Connect with us

Društvo

“S margine političkoga spektra” – Nisu ga voleli

Published

on

Foto: libri.hr

Umro je Milan Bandić. Počivao u miru!

Nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića može se svašta pročitati, više je zločestih, negativnih komentara, neljudskog blaćenja, laži i govora mržnje prema pokojniku.

Politički analitičari, dežurni komentatori su se potrudili da iskažu svoj negativan stav i tako su se željeli dodvoriti negativnim mainstream medijima zaboravljajući kazati suštinu. Zaboravili su kazati da glavni problem nije Milan Bandić već sustav koji generira nepotizam, korupciju i pogodovanje u hrvatskom društvu. Nije problem Milan Bandić već hrvatsko pravosuđe i druge institucije koje nisu radile svoj posao. To je suština slučaja zagrebačkog gradonačelnika.

Zanimljiv je feljton 24 sata za objektivnije sagledavanje slučaja Bandić:

U jesen 2014. godine, nakon što je Milan Bandić uhićen u velikoj akciji policije i USKOK-a, novinari 24sata Ivan Pandžić I Jelena Badovinac istražili su djetinjstvo, mladost i tajne poslove zagrebačkog gradonačelnika te svoje materijale 2015. godine objavili u knjizi ‘Ja, Milan’. 24sata….

Kada je gradonačelnik izazvao prometnu nesreću u pijanom stanju, kada je bježao s mjesta nesreće i pokušao podmititi policajca zaštitio ga je SDP, koji je bio na vlasti!

Kako i zašto? Zar je SDP to uradio? Jest gospodo uradio je protivno zakonu i moralu u skladu sa svojom dugogodišnjom praksom!

Kada je na nelegalan način Milan smjenio “Cezara” Canjugu u Zagrebu opet je sve bilo u redu jer su SDP-u u borbi za vlast dopuštena sva sredstva. SDP je bio na čelu vladajuće koalicije koja je započela proces takozvane “detuđmanizacije”, proces veleizdaje u kojem je i Milan aktivno sudjelovao.

Iz feljtona 24sata:

“Blitzkrieg koji je Bandić izveo za rušenje HDZ-ove vlasti u to proljeće 2000., ući će u anale hrvatske političke povijesti. U petak kasno navečer predao je u poštu kuvertiranih 26 ostavki vijećnika u Skupštini. Uz oporbena 24 vijećnika, pridobio je na ostavke i HDZ-ove uglednike Ranka Marinkovića i Miroslava Šuteja. Time više nije postojala većina u Skupštini i ona se morala raspustiti.

Poznavajući utjecaj HDZ-a, ništa nije prepustio slučaju i pritiscima da se netko od dvojca predomisli. Rokove za žalbe i povlačenje je izbjegao neradnim vikendom. Službeni list Republike Hrvatske tiskan je ipak preko noći i u ponedjeljak je sve bilo gotovo. HDZ je izgubio vlast. Navodno je Canjuga u subotu obilazio vijećnike,  nagovarao ih na povlačenje ostavki, ali sve je bilo uzalud. Vlast je pala, a Zagreb je dobio povjerenika – Josipa Kregara.

“…Nitko nije ponovio ništa slično u Hrvatskoj i HDZ je srušen na isti polulegitimni, polugerilski način kako su pet godina vladali Zagrebom – koristeći političku silu i trgovinu. Bandićev nevjerojatni potez i lukavština zacementirali su mu mjesto u aleji pragmatičnih političara koji ne prežu ni od čega da ostvare cilj. Kako je HDZ bio omražen, on je ispao heroj, a ne čovjek koji traži rupe i zaobilazi procedure kako bi ostvario svoj probitak. Ta aura mu stoji i danas kod onih koji ga vide kao borca protiv nesposobnih političara koji rade loše….”(Feljton, Ja Milan)

Antihrvatska i antinarodna stranka HNS (Hrvatska narodna stranka), kaolicijski partner SDP-a, radi malverzacije sa zemljištem (slučaj Nanbudo, Ferenčak i drugi) u Zagrebu. Milan Bandić (čitaj SDP) u borbi za što veću moć i utjecaj započinje proces rušenja HNS-a.

“Iako je bio na rehabilitaciji, zaustavio je prodaju velikog zemljišta u Novom Zagrebu trgovačkom centru koju je gurao HNS-ov Srećko Ferenčak, tajnik HNS-a koji je tada bio zadužen na gradsku imovinu. Umjesto prodaje “obiteljskog srebra” Bandić je obećavao stanove za mlade u Podbrežju. Oni nikada nisu izgrađeni, ali dogradonačelnik je opet ispao heroj koji je spriječio da privatni interesi nadvladaju gradske. Ferenčak će nakon nekog vremena pasti, a za sobom povući i popularnost čitave stranke kada je oporbeni zastupnik Tomislav Jelić otkrio da je zemljište koje je dobio od grada za gradnju doma za djecu, preprodao drugom trgovačkom lancu. Ta Afera Nanbudo ime je dobila po Nanbudo centru u kojem je tada bio Srećko Ferenčak i preko njega se zalagao u humanitarne svrhe. Ispalo je da su on i njegov kompanjon Petar Turković zaradili preko 10 milijuna na preprodaji zemljišta. Ferenčak je ludio zbog afere i ljutio se na novinare zašto potenciraju tu prodaju u kojoj je sve bilo čisto dok protiv Bandića nema nikakvih optužnica, primjerice za zamjenu zemljišta s Croatia Busom. Nije mu pomoglo. Ferenčak je kasnije završio s osudom, a Bandića je Državno odvjetništvo još godinama ostavilo na miru.

S rehabilitacije je Bandić povukao i drugi potez koji će, kasnije će se pokazati, u potpunosti uništiti kredibilitet HNS-a u glavnom gradu. Na njegovu inicijativu je osnovano povjerenstvo koje je trebalo utvrditi koliko je zelenih površina prenamijenjeno iz zelenih u građevinsko kroz GUP koji su predložili njegovi partneri. Povjerenstvo na čelu s njegovim prijateljem Zdravkom Tomcem je mjesecima skupljalo materijale i na kraju ustanovilo da je grad izgubio stotine tisuća zelenih površina. HNS se uzaludno pokušavao oprati, nakon svih afera, javnost ih je percipirala kao klijentelističku i kradljivu stranku.”

Iz navedenoga je jasno da je postojao klijentelizam, nepotizam i pogodovanje i prije Bandića i kod drugih stranaka, u ovom slučaju HNS. Time se politički analitičari, komentatori, novinare i ostali ne bave. O HNS-ovim hobotnicama se ne piše. Zašto? Jesu li one normalne, poželjne, prihvatljive?

Bandić će nastaviti sličnu rabotu kao i HNS, a SDP će ga podržati. Pravosuđe zaprima kaznene prijave i ne poduzima ništa, i opet je kriv Bandić? Ne, krivo je pravosuđe, kriv je sustav jer dopušta pogodovanje, nepotizam i korupciju.

Premijere, druga Milanovića i druga Plenkovića, treba pitati (ne Bandića), zašto nisu proveli temeljitu reformu bolesnog pravosuđa da se ovakvo nešto ne ponavlja.

Politički analitičari, komentatori, ne naglašavaju ono što treba naglasiti: da je Milan Bandić potekao iz komunističke stranke Savez komunista Hrvatske i da je tamo ispekao zanat (pogodovanje, nepotizma, korupcija, laganje…). Milan Bandić je proizvod hrvatskog postkomunističkog, neokomunističkog, društva gdje je korupcija, nepotizam, privilegiranje, laganje normalan oblik ponašanja u borbi za vlast.

Bandić je bio vješt političar koji je znao vješto balanisirati i zadržati vlast. Bio je radoholičar, čovjek koji je mnogima pomogao i koji je ostavio vidljivi trag u Zagrebu ali i u Hrvatskoj. (npr. Knin, Vukovar). Bandić je gradio Zagreb kao hrvatsku metropolu, tolerantan multikulturalni grad često i na štetu nacionalnih interesa. Dr. Tomac je kazao: S tim da je on uspio nešto što drugi ljudi možda ne bi, okupio je i tvrde desničare i ‘jugoslavene-antifašiste’, barem tako slove u javnosti, i Muslimane, i Srbe, i vjernike i nevjernike. Mislim da je to veliki Bandićev potez i da je on na taj način proveo Tuđmanovu politiku, zato on i jest ‘Tuđmanovac’.

Novinari pišu: Protiv njega je do njegove predsjedničke kandidature (studeni 2009) predano preko 250 kaznenih prijava.

Bio je uhićen 2014. godine (afera Agram), a 2015. objavljena je knjiga „Ja Milan“koja navodi Bandićeve afere. Bandić je 2017. godine pobjedio na lokalnim izborima unatoč brojnih kaznenih prijava i nekih podignutih optužnica!

Slika 2. Ruševina u centru Zagreba (MJ)

Mnoge prijave su neutemeljene, kao primjer može se navesti Cvjetni trg. Uklonjen je štakornjak u samom centru grada i sagrađen poslovno-stambeni prostor na Cvjetnom trgu. Potres je jasno pokazao u kakvom su stanju zgrade u Gornjem i Donjem gradu. Većina tih zgrada je građena u 19. i 20. stoljeću i nisu u skladu s današnjim standardima gradnje. Mnoge kuće treba srušiti pa ponovno izgraditi, to je sva mudrost koju neki ne mogu prihvatiti. Nije Bandić kriv što se radi o starim, dotjaralim zgradama. Nije Bandić kriv što pucaju vodovodne cijevi ili cjevi vrelovoda. Rekonstrukcija cijele vodovodne i toplinske mreže iziskuje ogromna sredstva kojih nema pa se Bandić nije ni pokuša upustiti u te nužne zahvate. Njega su zanimali projekti koji se vide, kojima će zadržati vlast (dobiti glasove) i za koje će biti zapisano da su napravljeni u mandatu Milana Bandića.

Slika 3. Spomenik dr. Franji Tuđmanu (MJ)

Nisu ga voleli, bio je Hercegovac, nisu ga voleli jer je bio Hrvat (lijeve orjentacije), nisu ga voleli jer je gradio Zagreb kao europsku metropolu, a oni mrze Hercegovce, mrze Hrvate i sve hrvatsko. To je to!

Slika 4. Zagrebačke fontane (MJ)

Došao Hercegovac u Zagreb i uspio, bio je 6 puta biran za gradonačelnika. To mu se nikako ne može oprostiti. Doći s kuferom od skaja i osvojiti Zagreb to je nešto grozno, ali dogodilo se. Devedesetih godina su se neki Zagrebčanci okupljali da se distanciraju od prodornih Hercegovaca, da se distenciraju od bijelih čarapa. Zagrebom su se prepričavali vicevi o Hercegovcima i njihovim bijelim čarapama. I danas čujemo takve komentare onih koji zavide uspješnima i radišnima. Razlika između Milana Bandića i njegovih protivnika je u odnosu prema poslu. Hercegovac Milan Bandić je radio 15-16 sati dnevno 365 dana u godini, a njegovi kritičari nisu u stanju raditi ni 8 sati dnevno tijekom 5 dana u tjednu. U nekoliko sati u Zagrebu je palo 60 centimetara snijega, čistilo se cijelu noć i grad je slijedećeg jutra funkcionirao, nije stao zahvaljujući gradskim službama pod vodstvom Milana Bandića. Da su kritičari Milana Bandića bili na čelu grada grad bi bio paraliziran.

Kritičari Milana Bandića će prešutjeti ono što je Bandić dobro napravio, a isticat će ono što je loše napravio uz podvale i laži. Bio je sposoban političar, populist, koji se znao dodvoriti glasačima, koji je pomogao mnogima. Želio je i uspio učiniti Zagreb prepoznatljivim što mnogima smeta jer oni ne vide dalje od svoga nosa i svoga prkna. Njegovi projekti prepoznatljivosti Zagreba su koštali jer ništa nije besplatno. Neki projekti su preplaćeni kao i u drugim gradovma Lijepe Naše, kao i u svijetu. Mnoge kritike i kaznene prijave su neutemeljene. Radi se u hrvatskom jalu (zloba, zavist) te samopromiciji kritičara.

Najglasniji kritičari ne mogu Bandiću oprostiti fontane, spomenik dr. Franji Tuđmanu i Spomenik domovini. Oni mrze sve hrvatsko, mrze domoljubne Hrvate i samostalnu državu Hrvatsku pa to izražavaju preko Milana Bandića.

btr

Slika 5. Prosvjed u Zagrebu (MJ)

Drugi ga ne vole, to su oni koji sve gledaju s pozicije svoga interesa i koji ne vide dalje od svoga nosa i svoga prkna. Za njih ne postoji opći nacionalni interes.

Bilo bi dobro pogledati fotografije i filmske trake o Zagrebu šezdesetih, sedamdesetih, devedesetih i danas pa će pametnom biti jasno o kojim razlikama se radi.

Uspoređivati spavaonice preko Save iz šezdesetih godina i danas je bezpredmetno jer to su bila druga vremena gdje je Partija odlučila što će se i gdje graditi i tko će to platiti, (gradilo se na uštrb drugih sredina).

btrhdr

Slika 6. Prosvjed u Zagrebu (MJ)

Dežurna komentatorica je usporedila klijentelističku hobotnicu Milana Bandića sa talijanskom mafijom (oni su se stvarno ponašali kao familija u onom talijanskom smislu te riječi, a znate koga oni zovu familia). Drugarica je ipak pretjerala. Bilo bi zanimljivo pitati dežurnu komentatoricu (koja je nekome dodvorava) kako bi ocjenila vladavinu IDS-a u Istri ili vladavinu Obersnela u Rijeci.

btr

Slika 7. Prosvjed u Zagrebu (MJ)

Bandić se dodvoravao građanima besplatnim udžbenicima, jaftinijim gradskim prijevozom, legalizacijom bespravno izgrađenih objekata, izgradnjom gradske infrastrukture itd. Snažno se zalagao za legalizaciju bespravne gradnje, dok je HNS bio protiv. Marina Matulović Dropulić bila je ministrica graditeljstva i najavila je velika rušenje, pa i na Bandićevoj Peščenici. Bandić je poručio:

Ako treba stat ću pred bager! Dok smo mi na vlasti, neće se rušiti. Treba omogućiti tim ljudima koji su pobjegli od pakla rata samo s vrećicama u rukama i izgradili svoje domove da imaju legalan krov nad glavom – energično je govorio Bandić. I u potpunosti dobio simpatije većine javnosti.

Krivci za bespravnu izgradnju su gradske uprave i inspekcijske službe diljem Hrvatske kako u vrijeme socijalističke Republike Hrvatske tako i u državi Hrvatskoj. Diljem Hrvatske se rušilo ono što je trebalo srušiti, ali i mnogo objekata koje nije trebalo rušiti. Nekima su srušene vikendice pa im se nakon toga odobrila građevinska dozvola za izgradnju na istom mjestu!? Žalosno, sramotno i bolesno ponašanje vlasti!

Bandić se okružio iskusnim operativcima koji su prije radili u gradskoj upravi i koji su znali kako funkcioniraju gradske službe. Za razliku od Bandića HNS je imao šminkere, evo jednog navoda:

“HNS je vodio operaciju donošenja urbanističkog plana, a koliko je stručnosti bilo najbolje svjedoči da je mladi HNS-ov član Poglavarstva Mislav Žagar skraćenicu “kč. br.” koja znači “katastarska čestica broj” na sjednici čitao kao “kućni broj”. Bandić osobno i njegovi ljudi su ratovali s HNS-om oko prenamjena zemljišta iza kojih su stajale sumnje u kriminal, ali i bespravne gradnje.

Urbanistički plan donosio s u kaotičnom okružju i nikada neće biti jasno koliko je tada interesa progurano pod krinkom razvoja grada. Primjerice, dok je došao iz Poglavarstva u Skupštinu u njega je preko noći ugurana legalizacija katova Importanne galerije u Zagrebu. Zastupnici svih stranaka su amandmanima mijenjali zelene površine u građevinske, ali Bandić i njegovi su ispali puno pošteniji od HNS-ovaca.”

Dakle, to je bio obrazac ponašanja u neokomunističkoj Hrvatskoj i drug Milan se izvrsno uklapao u taj obrazac ponašanja.

U borbi za vlast Milan Bandić je obećao svoj model stanogradnje. Dao je točan komentar Čačićeva POS-a:

“lagano je graditi jeftine stanove kada Zagreb mora osigurati zemljište i sagraditi o svom trošku svu infrastrukturu, škole i javne objekte.”

Pišu što je sve obećao a nije napravio, neka novinarčići skupe sva obećanje vlada RH i svih vladajućih stranaka diljem Lijepe Naše pa neka napišu tko je i koliko lagao. U borbi za glasače i vlast lagalo se, laže se i lagat će se i u budućnosti. Treba naglasiti da Hrvateki vole laži mainstream medija, plaćaju ih u obliku HRT preplate…

Mala digresija. Pitaju premijera Plenkovića, nedavno, u Splitu (veljača 2021.): Kada će se rješiti prometni kaos u gradskoj luci (tijekom ljetnih mjeseci)? Premijer jasno i kratko odgovara: Kada se donese PUP (Provedbeno urbaniostički plan)!? Dakle, gradske uprave u gradu Splitu (HDZ-ove, SDP-ove, HSLS-ove) nisu tijekom 30 godina usvojile urbanistički plan kojim se rješava prometni kaos. Nisu rješile pitanje željezničkog kolodvora! Da je Split imao svog Bandića (ili Kalmetu) to bi davno bilo rješeno.

Novinari dobro zaključuju da je “svima znao cijenu”, da ih je kupovao: “Nekoga novcem, nekoga zaposlenjem, nekoga rehabilitacijom, popravkom ceste, vodovodne cijevi, ustupanjem prostora.”

Nije problem Milan Bandić već su problem ljudi koji će se prodati iz interesa. Milan Bandić je bio pragmatik, kalkulant, dio vladajućeg sustava u neokomunističkoj Hrvatskoj. Hrvatsko pravosuđe i druge državne institucije su nekima (među njima i Milanu Bandiću) dopustile korupciju, nepotizam, pogodovanje i varanje građana. U neokomunističkoj Hrvatskoj imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. Milan Bandić je bio građanin prvog reda (on je to znao iskoristiti) pa mu je bilo dopušteno ono što je drugima bilo zabranjeno. Za objektivniju ocjenu Bandićeve dvadesetogodišnje vladavine gradom Zagrebom nužan je vremenski odmak pa treba sačekati.

Nakon smrti Milana Bandića svjedoci smo objava mržnje, neljudskosti, zavisti, laži znanih i neznanih pojedinaca te političara bez dostojanstva i ljudskosti. Nažalost, u Hrvatskoj je dopušten (selektivno) govor mržnje putem društvenih mreža i mainstream medija.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved