i u kojem je čovjek jedina mjera svih stvari.
>> Tko se sada smije nakon požara u Notre Dame?
Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.
Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.
Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.
U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.
U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).
„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.
Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.
Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.
HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).
Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.
Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.
Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat, zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.
Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju. Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.
U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.
Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.
Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.
Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.
Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.
Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.
Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.
Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
HRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
Hrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
Preminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’
UVIJEK ČETVRTKOM Blagdan Tijelova – što danas točno slavimo?
Spomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti2 tjedna agoRim Tim Tagi Dim – tek pohvala Baalu?
-
Vijesti2 tjedna agoHRVATIMA GOVORI? Njemački svećenik prije 300 g. zapisao koga će svi htjeti uništiti
-
Vijesti3 tjedna agoFra Josip Marcelić: ŠTO JE RUACH? Duh Sveti u povijesti spasenja
-
Vijesti2 tjedna agoHrvatska – Sretan ti Dan državnosti!
-
Vijesti3 tjedna agoDEMONOLOG GOVORI: Ozdravljenje obiteljskog stabla
-
Vijesti3 tjedna agoDUŠE SVETI – DOBRODOŠAO! OBJAVA DUHA — DUH SVETI I CRKVA
-
Vijesti2 dana agoSpomen pohod na Jazovku: Obilježavanje zločina nad ranjenicima iz zagrebačkih bolnica, od strane partizana
-
Vijesti1 tjedan agoPreminuo je Louis d’Alencourt ‘apostol posljednjih vremena’