Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Hrvateki su izgubljeni u vremenu i prostoru

Published

on

U neokomunističkoj Hrvatskoj ništa novoga. Tijekom korizme neki su se trudili da budu bolji, propitivali su sebe i svoje ponašanje s ciljem kako biti bolji, a s druge strane bili su oni koji su se trudili pokazati svoju mržnju, svoju izopačenost, netoleranciju i nedemokratičnost. Svjedočili smo bjesnim izljevima mržnje prema moliteljima krunice, prema braniteljima, prema domoljubima, prema Katoličkoj crkvi itd.  Svjedočili smo govoru mržnje, ispoljavanju zloće, izopačenosti, agresivnosti prema svemu što je hrvatsko i katoličko. Nažalost Plenkovićeva neokomunistička vlast nije osudila govor mržnje već ga je preko medija širila.  

Plenkovićevi ministri slijedili su svog šefa te promicali „srpski svet“ u Hrvatskoj. Glavni promotori „srpskog sveta“ u Hrvatskoj su: ministarka kulture, ministar pravosuđa i uprave, ministar znanosti i obrazovanja, ministar unutarnjih poslova i drugi.

Izjednjačavanje branitelja Josipa Jovića sa srpskim teroristom

Hrvateki imaju kratko sjećanje pa ne znaju tko ih je napao, ne znaju tko je poticao i pomagao agresiju na Republiku Hrvatsku, zaboravili su na Domovinski rat i heroje Domovinskog rata. U udžbeniku povijesti uz Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata, naveli i srpskog terorista! Izdavač (Profil Klett) odgovara na prigovore pa navodi: „Nažalost, povijest su oblikovali i zločinci“.

www.dnevno.hr/domovina/nasoj-djeci-izjednacavaju-josipa-jovica-sa-srpskim-teroristom-hrvatski-izdavac-odgovorio-na-prozivke-nazalost-povijest-su-oblikovali-i-zlocinci-2120734/

U Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj sve je moguće pa i izjednjačavanje branitelja i terorista. Saborska oporba nije komentirala navedeni skandal, nije komentirala činjenicu da imamo više udžbenika iz povijesti u kojima se na različite načine obrađuje tema Domovinskog rat, u kojima se prešućuje istina o Domovinskom ratu, u kojima se  manipulira i laže o ljudima koji su dobili taj rat.

Govor mržnje prema moliteljima krunice

Početkom travnja molila se krunica na trgovima Hrvatske i opet smo svjedočili silnim izljevima mržnje prema moliteljima. Rulja je tražila da se zabrani javna molitva krunice na trgovima Hrvatske jer trgovi, ulice i parkovi rezervirani su samo za mrzitelje Hrvatske i Hrvata, rezervirani su za pripadnike LGBT zajednice, promicatelje komunističke ideologije, poremećene, one koji žele promijeniti spol…

Rulja pita: Kako se usude javno moliti krunicu, kako se usude pozivati na prirodni zakon, na domoljublje, kako se usude tražiti istinu i poštivanje ljudskog dostojanstva? Rulja poručuje neka idu u katakombe i neka tamo mole, neka se mole u svoja četiri zida. Traže zabranu moljenja krunice na javnim trgovima…

„Velik katolici“ šute kada rulja napada i vrijeđa molitelje krunice, a ni biskupi nisu ništa bolji (čast izuzetcima).   Hrvateki šute i prepuštaju trgove, ulice, javne prostore zločestima, lažljivcima, bolesnicima i ideološkim neprijateljima.

Hrvatska pravoslavna crkva

Ministar uprave i pravosuđa krši zakon i osporava pravo Hrvatske pravoslavne crkve da se registrira. Ministar postupa suprotno odluci Visokog upravnog suda i pokazuje kako je on iznad zakona.  

hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/2023/03/28/obavijest-3/

Plenković je oduševljen svoji ministrom uprave i pravosuđa koji poništava odluku Visokog upravnog suda i negira pravo Hrvatskoj pravoslavnoj crkvu da se registrira. Dana 19. svibnja 2016. godine Hrvatski arhiepiskop Aleksandar podnio je zahtjev za upis Hrvatske pravoslavne crkve u Evidenciju vjerskih zajednica Hrvatske. „Punih 30 mjeseci kasnije (umjesto u 30 dana) Ministarstvo uprave rješenjem je donijelo svoju, vrlo neozbiljnu i neprofesionalnu negativnu odluku, koje je potpisao pomoćnik ministra, politolog dr. sc. Mladen Nakić“.

Tako se to radi u Plenkovićevoj neokomunističkoj Hrvatskoj, tako se poštuju ljudska  i vjerska prava. Hrvateki, veliki pobornici demokracije, pravne države, poštivanje vjerskih sloboda šute i ne komentiraju očito protupravno postupanje i očitu diskriminaciju prema pripadnicima Hrvatske pravoslavne crkve (kažu oko 40.000 vjernika). Sramotno!

Slučaj zadarskog liječnika

U Hrvatskom tjedniku br. 966 od 30. ožujka 2023. godine na stranici 8 je članak o progonu zadarskog liječnika dr. Damira Biloglava. U članku kojeg potpisuje Andrea Černivec navodi se kako se Časni sud (tijelo Hrvatske liječničke komore) odnosi prema liječniku, kako se protiv liječnika vodi postupak kao u doba staljinističkih progona.

Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLK-a progoni liječnika zbog izjava dane tijekom pandemije covida-19.

Sude mu pred Časnim sudom HLK-a ali to rade na nečastan način jer mu osporavaju njegova prava. Liječnik navodi: „Sudi mi se pred Časnim sudom Liječničke komore gdje je sudac profesionalna sutkinja, s Kaznenog suda u Zagrebu, koja ovdje radi honorarno, a tu su i dva liječnika u Vijeću i odvjetnica. Da stvar bude gora, Komora plaća sudca i Vijeće da sude u predmetu u kojem je Komora tužitelj, što je sukob interesa prvog reda. Još ću jednom zatražiti da suđenje bude javno. Ako odbiju, ne ću više sudjelovati u toj farsi“

„Niti jedno njegovo pitanje svjedocima tužitelja nije ušlo u zapisnik, odbijeni su svi njegovi svjedoci, kao i dokumenti u kojima se nalazi 41 recentni rad na temu epidemioloških mjera i njihovih posljedica, kao i svrhovitost i učinkovitost cjepiva“. Dr. Biloglav tvrdi da je proces zatvoren za javnost, da njegovi odgovori i pitanja nisu zabilježeni u zapisniku, odbili su njegove svjedoke (Prof. dr. Krešimir Pavelić, dr Srećko Sladoljev i Andrija Klarić).“

Ne znam što je dr.  Biloglav izjavio u rujnu 2021. godine, ne poznajem doktora, ne znam njegove stavove niti njegov rad ali znam da doktor mora imati pošteno suđenje: da njegove izjave, ako on to traži, trebaju ući u zapisnik. Nije sud HLK-a Kazneni sud RH na kojem sudac odlučuje što će ući u zapisnik, a što ne. Ta komunistička (staljinistička) praksa da sudac prijevodi iskaz optuženoga ili svjedoka po svom nahođenju je sramotna i pokazuje da se sudstvo u RH nije odmaklo od staljinističke prakse. Na sudu optuženi može zatražiti da njegova izjava u cijelosti ide u zapisnik ali ako sudac to ne dopusti ništa od toga.  

Ako je ono što je napisano u Hrvatskom tjedniku istinito (nitko nije demantirao članak) postavlja se niz pitanja: Zašto zadarski liječnik nema pravo na pošteno suđenje pred Časnim sudom Komore? Zašto sud HLK-a koristi staljinističku praksu tijekom postupka i ne dopušta da izjave doktora i njegovih svjedoka uđu u zapisnik? Zašto sud Komore ne prihvaća svjedoke optuženoga doktora?

Zadarski liječnik navodi da njegova pitanja tužiteljima ne ulaze u zapisnik, da su njegovi svjedoci odbijeni i da ne dopuštaju da suđenje bude javno. U kojem vremenu mi to živimo?

Protuzakonito posvajanje djece iz Konga

Plenković i njegov ministar brane nezakonitim posvajanjem djece iz Konga i nakon više mjeseci nisu kazali istinu.

narod.hr/hrvatska/grlic-radman-i-andrej-plenkovic-potpuno-se-pogubili-u-aferi-zambija-sto-su-sve-govorili

Još nisu poznati svi detalji protuzakonitog posvajanja (trgovine?) djece iz Konga. Sramotno je što vlast skriva istinu i priča da su djeca hrvatski državljani.

Istraga i procesuiranje zločina u Ukrajini

Superman Plenković bio je u posjetu Ukrajini i žestoko se založio za kažnjavanje zločina počinjenih u Ukrajini! Premijer je obećao pomoć pri istraživanju i procesuiranju zločina jer Hrvatska ima veliku iskustvo u istraživanju i procesuiranju zločina tijekom Domovinskog rata. Superman se pohvalio kako u Hrvatskoj postoji specijalizirani dio Državnog odvjetništva za ratne zločine, specijalizirani suci, odjeli policije za ratne zločine, a njihova je ekspertiza na najvišoj razini jer operativno imaju najviše iskustva zbog ratnih zločina iz Domovinskog rata. Sve je tako savršeno da zločinci nisu procesuirani niti nakon 30 godina od počinjena zločina. Zločinci slobodno šeću, neki rade u hrvatskim institucijama, neki teroristi imaju hrvatsku mirovinu, neki imaju spomenike na tlu Hrvatske na kojima piše da je hrvatsko tlo srpsko itd.

https://vlada.gov.hr/vijesti/plenkovic-zlocini-u-buci-zasluzuju-kaznu-i-tu-odgovornost-cemo-traziti/38065

Ako Ukrajinci budu sudili po hrvatskom receptu bit će to lakrdija u kojoj će biti izjednačena žrtva i zločinac, kao što se dogodilo i događa u Hrvatskoj.

Novi totalitarizam u Hrvatskoj?

Hrvatsko pravosuđe je rak rana hrvatskoga društva jer imamo neujednačenu sudsku praksu, jer imamo progon na ideološkoj osnovi, jer imamo dugotrajne sudske postupke s neizvjesnim ishodom bez obzira na zakon, jer imamo dvostruka mjerila, jer imamo nepotrebne sudske postupke itd.

Vlada je predložila Nacrt prijedloga zakona o izmjenama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona. Neki su mišljenja da se u Hrvatskoj uvodi novi totalitarizam jer svjedočimo selektivnom kršenju ljudskih i vjerskih prava, svjedočimo selektivnom gušenju slobode govora (ponovno se uvodi verbalni delikt ali samo za neke). Novinar Marko Jurič ima sreće da je 2023., a ne 1945. godina jer bi završio u nekoj od jama na Žumberku. U neokomunističkoj Hrvatskoj sve je dobro osim jednog pozdrava. Taj pozdrav je jedini problem neokomunističke Hrvatske pa će dizači ruku u Saboru izglasati drakonske kazne (4000 eura) za one koji kažu da su bili ili da su spremi braniti svoj dom. Prijavljen je Marko Miljanić, ratni zapovjednik Škabrnje, za narušavanje javnog reda i mira.

https://slobodnadalmacija.hr/zadar/4-kantuna/ratni-zapovjednik-skabrnje-za-dom-spremni-je-lipi-hrvatski-pozdrav-nisam-spreman-za-umirovljenicki-ali-sam-spreman-za-zatvorski-dom-1281339

„Splitska policija je protiv Miljanića podignula optužni prijedlog tereteći ga da je tijekom uredno prijavljenog okupljanja narušavao javni red i mir na način da je pri završetku svog govora putem razglasa uzviknuo ‘za dom‘ na što su okupljenici prosvjednici, njih oko 120, odzdravili, ‘spremni‘.

Miljanić ih je, kako je zabilježeno, pozdravio u 16.01 sati na adresi ulice Ruđera Boškovića u Splitu kod kućnog broja 27. ispred spomenika poginulim pripadnicima IX. bojne Rafael Vitez Boban.

– Bila je lipo policija kod mene i uručila mi optužni prijedlog, ali nisam ja narušavao javni red i mir. Kakav je to zakon, recite vi meni? To je sve Pupavčevo i Plenkovićevo maslo. Zamutili su oni koji su za vrijeme rata jeli kroasane po Briselu. Što se nisu onda javili? Tko je jeo kroasane? Ne znam. Čuo sam na televiziji da su se oni tada tako častili kroasanima – ogorčen je Miljanić. Pojašnjava kako je pozdrav ‘za dom spremni‘ naš lipi stari hrvatski pozdrav‘ koji nema nikakve veze s NDH-om i ustaštvom, a kamoli s ‘narušavanjem javnog reda i mira‘….“

Svaki komentar je suvišan, samo idioti ne shvaćaju da se radi o progonu onih koji su branili i oslobodili Hrvatsku u Domovinskom ratu.

Hrvatska šutnja
Hrvateki misle da će se netko drugi boriti za istinu o povijesnim događajima, da će netko drugi braniti hrvatski jezik od silnih nasrtaja jugočetnika, da će netko drugi braniti njihovo ljudsko dostojanstvo i njihova ljudska i vjerska prava.  Dok se Francuzi bore za svoja prava Hrvateki šute i sliježu ramenima na kršenje ljudskih i vjerskih prava u Hrvatskoj. Hrvatski intelektualci su se zavukli u katakombe i mudro šute da ih neokomunistički mediji ne bi prozvali. Hrvateki idu u crkvu ali ne znaju braniti svoju Katoličku crkvu, ne znaju braniti molitelje na trgovima od pomahnitale rulje koja ispoljava svoju mržnju i traži da molitelji idu u katakombe jer trgovi, ulice i mediji su samo za njih, za njihovu ideologiju.

Hrvateki vrijeme je da se probudite i da javno kažete ne novom totalitarizmu.

Foto: Tribun.hr, Internet, MJ

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved