Connect with us

Vijesti

ROBERTO DE MATTEI: NOVI SCENARIJI U VREMENU KORONA VIRUSA

Published

on

KORONA VIRUS KAO KAZNA BOŽJA? POLITIČKA, POVIJESNA I TEOLOŠKA RAZMATRANJA

Tema mog izlaganja je: Novi scenariji u Italiji i u Eruopi s korona virusom i poslije. Neću govoriti s medicinskog ili znanstvenog motrišta, jer nisam za to stručan. Raspravljat ću, međutim, s drugih motrišta kao znanstvenik političkih i društvenih znanosti, kao povjesničar i kao filozof povijesti.

KAO ZNANSTVENIK S PODRUČJA DRUŠTVENIH ZNANOSTI

Političke i društvene znanosti su te koje proučavaju ljudsko ponašanje u društvenom, političkom i geopolitičkom odnosu. S te točke ne propitujem porijeklo korona virusa i njegove naravi nego društvene posljedice koje on ima i koje će imati.

Epidemija i širenje na nacionalnoj i svjetskoj razini (zove se pandemija) zarazne bolesti pogađa veliki broj pojedinaca i određene populacije u veoma kratkom vremenu.

Korona virus, koji je Svjetska Zdravstvena Organizacija preimenovala u Covid-19, je zarazna bolest koja je započela svoje  širenje iz Kine. Italija je zapadna zemlja koja je očito najviše pogođena.

Zašto je danas Italija? Zašto nije, kako su najpažljiviji promatrači od prvog trenutka shvatili, problem korona vriusa predstavljen prema stopi smrtnosti od bolesti nego prema brzini širenja zaraze u stanovništvu. Svi se slažu s činjenicoma da je smrtnost od bolesti samoj po sebi veoma visoka. Ako pacijentu pomaže specijalizirano osoblje u zdravstvenim dobro opremljenim ustavnovama /pacijent/ ima mogućnosti da bude izliječen. Ali zbog brzine širenja zaraze koja može istovremeno zahvatiti milion osoba broj oboljelih se širi, nedostaje osoblja, bolesnici umiru jer su lišeni potrebnog liječenja. Za liječenje teških slučajeva potrebna je podrška intezivne terapije za ventilaciju pluća. Ako to nedostaje pacijenti umiru. Ako se broj zaraženih poveća bolnice više nisu u stanju primijeniti intezivnu terapija na svima i veliki broj pacijenata podliježe bolesti.

Epidemiološke slike su neumoljive i opravdavaju mjere opreza. Ako ne bi bio kontroliran korona virus bi mogao zahvatiti cijelo talijansko stanovništvo. Predpostavimo na kraju  da su samo 30%  zaraženi, 20 miliona. To znači da 10% postaju krizni, a to znači bez intezivne terapije i određeni da umru. Ako se radi o 2 miliona direktnih umrlih još je i više indirektnih kao posljedice kolapsa zdravstvenog sustava i društveno gospodarskog poretka koji je posljedica.

Kolaps zdravstvenog sustava nosi svoje posljedice. Ponajprije pad proizvodnog sustava zemlje.

Obično gospodarske krize nastaju u nedostatku ponude ili potražnje. Ali ako oni koji bi trebali trošiti ostanu kod kuće i ako su trgovine zatvorene, a oni koji su u mogućnosti nešto ponudititi ne uspijevaju  dostaviti svoje proizvode kupcima zbog logističkih problema, prijevoza roba, i prodajna mjesta dolaze u krizu, lanci snadbjevanja, padaju. Središnje banke nisu u stanju spasiti situaciju „kriza nakon korona virusa nema monetarno riješenje“, piše Maurizio Ricci u La Repubblica od 28 veljače. Stefano Feltri primjećuje sa svoje strane „tipični keynesijanski recepti  – stvaranja radnih mjesta na vještačkim potrebama s javnim novcem – ne mogu se koristiti kad radnici ne izlaze iz kuća, kad kamioni ne voze, kad su stadioni zatvoreni i kad ljudi ne planiraju godišnji odmor ili puslovna putovanja zbog karantene u kući ili iz straha od zaraze ako kuću napusti.  Djelimičnim izbjegavanjem krize likvidnosti poduzeća odlaganjem plaćanja poreza i kamata bankama politika postaje nemoćna. Nije dovoljna samo vladina odluka za reorganizaciju lanaca snadbjevanja.

Izraz „savršena oluja“ koji je skovao ekonomist Noriel Roubini, poznata je več nekoliko godina, a označava jednu mješavini takvih financijskih uvjeta koji vode u propast tržišta. „Nastat će globalna recesija kao posljedica korona virusa“ tvrdi Nouriel Roubini koji dodaje:“Kriza će eksplodirati i pretvorit će se u užas.“ Predviđanja Roubinia su se potvrdila padom cijena nafte nakon što je izostao sporazum OPEC-a sa Saudijskom Arabijom koja je, izazivajući Rusiju odlučila povećati proizvodnju i sniziti cijene, ali to se još mora potvrditi u događajima koji će uslijediti.

Slaba točka globalizacije je „međupovezanost,“ riječ koja je talisman našeg vremena od gospodarstva do religije. La Querida Amazonia – Draga Amazonija pape Franje je himna međupovezanosti. Ali globalni sustav je krhak upravo zato što je previše međupovezan. A sistem preraspodjele proizvoda je jedan /dio/ u lancu ove gospodarske međupovezanosti.

To nije problem tržišta nego stvarnog gospodarstva. Nisu samo financije,  nego su  i industrija, trgovina, poljoprivreda stupovi gospodarstva jedne države, i mogu se slomiti ako se uđe u krizu sistema proizvodnje i distribucije.

Ali postoji i jedna druga točka koja u međuvremenu postaje vidljiva: ne samo /da može doći do/ urušavanja zdravstvenog sustava, ne samo /da može doći do/mogućnosti gospodarskog kraha, nego može doći do urušavanja države i javnih autoriteta, jednom rječju do društvene anarhije. Pobuna u zatvorima ukazuje na događaje u tom pravcu.

Epidemije imaju psihološke posljedice  s obzirom na paniku koju mogu izazvati. Na kraju 19 stoljeća i početkom 20 st. nastala je socijalna psihologija. Jedan od njezinih prvih istaknutih predstavnika bio je Gustave Le Bon (1841 – 1931) koji je autor slavnog djela s naslovom Psihologija gomile (1895).

Le Bon je, analizirajući ponašanje kolektiva, objasnio kako u gomili pojedinac doživljava psihološku promjenu u kojoj se osjećaji i strasti prenose od jednog pojedinca na drugog „zarazom“,  onako kako se događa kod zaraznih bolesti. Moderna teorija društvene zaraze, koja je inspirirala Le Bona pojašnjava kako u masi, zaštićeni anonimnošću, i najmirnije osobe postaju agresivne  oponašanjem  ili pod sugestijom. Panika je jedan od tih osjećaja koji se prenose kao društvena zaraza kako se to dogodilo u Francuskoj revoluciji u doba koje se naziva „velikim terorom.“

Ako se zdravstvenoj krizi doda gospodarska kriza jedan nekontrolirani val panike može otkočiti nasilne impulse gomile. Društvo čine plemena, bande, a posebno u velikim gradskim centrima na periferiji. Anarhija ima svoje izazivače i društvene ratove. Ovu teoriju iznosi Forum iz Sao Paola, jedan skup ultralijevih organizacija Latinske Amerike, koji djeluje od Bolivije i Čilea do Venecuele i Ekvadora i može se proširiti i na Europu. Ovaj revolucionarni proces odgovara globalističkom lobby-u, „gospodarima kaosa,“ kako ih definira profesor Renato Cristin. A ako je to istina, onda je istina da, ako će netko izaći poražen iz ove krize, onda je to upravo utopija globalizacije koja je predstavljena kao glavni put određen da dovede do izjednačenja ljudskog roda. Globalizacija ustvari razara prostor i mrvi razdaljine. Danas je pravilo za izbjegavanje epidemije društvena distanca, individulana izoliranost. Karantena se nameće kao dijametralno suprotna „otvorenom društvu“ Georgea Sorosa. Pojam čovjeka, kao relacije, koji je tipičan za određeni filozofski personalizam, nestaje.

Papa Franjo nakon neuspjeha Querida Amazonia usmjerio se na skup posvećen „global compact“ koji je predvižen za 14 svibnja u Vatikanu. Skup je odgođen, i to ne samo vremenski, nego nestaju i njegove ideološke predpostavke. Korona virus nas vraća u stvarnost. Nema više granica, najavljeno je nakon pada Berlinskog zida. Ovo je kraj svijeta bez granica. To nije pobjeda novog svjetskog poretka nego je pobjeda novog svjetskog nereda. To je politički i društveni scenarij svijeta koji se razdvaja i raspada.  Je li sve to organizirano? Moguće je. Povijest nije deterministički slijed događanja. Gospodar povijesti je Bog. To nisu gospodari kaosa. To je kraj „golobalnog sela.“ Ubojica globalizacje je globalni virus zvani korona virus.

KAO POVJESNIČAR

Na ovom mjestu povjesničara zamijenjuje politički promatrač koji želi sagledati stvari u dalekoj perspektivi. Epidemije su od početaka pratile povijest čovječanstva sve do dvadesetog stoljeća i uvijek su se isprepletale s druga dva biča: ratovima i gospodarskim krizama. Zadnje velika epidemija, španjolska gripa, dvadesetih godina /prošlog stoljeća/, je usko povezana s Prvim svjetskim ratom i s velikom depresijom iz 1929 poznatom kao Veliki slom, kao gospodarska i financijska kriza koja je potresala svjetsko gospodarstvo sve do kraja dvadesetih godina i s teškim posljedicama koje su trajale do kraja sljedećeg desetljeća.

Laura Spinnay je engleska znanstvenica i novinarka koja je napisala knjigu s naslovom Bljedoliki jahač:“Španjolska gripa 1918. Pandemija koja je promijenila svijet.“ Njena knjiga nas izvještava kako je između 1918 i 1920 virus španjolske gripe zarazio 500 miliona ljudi, među njima i neke stanovnike udaljenih pacifičkih otoka kao i ledenog mora Arktika, izazvavši smrt između 50 do 100 miliona ljudi, deset puta više nego Prvi svjetski rat. Prvi svjetski rat je doprinjeo širenju virusa po čitavoj zemlji.

Laura Spinnay piše: „Teško je zamisliti učinkovitiji mehanizam pokreta ogromnog broja trupa, sred jeseni,  koje su doprle na sve četiri strane svijeta gdje su ih dočekale slavljeničke gomile. U biti ono čemu nas je poučila španjolska gripa je da je jedna druga pandemija gripe neizbježna i da će biti deset ili sto miliona žrtava ovisno o tomu kakav će biti način širenja.

U međupovezanom načinu globalizacije svakako je velika mogućnost zaraze kakva nije bila moguća prije stotinu godina. Tko bi to zanijekao?

Ali pogled povjesničara se usmjerava još dalje vremenski /u povijest/.

Dvadeseto stoljeće je imalo stršnu povijst ali je bilo  i jedno drugo strašno stoljeće koje Barbara Tuchman u svojoj knjizi „Udaljeno zrcalo“ opisuje kao „Zlokobno četrnaesto stoljeće“.Zadržat ću se na ovom povjesnom razdoblju koje označava kraj Srednjeg vijeka i početak novog doba. To ću učiniti držeći se djela povjesničara koji nisu katolici ali su ozbiljni i objektivni u svojim istraživanjima.

Molitve – Zazivi – su procesije koje zapovijeda Crkva za zazivanje Neba u pomoć protiv nesreće /nepogoda/. U zazivima se moli: Od gladi, kuge i rata, oslobodi nas Gospodine: Od gladi, kuge, rata oslobodi nas Gospodine. Kršćanski narod je uvijek glad, kugu /bolest/, rat držao za kaznu Božju. Liturgijski zaziv u ceremoniji zaziva, opisuje povjesničar Roberto Lopez „zadobio je tokom četrnaestog stoljeća svoju punu dramatičnost.“ „Između  10. i 12. stoljeća, opisuje Lopez, izgleda da  nijedan od velikih bičeva koji biju čovječanstvo nije znatno nanio štete čovječanstvu; nije se čulo govoriti u tom vremenu ni o kugi /bolesti/ ni o bjedi ni o ratu ni o žrtvama.

Poljoprivredne površine su se uvećale ublažavanjem klime. Imamo dokaze o povlaćenju ledenjaka na planinama i ledenih bregova u sjevernim morima, o širenju uzgoja loze u dijelovima Engleske što danas nije moguće, o obilju vode na prostorima Sahare koja je kasnije osvojila pustinja.“

Sasvim drukčije je bilo 14 st. koje su zadesile prirodne katastrofe i veliki vjerski i politički potresi. U 14 stoljeću dogodila se duboka vjerska kriza koja se otvorila s pljuskom /nasiljem nad papom/ u Anagniu (1303), jednim od najvećih poniženja Papinstva u povijesti, zatim se dogodilo premještanje papinskog sjedišta u Avignon, u Francuskoj (1308 – 1378) i završava se u vremenu između 1379 i 1417 s četrdeset godina šizme na Zapadu u kojima se katolička Europa podijelila između dvojice, a poslije trojice suprostavljenih Papa. Stoljeće kasnije, 1517, protestantska revoluccija ranila je jedinstvo kršćanske vjere.

Ako je 13 stoljeće bilo vrijeme mira u Europi 14 stoljeće je bilo vrijeme neprekidnih ratova. Dovoljno se prisjetiti „stogodišnjeg rata“ između Francuske i Engleske (1339 – 1452), zatim upada Turaka u Bizantsko carstvo i osvajanja Adrianopolja 1362.

U tom stoljeću je Europa upoznala gospodarsku krizu uzrokovani klimatskim promjenama koje nije izazvao čovjek nego glečeri. Klima u Srednjem vijeku je bila blaga kao i običaji. U 14 stoljeću se dogodilo pooštrenje klimatskih uvjeta.

Kiše i proljetne poplave 1315 imale su za posljedicu opću nestašicu /bijedu/ koja je zahvatila čitavu Europu a posebno sjeverne krajeve i uzrokujući smrt miliona ljudi. Glad se širila posvuda. Stariji su dragovoljno odbijali hranu u nadi da će omogućiti preživljavanje mladima, a kroničari tog vremena su pisali o mnogim slučajevima kanibalizma.

Jedna od glavnih psljedica nestašica je bila fizička slabost stanovništva koja je otvorila put bolestima. Povjesničari Ruggero Romano i Alberto Tenenti su prikazali kako se u 14 stoljeću pojačao neprekidni ciklus nestašica i epidemija. Zadnja velika kuga se dogodila između 747 i 750 godine. Gotovo šestotina godina nakon nje /kuga/ se pojavila  ponavljajući se četiri puta u razmaku od  desetljeća.

Kuga je dolazila s Istoka i stigla je ujesen 1347 u Konstantinopolj. Tokom sljedeće tri godine zarazila se cijela Europa sve do Skandinavije i Poljske. /Pojavila se/ i crna kuga o kojoj govori Bokačo u Dekameronu. Italija je izgubila gotovo polovicu svojih stanovnika. Agnolo di Tura, kroničar iz Siene, žaluje da se ne može više nači nikoga za sahranjivanje mrtvih i da je morao sahranjivati vlastitim rukama svoje petoro djece. Giovanni Villani, firentinski kroničar, zaustavio se usred rečenice. Europsko stanovništvo koje je početkom 1300-te dostigla 70 miliona stanovnika nakon stoljeća rata, epidemije i bijede spalo je na 40 miliona i bilo je umanjena za gotovo trećinu.

Nestašice, bolesti i ratovi 14 stoljeća je kršćanski narod tumačio kao znakove kazne Božje. Tri su biča kojima Gospodin kažnjava, opominje Bernardin iz Siene (1380 – 1444). Sveti Bernardin iz Siene pripada onom broju svetih kao Katarina Sienska, Brigita Švedska, Vincenzo Ferreri, Luigi Maria Grignjion di Monfort koji tumače kako su u povijesti prirodne nepogode uvijek pratile nevjeru i apostaziju /otpad/ naroda. Dogodilo se na kraju kršćanskog Srednjeg vijeka ono što izgleda da se događa danas. Sveci, kao Bernard Sijenski, ne pripisuju ove događaje zlim silama nego grijesima ljudi. Ukoliko su teži kolektivni grijesi i još su teži ako ih podnose i promiču vladari naroda i oni kojima vlada Crkva.

KAO FILOZOF POVIJESTI

Ova razmatranja nas uvode u treću točku u kojoj ću razmatrati događaje, ne kao sociolog ili povjesničar, nego kao filozof povijsti.

Teologija i filozofija povijesti su područja intelektualnih p)romišljanja koja se primjenjuju na povjesna zbivanja i na izvore / načela/ teologije i filozofije. Teolog povijesti je kao orao koji prosuđuje vrhunce ljudskih zbivanja. Postoje veliki teolozi povjesti, sv. Avgustin (354-430), Jacques Benigne Bossuet (1627-1704) koji je nazvan orao iz Meaux-a, po imenu dioceze u kojoj je bio biskup, grof Joseph de Maistre (1753-1821) i markiz Juan Donoso Cortes (1899 – 1853), opat iz Solesmes-a Dom Gueranger (1805-1875), profesor Pinio Correa de Oliveira (1908-1995) i mnogi drugi.

Postoji biblijski izraz koji kaže: Judicia Dei abyssus mullta (Psalmi, 35,7) Božji sudovi mnogima na propast. Teolog povijesti se podčinjava ovim sudovima u težnji da shvati smisao.

Sv. Grgur Veliki, pozivajući nas na istraživanje božjih djela tvrdi: Onaj koji u božjim djelima ne nalzi  razloga zbog kojega ih je Bog učinio, naći će  u svom jadu i bijedi  dovoljan uzrok zašto su mu  istraživanja bila uzaludna.

Moderna filozofija i teologija pod utjecajem, prije svega Hegela, zamijenila je prosudbe po Bogu prosuđivanjem po povijesti. Načelo prema kojem Crkva prosuđuje povijest je preokrenuto. Prema novoj teologiji nije Crkva ta koja prosuđuje povijet nego povijest prosuđuje Crkvu, jer Crkva ne nadilazi povijest nego joj je imanentna, stoji u njoj.

Kada je kardinal Carlo Maria Martini u svom zadnjem intrvjuu tvrdio da je „Crkva 200 godina iza u pogledu povijesti“ uzeo je povijest kao kriterij prosuđivanja Crkve. Kada papa Franjo u svojim božićnim čestitkama od 21 prosinca 2019 uzima kao svoje riječi kardinala Maritinia prosuđuje Crkvu u ime povijesti, okrećući naglavce ono što bi trebalo biti katoličko prosuđivanje.

Povijest stvarnosti je u stvari djelo Boga,  kao i priroda, kao i sve što postoji, jer ništa ne postoje odvojeno od Boga. Sve što se događa u povijesti je predviđeno, uređeno i naređeno od Boga za čitavu vječnost.

Dakle za filozofa povijesti svaki razgovor može započeti i završiti jedino s Bogom. Bog ne samo da postoji nego obuhvaća sva stvorenje i nagrađuje i kažnjava one razumne prema zaslugama i grijesima svakog. Katekizam sv. Pia X naučava: Bog nagrađuje dobre a kažnjava zle jer je pravda vječna…“

Pravda, tumače teolozi, je beskrajno božje usavršavanje. Beskrajno božje milosrđe pretpostavlja beskonačnu pravdu.

Među katolicima ideja pravde kao božanskog suda se često uklanja. A doktrina Crkve uči postojanje  suda koji slijedi nakon smrti svakog /čovjeka/, s trenutnom naplatom /za djela/ duše prema univerzalnom sudu po kojemu su suđeni i anđeli i ljudi prema mislima, riječima, djelima i propustima.

Teolog povijesti potvrđuje da Bog nagrađuje i kažnjava ne samo ljude nego i zajednice i društvene skupine: kao obitelji, nacije i civilizacije. Ali dok ljudi imaju svoju nagradu i kaznu koji put na zemlji ali uvijek u vječnosti, nacije koje nemaju vječni život bivaju kažnjene i nagrađene na zemlji.

Bog je pravedan i daje svakom što je zaslužio ne samo da kažnjava pojedine osobe nego kažnjava obitelji, gradove, nacije za grijehe koje su počinili. Potresi, nestašice, epidemije, ratovi, revolucije su se uvijek držali za božanske kazne. Kako piše otac Pedro de Ribadaneira (1527-1611) „ratovi i kuge, suše i bijeda, glad, požari, i sve druge strašne nesreće su kazna za grijehe naroda.“

5 ožujka je biskup u jednoj važnoj talijanskoj dijecezi, koju neću imenovati, izjavio:“Jedno je sigurno: ovaj virus nije poslan od Boga da kazni griješno čovječanstvo. To je djelo prirode zbog mačehinskog postupanja /ljudi/. Ali Bog nas je suočio s ovom pojavom i vjerojatno će učiniti da konačno shvatimo da je čovječanstvo jedno selo“

Ovaj talijanski biskup ne odustaje od mita „jedinstvenog sela“ ni od religije prirode Pachamame i Grete Thurnberg, i za njega „Velika Majka“ može postati „mačeha“. Ali biskup iznad svega odbija svom silom ideju epidemije korona virusa ili bilo koje druge katastrofe koja se može dogoditi kao kaznu čovječanstva. Virus je, vjeruje biskup, samo djelo prirode.

 Ma tko je stvorio i tko upravlja i vlada prirodom? Bog je Tvorac /autor/ prirode sa svim njenim silama i zakonima i ima moć raspolagati s mehanizmima sila i zakona prirode na način da stvara pojave prema zahtijevima svoje pravde i svog milosrđa. Bog se, kao prvi uzrok sveg što postoji, služi se uvijek stvarima za izvršenje svojih planova. Tko ima nadnaravni duh ne zaustavlja se na površini stvari nego traži način da shvati skriveni plan božji preko sila prividno slijepe prirode.

Veliki suvremeni grijeh je gubitak vjere ljudi u Crkvi: ne ovog ili onog čovjeka iz Crkve, nego sveukupnih ljudi  Crkve, izuzev nekoliko izuzetaka zahvaljujući kojima Crkva ne gubi svoju vidljivost. Ova nevjera stvara slijepost duha i otvrdnuće srca, ravnodušnost pred nasiljem nad božanskim ustrojstvom /redom/ svemira.

To je ravnodušnost koja skriva mržnju prema Bogu. Kako se očituje? Ne direktno. Ovi ljudi iz Crkve su previše plašljivi da bi direktno izazivali Boga: više vole iskazivati svoju mržnju spram Boga prema onima koji se usuđuju govoriti o Bogu. Kamenuju  one  koji se usuđuju govoriti o kazni božjoj. Rijeka mržnje se okreće prema njima.

Ti ljudi i Crkve ispovjedajući na riječima vjeru u Boga u stvari žive uronjeni u praktični ateizam. Oni lišavaju Boga svih njegovih svojstava svodeći ga samo na „biti“, a to je na ništa. Sve što se događa za njih je djelo prirode, koja je oslobođena Tvorca, i jedino znanost, a ne Crkva, je u stanju odgonetnuti zakone/prirode/.

Ipak, ne samo zdrava teologija nego i sam osjećaj vjere uči da sva fizička i materijalna zla koja ne dolaze od volje čovjeka ovise o volji božjoj. „Sve što se događa ovdje protivno našoj volji, piše Alfonso de Liguori, znaj, da ne dolazi od sebe,  nego od volje Boga, kako je to rekoa sveti Augustin.“

19 srpnja liturgija Crkve se spominje Lupa, biskupa iz Troyes-a (383 – 478). Bio je brat svetog Vincenza iz Lerins-a, djever svetog Ilarija iz Arles-a, i pripadao je jednoj obitelji antičkog senatorskog plemstva  velike svetosti.

Za vrijeme svoje duge biskupske službe od 52 godine, Galija je bila napadana od Huna, od  Atile, na čelu vojske od 4000 ljudi. Od ušća Rajne,  opustošio je sve što mu se našlo na putu. Kad je došao do Troyes-a biskup Lupo, obućen u svoje pontifikalno ruho, a slijedio ga njegov kler u procesiji, izašao je pred Atilu i upitao ga:“Tko si ti da prijetiš ovom gradu?“ Odgovor je bio: “Ne znaš tko sam? Ja sam Atila, kralj Huna, bič božji.“ „Onda dobro došao biču božji, jer mi zaslužujemo bič božji poradi naših grijeha. Ali ako je moguće neka se tvoji udarci uprave prema meni a ne na cijeli grad.“ Huni su  ušli u grad Troyes, ali po volji božjoj bili su kao oslijepljeni i prošli su gradom i nisu nikomu učinili nikakvog zla.

Danas biskupi ne samo da ne govore o božjim bičevima nego čak ne pozivaju vjernike da mole da ih Bog oslobodi epidemije. Postoji  cenzura na to. U tom ima smisla. Jer tko moli ustvari traži da se Bog uplete u njegov život a onda i u stvari u svijetu, da bi bio zaštićen od zla i da bi postigao duševna i materijalna dobro. Ali zašto bi Bog uopće morao slušati naše molitve ako Ga nije briga za svemir koji je stvorio?

Ako protivno tomu Bog može/svojim/ čudima mijenjati prirodne zakone i uklanjati patnju i smrt čovjekai i  stotine mrtvih u gradu, onda može odrediti i kaznu za jedan grad ili jedan narod jer /kolektivni/ zajednički grijesi zazivaju zajedničku kaznu. „Za grijehe, kaže Karlo Boromejski, Bog je dopustio da se požar kuge razbukti u svim dijelovima Milana.“ I sveti Toma Akvinski pojašnjava:“Kada čitav narod griješi osveta se vrši nad čitavim narodom, tako su Egipčani potopljeni u Crvenom moru dok su progonili Izraelce. Tako su bili udareni kaznom svi stanovnici Sodome. Ili biva kažnjen određeni broj osoba kao kod kazne koja je zadesila one koji su obožavali zlatno tele.“

Uoči druge sjednice I. Vatikanskog koncila, 6 sječnja 1870, sveti Ivan Bosko je imao viziju u kojoj  mu je bilo objavljeno da su „rat, kuga, glad, bičevi božji kojima će biti udarena oholost i ljudska zloča.“ Tako se izrazio Gospodin:“Jao vama, svećenicima, zašto ne pohitate plakati između predvorja i oltara zazivajući zaustavljanje bičeva? Zašto ne uzmete štit vjere i ne idete preko krovova, u kuće, na puteve, na trgove, na sva nedostuupna mjesta i ne širite sjeme moje riječi? Ne znate li da je ovo strašni mač s dvije oštrice koji se sručio na moje neprijatelje i koji razbija bijes Boga i ljudi?“

Svi svećenici šute i biskupi šute i Papa šuti.

Približavamo se Svetom Tjednu, Uskrsu /Svetoj Paskvi/ po prvi puta, možda nakon mnogih vjekova u Italiji crkve su zatvorene, mise obustavljene, čak je i bazilika Svetog Petra zatvorena. Uskršnji vjerski obredi gradu i svijetu / urbi et orbi / neće primiti hodočasnike iz cijelog svijeta. Bog kažnjava i „ustezanje“/ukidanje/ kaže san Bernardino Sijenski. A danas izgleda da je Bog gotovo ustegnuo  crkve, ustegnuo Majku svih crkava vrhovnom Pastiru, dok katolički narod tumara dezorijentiran u mraku, lišen svjetla istine koja bi iz bazilike Svetog Petra trebala obasjavati svijet. Kako ne vidjeti kako je korona virus proizveo simboličnu posljedicu samorazaranje Crkve?

Judicia Dei abyssus multa. /Sudovi božji su na propast mnogima./ Moramo biti sigurni u to da ono što se događa nije znak uspjeha sinova tame nego njihovog poraza, jer kako tumači pater Carlo Ambrogio, isusovac (1645-1705) broj grijeha jednog čovjeka ili jednog naroda je određen. Venit dies iniquitate praefinita – Dolazi unaprijed određeni dan nesreće, kaže Ezekiel (21,1):Bog je milosrdan ali postoji konačnii grijeh koji Bog ne podnosi i koji izaziva njegovu kaznu.

Uostalom, prema načelima teologije kršćanske povijesti središte povijesti nisu neprijatelji Crkve nego sveti. Omnia sustineo propter electos – Sve podnosim zbog izabranih (Tim.2,10) kaže Pavle. Oko izabranih se događa povijest. Povijest ovisi o nedokučivoj božjoj Providnosti.

U povijesti, ljudi, grupe, organizirana društva javna i tajna, koja se suprostavljaju božjem zakonu i trude se razoriti sve ono što je određeno od Boga, mogu postići znatne uspjehe ali će biti poraženi.

Scenarij koji je pred nama je apokaliptičan, ali Pio XII nas podsjeća na Otkrovenje (6,2) svetog Ivana „ne gledam toliko ruševine prouzročene grijehom, ratom, glađu i smrću nego vidim na prvom mjestu pobjedu Krista. I doista put Crkve kroz stoljeća je upravo Križni put ali je u svakom vremenu pobjedonaosni hod.  Kristova Crkva, ljudi vjere i kršćanske ljubavi su uvijek ti koji čovječanstvu bez nade donose svjetlost, otkupljenje i mir. Isus Krist jučer i danas je isti kroz vijekove (Hebr. 13,8). Krist je vaš vođa iz pobjede u pobjedu. Slijedite ga!“

Majka Božja nam je u Fatimi otkrila scenarij našeg vremena i uvjerila nas je u svoju pobjedu. S poniznošću onog tko je svjestan da se ništa ne može postići silom nego pouzdanjem da se sve može uz pomoć Boga, ne uzmičimo, i povjerimo se Mariji u tragičnom času navještenih objava iz Fatime.

Autor: Roberto de Matteri S tal. prevela.: prof Kornelija Pejcinovic

Vijesti

JOŠ JEDAN OSVRT NAKON PREDIZBORNOG SKUPA ‘LJEVIČARSKIH ZGUBIDANA’

Published

on

Ono što smo na subotnjem skupu ljevice mogli vidjet je još jedna ružna prevara i igrokaz političara koji su se svi do zadnjeg prodali vladarima iz sjene i nazi EU – prenosimo tekst Saše Novak.

Skup je bio pod patronatom Velikog Sluge Plenkovića. U dva su tjedna imali dovoljno vremena organizirat prevoz ljudi iz Splita i Rijeke, pomaknut ograde do Markove crkve na kojem trgu više ne stoluje ni vlada ni sabor, naprintat pamflete kojima su mahali pred kamerama bez jedne hrvatske zastave, dok su sve pozorno pratili i snimali mainstream mediji, a već u podne je “protest” bio udarna vijest na HRT dnevniku. To se nikad nije dogodilo ranije, došlo bi malo ljudi, a vijesti o skupu nisu postojale ako Robert Schwarz nije na licu mjesta snimao video i postavio ga na Facebook.

Ti isti koji su na bini urlali protiv hdz-a, Plenkovića i Turudića, a bez ikakvog programa, su do sad covid mjerama zajedno s vladajućima ‘ubili 18000 hrvatskih građana’, tražili da se neubodeni izopće iz društva, šutili na krađu novca za obnovu srušene Banije i Zagreba, šutili na pomor svinja i uništenje Slavonije geoinženjeringom prošlo ljeto, a šute i danas na otrov kojim nas svakodnevno zalijevaju s neba, izglasali uvođenje eura… lista je bez kraja…

Sve što godinama gledamo je jedna ogromna prevara.

Od prvog dana nastanka države uveden je sistem porobljavanja izborima 2+1!

Što to znači?

Dva mandata hdz, jedan Račan, dva mandata hdz, jedan Milanović, dva mandata hdz, …jedan Benčić…!?

Zar je to toliko teško za vidjet?!

I dok nam pred nosom rade po uhodanoj shemi po treći put, mi smo i dalje slijepi i gluhi.

Plenković se svojim postupcima i narativom difamirao do kraja, i taman je vrijeme da opet uskoči ljevica, koja je dokazano zlo, isto ako ne i gore, kakvo su bili Račan i Milanović. Uz pomoć Plenkovića, APIS-a mu i DIP-a, na vlast u Zagreb je ljevicu financiranjem doveo Soroš, i tako su nam oteli glavni grad u kojem živi gotovo polovica stanovnika Hrvatske. Nema nas više od 2,5 miliona, a od toga je polovica umirovljenika!

Da se ne zavaravamo da su desno pozicionirane stranke nešto bolje. Kod nas desnica ne postoji jer im se narativ zasniva na poistovjećivanju s antisrpstvom!!!

Samo se još trogloditi bave brojanjem krvnih zrnaca koje vladajući izvuku iz rukava kad nam treba skrenut pažnju sa životno bitnih tema. Da ne pišem o povijesnim lažima dolaska u stoljeću sedmom, kad smo svi mi na ovim područjima oduvijek živjeli.

I Domovinski pokret(ne stranka) i Most su isprdak hdz-a. U prve su nakon micanja režimskog pjevača privukli i prevarili vlastite nezadovoljnike da im glume oporbu, a Most su osnovali kao pandam za uništenje sdp-a, koji ih je dvaput doveo na vlast.

Uništenju sdp-a debelo je kumovao sam Milanović jer kao ni Račan, po drugi put za redom nije smio preuzet palicu obzirom da to nije bilo po sotonističkoj shemi, ali je u Slavonskoj dogovoreno da će za to bit nagrađen predsjedničkim položajem. Zato je gđa Kitarović kasnila u predizbornu utrku, a onda djelovala kao da je prestala uzimat terapiju. Sve je unaprijed bilo dogovoreno još u ljeto, inače Milanović nebi uopće ušao u utrku. Za njegova premijerskog mandata spušten je referendumski prag ispod 51% kako bi nas na prevaru uveli u eu. Napravio je dijete pjevačici, a Musavoj se iskupio visokom pozicijom za vrijeme plandemije da otrovnim pripravkom u.bija sirote starce po Baniji, dok je sâm osobno žustro agitirao za cijepljenje djece mRna krepivom. Mogao je stavit i veto na uvođenje eura…ali…

Tako odmah nakon što izađete na izbore kojima će vam postavit na jedan mandat sotonističku kliku koja zagovara transhumanizam, digitalne putovnice i novac, 15-minutne gradove, do kraja uništava obitelji i vjeru, djeci dopušta da tek s 18g odluče kojeg su roda…izađite i na predsjedničke izbore i ponovo glasajte za Milanovića.

U međuvremenu su Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović predprošlu subotu osnovali novu desnu stranku Pravo i Pravda (PiP, doslovan prijevod izrazito desne poljske stranke koju vodi Jaroslav Kaczinsky).

Za one koji to neznaju, ova su trojica zajedno pokušala surađivat i prije kolakušićevog fijaska na predsjedničkim izborima, ali neuspješno. Kolakušić koji je čovjek sistema i zamalo je postao Karamarkov ministar pravosuđa, kao sistemski čovjek nikad neće moć promijenit sâm sistem, isprva je govorio o preuzimanju vlasti na način da ujedini oporbu… a danas kaže da su oni otvoreni za sve ideologije…!?

To se zove golo predizborno političko kokošarenje da bi se dobio što veći broj glasova naivnih, pa koketira s DP-om i nekim drugim sitnim desnim strankama.

Gospodin sudac danas puca puno više od male uništene Hrvatske baveći se kao eu parlamentarac više globalnim problemima, pa predviđa da bi mogao osvojiti 5,9% glasova za zastupnički mandat u EU parlamentu. Nije više tužibaba koja tamo iznosi zlo koje nam se u Hrvatskoj dešava, jer očito ga za nas i ove izbore više nije previše briga, njegova je cijela raspadnuta EU!

Kompletna hrvatska politička scena, bez obzira na boju i narativ, postala je sluga naci režima koji nad nama sprovode. Za vrijeme Turaka su se takvi nazivali Janjičarima i uvijek su bili gori prema narodu nego sami Turci, isto kao što su za vrijeme II. SR ‘ustaše bili gori’ od Nijemaca, i ovi danas samo rade svoj posao, pa nam nepostojeća (od 2013.) država izgleda kao pun frižider kojeg je netko odavno iskopčao iz struje, i tek sad otvorio vrata.

Zato je jedini izlaz iz jame u koju su nas ukopali, na dan izbora izać masovno na prosvjede diljem zemlje i tražit referendum za izlazak iz EU i temeljitu promjenu ustroja države koju su nam oteli. Kažu stručnjaci da smo s financijskim dugom u dubokom glibu, i tko god to pokuša i uspije, morat će isplatit EU ogromne sume novaca…

Treba pokušat, pa da vidimo kome i koliko dugujemo nakon lustracije i silne pljačke koja se nad nama vrši preko 30 godina, i od strane našijeh i od stranaca!?

A oni koji niti nakon ovog teksta nisu razumjeli što se doista događa i kako očito još uvijek ima resursa za pelješenje, neka izađu na izbore. To je jednako bacanju zemlje na zakucani kovčeg!

Zapamtite da je ipak sve na nama…Zdravi bili!

P.S. Neke od misli sam preuzela od Gašo i Velimira Ponoša, a poneka je i od moje malenksti.

Nemam običaj tagirat ljude, no objave su mi gotovo nevidljive, a i sama je tema bitna po goli opstanak, a vi prosudite sami…

Kopiran tekst Saše Novak.

Continue Reading

Vijesti

Medicina na nizbrdici – Kako smanjiti štetu?

Published

on

Većini je ljudi jasno da je zapadna medicina u krizi – piše Dr. med. Lidija Gajski u Logicno. Ovo su neki od njenih negativnih fenomena:

1) Komercijalizacija – u medicini je nepoželjna jer zdravlje i tijelo nisu roba; uvođenje tržišne logike u medicinu dovodi do pada efikasnosti i drugih devijacija. Povrh toga sustav koji se bavi nepoželjnim događajem ne smije biti ustrojen na profitnoj osnovi; ako se na zdravstvenoj usluzi zarađuje, nema interesa da se nepoželjni događaj – bolesti, izliječe i eliminiraju, već naprotiv, da se održavaju kroničnima, i da se stvaraju nove.

2) Privatizacija – zdravlje je javno/opće dobro, a ne posjed interesnih grupa. Primarni cilj privatnog poduzeća je zarada; u okolnostima u kojima su značajni dijelovi zdravstvenog sustava privatizirani, taj cilj postaje dominantan, a liječenje odlazi u drugi plan. Na svim razinama prisutna je korupcija.

3) Hipertehnologizacija, uključujući digitalizaciju i umjetnu inteligenciju – ubrzano se uvodi bez objektivne evaluacije i prijeti stvaranjem veće štete od koristi, ne samo u zdravstvenom sustavu, nego i šire jer vodi transformaciji ljudskog tijela i ponašanja, kao i transformaciji društvenih odnosa.

4) Birokratizacija – klinička se praksa sve više zamjenjuje radom s brojevima i statističkim podacima, te beskrajnim administriranjem; liječnici postupaju prema smjernicama, postupnicima, pravilnicima – pretvaraju se u činovnike, unositelje podataka i opslužitelje računala i uređaja.

5) Politizacija – iz medicine je nestao osobni odnos i odgovornost liječnika prema pacijentu; liječnici su izgubili autonomiju, svedeni su na izvršitelje naredbi koje se donose u sferi politike i ideologije.

6) Gubitak etike, znanstvenosti i demokratičnosti – iz medicine nestaje neophodna etička dimenzija, dok se iz njene znanstvene sastavnice gubi znanstvena metodologija, inovativnost, otvorenost i stručna rasprava. Postavljanje pitanja, pa i samo razmišljanje postalo je nedopustivo i opasno. One koji nisu u skladu s glavnom strujom cenzurira se i eliminira iz sustava.

7) Redukcionizam i materijalizam – zapadna je medicina krenula na stranputicu pred više stoljeća davši se, u okviru nove civilizacijske paradigme, reducirati na prirodnu znanost. Čovjek je sveden na zbroj tkiva i organa koji funkcioniraju prema fizikalnim i kemijskim zakonima; zanemarena je psihoemocionalna i duševna/duhovna komponenta čovjeka, kao i složenost pojmova liječenja, bolesti i zdravlja.

Zadnjih su desetljeća negativne tendencije i procesi eskalirali i medicina danas više nije u stanju ispunjavati svoju temeljnu zadaću.

Medicinari imaju ogromne praznine u znanju, a na mnogim su područjima jasno dezinformirani. Slabo poznajemo učinke postupaka koje preporučujemo i precjenjujemo potrebu za intervencijom. Ne učimo o prirodnim i drugim, tzv. alternativnim načinima liječenja. Dezinformirani smo o uzroku i naravi mnogih bolesti. Zašto ne učimo o okolišnim i društvenim determinantama zdravlja? Koliko znamo o ne-tjelesnim komponentama čovjeka, koje imaju važnu ulogu u nastanku i liječenju bolesti?

Jasno da ovakva medicina ne može biti efikasna. Djelotvornost velikog broja lijekova minimalna je ili je nema. I drugi terapijski zahvati, poput operacija ili ugradnji raznih uređaja značajnom broju pacijenata ne donose korist. Benefit od mnogih pretraga je upitan. Nema dokaza o koristi ijedne metode probira na rak. Bolesti se većinom ne liječe nego se održavaju kroničnima i stvaraju se nove. Ovo je Ivan Illich napisao prije skoro 50 godina: „Medicini ne polazi za rukom izliječiti kardiovaskularne poremećaje, većinu karcinoma, artritis, odmaklu cirozu jetre, pa čak ni običnu prehladu“ (Medicinska Nemezis, 1975.). Vrijedi i danas.

Neučinkovitosti medicine pridonosi i loša organizacija zdravstvenih sustava – nepovezanost, nedostatak zdravstvenih radnika, loš geografski raspored, pa i česta promjena doktora, za koju se našlo da značajno povećava smrtnost pacijenata.

Osim slabe učinkovitosti, medicina stvara sve veću i višestruku štetu. U prvom redu za tjelesno zdravlje. Samo za ilustraciju – lijekovi na recept treći su po redu uzrok smrti u Europi i SAD-u. Hospitalne infekcije uzimaju 147 000 života u Europi svake godine.

Medicina stvara i psihoemocionalnu štetu. Strah, briga, tjeskoba, nesigurnost, zbunjenost, nemoć, otuđenje, sumnja, ljutnja, očaj – čitav niz negativnih emocija i stanja nastaje zbog preuveličavanja rizika i ozbiljnosti bolesti, loše komunikacije s liječnikom, nemogućnosti utjecaja na liječenje, protuslovnih informacija, liječničkih pogrešaka, visokih troškova terapije. Žrtve su i liječnici zbog preopterećenosti i osjećaja otuđenja od svrhe i smisla svoga posla.

Nadalje, ekonomska šteta – zdravstveni proračuni rastu iscrpljujući pojedince i društvo. Nepotrebno, jer cijene medicinskih potrepština, osiguranja, a na zapadu i liječničkih plaća, pretjerane su i nerealne (kako lijek može stajati stotinu tisuća eura?). Novac se baca na nepotrebne postupke i saniranje štete od škodljivih. I uludo troši zbog loše organizacije sustava. SZO procjenjuje da se potrati 30 % zdravstvenih proračuna; sigurna sam da je to barem 50 %.

Sociokulturna šteta – visoki troškovi, u uvjetima privatizacije, imaju za posljedicu manju dostupnost zdravstvenih usluga siromašnijima. Znači, nedostatak pravednosti. Nadalje, javlja se pad povjerenja u zdravstvenu struku; samo 54 % ljudi još vjeruje liječnicima. Dehumanizacija. Sveopća medikalizacija kojom je kolonizirano zdravlje i većina ljudi pretvorena u bolesnike, a društvo u veliku kliniku. Liječnici su izgubili autonomiju vlastite struke, a bolesnici, ali i zdravi autonomiju nad vlastitim tijelom i zdravljem. Tjelesni suverenitet prepustili su instituciji medicine – otuđenoj, korumpiranoj, instrumentaliziranoj, veponiziranoj, koja na ljudima ne samo zarađuje, nego radi protiv zdravlja i života. Pomaže u izradi biološkog oružja, kontroli uma, zabranjuje djelotvorne lijekove … osvjedočili smo se tijekom korona krize. Vidjeli smo kako medicina, zlorabeći neznanje ljudi i njihov najveći strah – strah od smrti, služi kao oruđe kojim se djeluje na razne aspekte života, uvodi nadzor i oduzimaju prava i slobode. Medicina u službi transformacije društva, ali i preoblikovanja samog ljudskog tijela, u smislu kiborgizacije i stvaranja sintetičkog čovjeka.

* * *

Devijacije i štetu od medicine trebali smo davno prepoznati i početi ispravljati. Sada će biti puno teže. Ušli smo u razdoblje nezaustavljivog urušavanja ne samo zdravstvenog sustava, nego čitave civilizacije. Negativni fenomeni i trendovi će se nastaviti. Ljudi će biti sve bolesniji zbog štetnih utjecaja iz okoliša i sve slabijeg pristupa medicinskim uslugama. I to nije ništa novo – većina svjetskog stanovništva nema pristup primjerenom liječenju, pati i ranije umire. S druge strane, imućni će stradavati jer će nekritički prihvaćati sve što medicina nudi. Većinu liječnika, kako smo vidjeli, neće biti briga i nastavit će služiti sistemu.

Što može učiniti manjina svjesnih i savjesnih? Najnovija događanja pokazala su da smo se spremni nositi s dezinformacijama i propagandom. Unatoč našoj malobrojnosti i cenzuri istina je došla do velikog broja ljudi. I taj posao treba nastaviti. Smireno i bez zastrašivanja, jer ono koristi kontrolnom sistemu. Treba prenositi pozitivne i ohrabrujuće vijesti. Posebno je važno upozoravati ljude na štetne utjecaje iz okoliša i mogućnosti zaštite, na nužnost odbijanja transhumanističkih zahvata u tijelo te ignoriranja tzv. izvanrednih stanja.

Ja osobno, skoro 20 godina raskrinkavam laži i obmane u medicini, od kliničkih tema kao što su kolesterol, osteoporoza, depresija i cijepljenje, preko fenomena poput komercijalizacije znanosti i edukacije, privatizacije, medijskog marketinga, sukoba interesa, medikalizacije, do djelovanja na polju prava pacijenata, i nuđenja rješenja – između ostalog cjelovite reforme zdravstvenog sustava. Koja, nažalost, više nije aktualna jer je u ovoj fazi neprovediva.

U vremenu koje je pred nama morat ćemo se, kao liječnici i sestre, u prvom redu posvetiti konkretnom pomaganju bolesnim ljudima, poglavito onima bez novca i veza. Pojedinačno, a poželjno i kao mreža liječnika i sestara izvan i unutar zdravstvenog sustava. Volonterski ili uz izravno plaćanje usluga. Sub rosa. Za vrijeme paralize zdravstvenog sustava u Britaniji 2020. godine, profesionalci i dragovoljci lokalno su se organizirali za pružanje medicinske pomoći stanovništvu. Riječ je o paralelnom zdravstvu. Koje će nužno biti jednostavno i jeftino. I kojem će se, vjerojatno, priključivati sve veći broj liječnika i sestara jer će im rad u postojećem sustavu postati nepodnošljiv. Možda bi bilo dobro sastaviti jedan apel, poziv zdravstvenim radnicima da u uvjetima raspada javnog zdravstva sačuvaju etička načela hipokratove medicine – ostanu na usluzi ljudima u potrebi bez obzira na njihovu platežnu moć, i oni koji mogu, odvoje dio svog vremena za volonterski rad.

Imamo li kao mala zajednica resurse i kapacitete da se u ovom tranzicijskom razdoblju barem rudimentarno organiziramo? Ili je bolje bez formalne strukture koja je podložna infiltraciji i razbijanju. Nesumnjivo postoje modeli ustrojavanja zdravstva u razdobljima krize. Imamo svježe iskustvo i znanje ratne medicine; može li se ono iskoristiti?

Prilično je jasno da ćemo većinu medicine morati učiti iznova. Čeka nas veliki posao pronalaženja nepoznatih i zaboravljenih medicinskih znanja. Bilo bi dobro podijeliti područja istraživanja, a onda formirati repozitorij znanja. Kopirati veće, npr. World Council for Health. Krenuti s jednostavnim medicinskim istraživanjima – obradom dostupnih podataka, prikupljanjem i obradom svjedočanstava o učincima tzv. cjepiva, anketama o stavovima, ili o iskustvima bolesnika s određenim terapijama.

Na zapadu, gdje postoji tradicija integrativne/holističke medicine postoje centri neovisni o državi i industriji, gdje se odvija klinička praksa, ali i znanstvena istraživanja i edukacija. Kako ih objektivno evaluirati (jer i to je područje zagađeno komercijalnim interesima)? Kako pronaći pouzdane i provjerene adrese? Kredibilitet takvih liječnika i grupa trebao bi se temeljiti na dugogodišnjem kliničkom iskustvu. Praktičara alternativne medicine u nas je razmjerno malo i slabo su međusobno povezani.

Konačno, ono što je posebno važno – treba prestati glorificirati medicinu kao najvažnije područje života. Ljude valja rasteretiti straha od bolesti i opsesivne brige za zdravlje. Zdravlje nije najveća vrijednost i cilj sam po sebi. Ono je samo sredstvo za postizanje drugih, važnijih ciljeva, individualnih i kolektivnih; samo jedan od uvjeta za smislen i svrhovit život. Parafraziram Ivana Illicha: Medicinsku potražnju treba energično reducirati. I time obesnažiti medicinsku neman. Vratiti suverenitet nad vlastitim tijelom. Odbaciti ovisnost o medicinskom autoritetu i monopol institucije da nam govori jesmo li bolesni ili zdravi i diktira zahvate u naše tijelo. Kondicionirajući nas za podložnost i ropstvo; onesposobljavajući za prave, istinske životne pothvate.

Ja sam dobar dio profesionalne prakse odradila uvjeravajući ljude da nisu bolesni i uklanjajući im nepotrebne pretrage i terapiju. I oni su iz ordinacije izlazili zadovoljni i zahvalni. Na kraju sam napustila sustav koji je od mene zahtijevao stvari koje su besmislene i štetne. Jesmo li kao liječnici spremni prakticirati manje medicine, samo naizgled paradoksalno, na dobrobit naših bolesnika? Ili potpuno odbiti sudjelovati u nakaradnom sustavu. I raditi pravu medicinu koja stvarno liječi… cijeli članak pročitajte na Logicno.com.

Continue Reading

Vijesti

‘Đavo povlači “svoje legije” – Preminuo je Jacob…’

Published

on

‘Đavo povlači svoje sluge – Preminuo je Jacob Rotschild’ – izvještava Otpor Media.

Preminuo je Lord Jacob Rothschild, financijer i član ugledne bankarske obitelji Rothschild. Umro je u 87. godini.

Svoju je karijeru započeo u obiteljskoj banci NM Rothschild&Sons 1963., a 1980. je s Markom Weinbergom suosnovao brojne tvrtke, uključujući i J Rothschild Assurance Group, sada St James’s Place.

Obavljao je niz visokih funkcija. Među ostalim, bio je zamjenik predsjednika BSkyB televizije od 2003. i 2008. godine, a bavio se i umjetnošću i filantropijom.

Za svoje je zasluge odlikovan Ordenom za zasluge 2002. godine. Ta se čast daje onima koji su se pokazali zaslužnima na području umjetnosti, književnosti, učenja i znanosti, prenosi The Guardian.

Bankarska obitelj Rothschild vuče korijene iz Frankfurta iz 18. stoljeća, odakle su se različiti članovi obitelji selili u gradove širom Europe kako bi izgradili bankarske poslove.

Mnogi članovi obitelji bili su poznati po svojoj gorljivoj podršci cionizmu i formiranju Države Izrael.

Edmond James de Rothschild je bio pokrovitelj prvog židovskog stalnog naselja u Palestini u Rishon-LeZionu 1882. On je također osigurao sredstva za uspostavljanje Petah Tikve kao stalnog naselja 1883. godine.

Godine 1917. Walter Rothschild, drugi lord Rothschild bio je sugovornik Balfourove deklaracije Cionističkoj federaciji, koja je Britansku imperiju obavezala da uspostavi Palestinu kao nacionalni dom za židovski narod.

Oko 10 mjesta u Izraelu trenutno je nazvano po članovima Rothschilda koji su osigurali sredstva za osnivanje ovih mjesta.​​​​​​

izvor: OTPOR.Media

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved