Connect with us

Istaknuto

Rade Šerbedžija, glumac koji Hrvatsku nije htio, ali koristi sve blagodati u Hrvatskoj! Čak i Brijune!

Published

on

Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor!?

Čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu daje  na korištenje dio Otočja Brijuni za njegovo kazalište Ulysses i nagradu Vladimir Nazor?

O Radi Šerbedžiji napisano je mnogo tekstova, kritika i pohvala kao umjetniku. Međutim  čovjeku koji nikada, niti jednom riječi nije osudio velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, čovjeku koji nikada nije pokazao empatiju za stradanje hrvatskog naroda, čovjeku umjetniku koji nikada nije osudio razaranje Katoličkih crkava, knjižnica, škola, Vukovara…postavljam pitanje njemu i  hrvatskoj političkoj „eliti“ je li zaslužio da ga Hrvatska politika toliko časti?

Čime je zadužio državu Hrvatsku za 20 godina kazališta Ulysses na Brijunima?

Naime 2001 Mali Brijun i tvrđavu Minor tadašnji premijer Ivica Račan i lokalni IDS, koji je bio u koalicijskoj vladi Ivice Račana, dali  su na korištenje kazalištu Ulysses koje su  osnovali Rade Šerbedžija i  pisac Borislav Vujčić.  Postavljam pitanje čime je to Rade Šerbedžija zadužio Hrvatsku državu da mu  daje na korištenje taj dio Otočja za njegovo kazalište?

Duško Ljuština, intendant kazališta Ulysses na stalna pitanja javnosti o besplatnom korištenju resursa Brijuna kaže da:“ mi nigdje nemamo ništa besplatno. Svaki MORH-ov brod plaćamo – po satu vožnje, po satu čekanja, po lunch-paketima za vojnike. Točno specificirano, odobreno, naređeno, potpisano. Koristimo Krasnicu za glumce i tehniku, Baržu za prijevoz kamiona i eventualno vojne glisere kada treba nekog hitno prevesti u Pulu ili Fažanu. A i to apsolutno uvijek plaćamo“ O samom financiranju Kazališta :“ Za sada od države dobivamo otprilike 10% ukupnog budžeta, budući naša sezona košta između 2.800.000 i 3.500.000 kuna. Ostalo je magija – ulaznice, sponzori, Županija… Ne možemo se požaliti na suradnju s Istarskom županijom, ni s Općinom Fažana, ni s gradom Pulom, ni Rovinjem ni Umagom. Općenito, imamo posebne sporazume i s ostalim istarskim gradovima. Budući da su naše ulaznice, koje predstavljaju jednu trećinu našeg ukupnog budžeta,  vrlo skupe za ova vremena – one su 150 kuna – ti gradovi ih imaju po sto kuna, dok turističke zajednice potpomažu ovo kazalište i sufinanciraju…“

Šerbedžija Hrvatsku nije želio, njemu je bila draga Jugoslavija. Tadašnja je Jugoslavija njemu bila i država i domovina. Kada je počelo stvaranje samostalne države Hrvatske, Rade Šerbedžija se kao velikan hrvatskoga glumišta i kao hrvatski Srbin našao pred sudbinskom, hamletovskom dilemom. I on se opredijelio! Napustio je Hrvatsku i izjavio:

“Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju”

Hrvatska je krivac, Hrvatska je ta koja je napala, njegovu Jugoslaviju!?

Molim? Čime, kada je bila razoružana? Naime, Ivica Račan dogovorio je sa JNA da preuzmu svo oružje Teritorijalne obrane! Kako? Nije postojala hrvatska vojska, JNA je imala nadzor i nad oružjem i nad ljudstvom!

Rade Šerbedžija je 6.studenog 2016 izjavio  za portal net hr.

”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija”

https://net.hr/hot/zvijezde/rade-serbedzija-bitange-su-zavadile-nas-narod-od-njih-se-nije-mogla-spasiti-divna-jugoslavija-908b9a1a-b1cc-11eb-9c68-0242ac14005a

 “Bitange, eto što su ti koji su zavadili običan narod. Od tih bitangi nije se mogla spasiti divna Jugoslavija. Nije važno tko je više stradao, čije su žrtve najbrojnije, jer nismo smjeli dozvoliti da jedan pošten i častan čovjek izgubi život u Jugoslaviji. Nepravedno oduzet život je svemirska katastrofa. Nismo se mogli civilizacijski nositi s povijesnim trenutkom”

Znači nije važno tko je započeo rat, nije važno tko je razarao i ubijao? Nije važno čije su žrtve najbrojnije? Samo je važno to što se Rade Šerbedžija vratio u Hrvatsku kao da se ništa promijenilo nije!

 Pa što se onda vratio u Hrvatsku, a ne u Srbiju?

“Strašno je da ovdje ima toliko talentiranih i vrijednih ljudi, vrhunskih sportaša i umjetnika, a da smo mi ipak uspjeli zaratiti s vlastitom braćom. Uz sve te naše divne talente mi smo ostali nekako zaostali, čim smo se mogli krvavo pobiti na kraju 20. stoljeća”, rekao je Šerbedžija, piše srpski Mondo.

Nismo mi nikada bili sa Srbima braća, ni povijesno, ni državotvorno! To bratstvo samo je izlika da se naglasi podjednaka krivnja za rat, a to nije točno! Nema podijeljene krivnje! Srbi su jedini i isključivi krivci za rat, ratna razaranja i ljudske žrtve, sa svojom velikosrpskom ideologijom i stvaranjem Velike Srbije na hrvatskom teritoriju sa graničnom crtom Virovitica-Karlobag!

Rade Šerbedžija je hrvatski filmski, televizijski i kazališni glumac, pjesnik i glazbenik srpskog podrijetla. Pamtim ga kao vrsnog glumca, a najupečatljiviju ulogu odigrao je u seriji Prosjaci i sinovi.

Međutim početkom velikosrpske agresije, pobjegao je u Beograd i jasno odabrao stranu. Opredijelio se sam, svjesno, pri tome optuživši Hrvatsku kao krivca za raspad Jugoslavije,  znao je što radi!

Šerbedžija kao mjerilo opstojnosti hrvatskog naroda !?

Nevjerojatno je od hrvatske političke “elite“ koliko se uzdizanjem na tron Rade Šerbedžije ponižava hrvatski narod i njegova krvlju stečena samostalnost i time ustvari ruši pravo na samobitnost i postojanje. Nevjerojatno je što  medijsko uzdizanje i veličanje Rade Šerbedžije  ide tako daleko da Branimir Pofuk u Večernjem listu ( Obzor 3.lipnja 2017.godine) napiše kolumnu pod naslovom:

„Narod kojemu je Thompson važniji od Šerbedžije na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane“

Na takav nebulozan članak reagirala sam pismom redakciji Večernjeg lista koji su objavili u rubrici čitatelja, ali naravno skraćeno, odnosno cenzurirano:

„Štovana redakcijo Večernjeg lista dugogodišnji sam pretplatnik VL ,redovno čitam i sa nekim sam novinarima i kolumnistima i njihovim člancima zadovoljna ,a sa nekima nisam. Shvaćam da u demokratskom i pluralnom društvu svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, međutim kolumna Branimira Pofuka u Obzoru od 3.lipnja 2017. je doista neprimjerena ,blago rečeno.!

Poznato mi je mišljenje Branimira Pofuka kroz njegove kolumne u VL, ali ovaj naslov me doista šokirao.

Ne može ugroziti opstojnost jednog naroda niti jedan umjetnik, niti jedan pjevač. Da mjerilo kulture i opstojnosti hrvatskog naroda, ovisi o jednom Šerbedžiji je doista  nebuloza. Može Branimir Pofuk obožavati Šerbedžiju i ne cijeniti Thompsona ,to je njegova privatna stvar, ali ne može nikako postaviti Šerbedžiju kao mjerilo opstojnosti hrvatskog naroda!? A usput rečeno Šerbedžija i nije pripadnik hrvatskog naroda, jer se sam izjasnio kao Srbin, a Pofuk ga natura čitateljima kao vertikalu po kojoj se mjeri kultura i opstojnost hrvatskog naroda .

Što je previše,  previše je i od Pofuka!

Doslovno nebulozno! I kada se uzme u obzir sloboda govora i mišljenja, previše je!

Takvo ponižavanje hrvatskog naroda i uzdizanje na tron jednog umjetnika ,kojemu ne osporavam njegovo umjetničko postignuće, je neprimjereno za vaš list.. Ne samo ponižavanje hrvatskog naroda, nego i vrijeđanje zdrave pameti!

Kao pretplatnik, kao čitatelj i kao Hrvatica osjećam se ponižena i duboko povrijeđena ovakvim člankom. Branimir Pofuk je poznat po svojim antihrvatskim stavovima ,ali da će Večernji list stati iza njih stvarno nisam očekivala. Stoga očekujem ispriku cijelom hrvatskom narodu i nama pretplatnicima i čitateljima.

Srdačan pozdrav“

Naravno do isprike nikada nije došlo, niti je objavljena! Hrvatima se nitko ne ispričava za zlo koje im nanose! Samo se hrvatski političari ispričavaju u ime hrvatskog naroda bez njegove suglasnosti !?

A osobno Branimiru Pofuku koji je nakon moje reakcije izjavio da nije tako mislio odgovorila sam:

„ Branimir Pofuk odgovoriti ću vam da ste itekako tako mislio!

„Danima i tjednima trajala je opsada medijskog prostora temom o zabranjenom koncertu M.P. Thompsona. Čak je i državni vrh imao potrebu zauzeti se za nacionalne interese navodno napadnute i ugrožene u Mariboru. Ali država nije imala potrebu reći nijednu riječ u obranu Rade Šerbedžije. Zato je to učinio Duško Ljuština”  To su vaše riječi. Državni vrh je imao razloga uzeti u obranu M. P. Thompsona, jer se njemu kao umjetniku i pjevaču uskraćuje pravo na nastup i rad.  M. P. Thompsonu je kao što znate uskraćen i nastup u pulskoj Areni, iz jednostavnog razloga što je hrvatski branitelj, a lokalni IDS ovci ga se boje, jer znaju da bi napunio Arenu i time pokazao da i u Puli ima Hrvata. da nisu svi Istrijani po IDS-u. Dalje Rade Šerbedžija je pobjegao iz ratom napadnute Hrvatske 1991.godine  najprije u Beograd, pa Sloveniju, London i SAD. On je po vokaciji Jugoslaven ,koji je ostao bez domovine!

6.studenog 2016.godine  izjavio je za portal net hr.”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija” To je potpuno na tragu “Tko nas to bre zavadi” a zavadila nas je velikosrpska ideologija od Načertanija do Memoranduma SANU 1, 2 i 3. Nikada se Rade Šerbedžija nije jasno izjasnio tko je to bio agresor na Hrvatsku. I da Radu Šerbedžiju ne treba nitko braniti. Njemu je omogućen rad i to ni manje ,ni više nego na elitnom Brijunskom otoku Mali Brijun, gdje od 2001.godine  ima eksluzivno pravo izvoditi predstave sa svojim kazalištem Ulysses. Znači punih 17 godina on nesmetano radi na Brijunima .Dakako da se vratio u Hrvatsku dolaskom na vlast Račana ,Mesića & Co i ne samo to da je dobio na korištenje tvrđavu Minor na Brijunima ,nego i brod HRM, koji prevozi putnike,  gledatelje iz Fažane na Mali Brijun. A čime je Rade Šerbedžija to zaslužio, a M. P. Thompson nije? Zar zato što je M. P. Thompson Hrvat?“

Još nevjerojatnije  je što  je kao reakciju na gostovanje Mire Furlan u predstavi Medeja kazališta Ulysses napisala  o Hrvatima i državi Hrvatskoj u dvotjedniku Zarez  Andreja Dragojević.

https://www.bib.irb.hr/838441/download/838441.087.pdf

Zarez 87.qxd

 

Svi ti napisi zorno prikazuju koliko ima mrzitelja države Hrvatske i hrvatskog naroda za koje Andreja Dragojević piše:

“  Umjesto da Grad Zagreb Miri Furlan vrati stan, da je nekadašnja matična kuća HNK vrati na posao, današnja vlast se odlučuje za bezbolniju – kulturnu soluciju.  Mira Furlan na ovaj zaobilazni, kompenzatorni način naplaćuju svoje duševne boli, a da na isplatu, ma kolika ona bila, današnji vlastodršci lako pristaju. Njima su Brijuni pak neka vrsta ispovjedaonice, tamo misle da nalaze mjesto za svoj otkup grijeha“ piše  Andreja Dragojević. Sve postaje jasnije u slijedećim  rečenicama .

 “Ono što je najgore jest da sve to plaćamo mi, građani Hrvatske. Ne mislimo tu na građane kao porezne obveznike iz čijih se džepova financira Medeja. Tu mislimo na građane Hrvatske koji plaćaju jednu mnogo, mnogo veću cijenu. Onu da i dalje žive u zemlji koja nije prošla potrebnu dehadezeizaciju, detuđmanizaciju i denacifikaciju, gdje je rasistički rezon ostao nekažnjen i gdje je svaki oblik kriminala samo preseljen u povijest, historiziran u povijesnim čitankama pod egidom “osamostaljenje hrvatske države”.

Iz ovih par rečenica, koje je napisala Andrea Dragojević, naprosto vrišti yugokomunistička mantra o hrvatskoj državi, koja prije svega nije nikada po njima smjela postojati, a kada je stvorena, e onda bi je oni prisvojili i uredili po svom yugosvjetonazoru, jer eto oni su podnijeli ” veliku žrtvu”, oni su  se za nju ” borili”, za nju krvarili, ali kako? Naravno bijegom!!!

I sada bi po takvima da bi bila njima ugodna za život, da bi ih podsjećala na njihovu voljenu Yugu, Hrvatsku trebalo dehadeizirati, detuđmanizirati i denacificirati??? Strašno koje si pravo uzimaju! A hrvatske žrtve, poginuli, masakrirani, ranjeni, nestali, razoreni gradovi i sela, to se njih ne tiče, to njih ne zanima!

Kada se već udomaćio na Brijunima, on i njegova svojta ( sestra njegove supruge Lenke Udovički)  pokupovali su nekretnine oko Fažane i Barbarige. No i to mu nije bilo dosta nego je pored  Brijuna,  21. travnja 2011 godine  “Odlukom Senata riječkoga Sveučilišta” izabran na radno mjesto redovnog  profesora (glumačke akademije.) u trajnom zvanju.  Na nezakonitost ovoga imenovanja javno je upozorio Enes Midžić, dekan Akademije dramske umjetnosti i predsjednik Matičnoga odbora za umjetničko područje” na istoj Akademiji u Rijeci. Dekan je “iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je Šerbedžija  postavljen, te je svoju funkciju predsjednika stavio na raspolaganje”. Ostavke dekana nisu česte i ne daju se bez razloga. U Rijeci je, očito, na djelu izigravanje zakona RH. Dekan Midžić je obrazloženje ostavke napisao vrlo oprezno, što ukazuje na političku pozadinu cijele priče.

Dakle na novom će poslijediplomskom studiju glume (»Gluma, mediji, kultura«) što ga od ožujka 2011. pokreće Sveučilište u Rijeci predavati zajedno sa svojom suprugom Lenkom Udovički”. (www.novilist.hr)

Međutim nije drug Rade bio zadovoljan tretmanom u Rijeci, pa je u veljači 2019. godine napustio Studij glume i medija u Rijeci, zajedno sa suprugom Lenkom.

“Valja reći da nismo dobili pravu podršku ni od gradske uprave. Iako ne mogu reći da nam je gradonačelnik Vojko Obersnel bio nesklon, ali bilo je očito da nismo na listi njegovih prioriteta. Upućivao nas je na pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara, koji baš i nije imao razumijevanja za naše probleme, a ni pravog interesa da nam pomogne. Njegovi prijedlozi za eventualne prostore gdje bi se mogla odvijati nastava glume – bili su potpuno neadekvatni. Jedinu konkretnu pomoć dobili smo od župana Zlatka Komadine, koji je zajedno sa suradnicima uspio iz fonda Županije izdvojiti za Studij glume 200.000 kuna godišnje, bez kojih bi on već odavno bio ugašen. Ali ono što je glavno pitanje Studija glume u Rijeci nije moje i Lenkino odustajanje od toga projekta, nego pitanje treba li Rijeci kao gradu profesionalna škola za kazališnu umjetnost ” izjavio je Šerbedžija uz tvrdnju da Rijeka mora konačno dobiti pravu kazališnu dvoranu za suvremene predstave.

Ističe da od silnog novca koji će se utrošiti na Rijeku kao Europsku prijestolnicu kulture u 2020. godini nije predviđeno izdvajanje za jednu suvremenu kazališnu dvoranu, prostor za akademski teatar, kazalište koje će mladi ljudi praviti za mlade “.Sav novac s kojim oni u gradu raspolažu za kazališne aktivnosti odlazi u HNK Ivana pl. Zajca, koje je velika rupa bez dna. A neke mrvice se daju alternativnoj riječkoj sceni i amaterskim udrugama”

I tako je Rade Šerbedžija napustio Rijeku, jer nisu njegovoj glumačkoj veličini izgradili novo kazalište!

Ne smeta meni njegovo kazalište, ni njegova umjetnost, dapače, smeta me što je na Brijunima! Znam da će mnogi njegovi idolopoklonici reći da ne razumijem umjetnika i njegovu umjetnost, razumijem i to veoma dobro, ali ne na Brijunima ! Neka si nađe sponzore koji će ga financirati, a ne da mu Hrvatska za koju nije učinio ništa u jeku rata, iz proračuna plaća njegovo bahaćenje na Brijunskom otočju. Ničim nije to zaslužio!

Da rečeno je u jednom intervju,  da je na Brijune doveo eminentne umjetnike iz svijeta, a koja je korist od njih ? Opće je poznato da je u vrijeme bivše Yuge Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja patrolirali su vojni brodovi,  osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer je Brijunsko otočje skupina od 14 otoka i otočića.

Rade Šerbedžija može biti vrstan glumac i umjetnik, ali to ne znači da može imati takve privilegije koje niti jedan hrvatski umjetnik nema.! A da još bolje pojasnim kazalište Ulysses ima na raspolaganju i brod HRM kojim se prevoze glumci, osoblje i gledatelji na Brijune i natrag. I još nešto : da se ne bi mučili tražiti parking za vozila koja ostave u Fažani, općina Fažana im je besplatno ustupila 20 parkirnih mjesta na parkingu bivše tvornice Badel.

Da vidimo čime je nas Hrvate zadužio Rade Šerbedžija, da smo mu se na takav način odužili i odužujemo  se već 20 godina. Rade Šerbedžija je u jeku agresije na Hrvatsku pobjegao u Beograd, pa u Sloveniju, London i SAD. Nikada se nije izjasnio tko je agresor na Hrvatsku ni tko se branio.

U emisiji Tihomira Ladišića na N1 TV u studenom 2016. godine, ni nakon direktnog pitanja nije odgovorio, već je zaprijetio da će napustiti studio ukoliko mu se budu postavljala takva pitanja..” Ne želim govoriti o tome uopće. Ono što radim cijeli život jest da pokušavam činiti ovaj svijet boljim, i to svojim djelima, predstavama, pjesmama koje pišem i pjevam, nastojim doprinijeti pozitivnoj energiji. Jedina budućnost svih ovih naroda je suradnja”.

Ne želi o tome govoriti, on je za mir, a što je učinio za taj mir u Hrvatskoj? Pobjegao je dok su drugi stvarali  taj mir, da nakon povratka u Hrvatsku, on mirno može  u njemu uživati. Jeli to moralno, ljudski, etično da on kao umjetnik dođe na gotovo nakon što  su drugi žrtvovali svoje živote za taj mir, nakon što je Hrvatska pretrpjela ogromna razaranja i pri tome izjavi da pokušava svojim umjetničkim  izričajem svijet učiniti boljim i to ni više ni manje nego na Brijunima!? I još ga se ne smije ni pitati da se njegova nježna umjetnička dušica ne uvrijedi i zaprijeti da će napustiti studio!?

Kada je 1991. došlo do zajedničke agresije države njegovoga matičnoga naroda (jer on se izjasnio kao Srbin iz Hrvatske),  Republike Srbije i tadašnje JNA pod zapovjedništvom Slobodanu Miloševiću odanih generala, i četničkih paravojnih formacija odanih vojvodi Šešelju, te Miloševićevom ideologijom nadahnutog dijela srpske nacionalne manjine u RH,  Šerbedžija je napustio svoju domovinu Hrvatsku, napustio je i vlastitu djecu i otišao u Srbiju, državu svoga matičnoga naroda, i ondje nastavio politički i umjetnički rad. Postao je blizak ekstremističkoj jugonacionalističkoj protuhrvatskoj stranci koja se zvala Jugoslovenska udružena levica (JUL), a kojoj su bili na čelu prof. dr. Mira Marković, supruga Slobodana Miloševića i Radin prijatelj Ljubiša Ristić, srpski kazališni redatelj. Tijekom Domovinskog rata Šerbedžija nije pomagao hrvatskome narodu, nije pomagao svojoj rodnoj zemlji Hrvatskoj. To su gole činjenice.

Rade Šerbedžija dobio nagradu za životno (ne)djelo Vladimir Nazor:

Jubilarne 60. državne “Nagrade Vladimir Nazor” koje se dodjeljuju za ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma, dobitnicima je u utorak 18.lipnja 2019.godine,  svečano uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i predsjednik Odbora Nagrade akademik Zvonko Kusić.

Predsjednik Odbora “Nagrade Vladimir Nazor” akademik Zvonko Kusić naglasio je kako je Nagrada za životno djelo na području filmske umjetnosti uručena glumcu Radi Šerbedžiji, koji je, kako je istaknuto, trajno obilježio korpus hrvatske kinematografije. Netočno, jugoslavenske kinematografije!

Čime je to Rade Šerbedžija „obilježio vrijeme u kojem je živio i zadužio Hrvatsku” da je zaslužio takvu nagradu? Rade Šerbedžija napustio je Hrvatsku i vratio se tek 2001.godine.  Zar u Hrvatskoj nema  glumaca koji su je zaslužili svojim radom i zalaganjem za Hrvatsku?

Rade Šerbedžija je ničim nije zaslužio, jer on se izjasnio kao jugoslaven i napustio je Hrvatsku,  a osobito u svijetlu saznanja da je snimao film u razorenom Vukovaru 1992.godine!?

Dakle, Šerbedžija je nekoliko mjeseci nakon pada Vukovara u Srbiji snimio, recimo  antiratni film. Naravno, u to vrijeme u Srbiji se ni reklama nije mogla snimiti bez volje Slobodana Miloševića, a producenti su bili Centar film i Miloševićev RTS. Kao i cijeli svijet i on je dobro znao što su od  Vukovaru napravili velikosrpski fašisti. Znao je da su ga razorili Srbi i JNA!  No to ga nije spriječilo da prihvati glavnu ulogu u filmu Živojina Pavlovića u kojem je glumio oficira takozvane Jugoslavenske narodne armije, dakle, oficira okupatorske vojske – razočaranog u sve!

Međutim namjenu snimanja filma otkriva izjava glumca Radoša Bajića koji u filmu  “Dezerter”, glumi uz Radu Šerbedžiju i  koji je u jednoj od emisija “Biseri” voditelja Vanje Bulića na BK televiziji izjavio: “Film je sniman u Vukovaru, dok je ustaški snajper još uvijek tukao u njemu”!? Nebulozna izjava snimljena u propagandne svrhe miloševićeva režima, koji prebacuje krivnju za razaranje Vukovara na Hrvatsku. „Ustaški snajper“, a gdje su bili Vukovarci tada? Odvedeni u logore na teritoriju Srbije, pobijeni na Ovčari i potjerani iz Vukovara u izbjeglištvo. Zar je  Hrvatska samu sebe napala i razarala!?

Vukovar sa kataklizmičkim izgledom razorenog grada nije Radu ponukao da odbije snimiti taj film, nije ga potaknuo na razmišljanje tko je to razarao Vukovar, tko je granatama ubijao stanovnike Vukovara. Nije tada imenovao koje su to „bitange“ razorile Vukovar!? Kako plitko i jadno izvlačenje? I  koliko  god se Rade trudio prikazati se  kao kozmopolit i mirotvorac, snimiti film u takvom ambijentu je ljudski neoprostivo i moralno promašeno!

I to će mi neki zamjeriti, ali mi imamo već reputaciju u svijetu, kao samostalna država, pa je Šerbedžija trebao promovirati Hrvatsku u vrijeme dok smo se borili za priznanje neovisnosti ! No tada Hrvatska nije bila njegova domovina! A sada nakon svega on je za mir i ljubav među narodima! Po meni licemjerno i beskrupulozno! Jer i Šerbedžiji i njemu sličnima svako hrvatsko obilježje smeta, tada su Hrvati nacionalisti, fašisti, ustaše i koješta još, ali hrvatske kune i hrvatsko otočje Brijuni  im ne smetaju, hrvatsko bogatstvo koje oni koriste im ne smeta, nego ga bez grižnje savjesti  prisvajaju, oni na njega polažu pravo, kao da su se oni za Hrvatsku borili i izborili.

Eto ti i takvi vladaju Hrvatskom, ti i takvi gaze hrvatske žrtve, izjednačavaju ih sa agresorskima i donose ovakve odluke da se nagrade dodijele onima koji slobodnu Hrvatsku nisu htjeli, koji za tu slobodu nisu ničim doprinijeli!

Na žalost, ovakva politička rješenja, ovakvo sprdanje s demokracijom, ovakvo ruganje hrvatskom  narodu, ovakvo omalovažavanje hrvatskih žrtava ne vode pomirbi, već u nove sukobe. Pomirbe bez pravde nema! Zbog toga i jesmo zabrinuti i ogorčeni .Udara se na same temelje Republike Hrvatske, a to je Domovinski rat, kojega sve više pretvaraju u građanski rat, da bi se izjednačili agresor i žrtva i sa Srbije skinula odgovornost za rat i ratnu štetu!

Brijune su prigrlili glumci, ljevica i turisti željni nostalgije i mira

Naslov je članka koji je objavljen 27.rujna 2017.godine, a kojeg je potpisala Iva  Puljić  Šego.

Čudan naslov koji mnogo toga kazuje. Brijune su „prigrlili“,  kako i  sa čijim dopuštenjem? I to ljevica! Jeli to ljevica iznad ostalih političkih opredjeljenja, privilegirana da može“ prigrliti“ Brijune? Zar nisu Brijuni Javna ustanova? Nacionalni park, bogatstvo prirode dostupno svima i domaćima i strancima?

Je, dostupno ukoliko  se plati 200 kuna ulaznicu, ali očito ovi koji su „prigrlili“ Brijune na plaćaju svakodnevno 200 kuna da bi mogli „prigrliti“  Brijune!

Kako sam rođena Puljanka koja je provela cijeli život u neposrednoj blizini Brijuna, a sam članak je napisan u srcedrapateljskom tonu, morala sam  reagirati i napisati svoje viđenje tema i događaja opisanih u članku.

  • Opće je poznato da je u vrijeme bivše Yuge Brijunsko otočje bila zatvorena Titova rezidencija. Oko samog otočja patrolirali su vojni brodovi,  osiguranje je bilo nevjerojatno jako. Osim zaposlenih i pozvanih nitko drugi nije imao pristup na otoke. Kažem na otoke, jer je Brijunsko otočje skupina od 14 otoka i otočića. Kada bi Tito dolazio, nas pučkoškolce bi učitelji rasporedili duž trase sa zastavicama i satima smo po žarkom suncu ili hladnoći čekali na pločniku kako bi “naš voljeni Tito vidio koliko ga pioniri vole” Isto je bilo i kasnije kada smo  kao zaposlenici Uljanika u radnim odijelima i kutama dočekivali “svog voljenog vođu” .Na otočju sam bila jedan jedini put, kada smo morali dočekati Etiopskog cara Haile Selassie  Nakon uspostave slobodne i neovisne Republike Hrvatske režim osiguranja je olabavio, osnovana je Javna ustanova  nacionalni park Brijuni i može se organiziranim jednodnevnim izletima obilaziti samo otočje.
  • Ono što me izrazito smeta i smatram nepravednim je ljetovanje političke elite i to pretežno lijeve kako piše Iva Puljić Šego,  za bagatelu . Poznato je ljetovanje saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića po 7 kn dnevno . Doista tako obezvrijediti Otočje je van svake pameti. Umjesto da se naplati puna cijena ovisno o kategoriji objekta političari kao povlaštena kasta, plaćaju smiješno malu cijenu boravka na Otočju.
  • Slijedeće je još gore . Naime 2001 Mali Brijun i tvrđava Minor kao što sam u tekstu već napisala, dati su na korištenje kazalištu Ulysses ,  Rade Šerbedžije . To je posebna priča na koju ću se osvrnuti. U samom članku navedeno je da su članovi kazališta skromni, kukaju kako nemaju  dovoljno sredstava, a ja imam informacije da to baš i nije tako. Iz povjerljivih izvora dobila sam informacije da se putem Javne nabave iz proračuna za potrebe kazališta Ulysses nabavljaju ručnici, tepisoni, posuđe i hrana. I to ne obična hrana nego delicije iz ribogojilišta iz okolice Dubrovnika ( orade, zubatci, kamenice i drugi školjkaši). Ima ribogojilište i u Budavi blizu Pule, ali bi se lako saznalo, pa je izbor Dubrovnika svakako bolji za sakriti!

Eto skromnosti o kojoj piše Iva Puljić Šego i ne samo to, ne podudara  se sa pričom intendanta Duška Ljuštine da Ulysses plaća sve račune sam!

Ono što građane Vukovara, grada-mučenika boli kada se spomene njegovo ime, jest gorka istina da je snimao film u njihovome gradu, nakon što su ga je razrušili JNA i četničke formacije, ne mareći za mitsku tragediju njegovih branitelja, za tolike svirepo ubijene građane i bolesnike.

Da je bio moralan kao čovjek, distanciran kao umjetnik i politički neutralan, na takav sramotan angažman ne bi pristao za nikakav novac.

Da se drug Rade Šerbedžija ponašao politički izbalansirano i dalekovidno, da ne kažem domoljubno, njegovo bi mjesto bilo uz Tomislava Durbešića i Vanju Draha ili  svakako uz Peru Kvrgića i Dragana Despota! No, neoboriva je činjenica, da je on bio na neprijateljskoj strani, da je zastupao miloševićevu Srbiju u Beču, na  međunarodnom skupu,  bečki svjetski kongres PEN-klubova, gdje je odigrao i političku zadaću.  U isto vrijeme beogradski kazališni glumac rođeni osječanin, Đokica Milaković, koji je u Srbiji proveo radni vijek, pod stare je dane morao pobjeći u Hrvatsku, a nešto kasnije to je morao i Milan Štrljić, kasnije intendant HNK u Splitu. Slično je prošao i estradni umjetnik Zlatko Pejaković. Neki su ostali u Srbiji, prihvaćajući Miloševićevu politiku, i sada, kao rezultat političkih manipulacija i ruganja rodoljublju, glume u sapunicama HRT-a. ili izigravaju humanitarce!

Uživa drug Rade i u Kninu uz potporu bivšeg gradonačelnika i sadašnjeg župana Šibensko-Kninske županije, Marka Jelića , Nikole Damjanića i nekoliko prijatelja gdje se počeo baviti i vinarstvom. Naime uz njihovu pomoć 2010.godine osnovana je  poljoprivredna zadruga u Vrbniku u općini Biskupija.

„Nikola je uz podršku svojih prijatelja iz Slovenije, a i uz stručnu pomoć vrhunskih vinara iz Goriških brda, zasadio preko 30.000 loza na vrhu jedne čudesne visoravni iznad sela Vrbnika u kome je i rođen. Cilj je bio da se pomogne ljudima u Kninu te da se na neki način pokrene neka proizvodnja u kojoj će biti zaposleni mladi ljudi bez obzira na to jesu li su srpski povratnici ili Hrvati iz Knina ili doseljenici iz Bosne.

Danas s ponosom možemo reći da smo uspjeli uzgojiti nekoliko uspješnih sorti grožđa od kojih proizvodimo crno, bijelo i pjenušavo vino pod zajedničkim nazivom Burnum. A Burnum je ime staroga rimskoga vojnoga logora koji je na prostorima Knina osnovan početkom ove naše ere i u to doba brojio preko 25.000 vojnika“ priča drug Rade“ veliki humanist i misionar dobrote“

„Ja se ispričavam što sebe, eto, nazivam Kninjaninom, ali volim da sam dio svake one priče koja u sebi nosi humanizam i bratstvo među ljudima“ napisao je Rade Šerbedžija za portal Autograf

Samo što u toj radinoj humanističkoj i misionarskoj priči dobrote ima puno crnih rupa prema hrvatskom narodu i državi Hrvatskoj!

Lako je biti general poslije bitke u kojoj nije sudjelovao, osuđivati i proglašavati krivcem za rat Hrvatsku i hrvatski narod, pustiti ga da krvari  i na njegovoj krvavoj  žrtvi graditi humanizam i bratstvo među ljudima!

A gdje je bio“ kad je grmilo“?

E moj hrvatski narode, koga i što ti sve  trpiš i slaviš?  Dokle?

Lili Benčik/hrvatskepravice

Istaknuto

Mali noćni razgovori, dopisivanje sa Ivom Josipovićem

Published

on

Zanimljivo je čitati različita mišljenja i svjetonazore i kako i na koji način se ljudi bore i brane svoje stavove!

Moj način je uvijek snaga argumenata, kojima poduprem i objasnim svoj stav i povijesnu istinu.

Međutim ljudi misle da je dovoljna njihova riječ! Riječ pojedinca nije argument, nije dokaz, ona samo izražava njihovo mišljenje.

Javna komunikacija odražava kulturu, znanje, svjetonazor, etiku i moral i integritet svakog sudionika. Odražava i koliko je sposoban dokazati svoje stavove.

Malo ima onih koji raspravljaju snagom argumenata.

Prenosim samo svoje komentare, jer zbog prava na privatnost, tuđe nemam pravo bez dopuštenja iznositi javno. Iz mojih odgovora može se zaključiti o čemu se raspravlja.

<[email protected]>

6. lip 2024. 16:37

G. Josipoviću, kako se vi nađete pozvani komentirati i optuživati ljude koji drugačije misle u pluralnom i demokratskom društvu, gdje bi trebala vladati sloboda mišljenja, dok ne krše Ustav i zakone RH, ja ću vam odgovoriti. Po vokaciji i obrazovanju, od vas bi se  OČEKIVALO  široko sagledavanje  povijesnih činjenica  i u skladu sa  Deklaracijama Vijeća EU i EU Parlamenta vrednovanje ljudi i događaja, jer Hrvatska je članica EU i UN.
Po vašim riječima vi ste još uvijek u jugo-jednoumlju, VELIČATE  Tita i Jugoslaviju. a k tome kao pravnik  ne priznajete  komunističke zločine koje je Tito naredio.
Moram napomenuti da sam starija od vas, rođena i cijeli život provela u Puli, blizu Brijuna, kao školarka obvezno smo ga satima čekali , mahali zastavicama da Tito vidi kako ga pioniri “vole”,  i da sam živi svjedok života u Jugoslaviji. Dakle ne možete mi reći da sam ” ostarjeli ustašoid“, jer u Istri nije bila NDH na vlasti, niti sam u životu vidjela ustaše, ali komuniste- fašiste i njihove zločine jesam.
Kao političar trebali bi znati da su komunistički zločini poznati u svijetu. Puno je Rezolucija izglasano o osudi zločina komunizma.
1.. Rezolucija Parlamentarne skupštine Vijeća EU, broj 1096. prihvaćena  27. lipnja 1996. govori o potrebi lustracije, koja u Hrvatskoj nije provedena. U njoj se navodi da su totalitarni komunistički režimi koji su vladali u srednjoj i istočnoj Europi, a koji su još uvijek na vlasti u nekoliko zemalja svijeta, bili, bez iznimke, obilježeni masovnim kršenjima ljudskih prava. Ta kršenja  uključivala su pojedinačna i kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima, izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog fizičkog terora, progone na temelju nacionalne i vjerske pripadnosti, kršenje slobode savjesti, misli i izražavanja, slobode medija, a osim navedenih kršenja ljudskih prava, obilježje komunističkog režima je i nedostatak političkog pluralizma. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i načela diktature proletarijata, pod krinkom čega je bila ozakonjena likvidacija  ljudi koji su zbog svog neslaganja sa komunističkom ideologijom, označeni  opasnima za izgradnju novog društva i, kao takvi, proglašeni  su neprijateljima totalitarnih komunističkih režima.

U tom smislu, sve su zemlje, ako to dosad nisu učinile, pozvane procijeniti povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distancirati od zločina počinjenih od totalitarnih komunističkih režima te ih osuditi bez ikakvih nejasnoća. 

Parlamentarna skupština Vijeća Europe Rezolucijom je snažno osudila masovna kršenja ljudskih prava od totalitarnih komunističkih režima te je izrazila sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina, a ohrabrila povjesničare širom svijeta da nastave svoja istraživanja u cilju utvrđivanja i objektivne provjere onoga što se dogodilo.
2.Na osnovu te Rezolucije i Rezolucije 1481/2006 o osudi zločina totalitarnih režima u koje spada i komunizam Hrvatski je Sabor 30. lipnja 2006. izglasao

Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine, NN 76/2006,

https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2006_07_76_1786.html

3.. Isto tako trebali bi znati, ali se pravite da ne znate da je EU Parlament 19.rujna 2019. izglasao Rezoluciju kojom izjednačuje po zločinima sve totalitarne režime. U Rezoluciji se jasno napominje da u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi, što otvara put iskrivljavanju povijesnih činjenica o posljedicama Drugog svjetskog rata i propagiranju totalitarnog političkog sustava, Što se odnosi i na područje Republike Hrvatske gdje još uvijek postoje brojni trgovi, parkovi i ulice kojima se veliča totalitarni komunistički režim i lik Josipa Broza Tita.
Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)

Usvojeni tekstovi – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe – Četvrtak, 19. rujna 2019. (europa.eu)
Niste u pravu kada veličate Tita. Možete vi njega veličati, ali onda ne poštujete ni Hrvatski Sabor koji je DEKLARACIJOM NN 76/2006, osudio zločine od 1945-1990.
Ne poštujete Deklaracije Vijeća EU, ni EU Parlamenta, a ni Ustav RH, u kojem nigdje izrijekom ne piše da je u Ustavu “zapisan antifašizam” ali jasno izrijekom piše da je današnja RH nastala:

“-na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
– u novom Ustavu Republike Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom, obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu (1991. – 1995.) kojima je hrvatski narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države.”

Tko su dakle “velezločinci i veleizdajnici”? Tko je izdao i ubijao koji narod? 

I jedni i drugi svaki sa svojim razlozima, sa ogromnom razlikom što su nacisti, fašisti , ustaše , četnici i razne druge formacije izgubili rat, odgovarali za svoje zločine, osuđeni i bili kažnjeni, mnogi i pogubljeni.  

Dok su pobjednici, ne poštujući nikakve međunarodne norme i Konvencije o ratnom pravu i ratnim zarobljenicima počinili masovne zločine i likvidacije ne samo poraženih vojnika nego i civila, žene , djece i staraca, a da za te zločine nikada nisu odgovarali niti bili kažnjeni.

Vi kao čovjek i kao pravnik trebali bi osuditi svaki zločin, ma tko ga počinio, izuzev u samoobrani, a ne veličati zločinca i na njemu i zločinima graditi brand i proglasiti ga velikanom, jer definitivno velikan nije. Veliki je bio bonvivan, uživao u kultu ličnosti, putovao na naš račun Galebom po svijetu i izigravao humanista, mirotvorca.

Čisti  povijesni revizionizam za isprane mozgove,  jer treba skinuti odgovornost komunista za počinjene zločine.
Pa da vas i javnost  podsjetim na  povijesne  činjenice: i to logičnim slijedom:
1.Tko je vodio Narodnooslobodilačku borbu 1941-1945.godine?
Komunistička partija Jugoslavije
2. Tko je vodio Komunističku partiju Jugoslavije?        
Josip Broz Tito
3.Tko je bio doživotni predsjednik KPJugoslavije?
Josip Broz Tito
4.Tko je bio vrhovni zapovjednik Jugoslavenske vojske JNA?
Maršal Josip Broz Tito
5.Tko je vladao u Jugoslaviji , koja stranka?
Komunistička partija Jugoslavije, sa predsjednikom Josipom Brozom Titom
6.Koji društveni sistem je vladao u Jugoslaviji?
Komunistički sa Komunističkom partijom na čelu, koji su preimenovali u -socijalistički. Na 6. kongresu u Zagrebu 1952. Komunistička partija Jugoslavije -KPJ, promijenila  je naziv u Savez komunista Jugoslavije- SKJ.
7. Što je bila Narodnooslobodilačka borba?
Oslobodilački rat i komunistička revolucija za novo  komunističko društveno uređenje.
Znači Komunizam je samo zamijenio fašizam i nacizam i nastavio teror, progone i likvidacije samo po drugoj osnovi. Umjesto rasnih zakona, progonilo se i ubijalo na temelju političkog i vjerskog svjetonazora ili opredjeljenja.
I što je još gore i nevjerojatnije da  nikome ne padne na pamet osuditi komunističke zločine počinjene u Jugoslaviji, kao da je to nešto najnormalnije. Zločinci su nakon masovnih zločina i likvidacija hvaljeni i slavljeni kao narodni heroji, bili nagrađivani kao zaslužni članovi društva i zajednice!
Ali zločin je zločin!  Ma tko ga počinio i u kojem režimu i sa kojim razlozima, ostaje zločin!
I nakon pada Komunizma ostaju zatajeni,  ušutkani i nekažnjeni.

Žrtve komunizma u Jugoslaviji
U Hrvatskoj je nađeno do  2 000 godine, kada je komisija ukinuta,  850 grobišta.U Sloveniji je nađeno 620 grobišta sa najviše hrvatskih kostiju. Ukupno 1450 masovnih do sada otkrivenih  grobišta dokazuju industriju zločina, sistemski organizirani  zločini. Samo u Zagrebu je oko 130 prikrivenih grobišta, po samom gradu i u pod Sljemenskoj zoni.
Prema martirologiju don Ante Bakovića poimence sa slikama dokumentirano je ubijenih  664 svećenika,30 časnih sestara sa  još 200 svećenika ubijenih  u Sloveniji. Usporedivši sa Slovačkom koja je po broju stanovnika i površini približna sa Hrvatskom ubijeno je 14 svećenika!?
U Jugoslaviji je ubijeno više svećenika nego u svim komunističkim zemljama zajedno uključivši i SSSR.

Likvidacijama  u  iseljeništvu je pobijeno 88 Hrvata od strane jugoslavenske tajne službe UDBE.
Montirani politički procesi, za neistomišljenike, što je danas ljudsko pravo ugrađeno u Deklaraciju o ljudskim pravima i Ustavu RH.
Od 1945-1990 je bilo 30 000 tisuća montiranih sudskih političkih procesa i kako su bili skupni osuđeno je 100 -120 tisuća ljudi .
Logori su bili na Golom otoku, Sv. Grguru, Stara Gradiška, Lepoglava, Požega…Ukupno 536 833 pobijenih od komunističke ruke je po vama zaslužilo smrt, a njihovi ubojice nisu zaslužili kaznu?! Po kojem to Zakonu i pravu prof. dr. sc. Ivo Josipović?

Lili Benčik

<[email protected]>

04:05

Dobro jutro g. Josipoviću

Uopće se ne uzrujavam.  Zašto niste upotrijebili odgovor svima? 

Zato da vam se ne smiju zbog vaše indoktrinacije. Uživam u polemici sa ovako indoktriniranim mozgovima kao što ste vi, kojima ni sve škole, ni svi doktorati ne pomažu da mogu objektivno sagledati povijest. 

Gdje ste vi pročitali da veličam ustaše. U mom tekstu toga nema. Dapače napisala sam vam, da u Puli gdje sam rođena i gdje živim nije bila NDH, ni ustaša.

Napisala sam da su  nacisti, fašisti, ustaše, četnici i drugi odgovarali i bili kažnjeni za svoje zločine, a da komunisti nisu odgovarali ni bili  kažnjeni za svoje zločine. Upravo zato što nisu bili kažnjeni misle da im je dopušteno činiti zločine u ime i za svoju ideologiju.

Ukazujem vam da niste ništa bolji od njih, da ste svrstani s njima u isti koš po zločinima koji su poslije službenog proglašenja završetka rata počinjeni-U MIRU. Titoisti nisu ubijali samo ustaše, nego i žene, djecu i starce. Ne samo ubijali nego im prije LIKVIDACIJE  oduzimali sve što su imali, tako da su vagoni opljačkane  zlatnine iz Slovenije odlazili za Beograd. 

A još k tome vi kao pravnik branite zločine jugo-komunista i ne priznajete ni Deklaracije Vijeća EU, EU Parlamenta, ni Hrvatskog Sabora. Tu se vidi koliko vaša indoktrinacija sužava mogućnost objektivnog promišljanja, niste uopće razumjeli što sam vam napisala.

Za vas su to “povijesne, političke i druge besmislice kojima ( neuspješno) prekrajate povijest” 

Ufff jadno! Ustvari nisam ni očekivala ništa bolje, jer veoma dobro poznajem takav isključiv način razmišljanja. Ničim vam ne uskraćujem pravo na vaše mišljenje, samo vam ukazujem da niste u pravu, da vas povijesne činjenice demantiraju. O tome se radi.

Naravno demokracija dopušta sve načine razmišljanja s lijeva na desno i s desna na lijevo ukoliko se ne ugrožava demokratski poredak. Svi imaju bravo boriti se za svoje mišljenje, ali snagom argumenata, a vi niste ponudili niti jedan. 

I nisam vas ja uključila na ovu mail listu, i mene su uključili bez pitanja, iako  sam tražila da me skinu! 

U konačnici mi je i  drago, jer se potvrđuje kako totalitarni mozgovi nisu sposobni demokratski razmišljati i kako su potencijalni izvor novih zločina,  jer ne priznaju da je njihova ideologija u osnovi zločinačka.

Lp Lili Benčik

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

SRAMOTAN GOVOR Bezlične individue bi trebale prvo pročitat “Ministar i pokolji” N. Tolstoya…

Published

on

Preporuka Urški Raukar, zastupnicima( 10)   političke platforme Možemo,  njihovim biračima, osobito onima 2431  koji su joj dali preferencijalni glas neka pročitaju knjigu „ Minister and the Massacres“-   MINISTAR I POKOLJI, koju je  još 1986. godine napisao Nikolaj Tolstoj (80), ruski grof i engleski povjesničar.

U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je Britanska armija zarobljenike izručila sovjetskoj, odnosno, jugoslavenskoj armiji, a one su ih, pak, masovno likvidirale. Odgovornima za to, Nikolay Tolstoy proglasio je britansku armiju i, konkretno, Harolda Macmillana, tada ministra-rezidenta britanske vlade pri Savezničkoj komandi za Sredozemlje, kasnijeg premijera. Ocjenjujući njihovu odluku da se zarobljeni neprijatelji i druge izbjeglice predaju sovjetskoj i jugoslavenskoj armiji, kao nehuman i nedostojan čin, on je izravno odgovorne britanske oficire, zapravo, optužio za ratni zločin. Lord Aldington je dao ključnu naredbu koja je  odredila sudbinu kozaka i otkrila ulogu Britanaca u titovom masakru hrvatskih žrtava. Lord Adlington ga je tužio, Tolstoj je izgubio pravnu bitku, proglašen je  krivima za klevetu, engleski  sud kaznio ga je sa dva milijuna funti globe,  koju je Europski sud za ljudska prava poslije  povukao.

Knjiga je bila cenzurirana u Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke. Međutim istina uvijek nađe put, ma koliko je zabranjivali i sakrivali!  Englezi prema britanskim propisima, nakon 30 godina skidaju embargo s najvećeg dijela diplomatskih spisa, korespondencija vlade i Foreign Officea, te dokumenata Ministarstva rata. Međutim, dio najpovjerljivije dokumentacije,  vojne i obavještajne, zadržava se pod embargom 75 godina, pa je trebala biti dostupna istraživačima 2020. godine! Ali  Englezi su za još 20 godina produžili tajnost dokumentacije o Bleiburgu!

Titovi zločini konačno su otkriveni unatoč sakrivanju, bezočnom kultu ličnosti i strahu koji je nametnut ljudima ako progovore.

Sramotan, diskriminacijski i isključiv govor suprotan je:

  • Rezolucijama Vijeća EU 1096  i 1481/2006, 
  • Deklaraciji o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj1945. – 1990. godine, NN 76/ 2006 i
  • Rezoluciji Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe (2019/2819(RSP)) koje nisu novijeg datuma pa da se za njih ne zna.

Slobodan govor saborska  zastupnica  Urška  Raukar Gamulin svojih je pet minuta iskoristila kako bi progovorila u ustaškim zločinima 1945. godine za vrijeme NDH.  Izjednačavanje Republike Hrvatske sa NDH je  neprestana mantra jugonostalgičara  koji se ne mire sa samostalnom RH , iako sveobuhvatno koriste sve blagodati koje im ta današnja Hrvatska pruža.

Zastupnica Raukar Gamulin je istaknula kako je na godišnjicu Bleiburga, govoreći o ustaškim vojnicima, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Tomo Medved uz prisustvo predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, rekao kako će Vlada Republike Hrvatske danas i ubuduće komemorirati žrtve i iskazivati im počast i zahvalu. “Na isti dan je ministar Ivan Anušić objavio kako su 1945. godine ubijani hrvatski vojnici.” – dodala je zastupnica Raukar Gamulin. Zastupnica Raukar Gamulin je također istaknula kako ministar Anušić vojnike fašističke i kvislinške NDH naziva hrvatskim vojnicima što je suprotno Ustavu Republike Hrvatske.

Naravno da su bili hrvatski vojnici, kao što su bili njemački ili talijanski. Ne može im se brisati narodnost, bili su Hrvati, kao što su bili Hrvati i mnogi partizanski zločinci!

Zločin je zločin ma tko ga počinio, s time da Urška Raukar osuđuje Hrvate NDH kao fašističke i kvislinške vojnike , a zločine partizana Hrvata kao vojnike  iz bivše Titove NOB i Jugoslavije ne osuđuje.

Točno joj je odgovorio predsjednik Hrvatskog sabora porušivši joj kako je napravila ozbiljnu zamjenu teza jer je bio prisutan na komemoraciji, čiji je pokrovitelj Hrvatski sabor, gdje je iskazan pijetet prema žrtvama koje su ubijene bez suda.

Žrtva je žrtva ma od koga zločin počinjen, jer da je po pravdi i pravednosti, svi koji su se predali na Bleiburgu trebali su biti tretirani kao ratni zarobljenici  po Ženevskoj konvenciji o predaji ili zarobljavanju vojnika,  zaštiti zarobljenika u logorima i  pomoći ranjenicima i bolesnicima u vojskama na bojnom polju od 27. srpnja 1929.

Međutim Englezi su prekršili tu konvenciju, zato su i proglasili tajnost dokumentacije vezano uz Bleiburg i kada je istekla 2020 produžili za još 20 godina.

Tito uopće nije poštivao ni primjenjivao nikakve međunarodne konvencije.

O temi Bleiburga opširno i dokumentirano pisao je još 1989. Darko Bekić „Slučaj Bleiburg”: nova istraživanja, nova iskušenja

Institut za suvremenu povijest, Zagreb, SFRJ

https://hrcak.srce.hr/file/315367

Hrvatski Sabor prihvatio je  na temelju notifikacije o sukcesiji (“Narodne novine – Međunarodni ugovori”, broj 1/92,   bez posebnog sporazuma sve Međunarodne Konvencije u slučaju ratnih sukoba i njihovih posljedica NN 5/1994

Svi  zastupnici u Hrvatskom Saboru,  prema poštivanju institucije Sabora,  kao najviše zakonodavne institucije države Hrvatske, trebali bi proučiti rad i dokumente koje je Hrvatski Sabor u tijeku svoga djelovanja donosio i izglasavao, da se ne dogodi ovakva blamaža i neznanje koje je kao zastupnica pokazala  Urša Raukar -Gamulin!

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Zar su Novosti SNV-a medijska „sveta krava“ u Hrvatskoj?

Published

on

U Hrvatskom Saboru 17.travnja 2024. potvrđena je nova Vlada RH.

SDSS više nije dio vladajuće koalicije, pa je zanimljivo pratiti izjave predsjednika Milorada Pupovca i naravno pisanje njegovih glasnogovornika u glasilu Novosti.

Milorad Pupovac je na osnivačkoj skupštini Sabora rekao da se u Hrvatskoj  mora “graditi vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/pupovac-ovu-vladu-necemo-podrzati-sanitarni-kordon-oko-sdss-a-je-opasna-politika-foto-20240517?meta_refresh=1

Licemjerno,  podlo  i pokvareno,  čak i od plači mačka Pupovca, koji živi od prošlosti, proziva i uspoređuje  sadašnju  Hrvatsku sa NDH, koji nikada nije rekao lijepu riječ o Hrvatskoj, a gradio bi „vedro i optimističko društvo“

Plačljivim glasom i tužnim izrazom lica, prijetvorno priča o govoru mržnje u saboru,  kako je on često meta  govora mržnje i vrijeđanja i kako  mu je rečeno da ne bi trebao biti u Hrvatskoj.

“Zato govor mržnje u ovom saboru, kakav smo jučer čuli, sraman je bio, nedopustiv je bio. Govorim to zato jer sam bezbroj puta dobio sličnu poruku. Govorim to zato jer sam i nedavno dobio poruku da mi nije mjesto u Hrvatskoj”, rekao je.

“Mi nećemo moći podržati ovaj program niti ovu vladu, iako se s najvećim dijelom programa slažemo”, rekao je Pupovac.

Milorad Pupovac bi  se „ okrenuo“ budućnosti i izgradnji  vedrog i  optimističnog  društva!?  Stoga je potrebno  malo osvježiti pamćenje hrvatskoj javnosti o okretanju budućnosti Milorada  Pupovca,  njegova SNV-a , SDSS-a,  njegovih Novosti,  govoru mržnje i prošlosti.

Miloradu Pupovcu uputila sam više otvorenih pisama i upozoravala na govor mržnje SNV-ovih medija! I ne samo u Hrvatskoj, nego širenja i plasiranja  neistina o Hrvatskoj po svijetu. Ali  umjesto pristojnog odgovora „demokratski“ sam  dobila  blokadu pristupa svim SNV-ovim medijima na platformi Facebook.

Znači da nisu mogli ničim  osporiti ili opovrgnuti aktivnosti na koje sam upozoravala kao nedopuštene i neprimjerene demokratskom društvu, pa su pribjegli ušutkavanju kao metodi cenzure.

Međutim ta blokada je smiješna, jadna i  neučinkovita metoda cenzure u ovoj eri neograničenih mogućnosti interneta.

Sve aktivnosti SNV-a, SDSS-a i Milorada Pupovca kao isturenog i nametnutog predstavnika srpske nacionalne manjine, dakle sve, baš sve u suštini se svode pod zajednički nazivnik, nepriznavanje prava  Hrvatima na  državu sa njihovim hrvatskim i katoličkim identitetom!

Hrvatska po njima najprije ne bi ni trebala postojati, ali kada je već tu onda joj treba nametnuti  njihov svetosavsko-velikosrpsko-jugoslavenski identitet.

I to naravno sredstvima iz Proračuna RH koji pune svi porezni obveznici u državi Hrvatskoj, zlorabeći Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Nije problem u pravima nacionalnih manjina, ( u Ustavu su taksativno nabrojene 22 nacionalne manjine) problem je u zloupotrebi tih prava protiv domicilnog hrvatskog naroda.

  1. Financiranje srpske nacionalne manjine iz Proračuna RH

U Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina za ostvarivanje kulturne autonomije iz područja informiranja i izdavaštva, kulturnog amaterizma i manifestacija, programa koji proizlaze iz bilateralnih sporazuma i ugovora te programa kojima se stvaraju pretpostavke za ostvarivanje kulturne autonomije nacionalnih manjina, Vlada RH  sufinancira sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Za raspodjelu sredstava zadužen je Savjet za nacionalne manjine kao dio Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH.

Evo pregled sredstava za 2024. godinu koja  je dobio SNV ( uz napomenu da je Milorad Pupovac član Savjeta za nacionalne manjine, pa je u sukobu interesa, što sam 4.prosinca 2023.  i prijavila Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, odgovor još nisam dobila)

Pod kulturne manifestacije koje predstavljaju kulturni identitet srpske nacionalne manjine SNV ubraja ;

  • – Obilježavanje prve ustaničke puške i pokolja u Banskom Grabovcu – Banski Grabovac, Petrinja
  • – Obilježavanje godišnjice zločina nad pravoslavnim Srbima kotareva Glina i Vrginmost – Glina 
  • – Komemoracija u Gudovcu i Grubišnom polju – Spomen područje Gudovac
  • – Dan sjećanja na Jadovno 1941. – Jadovno, Trnovac, Gospić
  • – Godišnjica partizanskog proboja obruča na Biljegu – Petrova Gora, Selakova Poljana, Vojnić
  • – Komemoracija za žrtve dječjeg ustaškog logora u Sisku – Park Diane Budisavljević, Sisak    
  • – Dan ustanka naroda Hrvatske – Srb

Prvo,  to nisu kulturne manifestacije za održavanje kulturnog identiteta srpske nacionalne manjine, nego su lažne i zlonamjerne komemoracije sa namjerom stigmatizacije Hrvata i države Hrvatske sa NDH ( što SNV-ovi mediji neprestano rade) a  drugo,  jesu li komemoracije iz 2.svjetskog rata način na  koji Pupovac preporučuje za okretanje  budućnost ?

Obična laž i manipulacija!

“Pokušaji da se oko SDSS-a napravi sanitarni kordon, je naopaka, zla i za hrvatsku destruktivna i opasna politika. Mi smo ponosni predstavnici srpskog naroda u Hrvatskoj, mi, zastupnici SDSS-a, mi kojima je Hrvatska domovina, kao što je bila našim precima, kao što je bila brojnim generacijama, 200 godina najmanje zajedničke borbe za istu slobodu, da bi danas netko danas takvim nasljednicima i takvim ljudima rekao gdje mogu, a gdje ne mogu biti, gdje im je mjesto, a gdje im nije mjesto. Mi nećemo moći podržati ovaj program i ovu Vladu, iako se s najvećim dijelom slažemo”, rekao je u emotivnom govoru Pupovac.

  • Srpsku  demokratsku samostalnu stranku-SDSS treba brisati iz registra stranaka u RH, a ne samo napraviti sanitarni kordon oko nje.

Evo i zbog čega: “SDSS je od osnivanja do danas posvećen miru, u skladu s najboljom tradicijom politika Bogdana Medakovića i Svetozara Pribičevića, a slijedom te tradicije najveći dio samostalaca se u Drugom svjetskom ratu pridružio antifašističkom partizanskom pokretu. Teroristi nismo, a nismo ni neonacisti kao što nas neki nazivaju”, naglasio je Pupovac.

Pupovac prvi put izjavljuje da je Hrvatska njima domovina! Zar sa glavnim gradom Beogradom? Jer poznata je njegova izjava da je glavni grad Srba iz Hrvatske-  BEOGRAD!

Simbolički ili ne to je ono čemu oni teže! Da glavni grad Hrvatske bude Beograd!

https://bljesak.info/vijesti/politika/grabar-kitarovic-hrvatskim-gradanima-je-glavni-grad-zagreb-a-ne-beograd/284162

SDSS je posvećen miru!? A osnovali su ga ratni zločinci u okupiranom Vukovaru u tzv. Republici Srpskoj Krajini!

SDSS su osnovali Goran Hadžić osuđeni ratni zločinac i Vojislav Stanimirović optuženi ratni zločinac, koji usprkos živih svjedoka nije osuđen od Hrvatskog ne lustriranog pravosuđa.

Kako je 1997. osnovan SDSS, opisao je Antun Ivanković, tadašnji predsjednik udruge Dr. Ante Starčević iz Tovarnika:

“Što se točno dogodilo dana 5. ožujka 1997. godine u Borovu: u članku koji je 1997. objavljen u tada još okupacijskim Vukovarskim novinama broj 90 (15. marta) str. 1, pod naslovima: Odluka skupštine, Osnovana Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) navodi se sljedeće:

U Borovu je na zasjedanju tzv. Oblasne Skupštine 5. marta 1997. godine na kojoj su prisustvovali svi relevantni predstavnici političkog života Oblasti, odnosno odbornici općinskih skupština, predstavnici mjesnih zajednica, izbjeglica i općinskih boračkih organizacija, kao i predstavnici bivših političkih stranaka iz razdoblja tzv. RSK-a.

Na prijedlog Gorana Hadžića i Vojislava Stanimirovića osnovana je nova jedinstvena srpska stranka pod nazivom Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS). Tom prilikom jednoglasno je usvojen Statut stranke i formiran je Glavni odbor koji broji 33 člana, dok Nadzorni odbor ima 3 a Statutarni 5 članova SDSS-a, dok predsjednika stranke treba izabrati na prvoj sjednici tog tijela“, objavile su okupacijske

„Vukovarske novine“ u broju 90 od 15. 03. 1997.

Obraćajući se tada 5. marta 1997. godine na osnivačkoj skupštini nazočnima ratni zločinac Goran Hadžić naglasio je da se programom SDSS-a treba izboriti da za stranku glasaju i drugi narodi jer činjenica da živimo u Hrvatskoj, ali želimo da tzv. Oblast bude prihvaćena u Europi. Goran Hadžić je još tada izjavio da je “demokrata po ubeđenju” ali je zaželio da se oko SDSS-a okupe svi Srbi jer je trenutačno najvažnije srpsko jedinstvo”.

Vojislav Stanimirović je u intervjuu tjedniku Novosti od 13. ožujka 2015.godine , povodom punoljetnosti stranke obmanuo hrvatsku javnost vezano za osnivanje stranke: „Ako se uzme u obzir da smo osnivačku skupštinu SDSS-a imali 5. marta 1997.godine, možete shvatiti da smo za pripreme izbora imali manje od mjesec i pol dana. U toj tzv. fuziji Samostalne srpske stranke, čiji je predsjednik bio prof. Milorad Pupovac, i Srpske demokratske stranke, čiji sam bio predsjednik, osnovana je Samostalna demokratska srpska stranka.“

Stranka je onda po tim riječima osnovana neregularno u tzv. Republici srpskoj krajini, na okupiranom području RH. Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) osnovana je 5. ožujka 1997.godine u Vukovaru spajanjem Srpske demokratske stranke (SDS) i Samostalne srpske stranke (SSS) iz Zagreba.

Postavlja se opravdano pitanje kako su se mogle spojiti 1997. godine gore navedene stranke kada je jedna od njih (SDS) kako sam prije opisala 18.veljače 1992.godine brisana iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske pod reg. brojem 21. Knjiga I. Kako je tako osnovanu stranku Ministarstvo uprave moglo upisati u registar stranaka, a osnovana u okupiranom području RH?

Vojislav Stanimirović tada je izjavio; „Naša djeca uče po hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i poučavamo noviju povijest na svoj način, drugačiji nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“

Znači da ne poštuju Ustav RH. To je protuustavna odluka.

https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/sto-srpski-skolarci-u-hrvatskim-skolama-uce-o-domovinskom-ratu-20130613

  • O govoru mržnje

Kada jedan saborski zastupnik bijesno nazove druge zastupnike koji drugačije razmišljaju“ “neostvarenim, neiživljenim pederima u moralnom i svakom drugom smislu riječi” nije li to govor mržnje?

A kada uz to prozove i hrvatski narod;“ Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu”

Eto koliko Pupovac poštuje hrvatski narod, a traži da se njega i njegov narod poštuje i uvažava!?

  • Narod koji se herojski obranio od velikosrpske i JNA agresije i još pri tome abolirao 20 641 četnika i agresorskih  vojnika,
  • Narod koji je izglasao Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, i dao Srbima veća prava koja  ga ustvari diskriminiraju  u odnosu na manjine,
  • Narod koji hrani njegove prohtjeve, koji plaća njegovo iživljavanje  i zgradnju 40 srpskih „kulturnih“ centara- odnosno „četničkih štabova“
  • Narod koji plaća Pupovčeve SNV medije koji pljuju po tom istom narodu

Taj narod Pupovac optužuje da su sami sebi problem, da ne znaju tko su i što su i kuda će i kako sa sobom?

Taj narod, hrvatski narod pokazao je da zna što hoće, miran je i strpljiv, ali i strpljenje ima granice, pa  kada je tom hrvatskom narodu dosta ponižavanja, nametanja vrijednosti koje je odbacio,  zbog kojih je krv prolio i pretrpio ogromna razaranja, onda su Milorad Pupovac i njegova bulumenta u Novostima opetovano UGROŽENI.

Čim osjete da bi mogao presahnuti izvor novca, odmah zapljušte tipične agitprop optužbe za „ustaštvo, koncentracione logore“ a  srpska manjina postaje žrtveno janje!?

Od agresora do žrtvenog janjeta u 30 godina koji je to kameleonski preokret!

O da ispleo je i umrežio SNV sa Novostima, na svojoj platformi uništavanja hrvatskog identiteta, države Hrvatske i hrvatskog naroda i stvorio cijeli sustav udruga, portala, tiskanih medija i društava, kojima nadzire hrvatski medijski prostor.

Od Gonga koji je osnovao Faktograf, do cenzure na društvenim mrežama, vojskom trolova koji bilježe svaki usklik ZDS, svaku sliku i svaku riječ u kritici velikosrpske politike, do Biltena u kojima ih poslije podvaljuje kao dokaz srpske ugroženosti u Hrvatskoj.

Pridruženi su Antifašistički Vjesnik, SABA RH, Tačno.net, Autonomna ženska kuća

Autograf, BIRN, Kulturpunkt, Lupiga, MAZ, Novi plamen, P-portal

Prosvjeta, Srbi.hr, Udruženje Krokodil, Radnička prava, Aktiv…

I sada kada DP traži da se iz državnog Proračuna ne  financiraju Novosti,  već da se financiraju sami izlaskom na tržište, digli su veliku medijsku viku, obraćaju se svjetskoj javnosti, i primitivno nasrću na legalno osnovanu hrvatsku stranku.

Viktor Ivančić se zbog Novosti obrušio na Ivana Penavu i Domovinski pokret: „Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.“  Evo još jedna optužba koncentracioni logori, Jasenovac,  tipični velikosrpski agitprop, adut uvijek kao Joker.

Nevjerojatno kako mržnja izbezumi čovjeka. Analiza njegova novinarskog djelovanja svodi se pod tri riječi -mržnja, mržnja i opet mržnja prema državi Hrvatskoj i Hrvatima.

Sve njegove kolumne ispunjene su mržnjom i prezirom prema svemu hrvatskom.

I ne samo njegove, nego svih novinara i kolumnista Novosti; Borisa Dežulovića, Hrvoja Šimićevića, Tihomira Ponoša….

Po Viktoru Ivančiću Novosti su kritički medij, oni mogu i smiju u skladu sa slobodom  mišljenja i slobodi medija o svemu kritički pisati, samo se njih ne smije kritizirati, jer ako se dirne u Novosti, onda se odmah dirne u prava Srba, njihov opstanak u RH, onda je to „ paket šovinističkih prohtjeva“, onda je to „ politika otvorene diskriminacije i siledžijskog napada na slobodu štampe.“

„Zahtjev da se obustavi financiranje Novosti uključuje paradoks tipičan za hrvatski nacionalizam: depeistima su, naime, Srbi nepoželjni isključivo zato što su Srbi, a Novosti zato što nisu isključivo srpske. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Netočno, manipulativno i zlobno podmetanje. Ne smetaju Novosti zato što su srpske, nego zato što su jedine koje se financiraju iz Proračuna RH. Ne smetaju Hrvatima zato što su Hrvati  nacionalisti, nego upravo obrnuto što su Srbi nacionalisti i velikosrbi koji u njima pišu, mrzitelji države Hrvatske i hrvatskog naroda koji ih financira.

Zašto je spomenut 10.travnja 1941. a sada je 2024.godina? Dakle nakon 83 godine! Kakve veze taj datum ima sa sadašnjom Hrvatskom, nakon 2.svjetkog rata 1941-1945 , nakon Domovinskog rata 1991-1995.? Nema, ali u mržnjom obuzetom mozgu Viktora Ivančića očito ima!

Po čemu su to  Novosti nedodirljive, posebne i zaštićene u državi Hrvatskoj?

Po čemu, po UCJENJIVANJU. Jer dirne li se u Novosti mi ćemo vas po cijelom svijetu optužiti za šovinizam , nacionalizam , fašizam , ustaštvo, klerofašizam i još niz izama.

ČISTA UCJENA!

https://www.portalnovosti.com/dupe-u-sjecanju

Sa ovakvim tekstovima Milorad Pupovac gradi „  vedro, optimistično društvo koje ima jasne ciljeve, koje je okrenuto budućnosti, a ne neprestano prošlosti…“ !?

Eto koliko je Milorad Pupovac vjerodostojan i politički korektan!

I zbog čega bi se Novosti morale financirati iz Proračuna RH?

Zbog čega hrvatska javnost ne smije preispitati kako se koriste sredstva koja poklanja?

Jesu li Novosti zato što su srpske „sveta krava“ da se ne smije dirati u njihovo financiranje i njihov rad?

Zar se u Hrvatskoj ne smije preispitivati rad SNV-a, SDSS-a i srpske nacionalne manjine?

Jesu li i povlašteni Srbi u Hrvatskoj zaštićene „svete krave“ da se ne smije ukazivati na njihovu subverzivnu djelatnost neprestanog potkopavanja Hrvatske državotvornosti, suverenosti i integriteta?

Zar nije to rušilački udar na same temelje RH „. Ispune li se njihova očekivanja, Hrvatska će 10. travnja 1941. dobiti novu vladu“

Da hrvatsko Pravosuđe štiti suverenitet i integritet RH ovakvo bi pisanje bilo sankcionirano barem po osnovi  32.glave Kaznenog zakona RH, članak 349, Kaznena djela protiv ugleda RH.

Viktoru Ivančiću strašno smetaju riječi Tomislava Karamarka „”morat će se poštovati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, a to su Domovinski rat, naši branitelji, naši poginuli, politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”

U tome je bit, sam je to razotkrio u ovom tekstu;

  • SNV, SDSS žive u Hrvatskoj, koriste sve blagodati i novac naravno od države Hrvatske koji daju hrvatski porezni obveznici,  ali je ne priznaju kao državu hrvatskog naroda!
  • Ne priznaju Domovinski rat kao temelj na kojem je nastala RH, već ga neprekidno podrivaju sa 1941.godinom i optuživanjem za NDH.
  • Umjesto Domovinskog rata,  za njih  je „građanski rat“ koji po definiciji građanskog rata briše velikosrpsku agresiju i izjednačava krivnju za rat.

Domovinski rat po Ustavu RH je temelj Republike Hrvatske, a SNV i  SDSS ne priznaju Domovinski rat. To je PROTUUSTAVNA , neprijateljska djelatnost i narušavanje ustavno-pravnog poretka! DORH bi se trebao uključiti da to spriječi, jer im je dužnost štititi ustavno-pravni poredak RH.

Agresivni  medijski rat koji vode ne samo Novosti nego i svi mediji pod kontrolom SNV-a narušavaju ustavno-pravni poredak RH.

To su Novosti, Bulletin i TV VIDA

To je neprestana subverzivna  neprijateljska djelatnost i medijski rat protiv RH. Ne samo preko Novosti u Hrvatskoj, nego i preko Biltena koji podjele po svim svjetskim medijskim kućama i veleposlanstvima.

Bilten nitko ne spominje, jer nije toliko medijski eksponiran, ali je još štetniji po RH od Novosti. Do sada su  izdana isto novcem iz Proračuna RH 22 broja Biltena

https://snv.hr/vrsta_publikacije/bilteni

Milorad Pupovac prijeti i hrvatskom Pravosuđu  u svezi zahtjeva da se očituje o ubojstvu dr, Šretera, za što ga je izravno prozvao Slavko Degoricija u svojim memoarima. Citiram njegovu izjavu objavljenu u  Večernjem  listu od 19.siječnja 2019. godine; “Mene da se dovodi u vezu s ubojstvom nekoga, da sam nekom dlaku s glave skinuo, uzeo tuđi papir ili da sam potaknuo da uradi neko zlo, to može samo naopak i bolestan um uraditi. Ovo je stvar koja je utuživa i budući da je utuživa tako će biti od mene tretirana. Oni koji misle da se mogu pozivati na satiru i raditi ovakve stvari, jednom za svagda će naučiti i suci i istražni organi razliku između te dvije stvari”

Znači drug Pupovac će po onoj Titovoj izreci da se suci ne drže zakona kao pijan plota „ jednom za svagda“ naučiti hrvatske suce kako trebaju suditi? Osilio se čovjek! Vidi da može i da mu prolazi bez sankcija!

A ako ne nauče lekciju po njegovim kriterijima, ima onda Milorad Pupovac u rezervi međunarodnu zajednicu i veleposlanstva diljem svijeta, kojima će optuživati Hrvatsku za bujanje fašizma, za  neoustaštvo, za pokrštavanje 11 000 srpske djece 1991.godine, ugroženost Srba u Hrvatskoj i sve ostale njegove floskule.

Zaboravio je Milorad Pupovac kakvu su “satiru” napisali novinari njegovih Novosti! Odvratnu i gadljivu  “satiru ” na Hrvatsku himnu! I himna, Lijepa Naša Domovino, pretvorena je u Lijepa naša haubico!

Osjeća li se Milorad Pupovac doista toliko moćan u Hrvatskoj, da naređuje hrvatskom Pravosuđu i Policiji, ili će ga hrvatsko Pravosuđe i Policija po slovu Zakona tretirati jednako, kao i sve hrvatske građane?

I jest moćan i privilegiran! Sve tužbe protiv njega DORH ekspresno odbija. Pravosuđe u štrajku, svi predmeti stoje, ali meni dođe ekspresna odbijenica tužbe za nenamjensko trošenje sredstava i sukob interesa protiv Milorada Pupovca.

Kaznena prijava zaprimljena 11.12 2023.  a Rješenje kojim se odbija 16.siječnja 2024.

Ali odgovor na prijavu o sukobu interesa Milorada Pupovca nisam još dobila, a podnijela sam je 4.prosinca 2023.

4.Milorad Pupovac nikako ne može biti predsjednik Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Hrvatskom Saboru, jer je u dvostrukom sukobu interesa

I nakon svega navedenog doista se nameće zaključak da su  SNV i  SDSS „svete krave“ u državi Hrvatskoj! NEDODIRLJIVI !

Do kada? Odgovor imaju Vlada i Sabor RH.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved