Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Protiv zdravog razuma

Published

on

Saslušanje je bespredmetno ali oni će doći na saslušanje

Bivši šef NO-a INA-e Davor Štern kazao je: „Iako su javna saslušanja o Ini bespredmetna, dat ću im dokument za koji nisu ni znali da postoji…Antikorupcijskom vijeću nudim primopredajni zapisnik koji sam izradio kada sam smijenjen“.

Budući da se saslušanja Antikorupcijskog vijeća bespredmetnazašto će se Davor Štern odazvati?

Štern najavljuje da će Antikorupcijskom vijeću dati zapisnik koji je izradio kada je bio smijenjen od Milanovićeve vlade. Zašto javno ne objavi taj zapisnik kada će on razjasniti situaciju u i oko INA-e? Zdravorazumski nije logično da Štern dolazi na saslušanje nakon izjava o jalovim saslušanjima Antikorupcijskog vijeća, citat: „Ovako imamo situaciju da što god da se tamo zaključi ne može utjecati na meritum stvari. Ostat će situacija kakva jest, a to je da danas “slavimo” zatvaranje riječke rafinerije do travnja iduće godine. E, to su stvari koje se ne smiju dozvoliti“.

Antikorupcijsko vijeće je skup cirkusanata i njihove istrage ne vode ničemu, toga je svjestan i Davor Štern ali će se ipak odazvati pozivu cirkusanata. Vidjet ćemo što će Štern dokazati svojim dolaskom?

Saslušanju će se odazvati još jedan genijalac, Damir Vanđelić. Je li reakcija Šterna i Vanđelića zakašnjela, danas bespredmetna. Bili su na čelu Nadzornog odbora pa su onda trebali djelovati.

Činjenica je da MOL radi što ga je volja jer su mu to omogućili Račan, Jurčić, Sanader, Kosor, Milanović, Plenković i ostala bratija koja je sudjelovala u upravljačkoj strukturi INA-e.Štern kaže da zaustavljanju rada riječke rafinerije u jeku energetske krize graniči s kriminalom. To znamo ali ne znamo kako to uspješno zaustaviti, a to nam gospodin Štern ni Vanđelić nisu kazali (a trebali su!).

Svatko ima svoju prćiju

Prćija (ironično): mjesto ili institucija koju netko svojata ili se ponaša kao da je to njegova privatna svojina.

Ovih dana drug Zoki pričao o prćiji: “Ovo je privatna prćija nekolicine ljudi koju to pokušavaju zamotat na jedan vrlo ružan način”. Zaboravio drug Zoki da se on ponaša kao da je Hrvatska vojska njegova prćija. Komunistička mladež (Zoki, Andrej i ostali) državu je proglasila svojom prćijom. Tomica je Zagreb proglasio svojom prćijom, Puljak i Ivošević su Split proglasili svojom prćijom, Filipović je Rijeku proglasio svojom prćijom i rade što ih je volja.  Nažalost u svim sverama društva susrećemo se s onima koji misle da je bolnica, sud, kulturna ili znanstvena institucija, gradski kotar… njihova prćija.

Svjedoci smo silnog nereda u državi, vrijeđanja, laži, podmetanja, cenzure, neznanja, nebrige itd. Referirajući se na novinarsko pitanje o načinu komunikacije koju koriste ljudi u vrhu države, odnosno na pitanje kako izaći iz svega toga, Milanović je poručio: “Kako da se iz ovoga izađe? Da se ne krade, da se ne laže, da se državni resursi ne koriste u privatluk, da se cijeli svijet ne vrti oko političke stranke u koju ljudi ulaze kao bolesni karijeristi, da se ponašamo normalnije…”. Drug Zoki nema ogledalo, nitko da mu kaže da se ono što je kazao odnosi i na njega i da prvo mora poći od sebe. Dok nas vodi komunistička mladež nije moguće izići iz postojećeg stanja.  Dok se komunistička mladež prepucava država stagnira. Najnoviji slučaj (Fortenova) pokazuje kako rade (ne rade) državne institucije i kako komunistička mladež upropaštava državu.

Zagreb na dan Svih Svetih

“Grad Zagreb će 1. 11. na zagrebačkim fontanama imati projekciju povodom Alžirskog nacionalnog dana. A kako bi obilježio Dan Svih svetih i Dušni dan, Grad Zagreb je već ranije zakazao prigodnu projekciju na dan 31.10.2022.”, odgovorili su nam iz Grada Zagreba na naš upit je li točno da su otkazali projekcije hrvatskih svetaca i blaženika, koje se već tradicionalno, šestu godinu zaredom, na Zagrebačkim fontanama uvijek prikazuju 31. listopada i 1. studenog, povodom Svih Svetih i Dušnog dana, te im je i ove godine organizator udruga Kristov stol pravodobno najavila i pripremila ove projekcije.

Soroševi plaćenici koji vode Zagreb smatraju Zagreb svojom prćijom i rade što ih je volja. Oni pokazuju svoju mržnju prema hrvatskom narodu, za njih je Alžirsko nacionalni dan važniji nego hrvatski svetci i blaženici. Oni su protiv nacionalnog identiteta i ponosa naroda. Tomaševićev ultralijevi dogradonačelnik Luka Korlaet iznio je niz netočnih podataka odgovarajući na novinarska pitanja zašto ove godine nije bilo projekcija hrvatskih i u Hrvata omiljenih svetaca i blaženika na Zagrebačkim fontanama uoči i na blagdan Svih Svetih, te je li u pitanju ideologija.(narod.hr). Sramota!

HAZU (JAZU) je prćija nekolicine akademika!?

U Splitu je msgr Juraj Batelja održao (25. listopada 2022.) predavanje Blaženi Alojzije Stepinac u splitskoj palači Milesi (sjedište HAZU u Splitu). Predavanje je održano u organizaciji Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU-a u Splitu. Priča se da je glavni tajnik HAZU-a (JAZU-a) akademik Dario Vretenar poslao dopis akademiku Davorinu Rudolfu u kojem je zatražio odgovor na tri pitanja: Je li Razred za društvene znanosti HAZU-a odobrio navedeno predavanje (1), je li predavanje ušlo u program rada Razreda (2) i tko će platiti dvoranu (3)? Do sada se takva pitanja nisu postavljala pa je pitanje koja je pozadina? Poznato je da vodstvo HAZU-a (JAZU-a) i akademik Davorin Rudolf imaju različite poglede na vođenje HAZU-a i na događaje pa je moguće da je priča istinita. Kada će bivša Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) stvarno postati Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)?

Zapostavljeni Hrvati

Ursula von der Leyen bila je u Sarajevu i razgovarala s članovima Predsjedništva u kojem nitko ne zastupa Hrvate. To je još jedan primjer kako EU shvaća ravnopravnost, demokraciju i konstitutivnost naroda u BiH. Zahvaljujući politici EU-a bosanski lonac je pod stalnim visokim pritiskom. Još nije eksplodirao zahvaljujući SAD-u ali kako je američka politika čudna (često saveznicima zabiju nož u leđa) nije isključeno da će jednog dana i eksplodirati. Hrvati su obespravljeni, a Plenkovićeva vlada šuti umjesto da kaže dosta je Komšića i obespravljivanja Hrvata u BiH.

Povjerenstva koja ničemu ne služe

Brojna povjerenstva u Hrvatskoj su protiv zdravog razuma. Kada te Povjerenstvo za sukob interesa kazni s 3.000 kuna (imaš plaću oko 20.000 kuna i više), a ti i dalje nastaviš krasti, lagati, nastaviš obnašati funkciju, nemaš zapreka da se ponovno natječeš postavlja se pitanje: Koja je svrha tih povjerenstava? Brojna povjerenstva u Hrvatskoj (i drugdje) izmišljena su za uhljebe, tatine i mamine kćeri i sinove neradnike i neznalice.

“Promjena spola”

U srpnju prošle godine Ustavni sud Republike Hrvatske je zakon koji omogućuje ‘promjenu spola’ izjavom osobe da ‘živi u drugom rodnom identitetu’ proglasio ustavnim. USUD je tada ustvrdio da se u kontekstu izmjena podataka upisanih u državnoj matici prihvaćaju i operativni zahvati tzv. “promjene spola” i izjava osobe da živi u rodnom identitetu. Krajem kolovoza ove godine HZZO je objavio kako se operativni zahtjevi “promjene spola” vrše na njihov teret, no nije htio otkriti koliko je novca na to potrošeno. (narod.hr).

Zašto na teret HZZO-a?

Plenkovićev novi suverenizam

Navršilo se 6 godina vladavine druga Andreja Plenkovića. Stranka HDZ postala je taoc jednog čovjeka, druga Andreja Plenkovića. Plenkovićev novi suverenizam jest novi kolonijalizam Bruxellesa. Analitičari se slažu da su rezultat Plenkovićeva suverenizma katastrofalni: koalicija sa pročetničkom strankom SDSS, suradnja s Miloradom Pupovcem (Vučićevim namjesnikom u Hrvatskoj),  Andrej Plenković podržava Memorandum SANU, podržava jugoslavensku (srpsku) historiografiju i kaže da ne će dopustiti povijesni revizionizam, iznošenje istine. Plenković prihvaća velikosrpske mitove o genocidnosti hrvatskoga naroda te ne želi istinu po pitanju Jasenovca, Jadovnog, Uštice itd. Plenković, također, financira velikosrpske mitove o genocidnosti hrvatskoga naroda.

Katolik Plenković, u prvom redu u crkvi, pristao je na globalističku genderističku ideologiju i relativizaciju obitelji. Misionar moralnog imperijalizma i novog svjetskog moralnog poretka (piše Josip Jović).  

Plenkovićev novi suverenizam ima slijedeća obilježja: klijentelistički sustav upravljanja, politizirano i neučinkovito pravosuđe, nabujalu nedodirljivu birokracija, neodrživi sustav zdravstva, katastrofalnu demografsku situaciju (gubitak 10% stanovništva tijekom 10 godina), korupciju, kriminal, nepotizam, zanemareno iseljeništvo, protuhrvatsku kulturu i medije, cenzuru itd.

Andrej Plenković je grobar nacionalne valute, kune.

Jadan analitičar piše da je Ivo Sanader iza sebe ostavio moralnu pustoš, a da će Andrej Plenković iza sebe ostaviti institucionalnu pustoš.

Lista srama (Oni se ne srame!)

Mediji su objavili takozvanu listu srama. Listu dužnika koji su državi dužni od nekoliko tisuća do više milijuna kuna. Na listi su poduzetnici, političari, sportaši, pjevači, odvjetnici, novinari, bivši saborski zastupnici, književni kritičari itd. Neki su godinama na listi dužnika…  

„Ma kakva “lista sramote”!? Na listi poreznih dužnika su ugledni članovi društva, poduzetnici, obrtnici, odvjetnici, nogometaši, ugostitelji, vlasnici OPG-ova, novinari, bonvivani, tatini sinovi, “zlatna mladež”, miljenici “glossy” časopisa, bivši političari, digitalni nomadi, nađe se i osuđenika, ali i građana koji se ni po čemu ne izdvajaju osim po propaloj poslovnoj ideji, precijenjenim financijskim mogućnostima ili po tomu što su podcijenili sposobnost države da otkrije njihove marifetluke“ (Marinko Jurasić).

Vidljiv je napredak: „Prva lista poreznih dužnika imala je 102.370 poreznih dužnika, a aktualna ih ima “samo” 35.912. Nekoć su dugovali 30 milijardi kuna, a sada 8,5.“(Marinko Jurasić). Mnogo je potraživanja „uglednih“ građana otišlo u zastaru i ništa im se nije dogodilo. Oni su i dalje „ugledni“ građani koji kritiziraju vlast, daju savjete, lažu i žive dobro. Tako je to u Lijepoj Našoj.

Profesor je obnovio svoj dimnjak s 4.000 kuna!

“Država se dvije godine bavi stvarima kojima se ne bi trebala baviti, a ne radi stvari koje bi trebala raditi. Fokusirala se na kuće sa zelenom naljepnicom, umjesto da je gradila zamjenske kuće. Ja sam konkretno svoj dimnjak obnovio za 4.000 kn, a država takav posao plaća 32.000 kn!”

I jedan se zakleo da će biti gluh,

da krivo čuje riječ, pjesmu i šum šume

jer suvišni su svima vid i sluh,

kad nema soka mozga da razume

                                               Tin Ujević

Foto: internet

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved