Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Plenkovićeva pomirba doživjela je fjasko

Published

on

Politika pomirbe druga Plenkovića doživjela je težak poraz. Plenkovićev mentor Pupovac izjavio je: „Milošević ove godine neće u Knin na obilježavanje Oluje”, ide odavati počast poginulim četnicima i izmišljenim srpskim žrtvama Drugog svjetskog rata. Na Vladi druga Plenkovića dogovoreno je da potpredsjednik vlade ide odavati počast četnicima s novcima hrvatskih poreznih obveznika.

Plenkovićevi prijatelji i mentori iz SDSS i SNVa, (koji su sljednici SDS-a, zločinačke terorističke stranke), ove godine nisu bili na proslavi oslobođenja hrvatskog kraljevskog grada Knina. Za prošlogodišnji Plenkovićev igrokaz kažu de je to bila gesta, a da će se ove godine u SDSS-u posvetiti drugim komemoracijama (komemoracijama četnicima). Ne trebaju nam (nisu nam trebale ni prošle godine) njihove “geste” takozvane pomirbe. Plenkovićevi partneri, sljednici zločinačkog SDS-a, dobro su naplatili svoju gestu takozvane pomirbe. Nisu dali ništa (a dobili su sve): nisu priznali zločine koje su Srbi učinili 1991. – 1995., nisu dali podatke gdje su nestali, nisu platili odštetu već su stalno optuživali Hrvate i Hrvatsku. Stalno su trabunjali o nekim Plenkovićevim ustašama u trećem tisućljećju. Plenković ih je nagradio, dao je novac za četnički dernek u Srbu, dao je novac za Novosti (za blaćenje Hrvata i Hrvatske te za širenje međunacionalne mržnje). Umjesto kakve takve pomirbe imali smo i imamo govor mržnje, nove laži i podmetanja o ustaškim zločinima. Nažalost, sve je to plaćeno novcima hrvatskih domoljuba i branitelja. Srbi iz SDSS-a i SNV-a dobro su naplatili svoju “gestu” dolaska u Knin, dobili su novac za svoje laži, podmetanja i za govor mržnje. Članovi SDSS-a i SNV-a imaju neograničenu medijsku pozornost za razliku od hrvatskih domoljuba koji su cenzurirani i zabranjeni.

Na jesen će Plenkovićevi prijatelji i mentori iz SDSS-a i SNV-a imati nove zahtjeve, bit će nove ucjene glede pozdrava „Za dom spremni“, tražit će se progon domoljubnih Hrvata i branitelja. Tražit će se zabrana obilježavanja stradanja Hrvata od srpske ruke, tražit će se zabrana proslave Oluje i Kolone sjećanja u Vukovaru jer četnike to podsjeća na poraz pa loše utječe na njihovo psihičko zdravlje.

Plenkovićev mentor Pupi obrušio se na politiku sjećanja hrvatskih domoljuba i poručuje da bi sve trebalo zaboraviti osim njegovih laži o Drugom svjetskom ratu i o Domovinskom ratu. Samo komunističko-četnička historiografija se smije učiti!

Porfirije i Pupovac su poslali istu poruku: Dosta je ratovanja komemorativnom politikom sjećanja. Pupovac jasno poručuje: “Tako su i danas komemorativne politike sjećanja pretvorene u neku vrstu ratovanja, bez svijesti da pravi mir može biti postignut promjenom takvih praksi. Umjesto da slijedimo primjere Francuske i Njemačke, Poljske i Njemačke, Jugoslavije i Njemačke, Jugoslavije i Italije, koje su već 26 godina nakon rata stvarale zajedničku Europu i otvarale prostor prijateljstvima, mi na prostorima bivše Jugoslavije, prije svega na prostorima Hrvatske, Srbije i BiH, mi i dalje produbljujemo rovove svojim politikama sjećanja”.

Izrečeno se odnosi samo na Hrvate! Hrvati ne trebaju komemorirati svoje žrtve, ne trebaju se sjećati četničkih (srpskih) zločina. Pravo komemoriranja pripada samo Srbima koji će istu žrtvu (stvarnu i izmišljenu) komemorisati nekoliko puta godišnje!

Pupovac, mentor druga Plenkovića, stalno naglašava da je Vojno redarstvena akcija Oluja zločinački čin, da se radi o etničkom čišćenju, a drug Plenković ih za to nagrađuje novcima hrvatskih poreznih obveznika. Zar to nije veleizdajnički čin!

Mi slavimo Oluju, a Plenkovićev mentor Pupovac priča o srpskim žrtvama (stvarnim i izmišljenim) tijekom Drugog svjetskog rata. Drug Plenković ne vidi što mu njegov mentor Pupovac poručuje. Mentor Pupi mu poručuje da je današnja RH ista kao i NDH. I on (Plenki) je ustaša jer je svaka hrvatska država za Plenkovićeva mentora ustaška. Drug Plenković ne želi vidjeti, nije Plenković glup već ……., da je njegova pomirba ustvari promocija četništva u RH.

Plenkovićev mentor drug Milorad stalno priča o nekim ustašama, slavi četničke zločine nad nevinim Hrvatima (Srb, Glina, Vukovar), blati branitelje, hrvatsku mladež naziva ustaškom, širi mržnju preko Novosti i sve to novcem hrvatskih poreznih obveznika.

Koalicijski partner druga Plenkovića nikada nije osudio četničke (srpske) zločine u Domovinskom ratu, nikada se nije ispričao hrvatskom narodu i obiteljima žrtava, nikada nisu kazali da je Srbija izvršila agresiju na RH i da je imperijalistička politika uzrok krvavoga rata.

Ante Nazor jasno kaže: “Izbjegava se da se jasno kaže što je uzrokovalo rat i Oluju. Bilo kakav dolazak ne znači ništa ako će se ove stvari izbjegavati. Da zastupnici srpske nacionalne manjine u Saboru kažu da je Srbija kriva, to je temelj za gradnju boljih odnosa, a ne stalno dociranje hrvatskom narodu, hrvatskom vodstvu. To je nešto što je iritirajuće i bojim se da je prepreka uspostavi pravog zajedničkog života”.

Mi domoljubi, koji smo za dom uvijek spremni, odajemo počast hrvatskim braniteljima i civilima koji su poginuli ili ubjeni tijekom srbijanske četničke agresija na Hrvatsku, a Plenkovićev mentor Pupovac odaje počast onima koji su te zločine počinili.

Milošević nije bio u Dalju (komemoracija ubijenim hrvatskim policajcima), nije bio u Boričevcu (komemoracija ubijenim Ivezićima) ali je bio u Srbu gdje se slavio pokolj Hrvata u srpnju/kolovozu 1941. godine. Također, Milošević je bio u Uštici gdje su ustaše počinile zločin nad Romima ali nije bio u Kulen Vakufu gdje su četnici (Srbi) ubili nekoliko stotina Hrvata. Dakle, nije se dogodila nikakva pomirba već je četništvo uzelo maha u Republici Hrvatskoj. 

Kaže Milošević da to nije korak unazad, u pravu je to je korak naprijed u promociji četništva u Republici Hrvatskoj. Nije fer da Milošević na nagovor Plenkovića ide u “ustaški” Knin jer to loše djeluje na njegovo psihičko zdravlje. Budimo humani, vodimo računa o psihičkom zdravlju drugova Miloševića i Pupovca.

Kaže Milošević da se sve radi dogovorno! Plenkovićev mentor Pupovac sprema nove ucjene pa je odbio novi Plenkovićev igrokaz o pomirenju. Nove ucjene su već pripremljene za jesen, traži se zabrana “Za dom spremni”, zabrana HOS-a i drakonske kazne za “ustašku” mladež koja vikne “Za dom spremni”. U isto vrijeme četnička kokarda, crvena petokraka, slavljenje četničkih i komunističkih zločina nad Hrvatima biti će neometano slavljeni uz potporu vlade (na teret poreznih obveznika) i medijsku potporu državne televizija te pročetničkih privatnih medijskih kuća. Ne će više proći niti jedan tv dnevnik na državnoj televiziji, a da Milorad, Boris, Dragana I drugi ne kažu nešto o Pavelićevoj i Plenkovićevoj ustaškoj Hrvatskoj.

Ljudi danas ne znaju kakve je zločine počinio ustaški režim, kazao je Pupovac. Znamo za zločine ustaškog režima ali ne prihvaćamo laži i preuveličavanja te izmišljanja. Pustimo laži o ustašama jer nismo živjeli u tom vremenu. Rođeni smo i živjeli smo u Jugoslaviji (Srboslaviji) pa mnogo znamo o srpskim zločinima u Titovoj Jugoslaviji, mnogo znamo o četničkim (srpskim) zločinima tijekom Domovinskog rata 1991.- 1995.

Slavimo Oluju jer je to pobjeda nad zlom, odajemo počast onima koji su dali život za slobodu, a Plenkovićev mentor odaje počast zločincima, ubojicama i silovateljima. Dok mi slavimo veličanstvenu pobjedu Plenkovićev mentor Pupovac slavi četničke zločince iz 1941. i iz 1991., izmišlja i uveličava srpske žrtve iz Drugog svjetskog rata, uspoređuje današnju RH s NDH. Kakve vezi imaju ustaški zločini u Glini i Uštici s Olujom ili Plenkovićevom neokomunističkom Hrvatskom? S kojim pravom Pupovac i družina hrvatske branitelje, hrvatske domoljube i hrvatsku mladež nazivaju ustašama?    

Ministar Medved, koji je izgubljen u vremenu i prostoru, ove godine ne idem u Grubore jer je Plenkovićeva pomirba doživjela fjasko!

Plenkovićev mentor Pupi odlučuje tko može, a tko ne može doći u Srb da vidi njegov dernek, da čuje njegove laži i govor mržnje.

Morbidno je da hrvatski narod plaća dernek na kojem se slavi pokolj nevinih Hrvata.  

Neuspjeh Plenkovićeva pomirba je vidljiv na svakom koraku: imamo četnikovanje u hrvatskom Saboru, imamo srpske novine koje šire laži i mržnju, godišnje imamo nekoliko komemoracija za iste žrtve, imamo komemoracije za izmišljene srpske žrtve, imamo spomenike četničkim zločincima iz Drugog svjetskog rata i spomenike četničkim zločincima iz Domovinskog rat na kojima piše da je ovo srpska zemlja!? Tako nešto je moguće samo u neokomunističkoj Plenkovićevoj Hrvatskoj.

Neka Srbi koji ne priznaju srpsku agresiju i četničke zločine tijekom Domovinskog rata ne dolaze u Knin niti u Vukovar jer ta lažna pomirba iritira svakog istinskog branitelja.

Plenković i dalje nastavlja sa svojom propalom pomirbom pa 5-tog kolovoza 2021. godine u Kninu kaže:

„Upravo zato simbolične geste s prošlogodišnje obljetnice nastavljamo provoditi u djelo vodeći se politikom pomirbe, suživota uz poštivanje povijesne istine i izražavanje pijeteta svim nedužnim žrtvama. Velikodušnost u pobjedi ne znači da ćemo ikada ikome dopustiti da dovodi u pitanje legitimnost Oluje ni obrambeni karakter Domovinskog rata. To je poruka i našoj susjednoj zemlji Srbiji koja bi po meni trebala napustiti jalovu retoriku prošlosti, suočiti se sa svojom odgovornošću i okrenuti se politici pomirenja i budućnosti”.

Poznato je koalicijski partner (SDSS) druga Plenkovića dovodi u pitanje legitimnost Oluje i da drug Plenković to nagrađuje novcima poreznih obveznika pa su njegove riječi neiskreno lupetanje.

Na Plenkovićevu pomirbu iz Srbije su odgovorili novim optužbama, lažima, podmetanjima i prijetnjama (naoružavanjem). Nedavno su poslali novu poruku o “srpskom svetu” (velikoj Srbiji) kojeg misle ostvariti bez rata (to drug Plenković ne shvaća, a nije glup), ali ako treba može i ratom jer su kupili mnogo oružja. Ne će ih napasti Hrvatska, ne će ih napasti Kosovo, ne će ih napasti Bugarska, ne će ih napasti Rumunjska ni Makedonija pa se postavlja pitanje čemu su kupili toliko oružja? Za nove ratove, za homogenu Srbiju?

Srbi su i ove godine u svom stilu odgovorili Plenkoviću na njegovu politiku pomirbe:

  • U ime pomirbe srpski Kurir je na naslovnicu stavio veliku fotografiju umirovljenog generala Ante Gotovine uz nadnaslov: “Stradanje Srba ostalo nekažnjeno” i naslov: “Krvnik”.

Foto: Kurir (naslovnica)

  • Održan je i skup “Oluja zločin koji traje i danas”.
  • U znak sjećanja na civilne žrtve stradale tokom i nakon vojno-redarstvene operacije “Oluja” u ljeto 1995. sense Centar za tranzicijsku pravdu, Srpsko narodno vijeće, Documenta – Centar za suočavanje sa prošlošću i Fond za humanitarno pravo Srbije pokreću kampanju na društvenim mrežama zasnovanu na video segmentima interaktivnog narativa “Oluja u Haagu”.

Foto: Novosti

Na istoku ništa novoga, a on uporno trabunja o pomirbi!

O kakvoj pomirbi govori Plenković? S kime se to Plenković želi miriti? Srbija je rehabilitirala četništvo pa pitam hrvatske političare: Kako mogu govoriti o napretku današnje Srbije u predpristupnim pregovorima za ulazak u EU?

Plenkovićeva višegodišnja politika pomirbe nije dala nikakav rezultat: Srbija nije dala protokole o nestalima, nije vratila dokumentaciju Vukovarske bolnice, nije vratila umjetnine, nije vratila arhivsku građu, nije platila ratnu odštetu, nije priznala agresiju itd.

„Za dom spremni“

Umjesto da se Plenkovićeva vlada bavi važnim državnim poslovima ona se bavi jedim pokličem („Za dom spremni“) kojega su branitelji koristili u Domovinskom ratu 1991.- 1995.. 

Da ne bude nesporazuma nisam pobornik pokliča „Za dom spremni“ ali budući da ga napadaju mrzitelji Hrvata i hrvatske države sve više sam pristalica tog pokliča. Rođen/i sam/smo pedesetih godina prošlog stoljeća i nemamo nikakve veze s ustaštvom. Za dom smo bili spremi u doba Hrvatskog proljeća (Pokret hrvatskih sveučilištaraca). Tada nas nisu nazivali ustašama već nacionalistima i šovinistima, što nismo bili. Za dom smo bili spremni 1991. (kao dragovoljci Domovinskog rata) kada nismo imali nikakve izglede (nismo imali ni vojsku ni oružje). Za dom smo spremni i danas bez obzira na životnu dob. Nitko nema pravo da nam brani domoljublje! Nitko nema pravo da nas proglašava ustašama jer smo za dom spremni! Nitko nema pravo da hrvatsku mladež nazivati ustašama jer je za njih izvikivanje pokliča Za dom spremni znak mladenačkog bunta kao što je pjevanje Vile Velebite u naše doba (1971. i poslije) bio znak mladenačkog bunta iako se kažnjavalo zatvorom do 6 mjeseci. 

Mi smo branili svoj dom pa nam poklič „Za dom spremni“ ne smeta. Pozdrav smeta dezerterima i neprijateljima hrvatske države. Za mrzitelje hrvatske države svaka hrvatska država je ustaška pa i ova Plenkovićeva. Mrziteljima smeta hrvatski povijesni grb, smata im kuna, smeta im hrvatski jezik, smeta im sve što je hrvatsko. Kada netko uzvikne taj poklič nikoga ne vrijeđa, nikome ne nanosi zlo pa se ostavimo pokliča uhvatimo se reformi: pravosuđa, zdravstvenog sustava, obrazovnog sustava, socijalne zaštiti, porezne poltike itd. Vlada Andreja Plenkovića uništava Hrvatsku svojom politikom takozvane pomirbe, svojom politikom nečinjenja, ne rješavanja problema korupcije i ne provođenjem reformi. Zbog navedenog može se kazati da je ova politika veleizdajnička!?

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved