Prošlog je tjedna svijetom prostrujala vijest kako je američki milijarder Elon Musk za basnoslovne novce kupio Twitter. Sama po sebi, ta vijest vjerojatno ne bi trebala doticati nikoga tko nije iz svijeta korporativnog biznisa, da se oko nje nije isplela čitava sila, uglavnom ideološki motiviranih, komentara i tumačenja, pri čemu jedni za ovaj potez vezuju velike nade, dok druge ispunjava najdubljim strahovima, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.

(…)

“Zlatno doba” društvenih mreža

U “zlatno doba” društvenih mreža prije desetak godina na Twitteru i Facebooku nije bilo nikakve moderacije. Te su platforme sebe reklamirale kao mjesta na kojima svatko od nas može bez ikakvih zapreka razmjenjivati mišljenja o najrazličitijim temama. Taj je ukus slobode privukao ljude širom svijeta i ove su platforme ubrzo postale neodvojivi dio svakodnevice.

No, bilo je to previše lijepo da bi dugo trajalo. Ubrzo su se javili oni koji su u tome vidjeli priliku da se tim moćnim instrumentom ideološki ovlada. Takve su poruke, kao što je i uobičajeno, prije svega stizale s lijevog političkog spektra. Ljevica zna da je ideološka neutralnost medija samo glupa predrasuda, koja ima svoju političku cijenu, pa su ubrzo nametnuti novi standardi kontrole sadržaja i cenzura.

(…)

Djetinjasta potreba desnice za snažnom figurom

Hoće li Musk doista ostvariti svoje obećanje i ukinuti cenzuru na Twitteru, nije toliko važno. Tu je zanimljivija ta djetinjasta potreba desnice za snažnom figurom, nekom vrstom “Spasitelja”, koji će hrabro istupiti u njihovo ime i zaštititi ih od onih koji im uskraćuju njihova prava. Taj netko “neće imati dlake na jeziku”, on će “sasuti istinu u oči” onima koji ju krivotvore. Znate već tu svakidašnju jadikovku zdesna…

Još je komičnija brzina kojom će sada “blokirani” pohrliti nazad na društvene mreže. Današnja desnica ima samo jedan san, a to je da im ljevica prizna pravo na postojanje. Kako, inače, objasniti potrebu da se stalno vraćate u zajednicu u kojoj vas uporno odbijaju i žele vas po svaku cijenu ušutkati? Jedna od velikih istina koja određuje političku dinamiku zadnjih stotinu godina jest da jedna strana spektra želi uništiti svoje neistomišljenike, dok druga sanja o tome kako da udobrovolji svoje neprijatelje.

Politička snaga ljevice je u tome što nikad ne traži kompromis

Ljevica je ta koja definira ono što je “normalno” i “društveno poželjno”, dok je desnica ta koja je u stalnoj očajničkoj potrazi za društvenim priznanjem. Priznali to ili ne, desni sebe mogu vidjeti samo kroz ogledalo ljevice. Politička snaga ljevice je u tome što nikad ne traži kompromis, već uvijek radikalizira svoje zahtjeve. Politička slabost desnice je u tome što uporno traži kompromis i odriče se vlastitih principa kako bi odobrovoljila one koji ih ne mogu podnijeti.

Zbog toga taj kompromis uvijek ide u korist ljevice, a politička povijest zadnjih stotinu godina je povijest ustupaka zdesna. Desnica danas samo želi da joj ljevica oprosti što ih je tukla. Mimo tog mazohističkog poriva ne postoji nijedan drugi razlog zbog kojeg bi se vraćali na Twitter. Musk spašava platformu koja je postala sinonim za kulturu zatvaranja i laži, a ne slobodu govora, zaključuje Borislav Ristić za Večernji list.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.