Krvavo ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija na Cetinju. Ozlijeđeno je sedam policajaca i desetak prosvjednika, a 14 ih je privedeno.

Ustoličenje metropolita Joanikija, metropolita SPC-a, na Cetinju bio je izraz velikosrpskog nacionalizma i imperijalističke politike Srbije. Srpska pravoslavna crkva (SPC) ponovno se pokazala kao politička organizacija koja promiče velikosrpski nacionalizam, koja negira Crnu Goru kao državu i Crnogorce kao narod.

Crnogorci su imali svoju pravoslavnu crkvu u 18. stoljeću, Autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve dokinula je Srbija 1918. godine (službeno 1920.). Crnogorska pravoslavna crkva pripojena je Srpskoj pravoslavnoj crkvi! Godine 1993. Crnogorska pravoslavna crkva je obnovljena, ima podršku Crnogoraca ali nije dobila crkveno priznanje. Metropolija crnogorsko-primorska (Metropolija SPC-a u Crnoj Gori) promiče velikosrpski nacionalizam pa je u suprotnosti s državnim interesima Crne Gore.

Grb Crnogorske pravoslavne crkve

Ustoličenje metropolita SPC-a na Cetinju je čin agresije na Crnu Goru i crnogorski narod jer su se crnogorski metropoliti birali ispred Cetinjskog manastira prije nasilnog ukidanja Crnogorske pravoslavne crkve 1920. godine.

Srbijanska vlada i vodstvo SPC-a mobilizirali su prosrpske snage tijekom prošlogodišnjih izbora u Crnoj Gori što je rezultiralo formiranjem prosrpska vlade. Za premijera je izabran lider prosrpske koalicije kojeg je podržala SPC. SPC se u Crnoj Gori ponaša kao politička stranka koja vrši promociju velikosrpskog nacionalizma i negacije crnogorskog identiteta.

Crnogorci smatraju uvredom i provokacijom činjenicu da će poglavar SPC-a biti ustoličen u manastiru gdje po tradiciji počivaju moći svetog Petra Cetinjskog, crnogorskog sveca iz dinastije Petrović-Njegoš, pa su uz prijetnju građanskim otporom predložili čelnicima SPC-a da tu ceremoniju održe negdje drugdje. Međutim, svetosavac patrijarh Porfirije nije želio ustoličenje u nekom drugom mjestu već je želio sukob, nasilje i krv.

Nasilno ustoličenje metropolita SPC-a u Cetinjskom manastiru je čin destabilizacije Crne Gore koji podsjeća na događaje devedesetih godina koji su doveli do ratova. Sadašnje vodstvo Srbije i SPC-a provode velikosrpsku imperijalističku politiku i promiču velikosrpski nacionalizam. Ta politika je nastavak politike Slobodana Miloševića. Crnogorci nisu bili protiv ustoličenja metropolita SPC-a već su bili protiv ustoličenja u Cetinjskom manastiru. Inzistiranje SPC-a na ustoličenju u Cetinjskom manastiru je čin agresije SPC-a i Srbije na Crnu Goru.

Patrijarha Porfirija promiče velikosrpsku imperijalističku i nacionalističku politiku pa je inzistirao na ustoličenju u Cetinjskom manastiru. Patrijarh Porfirije i metropolit Joanikije su helikopterom prebačeni do manastira, kao u nekom filmu, gdje je održan obred ustoličenja. Prema dosadašnjem ponašanju novi crnogorski metropolit SPC-a nije čovjek vjere i mira već borbeni promotor velikosrpskog nacionalizma.Srpski popovi su se ponovno iskazali, u manastiru su pjevali o povratku srpske vojske na Kosovo!?

Srpski političari danas govore o stvaranju “srpskog sveta” koji treba štititi Srbe izvan Srbije. Radi se o ostvarivanju plana velike Srbije drugim sredstvima gdje glavnu ulogu ima Srpska pravoslavna crkva. SPC vrši destabilizaciju u susjednim zemljama: Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji i Hrvatskoj. Nijeda država od spomenutih nema aspiracija na teritorij Srbije ali Srbija ima aspiracija na teritorij spomenutih država pa se naoružava i prijeti susjedima, a Plenković i njegov ministar to ne shvaćaju (ne žele shvatiti).

Crnogorski književnik Milorad Popović ističe da je jedina misija SPC-a u Crnoj Gori propagiranje velikosrpstva i negiranje ne samo državnosti, nego i etničke, kulturne, društvene i svake druge posebnosti Crnogoraca.

Slično je i u Hrvatskoj gdje sveštenici SPC-a govore o srpskim zemljama, a ne o samostalnoj Hrvatskoj. Plenković i njegov ministar to ne shvaćaju (ne žele shvatiti).   

Nažalost, Europska unija niti međunarodna zajednica ne shvaćaju ozbiljnost situacije na Balkanu. Ne shvaćaju da se radi o destabilizacija šireg prostora u čemu sudjeluje i Rusija. Radi se o širem geopolitičkom i geostrateškom sukobu interesa velikih sila.

Adrianu Vuksanoviću, čelniku stranke hrvatske manjine u Crnoj Gori, upućene su prijetnje na portalu In4s: „sve Hrvate iz tadašnje Jugoslavije trebalo pobiti i protjerati“ te kako će on platiti među prvima i da mu „ne gine ražanj“. Na istoku ništa novoga, samo mržnja i prijetnje.

Srbijanski ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin rekao je da je zadatak sadašnje generacije srpskih političara “da stvori srpski svijet da bi zaštitio Srbe”.

Također je kazao kako “srpski svijet” nije poziv na sukobe, već je “odgovor na političko i fizičko nasilje nad Srbima, na šutnju o zločinima u Oluji, na podsmjehivanje poklanim podrinjskim Srbima”. Jasno je Srbija nastavlja nacionalističku politiku Slobodana Miloševića i da vrši destabilizaciju susjednih država. Na prijetnje Vulina nema odgovarajuće reakcije hrvatske države. Umjesto da hrvatska vlada podsjeti Vulina na zločine Srba i Srbije tijekom ratova 1991. – 1995. hrvatska vlada šuti. Sramotno i izdajnički!

MEMORANDUM SANU II (glavni tvorci Dobrica Ćosić i Ljubomir Tadić, 2012. godine, glavne točke):

• Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju;
• Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike Srpske kojem se sudi u Haškom tribunalu;
• Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima;
• Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja;
• Insistirati na zatvaranju Haškog tribunala i na suđenju generalu Ratko Mladić pred domaćim pravosuđem;
• Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije;
• Pomagati otcjepljenje Republike Srpske;
• Insistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciji srpskih zajednica u državama regiona u unitarnu, svesrpsku zajednicu;
• Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Destabilizacija Crne Gore, koja se provodi duže vrijeme, je dio šireg plana Velike Srbije i Velike Rusije. Vodstvo Europske unije nije doraslo novonastaloj geostrateškoj i geopolitičkoj situaciji na Balkanu, kao što nisu bile ni devedesetih godina prošlog stoljeća što je rezultiralo krvavim sukobom na području bivše Jugoslavije.

Novinari, politolozi, pisci shvaćaju što znači “srpski svet”, a hrvatski ministar ne shvaća!?

• Novinar Vlado Vurušić: ‘Iza Porfirija stoji Vučić, a jasno je i tko je iza njega‘ Vučić želi kompenzirati davni gubitak Kosova i skrenuti pozornost srbijanske javnosti s povezanosti režima i kriminalne skupine Veljka Belivuka

• Sve te tri “silnice” – SPC, Vučićev režim i sadašnja prosrpsko-proruska vlada u Podgorici, koju inače izjedaju mnogi unutarnji sukobi i razmirice – ujedinili su se na istom zadatku, pokušaju kastriranja crnogorske državnosti te crkvene i nacionalne različitosti. Zanimljivo je da prorežimske snage u Crnoj Gori, ali i provučićevski mediji u Srbiji, bunt u Cetinju nazivaju “pokušajem državnog udara”, a neki moskovski listovi zbivanja u Cetinju uspoređuju s “pučističkim” ukrajinskim Majdanom.
• Prema Popoviću, cilj je “namjesničke vlasti, koju su postavili Beograd i Moskva da bi mijenjali društveni, politički, identitetski karakter Crne Gore jedan – pretvaranje Crne Gore u projekt tzv. srpsko-ruskog sveta”. U tome je cijela stvar, a da bi se to postiglo, prvi i osnovni cilj je uništenje crnogorske nacije, identiteta, smatra Popović. Maske su pale, pozicije su zauzete i odstupanja nema jer, zasad, teško je naći ili predvidjeti pobjednika, kao i da će se bilo koja strana “predati bez borbe”, što samo komplicira situaciju.
• Srbijanski politolog Tomislav Marković kaže, iako na prvi pogled izgleda kao trijumf crkvenih i državnih silnika, “krvavo ustoličenje mitropolita Joanikija veliki je poraz i Crkve i političkih snaga kojima služi”.
• Šeki Radončić, novinar, publicist i član crnogorskog Helsinškog odbora, rekao je kako se provodi plan stvaranja Velike Srbije.  Htio bi ukazati na jedan zlokoban plan napravljen u ovalnim sobama Beograda, Moskve i SPC-a koje je na Cetinju trebalo izazvati građanski rat, da bi u konačnici i Đukanović bio optužen, da je izazvao ubojstva na Cetinju. Taj dan pokazuje da je SPC prešla granicu i postala egzekutor i agresor u Crnoj Gori i postala klasična vojna i politička organizacija. Nemojmo zaboraviti vladu Crne Gore koja je bila lokomotiva europskih integracija, a pretvorena je u vagon i ona je stvorila kaos. On je počeo onog trenutka kad je Irinej došao u Podgoricu i rekao da Srbi u Crnoj Gori žive gore nego pod NDH i da im je kao da su u Jasenovcu. Onda su slijedili izbori, Crkva je postavila Krivokapića, izabrala sve šefove policije, ministre.
• Nemojmo zaboraviti rusku komponentnu i da je Lavrov samo nekoliko dana prije događaja na Cetinju izjavio da Amerika ruši SPC. Sve to govori o pokušaj urušavanja Crne Gore kao NATO članice.
• Mitropolit Mihailo (Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski): Teror Srbije nad nama i okupaciju naše zemlje tumači kao uvođenje reda i poretka u zemlji.

Metropolit crnogorski Mihailo

Hrvatska vlada je šutnjom podržala desant na Crnu Goru (Vjekoslav Krsnik). Srbija i nakon četiri izgubljena rata ne odustaje od svojih imperijalnih ciljeva pa preko SPC-a vrši destabilizaciju država u svom susjedstvu.

Srpske pravoslavne crkve koja je u novim okolnostima postala udarna politička pesnica poražene agresivne velikosrpske imperijalističke politike nakon što je u nedavnoj prošlosti doživjela četiri vojna poraza. Naravno da je u tim novim okolnostima velika odgovornost za ove dramatične događaje u Crnoj Gori na novom patrijarhu Srpske pravoslavne crkve Porfiriju kojemu je poslije ustoličenja javna Hrvatska televizija intervjuom u udarnom dnevniku poklonila veliku pozornost, što je on iskoristio da spomene kako se osjeća kao obnovitelj velikosrpske države Srba, Hrvata i Slovenaca. (Krsnik)

Ministar Grlić Radman se zapitao: “Što bi to (srpski svijet) trebalo značiti, to bismo htjeli znati“. “Sve one invazivne, osvajačke, hegemonističke politike su poražene. Ovdje nema mjesta takvim politikama i mi ćemo se snažno braniti protiv bilo kakvih njihovih oblika“.

Bilo bi dobro da ministar Grlić Radman pročita i posluša što pišu i govore neovisni novinari, pisci, publicisti o događajima na ovim prostorima. To će mu možda pomoći da shvati što znači “srpski svet” i kuda vodi politika druga Plenkovića. Obrana samostalnosti, nacionalnog, kulturnog i vjerskog identieta Crne Gore mora biti načelan stav jer je to važno za stabilnost šireg područja i same Republike Hrvatske.

Ministar Gordan Grlić Radmna, kao ni premijer Plenković, ne shvaćaju (ne žele shvatiti) da se u Hrvatskoj provodi srpska invazivna, osvajačka i hegemonistička politika (Memorandum SANU II.). Promotorio te politike su Milorad Pupovac i SPC-a uz suglasnost i veliku novčanu podršku premijera Plenkovića (Vlade RH).

Još je Vulin kazao da je “srpski svet‘ odgovor na vraćanje ustaštva u službenu politiku Hrvatske‘. Drug Superman (Plenović) se nije očitovao na izjave ministra Srbije, valjda da ne naljuti svog koalicijskog partnera Pupija, da je njegova službena politika ustaška!?

Ovo je još jedan primjer da je Plenkovićeva pomirba njegova fikcija i čin veleizdaje nacionalnih interesa.

Na novoj covid-karti cijela neokomunistička Hrvatska crvena je (stvarnost i simbolika).

Foto: Vlada RH, wikipedija

Dr. Marko Jukić