Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Istinu nazivaju prljavom kampanjom

Published

3 godine ago

4 lipnja, 2021

mjukic

Lokalni izbori su završili, zna se da je HDZ najjači ali i da je gubitnik jer je izgubio u Zagrebu (oko 800.000 stanovnika), Splitu (oko 180.000), Rijeci (130.000). Ukupno oko 27% stanovništva Hrvatske.

Izlaznost je bila ispod 47%! Više stanovnika (53%) nije izišlo na birališta nego što ih je izišlo pa nam to pokazuje koliko su ljudi razočarani političarima i njihovim strankama te nakaradnim izbornim zakonom.

HDZ je dobro prošao s obzirom na izdajničku politiku koju vodi drug Supermen. Dobro je prošao jer domoljubni glasači nisu imali za koga glasati zato ih je najveći broj i ostao kod kuće. „Veliki“ analitičari, politički komentatori, „veliki“ stručnjaci nisu ozbiljno analizirali malu izlaznost, nakardani izborni zakon i pojedine političare. Njihova pažnja je bila usmjerena samo na neke kandidate Demokratskog pokreta i HDZ-a pa su njih secirali i pljuvali. Budući da 53% birača nije izišlo na birališta može se postaviti pitanje legitimiteta izabranih (legalan jest, ali legitiman baš i nije).

Izborni rezltati pokazuju da birači žele promjen u svim djelovima Hrvatske, da su razočarani i zasićeni vladavimom: HDZ-a, SDP-a, IDS-a i drugih. Po pitanju korupcije, nepotizma i uhljebljenja svojih pristaša nema razlike između HDZ-a, SDP-a, IDS-a, SDSS-a itd.

Ukazivanje da je korupcija i uhljebljenje karakteristika samo HDZ-a nije točna jer nijedna politička stranka nije imuna na korupciju, nepotizam i uhljebljenje. Neki to rade vještije, neki manje vješto. Mainstream mediji znaju samo za korupciju koja je vezana uz HDZ, a druge slučajeve prešućuju ili odobravaju. Kod drugih stranaka oni ne vide korupciju, uhljebljenje, nepotizam, neznanje i nesposobnost (možemo kao primjer uzeti IDS). Mainstream mediji daju veliki prostor političarima koji su imali više afera, onima koji su oštetili društvo i pojedince. Nažalost, ti problematični nam drže predike zahvaljujući mainstream medijima. Neprofesionalno i neetično ponašanje medija. Očitu političku trgovinu oni nam objašnjavaju kao normalno ponašanje! Sramotno ponašanje mainstream medija.

Čuli smo da je kampanja bila jako prljava. Kao dokaz navodili su objavljivanje točnih podataka koliko su politički aktivisti (Možemo, Zelena akcija i drugi) dobili novca iz inozemstva i iz državne i lokalne blagajne. Iznošenje podataka tko je i s koliko novca financirao političke aktiviste je za mainstream medije i za nove političke aktere prljavo!? Inače ti politički aktivisti (plaćenici i paraziti), koje podupiru mainstrem mediji, pričaju da su za transparentnost i čiste račune. Kada se objave točni podatci o njihovu financiranju onda je to prljavo, dno dna, a nisu činjenice koje ih razotkrivaju. Mainstream mediji i „veliki stručnjaci“ (politički analitičari, komentatori raznih profila) su pokazali svoju pristranost, svoj ideološki profil, svoju bijedu i neznanje. Mogli smo čuti samo njihovo blaćenje pojedinih kandidata, nismo mogli čuti ništa objektivno, stručno, a etiku ne treba ni spominjati (ne znaju oni što je etika).

Predizborna kampanja je još jednom pokazala da su hrvatski mediji neprofesionalni, neetični, antihrvatski i antidemokratski nastrojeni. Drug Superman se osvrnuo na te antihrvatske medije da bi opravdao svoj neuspjeh, svoju lošu politiku. Zaboravio drug Superman da je mogao ograničiti govor mržnje kojeg mediji u Hrvatskoj šire. Jedan noviji primjer za govor mržnje: „Novi gradonačelnik Splita – liberal koji je pobijedio zločinačku organizaciju”. Za HND je ovo profesionalno, normalno i etično.

U kampanji smo vidjeli skupinu parazita i uhljeba sa stisnutom pesnicom! Postavlja se pitanje je li to prijetnja onima koji ne misle kao oni. Je li to vraćanje Zagreba u 1945.? Druga su vremena pa se ne će ponoviti 1945. ali da mogu oni bi je ponovili (vidi fotografiju).

Paraziti i uhljebi se čude na konstataciju da su protiv Hrvatske. Da oni su protiv Hrvatske jer su to pokazali svojim aktivnostima tijekom više godina. Veličati zločinca Tita i vraćati trgu ime zločinca je pokazatelj mržnje prema hrvatskom narodu jer je zločinac Tito kriv za smrt pola milijuna Hrvata. Veličati komunističku diktaturu i ideologiju koji je unazadila Hrvatsku u svakom pogledu je još jedan dokaz mržnje prema Hrvatskoj. Negirati zločine nad Hrvatima, koje su počinili komunisti i četnici, također je pokazatelj mržnje prema Hrvatima i Hrvatskoj. Svojim stavovima prema Domovinskom ratu i prema braniteljima iskazuju mržnju prema hrvatskoj državi.

Zaboravili politički aktivisti (Možemo, Nova ljevica, Zeleni i drugi) kako je njihov voljeni zločinac kriv za smrt predratnih komunističkih prvaka, za smrt svojih supruga, za smrt i progon suboraca (Goli otok) kao i niza drugih.

Samo neprijatelji hrvatskoga naroda mogu veličati zločinca Tita i njegovu komunističku diktaturu. Komunistička diktatura je unazadila i opljačkala Hrvatsku, demografski je opustošila i moralno srozala. Zbog navedenoga su politički aktivisti i drugi koji veličaju Tita neprijatelji Hrvatske.

Mainstream mediji su lagali, prenaglašavali pojedine gafove takozvane desnice, a prešućivali istinu i gafove takozvane ljevice i političkih aktivista (parazita i uhljeba). U Hrvatskoj na političkoj sceni nema ni desnice ni ljevice! Postoji osobni ili skupni interes i to je nit vodilja. Korupcija, nepotizam i uhljebljenje su glavne karakteristike političkih stranaka u Hrvatskoj (IDS je dobar primjer). Nema ni desnice ni ljevice, postoje domoljubi, domoljubi-uhljebi, paraziti, mrzitelji Hrvatske te oni koji ne znaju ni tko su ni gdje su.

Budući da će u Zagrebu poteći med i mlijeko kada Tomica, Rada, Sandra i kompanija preuzmu vlast dođe mi da se preselim u Zagreb gdje će prijevoz biti besplatan, komunalije daleko jeftinije nego drugdje gdje dojučeranji aktivisti nisu na vlasti. Sada ćemo plaćati čistoću prema količini otpada koju proizvedemo, a ne paušalo. Do sada smo plaćali čistoću bez obzira što nismo proizveli ni grama otpada, od sada toga više ne će biti! Plaćat ćemo samo onoliko koliko otpada predamo. Zar to nije divno, transparentno, revolucionarno? Unatoč podignutoj pesnici druga Tomice i drugarice Sandre to se ne će dogoditi jer se radi o lažima Tomice, Rade, Sadre i ostalih aktivista.

Prema najavama novih vladara Zagreb je na putu da postane provincijalni grad, siv i neprepoznatljiv kao što je bio za vrijeme komunističke vladavine. Bumo videl, vrijeme će pokazati hoće li ga (Zagreb) unazaditi.

Kaže drugarica Sandra: „Na nama je veliki zadatak da što prije pripremimo projektnu dokumentaciju za obnovu škola i vrtića, te druge infrastrukture na području grada kako bi bili sigurni da će se ti poslovi ugovoriti do roka, a on je lipanj 2022.”

Zaboravila drugarica da se škole, vrtići i druge ustanove već obnavljaju. Nije drugarica vidjela ove slike u Zagrebu (vidi slike).

Nova vlast mnogo “obećava”!

Splitski slučaj, citiram: Autor je nagrade s grbom kojim se izruguje katedrali sv. Duje. Na grbu umjesto zvonika crkve sv. Duje, splitske prvostolnice, inače najstarije katedrale na svijetu, nalazi se falus, što je neprimjereno stiliziranje zvonika crkve sv. Duje. Nakon što je pokazao svoj odnos prema katolicima obezvrjeđivanjem splitske prvostolnice, njegov se antisemitski ispad pojavio na Facebooku.

“Slušaj momčino još jednom probaj aludirat da je itko od mojih počinia neki zločin jedini zločin unutar mog obiteljskog stabla će bit onaj koji ću ja počinit nad tobom. Malo se raspitaj koga ideš prozivat pi*ko prije nego nešto ovako napišeš jer ja i moji već generacijama smo bili na braniku slobode i malog čovika. Dabog da ti dica odrasla u Gazi da ti mater je*em, od koga si ti bolji, vi ste toliko bolji da ste državu dobili kmečanjem i lobiranjem. Za vas su romi gospoda, a kurdi božji narod s obzirom na karakter i borbu koju vode. Evo radu ovoga ljudi imaju negativne emocije prema židovima iako i osobno poznajem poštenih i dobrih židova, ali baš radi ovoga, kao šta je prosječni hrvat seljačina i ustaša, tako je prosječni židov umišljeni nacist. Šta više ovakvih komentara doživim potpuno mi je jasno zašto se Hitler okomia baš na židove, slično sa sličnim ne može ništa… nova”.

Ovo je maistrem medijima u Hrvatskoj normalno i progresivno. Pljesak za medije!

Zbog lošeg izbornog zakona, zbog lošeg pravosuđa i katastrofalnih medija Hrvatska nazaduje pa je pjevanje ustaških pjesama jednom teško kazneno djelo, a drugi put je ispad pod utjecajem alkohola (“Rekla sam mu da ne pije”). Ako si takozvani desničar – antisemit to je kazneno djelo za višegodišnji zatvor ali ako si ljevičar – antisemit onda je to prihvatljivo (tumači se kao nesporazum). Dvostruka mjerila mainstream medija i političara.

Izjave druga Supermana i druga Superega o Domovinskom pokretu nije vrijedno ni komentirati jer su dno dna.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik” je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

7 mjeseci ago

12 studenoga, 2023

mjukic

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991. Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991. godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić