Kako su današnja svjetska teturanja na ivici financijskog kolapsa većeg od svega što je svijet doživio bilo u Weimaru 1923. ili u Velikoj depresiji 1929. godine, čelnici Rusije i Kine pokrenuli su ozbiljnu raspravu u vezi s uvjetima novog sustava koji neizbježno moraju zamijeniti trenutno umirući neoliberalni poredak.

Nedavno je Vladimir Putin ponovno pokrenuo svoj poziv 16. siječnja 2020. za novu gospodarsku konferenciju za hitne slučajeve koja bi se bavila nadolazećom katastrofom, temeljenu na sastanku uživo s predstavnicima pet nuklearnih sila Vijeća sigurnosti UN-a.

Dok se Putinova predanost ovom novom sustavu temelji na višepolarnim načelima suradnje i poštivanju nacionalnog suvereniteta, financijska oligarhija i šire duboke državne strukture koje pustoše zapadne države, a koje su pokrenule ovu krizu tijekom desetljeća globalizacije pozvale su na njihovu vlastitu verziju novog sustava.

Ovaj novi sustav kakav smo vidjeli promoviran od strane Banke Engleske i vodećih tehnokrata tijekom prošle godine, temelji se na anti-naciji, unipolarnom sustavu koji obično ide pod nazivom “Green New Deal”. Drugim riječima, ovo je sustav kojim vlada tehnokratska elita koja upravlja smanjenjem svjetskog stanovništva kroz monetizaciju praksi smanjenja ugljika u okviru Globalne vlade.

Bez obzira na to kako gledate, novi će se sustav stvoriti iz pepela trenutno umirućeg svjetskog poretka. Pitanje je samo: Hoće li imati koristi oligarhija ili narod?

Da bismo informirali o potrebnom donošenju odluke o ovoj hitnoj konferenciji, korisno je revidirati posljednju takvu hitnu konferenciju koja je definirala izraze svjetske ekonomske arhitekture u srpnju 1944., tako da su slične pogreške koje su tada napravile antiimperijalističke snage, ne budu ponovljene.

Što je bila Bretton Woods?

Kako je postajalo očito da će se rat uskoro privesti kraju, velika borba izbila je tijekom dvotjedne konferencije u Bretton Woodsu u New Hampshireu na kojoj su se sazvali predstavnici 44 zemlje kako bi utvrdili uvjete novog poslijeratnog sustava. Pitanje je glasilo: Hoće li ovim novim sustavom upravljati ona britanska carska načela slična onima koja su vladala svijetom prije početka rata ili bi ih oblikovala zajednica suverenih nacionalnih država?

S jedne strane, brojke povezane s vizijom američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta za antimperijalistički svjetski poredak postrojile su se iza prvaka FDR-a Harryja Dextera Whitea, dok su se moćne sile koje su se zalagale za održavanje strukture diktature bankara (Britanija je uvijek prvenstveno bankarska carstvo) postrojile se iza lika Johna Maynarda Keynesa [1].

John Maynard Keynes bio je vodeći kontrolor Fabian Societyja i blagajnik Britanskog udruženja Eugenika (koji je poslužio kao uzor Hitlerovim protokolima Eugenics prije i za vrijeme rata). Tijekom konferencije u Bretton Woodsu, Keynes se snažno zalagao da se novi sustav temelji na jednoj svjetskoj valuti koju u potpunosti kontrolira Engleska banka poznata kao Bancor. Predložio je da globalna banka pod nazivom Klirinška unija bude pod nadzorom Banke Engleske koja će koristiti Bancor (zamjenjiv s nacionalnim valutama) i služiti kao obračunska jedinica za mjerenje trgovinskih viškova ili deficita pod matematičkim mandatom održavanja “ravnoteže” sustava.

Harry Dexter White s druge strane se neumoljivo borio da Grad London ostavi izvan vozačkog sjedišta globalnih financija, a umjesto toga branio je instituciju nacionalnog suvereniteta i suverene valute na temelju dugoročnog znanstvenog i tehnološkog rasta. Iako su White i FDR zahtijevali da američki dolari postanu pričuvna valuta u novom svjetskom sustavu fiksnih tečaja, to nije učinjeno za stvaranje “novog američkog carstva” kao što je većina modernih analitičara pretpostavljala, već je zamišljena da koristi status Amerike kao najjača produktivna globalna sila koja osigurava protuspekulativnu stabilnost među međunarodnim valutama kojima je u potpunosti nedostajalo stabilnosti nakon Drugog svjetskog rata.

Svoju borbu za fiksne tečajeve i načela „paritetnih cijena“ dizajnirali su FDR i White strogo oko potrebe za ukidanjem oblika kaotičnog toka nereguliranog tržišta zbog čega su špekulacije raširene pod britanskom slobodnom trgovinom i uništile sposobnost razmišljanja i planirati vrstu dugoročnog razvoja potrebnog za modernizaciju nacionalnih država. Njihovi ciljevi nisu bili poticaj za “matematičku ravnotežu” već su težnja ka “okončanju siromaštva” stvarnim fizičkim ekonomskim rastom kolonija koji bi na taj način stekli stvarnu ekonomsku neovisnost.

Kako su figure poput Henryja Wallacea (vjernog potpredsjednika FDR-a i kandidata za treću stranku iz 1948.), zastupnika Wendell Wilkieja (republički poručnik i novi trgovac) i Dextera Whitea sve opetovano zagovarali, mehanizme Svjetske banke, MMF-a i Ujedinjenih naroda kako bi postali pokretači internacionalizacije New Deal-a koji je pretvorio Ameriku iz pozicije septičke jame 1932. godine u modernu naprednu proizvodnu silu 12 godina kasnije. Svi ovi Internacionalni novi trgovci bili su glasni zagovornici američko-rusko-kineskog vodstva u poslijeratnom svijetu, što je zaboravljena činjenica od najveće važnosti.

U svojoj knjizi Naš posao u Tihom oceanu iz 1944., Wallace je rekao: “Za Sjedinjene Države je to bitno, to je važno za Kinu, a za Rusiju je važno da postoje mirni i prijateljski odnosi između Kine i Rusije, Kine i Amerike, te i Rusije i Amerike. Kina i Rusija međusobno se nadopunjuju na azijskom kontinentu, a dvije zajedno dopunjuju i nadopunjuju položaj Amerike u Tihom oceanu. “

Suprotstavljajući se mitu da je FDR Keynesijanka, FDR-ov pomoćnik Francis Perkins zabilježio je interakciju dvaju ljudi iz 1934. kad je Perkinsovoj Roosevelt rekao: „Vidio sam vašeg prijatelja Keynesa. Ostavio je čitavu bravuru figura. Mora biti matematičar, a ne politički ekonomist. ” U odgovoru Keynes, koji je tada pokušavao ukloniti intelektualni narativ iz New Deal-a, izjavio je da je “pretpostavio da je predsjednik pismeniji, ekonomski gledano.”

U njemačkom izdanju svoje Opće teorije zaposlenosti, kamata i novca iz 1936. Keynes je napisao: „Priznajem, dobar dio sljedeće knjige ilustriran je i izložen uglavnom u odnosu na uvjete koji postoje u anglosaksonskim zemljama. Ipak, teorija o rezultatu u cjelini, što sljedeća knjiga želi pružiti, mnogo se lakše prilagođava uvjetima totalitarne države. “

Dok je Keynes predstavljao “meki imperijalizam” za “lijevu” britansku inteligenciju, Churchill je predstavljao tvrdi neopravdani imperijalizam starog, manje sofisticiranog carstva koje je preferiralo snažnu uporabu brutalne sile kako bi potčinio divljake. Oboje su, međutim, bili neopravdani rasisti i fašisti (Churchill je čak divio Mussolinijevim crnim košuljama) i oboje su predstavljali najslavniju praksu britanskog imperijalizma.

Revidirana zaboravljena antikolonijalna vizija FDR-a

Roosewelt-ova bitka s Churchillom oko pitanja carstva poznatija je od njegovih razlika s Keynesom s kojim se susreo samo u nekoliko navrata. Ovaj dobro dokumentirani sukob najbolje je ilustriran u knjizi njegovog sina / pomoćnika Elliota Roosevelta (Hell To Saw It, 1946) koja je citirala svog oca:

“Pokušao sam razjasniti … da iako smo [saveznici u Britaniji] i u njihovoj pobjedi, oni nikada ne smiju shvatiti da smo tu samo zato da im pomognemo da se drže svog arhaičnog, – ideje srednjovjekovnog carstva … Nadam se da shvaćaju da nisu stariji partner; da nećemo sjediti i gledati kako njihov sustav pojačava rast svake zemlje u Aziji i pola zemalja u Europi. “

FDR je nastavio: „Kolonijalni sustav znači rat. Iskoristite resurse Indije, Burme, Jave; izvadite svo bogatstvo iz ovih zemalja, ali nikad im nemojte vratiti ništa, stvari poput obrazovanja, dostojnog životnog standarda, minimalnih zdravstvenih zahtjeva – sve što radite gomilate takve probleme koji vode u rat. Sve što radite je negiranje vrijednosti bilo koje organizacijske strukture za mir prije nego što on započne. “

Pišući iz Washingtona u histeriji Churchillu, ministar vanjskih poslova Anthony Eden rekao je da Roosevelt “razmišlja o uklanjanju britanskog i nizozemskog carstva.”

Nažalost za svijet, FDR je umro 12. travnja 1945. Državni udar u Demokratskoj ustanovi, koji je tada bio prepun Fabijana i Rodosa, već je osigurao da će Henry Wallace izgubiti potpredsjedništvo 1944. godine u korist marionete Anglofila na Wall Streetu Harryja Trumana. Truman je brzo preokrenuo sve namjere FDR-a, čisteći američku inteligenciju svih preostalih rodoljuba zatvaranjem OSS-a i stvaranjem CIA-e, pokretanjem nepotrebnih nuklearnih bombi na Japan i uspostavljanjem angloameričkog posebnog odnosa. Trumanov zagrljaj Churchillovog Novog svjetskog poretka uništio je pozitivne odnose s Rusijom i Kinom koje su tražili FDR, White i Wallace, te je uskoro je Amerika postala britanski gigant.

Preuzimanja moderne duboke države nakon 1945. godine

Franklin Delano Roosevelt je prije smrti upozorio svog sina na razumijevanje britanskog preuzimanja američke vanjske politike, ali još uvijek nije mogao preokrenuti taj dnevni red. Njegov sin prepričao je zloslutni uvid svog oca:

Znate, više puta, ljudi iz State Departmenta pokušali su mi prikriti poruke, odgoditi ih, nekako ih zadržati, samo zato što neki od tih diplomata u karijeri nisu u skladu s onim što oni znaju. Trebali bi raditi za Winstona. Zapravo, puno vremena rade [rade za Churchill]. Prestani razmišljati o njima: više njih uvjereno je da je način na koji će Amerika voditi svoju vanjsku politiku saznati što Britanci rade i kopirati to! ” Rečeno mi je … prije šest godina da očistim taj State Department… Kao da je britansko ministarstvo vanjskih poslova… “

Prije nego što je otpušten iz Trumanovog kabineta zbog zagovaranja američko-ruskog prijateljstva tijekom hladnog rata, Wallace je izjavio: “Američki fašizam” koji je posljednjih godina postao poznat kao Deep State. “Fašizam u poslijeratnom razdoblju neminovno će gurati u anglosaksonski imperijalizam i na kraju u rat s Rusijom. Već američki fašisti razgovaraju i pišu o ovom sukobu i koriste ga kao izgovor za svoju unutrašnju mržnju i netrpeljivost prema određenim rasama, vjerama i klasama. “

U svojoj sovjetskoj misiji za Aziju iz 1946. godine Wallace je rekao: “Prije nego što je krv naših dječaka jedva suha na bojnom polju, ti neprijatelji mira pokušavaju postaviti temelj trećem svjetskom ratu. Ti ljudi ne smiju uspjeti u svom pogrešnom pothvatu. Moramo ukloniti njihov otrov slijedeći Rooseveltove politike njegovanja prijateljstva Rusije u miru i ratu. “

Zapravo se upravo to dogodilo. Trogodišnje vođenje Dextera Whitea na čelu Međunarodnog monetarnog fonda bilo je zamračeno njegovim stalnim napadima kao sovjetskim štićenikom koji ga je progonio sve do dana kada je umro 1948. nakon naporne inkvizicijske sjednice u Domu ne-američkih poslova. White je prethodno podržavao izbor svog prijatelja Wallacea za predsjedništvo, zajedno s kolegama rodoljubima Paulom Robesonom i Albertom Einsteinom.

Cijeli članak pročitajte OVDJE!

izvor: The Duran

Matthew EhretMatthew Ehret
Izvorno objavljeno u Vinogradi sakera