Connect with us

Vijesti

PRISJETIMO SE Modrić za FFT: Zvao me France Football i počeo sam se tresti. Skoro sam zaplakao

Published

on

Foto: EPA-EFE

HRVATSKI kapetan Luka Modrić odradio je veliki intervju za FourFourTwo u kojem je pričao o brojnim temama. Intervju prenosimo u cijelosti, a Modrić je u njemu odgovarao na pitanja fanova.

Najbolje od Luke Modrića

Tko su bili tvoji nogometni heroji tijekom odrastanja?

Zvonimir Boban i Francesco Totti. Sviđao mi se Tottijev stil, njegov karakter i što je predstavljao u nogometu. Boban mi se također sviđao zbog stila i svega što je napravio s Hrvatskom nakon što smo postali nezavisna država. On mi je bio idol.

Je li ti teško djetinjstvo i odrastanje pomoglo u tome da ostanete skromni kroz život?

Prošli smo kroz jako teško razdoblje i to mi je pomoglo da uvijek imam dvije noge čvrsto na zemlji kada bih ostvario nešto. To su me naučili roditelji, naučili su me da budem skroman i uvijek poštujem starije. Zato sam nakon svih uspjeha uvijek ostao isti čovjek.

Koliko je bilo strašno živjeti u ratu?

Bilo je strašno za sve, rat nikada ne donosi ništa dobro. Sjećam se da bi se sirene oglasile tijekom napada pa smo svi morali trčati u sklonište. Otac mi je bio u vojsci i uvijek se moliš da se vrati doma živ i zdrav. Cijela situacija nije bila lagana, ali nije bilo druge opcije.

Kako je bilo pobijediti Englesku na Wembleyju 2008.?

Nevjerojatan osjećaj. Već smo osigurali plasman na Euro i to je bila utakmica za prestiž, kod kuće smo ih pobijedili 2:0, ali htjeli smo pobijediti ponovno da dokažemo koliko smo jaki. To smo i uspjeli, bio je to sjajan osjećaj jer smo pobijedili ekipu s fenomenalnim igračima poput Gerrarda i Lamparda. Posebno je pobijediti na Wembleyju.

Je li istina da si trebao završiti u Newcastleu, no u klubu su na kraju odustali zbog toga što su smatrali da si prenizak?

Čuo sam neke priče o tome i da je Newcastle zainteresiran. Kasnije sam čuo još neke glasine, ali u tim trenucima mi nitko nije rekao da me Newcastle želi. Spominjale su se još neke ekipe, no ne i Newcastle.

Koliko si bio blizu da završiš u Cityju ili Barceloni prije nego što si potpisao za Tottenham?

Ljudi su mi govorili svakakve stvari, no mislim da nisam bio blizu. Na kraju sam završio u Spursima i to je bio veliki korak naprijed u mojoj karijeri.

Arsene Wenger bio je jedan od mnogih ljudi koji su mislili da si prenizak i preslab za Premier ligu. Koliko je to bila motivacija?

Istina, bila je motivacija, jer se tako o meni govorilo i u mlađim kategorijama. Kada sam došao u Tottenham i na kraju u Real, ljudi su se uvijek pitali mogu li se fizički nositi s tamošnjim nogometom. To mi je bila motivacija, ali nisam obraćao veliku pozornost na kritike, uvijek sam se fokusirao na sebe.

Najdraža uspomena iz Tottenhama?

Sjajno mi je bilo u Tottenhamu, teško je izabrati samo jedan trenutak, ali ako moram, onda je to ulazak u Ligu prvaka nakon 50 godina. Sve u Tottenhamu je bilo fantastično.

Koliko je Harry Redknapp doprinio da se osjećaš bitnim u Spursima?

Jako je doprinio tome. Sjećam se da je znao vikati suigračima, “daj loptu Luki, daj loptu Luki.” Kada ti trener to stalno govori, moraš dobiti veliko samopouzdanje. Zahvalan sam mu na svemu. Sjećam se da me rano u karijeri znao gurati naprijed, odmah iza napadača, no onda je vidio da sam najbolji u sredini terena. Shvatio sam da mi je to najbolja pozicija i da najviše mogu dati momčadi tamo. 

Koliko je Redknapp značajan za tebe i Tottenham, pogotovo jer ste užasno krenuli kao ekipa u tvojoj prvoj sezoni u Spursima prije nego što je Juande Ramos dobio otkaz?

Užasno smo krenuli, imali smo dva boda u osam utakmica. Tada je Harry došao i zaredali smo s pobjedama, tako da je njegov doprinos bio ključan.

Je li se već u Spursima vidjelo da će Gareth Bale postati igrač svjetske klase?

Da, vidjelo se da ima veliki potencijal. Bio je jak, brz i imao je sjajnu ljevicu. Prvo je igrao kao lijevi bek, no kada se preselio na krilo onda se vidjelo da mu to najviše odgovara. Postao je fantastičan igrač.

Je li Tottenham trebao ostvariti više u tvoje vrijeme zbog ogromnog talenta cijele ekipe?

Teško je reći, imali smo jako talentiranu ekipu, nekoliko puta smo bili jako blizu u kupovima, no na kraju nismo uspjeli. Teško je osvajati trofeje u Engleskoj zbog velikih ekipa u to vrijeme. Šteta što nismo nikada osvojili trofej jer mislim da smo imali sve što je potrebno za tako nešto. 

Koliko si bio blizu odlaska u Chelsea i zašto se to nikada nije dogodilo?

Nije se dogodilo jer me Tottenham nije htio prodati (smijeh op.a). Iskreno, nisam nikada očekivao da će se taj transfer realizirati jer su Tottenham i Chelsea veliki rivali, ali drago mi je da su bili zainteresirani jer je to značilo da mi je dobro išlo. Jedino sam bio na jahti Romana Abramoviča koja je nevjerojatna, ali ostalo je na tome. Malo smo popričali, jako je ugodna osoba.

Koliko je Daniel Levy težak pregovarač? Nije te pustio u Chelsea, a onda je bilo i problema kod odlaska u Real?

Svi znaju da je Daniel jako težak pregovarač, uvijek gleda interese kluba i mislim da je napravio sjajne stvari u Tottenhamu koji je jako napredovao s njim. Kao igrač to nekada nisam razumio, ali naravno da je uvijek htio najbolje za klub. Mora nastaviti biti takav jer je za njega klub najbitniji.

Kako je bilo kada si došao u Real?

Ostvario mi se san. Bio je nevjerojatan osjećaj samo saznati da su zainteresirani za mene. Jedan od najvećih trenutaka karijere je bilo kada sam išao potpisati za Real, to je najveći klub na svijetu. Bio sam jako ponosan i počašćen što su zainteresirani za mene. To mi je opet pokazalo da radim dobre stvari u karijeri.

Nakon prve sezone su te proglasili najgorim transferom u povijesti Reala. Jesi li uvijek vjerovao da možeš promijeniti to mišljenje?

Iskreno, to nikada nije puno utjecali na mene. Znao sam da sam igrač koji može igrati u Realu i da ću uspjeti tamo. Znao sam da pripadam tamo, tako da me to nije uzdrmalo, kao što me mnoge kritike prije toga nisu srušile.

U Realu si zabio za izjednačenje u pobjedi protiv Manchester Uniteda na gostovanju. To je bila zadnja utakmica Alexa Fergusona u Ligi prvaka, koliko je to bio ključan trenutak za tebe?

Modrićev gol na Old Traffordu (možete ga vidjeti ako dolje ispod članka kliknete na link/poveznicu i pogledate original članka s tim video prilogom)

To je sigurno bila prekretnica u mojoj karijeri, istina. Ušao sam zadnjih pola sata i odigrao jako dobro. Još sam zabio gol. Nakon toga sam počeo igrati puno više, a samim time i bolje.

Najdraža titula Lige prvaka?

Sve su posebne, ali moram odabrati 2014. i La Decimu kada je Real uzeo 10. naslov Lige prvaka. Na to se čekalo 12 godina i to mi je najdraži broj.

Igrao si za fantastične trenere, koji je bio najbolji?

Svi su mi pomogli u mom napretku, no moram odabrati Zinedinea Zidanea, s njim sam igrao najbolji nogomet. Imamo poseban odnos, osvojili smo puno trofeja u Realu.

Jesi li razmišljao otići u mirovinu prije SP-a 2018. zbog pritiska oko suđenja Zdravku Mamiću?

Ne, nikada nisam ni razmišljao o tome. Ne postoji veća stvar nego igrati za Hrvatsku, znam da možda ljudi misle da je to floskula, ali stvarno mislim tako, uživam u svakom trenutku. Tako da nikada ne bih otišao u reprezentativnu mirovinu zbog toga što ljudi pričaju.

Osjećaj nakon ulaska u finale SP-a? Jesi li vjerovao da su Englezi bili arogantni u polufinalu?

Nevjerojatan osjećaj, pogotovo za malu zemlju kao što je Hrvatska i dalje me prođu trnci kada se sjetim da smo stigli do finala preko Engleske u produžecima. Nismo osjećali da su igrači ili njihovi treneri bili arogantni, već mediji, ali malo. Zbog toga smo svi imali više motivacije dokazati im suprotno.

Koliko je teško izgubiti u finalu?

Jako teško. Ne želim reći da je bilo teže meni, ali kada si naviknut osvajati trofeje s Realom i onda izgubiš tako veliko finale s Hrvatskom, bilo je jako teško. Trudio sam se da ne zaplačem nakon finala, jedva sam uspio, ali htio sam plakati na terenu. Taj poraz je bilo teško podnijeti. 

Kako je bilo razbiti 10-godišnju dominaciju Messija i Ronalda kod osvajanja Zlatne lopte?

Nevjerojatan trenutak, za mene osobno najveći trenutak. To je najveća individualna nagrada za nogometaša. Svi su prepoznali da sam bio najbolji nogometaš te godine. Bio sam jako ponosan. Sjećam se da mi je France Football rekao da će me nazvati tjedan prije ako osvojim nagradu. Bio sam u Londonu sa suprugom i dobio sam poziv jedno jutro. Počeo sam se tresti, skoro sam zaplakao. Žena mi je rekla da se javim, ali ja sam rekao da ću ih nazvati kasnije, da se trebam smiriti. Nazvao sam ga kasnije i rekao mi je da sam osvojio Zlatnu loptu. Bio sam tako sretan, nisam smio nikome reći ništa do dodjele, ali htio sam odmah svima javiti.

Je l’ bi mijenjao Zlatnu loptu za naslov svjetskog prvaka s Hrvatskom?

Bez ikakve sumnje, individualne nagrade su odlične, ali timski uspjeh znači više. Ne postoji veći trofej od Svjetskog prvenstva.

Hoćeš li se vratiti u Tottenham nakon što ti istekne ugovor s Realom?

Mislim da sam prestar za Tottenham (smijeh op.a). Imam još godinu u Realu, vidjet ćemo što će se dogoditi nakon toga, hoću li produljiti ugovor ili otići negdje drugdje. Osjećam se dobro, želim igrati nogomet još nekoliko godina. Iskreno, nisam puno razmišljao o tome, fokusiran sam na Real i Euro s Hrvatskom. Vjerujem da ćemo naći najbolje rješenje za klub i mene.

Advertisement

Vijesti

Postoji li đavao?

Published

on

Kako bi odmorio oči od kindlea, sinoć sam po kući tražio neku knjigu ‘tvrdih korica’ za lagano čitanje prije spavanje. Na polici sam naišao na Obred od Matta Baglioa pa sam pomislio, ajde film nije bio tako loš pa ako je pisano prema istinitom događaju moglo bi biti zanimljivo- i dakako bolje od filma.

Sigurno ste upoznati s pričom o egzorcistu, ali ono što me zapanjilo na samom početku knjige jest razdoblje kada glavni lik dobije poziv od biskupa da pohađa tečaj za egzorciste u Rimu, a u to doba, dakle nakon Drugog vatikanskog koncila, došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovno ili ne.

Sve do 1960.-ih u Crkvi gotovo da nije bilo nikoga tko nije vjerovao u to da je đavao zli duh, tj. pali anđeo, da ga je stvorio Bog i da ima stanovite moći i slobodnu volju.

Čitajući daljnje retke nisam se mogao oteti dojmu kako slični argumenti u raspravama koje se odvijaju danas između liberalne i konzervativne struje u Crkvi imaju istu pozadinu u ovom ključnom pitanju – dakle, postoji li đavao ili ne?

Autor knjige nam daje objašnjenje:

U ranoj se Crkvi na đavla gledalo kao na vođu silna mnoštva demona udruženih u borbi protiv „zajednica vjernih“ koju su predstavljali apostoli i ostali Kristovi učenici. Sv. Augustin će kasnije o ovomu sukobu govoriti u terminima borbe između „dva grada“ nastale u vrijeme kada je Bog stavio anđele na kušnju. Kao posljedica toga kršćani su morali biti stalno na oprezu i čuvati se ovoga neprijatelja koji je činio sve ne bi li uništio čovječanstvo i time se osvetio Bogu. Najvažnije oružje kojim se đavao koristio u ovome ratu bile su razne vrste napasti; u posebnim okolnostima, međutim, kao što piše u Novom zavjetu, đavao je mogao i izravno napasti čovjeka, i to na način da zaposjedne njegovo tijelo. U takvim je slučajevima jedini lijek bio egzorcizam.
O važnosti istjerivanje zloduha jasno svjedoče prvi obredi krštenja pri kojima su budući krštenici neko vrijeme bili svakodnevno podvrgnuti formalnu izgonjenju zloduha i tom su se prilikom morali odricati Sotone (pri obredu krštenje od vjernika se i danas traži odricanje od Sotone).

Unatoč golemoj važnosti istjerivanje zloduha u ranoj Crkvi, između „liberalnih“ i „konzervativnih“ teologa 1960-ih došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovce. Budući da Crkva pristupa definiranju istine pomoću dvaju različitih elemenata – pomoću božanske objave (Biblije) i pomoću predaje (koja tu objavu tumači) – obje su se strane u sukobu služile mješavinom povijesnih i biblijskih dokaza, nastojeći dokazati da su u pravu.

Liberalima nije išlo u glavu da je Crkva spremna i dalje vjerovati u postojanje nevidljivih duhova“ ili da je đavao „osoba“, pogotovo nakon što je napredak znanosti i ljudskoga uma jednoznačno pokazao da je osnova za ova vjerovanja odavno zastarjela. „Ne možemo se koristiti električnom rasvjetom i radijom te očekivati pomoć od suvremene medicine kada smo bolesni“, pisao je Rudolf Bultmann 1969., „i istodobno vjerovati u duhove i u čudesa o kojima govori Novi zavjet.

Polazeći od Biblije, analizirali su svetopisamske odlomke u kojima se spominje đavao i istaknuli njihovo alegorijsko značenje – držeći ih književnom doskočicom kojom su se pisci evanđelje poslužili u želji da istaknu moć što je zlo ima nad svijetom. I dok Isusovo djelovanje jasno svjedoči da je barem on vjerovao u postojanje đavla, đavlovu su opstojnost odbacivali kritičari poput Herbert Haaga, Basavan Iersela i Henrya Ansgara Kellya, koji su tvrdili da je on jednostavno bio onodobni ekvivalent suvremenomu stručnjaka za publicitet koji je jednostavno riječima prenosio svoju poruku kulturno zaostalu društvu.

Konzervativcima se činilo da ovakva tumačenja ne samo što iskrivljuju Sveto pismo, već da u potpunosti zanemaruju davnašnju tradiciju koju su utvrdili apostolski oci. Ako Crkva nikada u prošlosti nije izrekla svoj stav o postojanju đavla koji bi obvezivao sve kršćane, razlog tome jest taj što to nikada nije ni trebala učiniti; Crkva nikada nije sumnjala u to da đavao postoji. Osporavati ovaj nauk, isticali su oni, znači dovesti u pitanje vjerodostojnost Crkve kao takve. Ako je Isus doista Sin Božji, u što svi kršćani vjeruju, zašto bi on svoje učenike doveo u zabludu zapovijedajući im da izgone zloduhe ako takva bića ne postoje?

U međuvremenu, iako je obrana vjere pozivanjem na tradiciju bila u suglasju s naučavanjem crkvenih otaca, u čemu su posebno prednjačili konzervativci, sve je veći broj svećenika držao njihova stajališta srednjovjekovnim i zastarjelim te protivnima duhu vremena – donosi QuoVadisEcclesia.

Na kraju je pobijedilo ovo drugo shvaćanje budući da je sve veći broj svećenika vrijeđalo ne samo rasprostranjeno prihvaćenje modernističkoga svjetonazora, već i stanovita vrsta egzistencijalnoga relativizma koja je uzela maha kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora: iako nisu odbacivali službeno naučavanje Crkve, većini se svećenika ovakav pristup đavlu činio sporednim pitanjem na koje „ozbiljan i trijezan“ svećenik ne bi smio gubiti vrijeme. Obistinila se, zaparavo, Baudelaireova čuvena rečenica: Đavao je na koncu uvjerio čovječanstvo da više ne postoji.

Continue Reading

Vijesti

“NEKA BERLIN IZGORI!” Ovako su Hrvati dočekali nogometne mađioničare

Published

on

Poslušajte himnu koju je 50 tisuća Hrvata pjevalo na stadionu u Berlinu prije utakmice Brazil – Hrvatska.

18 godina poslije, očekujemo istu podporu, pa da cijeli svijet vidi kako se navija za hrvatsku reprezentaciju.

Neka Berlin izgori – kaže se u komentaru fb profila Kratki korner.

Continue Reading

Vijesti

IDEALNO ZA LJEVICU I HDZ Hrvate očito ne zanimaju izbori za EP

Published

on

Hrvate očito ne zanimaju izbori za Europski parlament: Znatno lošija izlaznost nego što je bila prije pet godina

Mjereno postotcima, Gospić je u nedjelju prijepodne imao najbolji odaziv na europske izbore, u sjedištu Ličko-senjske županije glasovala 12,4 posto, s druge strane, u Bjelovaru,  Rijeci i Dubrovniku to je učinilo manje od sedam posto birača.  

Foto: icv

Generalno gledano, hrvatski birači pokazali su u nedjelju prijepodne slabo zanimanje za europske izbore. Od mogućih 3 milijuna 731 tisuću birača do 11, 30 sati glasovalo ih je nešto više od 254 tisuće, odnosno 7, 69 posto, objavilo je Državno izborno povjerenstvo (DIP).

 To je slabije u odnosu na izbore od prije pet godina, kada je Hrvatska bila među zemljama s najlošijim odazivom u Europi, a kada je u isto vrijeme glasovalo 9, 93 posto birača.

 Dobar odaziv u Gospiću, vjerojatno, se može pripisati činjenici da njegovi birači, njih oko 10. 500, danas, osim 12 europarlametaraca biraju i gradonačelnika i njegova zamjenika.

 Ličko-senjska županija po odazivu prednjači među županijama, do podneva je glasovalo 12 posto Ličana, slijedi ju Karlovačka županija (9 posto) i Grad Zagreb (8, 77).

Najmanji odaziv je u Međimurskoj (šest posto), Virovitičko-podravskoj (6, 57 posto) i Brodsko-posavskoj (6, 64 posto).

 U istočnoj Australiji, na biračkim mjestima u Canberri, Sydneyu i Melbournu izbori za 12 hrvatskih europarlamentaraca su završeni u 11 sati po hrvatskom vremenu. Ta su mjesta, naime, otvorena u subotu u 23 sata po hrvatskom, odnosno u 7 sati po lokalnom vremenu.

Izborni dan proteče uredno, a izborna šutnja krši se neusporedivo manje nego na nedavnim parlamentarnim izborima, rekao je za Hrvatski radio član i glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski. 

Pritužbe na kršenje uglavnom se odnose na objave na društvenim mrežama, poruke mejlovima, a neki su se građani pritužili da su im jutros u poštanske sandučiće ubačeni letci nekih kandidata.

DIP će to obrađivat idućih dana i tjedana i vidjeti što je, a što nije kršenje izborne šutnje i što će dalje proslijediti DORH-u, rekao je Hojski.

Brojni političari požurili su na birališta gdje su ih čekali predstavnici medija. Uglavnom su dolazili u pratnji partnera, a neki su tom prilikom dali kratke izjave u kojima su pozivali građane da obave svoju dužnost i odazovu se na izbore.

Komentar: Ova situacija se čini idealna za velike stranke i lijeve ekstremiste koji imaju dominantmo lijeve medije i baze aktivista.

Sada razni fred-ovi mogu bez otpora kao u Francuskoj, pisati deklaracije za ubijanje nerođene djece kao ljudsko pravo, kroz EU parlament…

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved