Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Stigle optužnice koalicijskog partnera za „Bljesak“

Published

on

Slika 1. Obilježavanje „Oluje“ 2015. godine

Toplinski val nije uzrok veleizdajničke politike, radi se o kontinuitetu od 2000-te.

Meteorolozi nam pričaju o novom, toplinskom valu. S obzirom na političko okruženje, politiku vlade druga Supermana, postavlja se pitanje je li toplinski val „kriv“ za sadašnju politiku. Dajte uozbiljite se, rekli bi stariji, nije izdaja nacionalnih interesa uzrokovana toplinskim valom već nedostatkom domoljublja i karijerizmom političara koji se žele dodvoriti eurobirokratima i drugim moćnicima. Izdaja nacionalnih interesa započela je 2000 godine i traje u kontinuitetu do današnjih dana pa toplinski val nije ni za što „kriv“.

Današnji političari su narodu ukrali proslavu „Oluje“, sveli su je na svoju promociju, svoj igrokaz bez naroda. Nekada je Kninska tvrđava vrvila od domoljuba, branitelja, a prošle godine i ove godine je bila prazna, nije se smjelo pristupiti dok traje njihov igrokaz. Nisu dezerteri oslobodili Knin već branitelji iz naroda koji danas ne mogu doći na kninsku tvrđavu niti bez propusnice ući na stadion gdje se izvodi igrokaz za odabrane. Nisu dezerteri oslobodili Knin i izvojevali pobjedu već branitelji (narod) pa je neprihvatljivo da narod ne slavi svoju veliku pobjedu na dostojanstven način. Marginalizacija branitelja (naroda) je veleizdajnički čin vlade druga Supermana.

Slika 2. Obilježavanje „Oluje“ 2021. godine

Godišnjicu VRO „Oluja“ popratio je i načelnik općine Borovo svojom objavom.

Načelnik Općine Borovo Zoran Baćanović (SDSS) na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti objavio je na svome Facebook-profilu fotografiju na kojoj se vidi transparent na kojem piše „Oluja – zločin koji još traje“. Riječ je o fotomontaži na kojoj se u pozadini vidi kolona srpskih izbjeglica tijekom Oluje dok su u prvom planu prosvjednici koji nose transparent, ispisan ćirilicom, na kojemu piše „Oluja – zločin koji još traje“.

Premijer, Superman Plenki, osudio je u utorak takav čin te najavio razgovor s političkim partnerima. “Razgovarat ćemo, moram točno vidjeti o čemu se radi, nisam osobno to vidio, ali proučit ću i razgovarat ćemo s našim partnerima o tome”.

Nije osobno vidio! Zašto i kako nije vidio? Što radi njegov tim pomoćnika, savjetnika, doušnika…? Ništa od tih razgovora ne treba očekivati. Četnikovanje će se nastaviti s još jačim intenzitetom jer drug Superman ne voli hrvatske domoljube i branitelje (domoljubne članove DP-a, Suverenista, MOST-a i neovisne intelektualce i političare) već one koji mrze hrvatsku državu (SDSS, SNV i drugi).

“To je za svaku osudu, neprihvatljivo, neprimjereno i ne mogu uopće shvatiti kako je moguće tako nešto staviti na Facebook ako ste načelnik općine u Republici Hrvatskoj”, rekao je Plenković.

Mi domoljubi, branitelji, ne možemo shvatiti kako je moguće biti u koaliciji s pročetničkom strankom (SDSS) koja blati Hrvatsku i koja širi govor mržnje i u 2021. godini.

Načelniku Borova podršku je dalo Srpsko narodno vijeće, koalicijski partner druga Supermana.

Srpsko narodno vijeće na društvenim je mrežama u ponedjeljak na Facebooku objavio tekst pod naslovom “Sprečavanje povratka” u kojem problematizira povratak izbjeglog sprskog stanovništva nakon operacije “Oluja” te dovode u pitanje oslobađajuće presude generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku te Mladenu Markaču.

Čudno je da Superman Plenković ne zna što radi njegov koalicijski partner, njegovi prijatelji iz SDSS-a. Drug Superman se uvijek hvali kako on štiti nacionalne interese pa se postavlja pitanje jesu li neprijateljski potezi koalicijskog partnera u interesu RH?

Slika 3. Poruka koalicijskog partnera 2021. godine

Nova srpska provokacija: Vučićev parlamentarac popeo se na Dinaru, nazvao je srpskom planinom i razvio zastavu Srbije. Drug Grlić Radman je oduševljen srpskom zastavom na Dinari i napadima na Hrvate u Vojvodini pa je mirno otišao na godišnji odmor.

Vijesti 8. Kolovoza 2021. Detalji napada na Hrvate u Subotici: Opsovao mu je ‘majku ustašku’, zgrabio za vrat i bacio na tlo.

Objašnjava kako je subotički Hrvat Z. B. bio u pratnji članova obitelji, među kojima je bilo i djece, te da su bili u automobilu zagrebačkih registracija. Automobilu je prišla osoba koja ih je počela vrijeđati, psovati im “majku ustašku” te im je poručila kako će „istrijebiti sve ustaše u Vojvodini“.Na upit Z. B. zašto to radi, uvrede su postale još intenzivnije, da bi ga u jednom trenutku uhvatio za vrat, bacio na zemlju i lakše ozlijedio.

Srbijanska policija je odmah izokrenula slučaj pa nema razloga za postupanje, krije se ime napadača. Drug Pupovac se nije oglasio jer je sve OK. Ni drug Grlić Radman nije reagirao, “hrvatski” veleposlanik u Srbiji nije reagirao pa se pitam/pitamo koga oni zastupaju.

– Kada je riječ o etnički motiviranim incidentima prema Hrvatima u Srbiji, svjedoci smo nastavka stare prakse krivotvorenja onoga što se dogodilo te banalizacije mjerodavnih tijela. Čovjeku se prijeti klanjem, govori se da će biti protjerani svi ‘ustaše’, a Ministarstvo unutarnjih poslova govori o svađi zbog parkinga. Ovo je još jedan snažan i uvjerljiv razloga zašto Hrvati u Srbiji ne vjeruje institucijama – rekao je predsjednik DSHV-a Tomislav Žigmanov.

Neka institucije rade svoj posao…

Svjedočili smo iskazima „ljubavi“ (prijetnje) prema olimpijki Mateji Jelić. Za „naše“ Institucije i političare to je normalna stvar. Napadi na Hrvate („ustaše“) u Vojvodini su normalna stvar. Napadi na Hrvate u Bosni i Hercegovini su normalna stvar pa „hrvatske“ Institucije ne vide ništa nenormalno ili ne žele vidjeti tu silnu mržnju koja se iskazuje na društvenim mrežama, medijima i od strane srbijanskih političara te predstavnika SDSS-a i SNV-a u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj Institucija revno radi svoj posao samo kada treba osuditi nekog domoljuba, branitelja. Osuđen je svećenik Josip Delaš koji je branio svoj dom (Crkvu), a nasilnici koji su upali u njegov dom nisu ni optuženi niti osuđeni. Tako radi Supermanovo pravosuđe!

Ubojice i silovatelji slobodno šeću Vukovarom i Slavonijom, primaju državnu plaću ili mirovinu, a Institucije se bave jednim svećenikom koji je branio Crkvu od nasrtaja ideoloških nasilnika!  Ubojica Gordana Lederera je slobodan, ubojica Ivana Šretera je slobodan kao i mnogi drugi. Četnikuje se po Hrvatskoj, a Institucije provode izvide koji traju godinama. Malo je bilo 25 godina da se prikupe dokazi o zločinima i tko ih je počinio! Navodno će im biti potrebno još 25 godina dok zločinci ne pomru, a onda će sve baciti u koš i zatrti trag o zločincima. Materijali (dokazi) koje je prikupio suspendirani policijski inspektor su zaključani u ladici, a on je optužen. Tako to rade Institucije u Supermanovoj Hrvatskoj.

„Prijateljska“ BiH poslala je optužnice (takozvanu ‘zamolnicu’) hrvatskim vojnim zapovjednicima u operaciji „Bljesak“. Optužnica se odnosi na 14 časnika koji su vodili oslobodilačku akciju na teritoriju Republike Hrvatske koja je bila napadana s teritorija Bosne i Hercegovine. Dnevnik Nove TV doznaje da je riječ o zapovjednom vrhu vojne operacije Bljesak te da ih se tereti za kaznena djela ratnog zločina protiv civila te povredu zakona i običaja ratovanja. Na popisu je 14 časnika, a među njima su generali Pavao Miljavac, Mladen Markač, Marijan Mareković, Luka Džanko, Vinko Vrbanac, admiral Davor Domazet-Lošo, ali i pokojni Petar Stipetić, Imra Agotić i Ivan Basarac.

Prijateljski čin susjedne „prijateljske“ države koja je postala država samo zahvaljujući Hrvatima (referendum o neovisnosti 1992. godine). Drugu Supermanu trebala su dva dana da nešto suvislo kaže, tek nakon reakcije nekih optuženih zapovjednika!?

Optužnice (takozvane zamolnice) u ovom trenutku su čin silnog pritiska na RH kada se postavlja pitanje budućnosti Bosne i Hercegovine. Tuđmana nema više od 20 godina pa ga se ne može optužiti da dijeli BiH, nikada je stvarno nije ni djelio. S obzirom da je stanje u BiH gore nego za života Tuđmana postavlja se pitanje: Tko je kriv, u zadnjih 20 godina, za stanje u protektoratu zvanom BiH (podjele, korupciju, bošnjački teror, Dodikov teror, nasilje međunarodnog predstavnika)? Došao je novi međunarodni predstavnik koji će djeliti pravdu po svome. Prethodni (Valentin Inzko) je pomilovao bošnjačke ratne zločince (npr. Dževada Mlaću) te omogućio bošnjački teror nad Hrvatima (biranje hrvatskih zastupnika). Sramotno ponašanje međunarodnog predstavnika i međunarodne zajednice.

Pupovac (mentor druga Supermana), Vučić i Dodik stalno kriminaliziraju Domovinski rat. Optužnice hrvatskim zapovjednicima pisali su koalicijski partner druga Supermana skupa sa Srbijom i Republikom Srpskom. Optužnice su pisane prije 15 (17) godina kada je vođena kampanja kriminalizacije cijelog Domovinskog rata. Nažalost, drugu Supermanu su bliži abolirani četnici, koji nam pišu optužnice, nego domoljubi iz Demokratskog pokreta, Hrvatskih suverenista, Mosta, drugih stranaka ili neovisni domoljubni pojedinci. Naglašavam domoljubi iz hrvatskih opozicijskih stranaka jer u tim opozicijskim strankama ima svega i svačega: izdajnika, prevrtljivaca, karijerista, uhljeba, udbaša, kosovaca i nerazvrstanih. Pravi domoljubi su u tim opozicijskim strankama jer ne mogu podržati izdajničku politiku današnjeg HDZ-a.

Srpske Novosti, koje financira Plenković, pišu:

“Vlasti u Bosni i Hercegovini na zahtjev Republike Srpske istražuju puno veći broj hrvatskih vojnika i časnika od 14 rukovodilaca akcije “Bljesak” zbog sumnji u ratne zločine koji su se odvijali u ljetnim mjesecima 1995. godine. Da je Banja Luka izvorište svih istražnih radnji, uključujući i one zbog kojih se zadnjih dana uzbunila hrvatska javnost, razvidno je iz odgovora ministra unutarnjih poslova RS-a Dragana Lukača koji je upućen zastupniku Skupštine RS-a Dušanu Beriću u prosincu 2016. Odgovarajući na upit što se poduzima oko zločina počinjenih na području općina “Novi Grad, Kostajnica i Kozarska Dubica (Bosanska Dubica, op. a.), kojom prilikom su ubijena 54 civila, među njima i djeca, uglavnom pješadijskim oružjem, i pričinjena šteta na te tri opštine oko 170 miliona maraka”, ministar je naveo da su od 2006. do 2014. podnosili nekoliko izvješća Tužilaštvu BiH. U njima su osumnjičili 63 hrvatska vojnika i časnika, uključujući i rukovodioce akcije “Bljesak” koji se ovih dana spominju u hrvatskim medijima. Radi se o tri različite istrage: prva se odnosi na stradanja u akciji “Bljesak”, druga na granatiranje 8. kolovoza 1995. na području Novog Grada, a treća na akciju “Drina 95”, poznatu i kao “Una 95”, koja se odvijala na području BiH u rujnu 1995., kada su hrvatske snage doživjele teške gubitke.

Prve kaznene prijave nastale su gotovo neposredno nakon “Bljeska”, 30. svibnja 1995., u Službi javne bezbjednosti Kozarska Dubica u nadležnosti Vojnog tužilaštva Banja Luke

Prema dosadašnjim napisima, BiH je hrvatskoj strani poslala zamolbu za pravnu pomoć samo za “Bljesak”, odnosno neposredne događaje u Bosanskog Dubici i Bosanskoj Gradišci. Do zaključenja teksta nismo uspjeli doznati jesu li hrvatskoj strani poslani dokumenti i za druge spomenute istrage, u kojima se 52 neimenovane osobe iz HV-a sumnjiče za ubojstvo više od sto civila i neselektivno granatiranje više tisuća civilnih objekata u susjednoj zemlji. Zasad, barem u medijima, nema ni spomena o tome da poslana dokumentacija tereti hrvatske zapovjednike za zločine koji su u akciji “Bljesak” počinjeni na području Hrvatske. No Novosti su pronašle novinske isječke iz 2007. o obavještavanju tamošnje javnosti da su iz Banja Luke, uz dio koji se odnosi na ratne događaje u Bosanskoj Gradišci, Tužiteljstvu BiH poslani i prikupljeni dokazi o zločinima koji su u sklopu akcije “Bljesak” počinjeni u Hrvatskoj.

Po aktualnim napisima u hrvatskim medijima, jedino su dakle sporne hrvatske aktivnosti na području BiH za vrijeme “Bljeska”. U tome kontekstu, u odgovoru ministra Lukača vidi se i cjelokupna kronologija aktualnih optužbi na račun hrvatskih generala. Prve kaznene prijave za sporne događaje nastale su gotovo neposredno nakon “Bljeska”, 30. svibnja 1995., u Službi javne bezbjednosti Kozarska Dubica u nadležnosti Vojnog tužilaštva Banja Luke. Prijavu je preuzelo Okružno tužilaštvo istog grada, a izvještaj je u studenom 2006. dostavljen Tužilaštvu BiH. U njemu je za zločine osumnjičeno 11 “identifikovanih visokih oficira hrvatske vojske u činu brigadira, admirala i generala bojnika”. U tadašnjim vijestima u susjednoj zemlji prije 15 godina objavljena su neka od imena koja od prije nekoliko dana kolaju po hrvatskoj javnosti. Radilo se o Imri Agotiću, Petru Stipetiću, Marijanu Marekoviću, Luki Džanku, Ivanu Basarcu, Renatu Romiću, Željku Verkazu, Rudolfu Lokneru, Vladi Gavriću. Uz ta imena, hrvatski mediji ovih su dana još spomenuli Pavla Miljavca, Davora Domazeta, Mladena Markača, Vinka Vrbanca te zapovjednika topništva Stjepana Gašljevića.

Hrvatski zapovjednici u izvještaju su osumnjičeni da su na području “BiH – Republike Srpske, opštine Kozarska Dubica odnosno sela Donja Gradina, Ćuklinac, Draksenić, Demirovac i Međeđa počinili krivična djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva”. Prema tom izvještaju, krivična djela su izvršena tako što su prijavljeni “dana 05. prosinca 1994. godine planirali i pripremili te dana 01., 02. i 06. svibnja 1995. godine, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, naredili i izvršili vojnu akciju pod nazivom ‘Bljesak’, bezobzirno razarajući naselja ili sela, zgrada-kuća i pomoćnih objekata mještana” itd.

Ne radi se samo o “Bljesku” već o svim oslobodilačkim operacijama HV-a i Policije.

Srbija promovira četništvo i slavi četničke zločince, pljuje po hrvatskoj državi i narodu, a hrvatski političari pričaju o civilizacijskom iskoraku Srbije na putu u EU!. Kako nazvati takvu politiku i političare neka odluče sami čitatelji.

Drug Superman je gradonačelnika Bulja nazvao demagogom i populistom čime se možemo složiti ali se ne možemo složiti da je Pupovac bolji koalicijski partner od Bulja. “Imam veliki respekt prema Sinjanima i narodu Cetinske krajine, nekad izaberu dobro, a nekad kako će to morati gledati iduće četiri godine”, rekao je i dodao da Bulj ima svoj stil i agendu te da pripada demagozima i poplistima. Mogli bi se složiti da je Bulj demagog i populist ali nije (bar za sada) izdajnik kao oni koji ga prozivaju.

Supermanu nije jasno da je Bulj izabran kao odgovor na njegovu lošu politiku. To se nije dogodilo samo u Sinju već u više mjesta Lijepe Naše. Zbog idiotskog izbornog zakon, kojega Superman ne želi mjenjati, imamo silnu štetu na razini Lijepe Naše. Superman ne želi vidjeti koliko je njegova politika štetna za Hrvatsku.

Lupeta se o epidemiloškim mjerama, a svjedoci smo kršenja tih mjera od najodgovornijih ljudi u Lijepoj Našoj pa nije čudno da ih narod ne poštuje.

Supermanovo pravosuđe je (pre)sudilo katoličkom svećeniku Josipu Delašu što je branio Crkvu, svoj dom od nasilnika. Nasilnici nisu kažnjeni jer je normalno ući u tuđi dom, u Crkvu te provocirati i izazivati nered. Što se dogodilo? Podsjetimo se:

„U travnju 2020. godine župnik Delaš nije slušao globalizatore iz Zagreba, s Kaptola, iz Vatikana i iz Splitsko-makarske nadbiskupije da se ne smije obnašati mise zbog tzv. korone. Župnik Delaš nije htio u katakombe, nego je u crkvu puštao svakoga vjernika da nazoči misi i moli se Bogu. Zato su splitski orjunaši, preobučeni u novovjeke crveno-zelene globalizatore, poslali u crkvu provokatore. I kada su nepozvani nahrlili u crkvu, župnik Delaš ih je otjerao. Postupio je kako je i trebao. Nakon neviđene medijske paljbe na red je došlo Plenkovićevo režimsko pravosuđe i, čekajući 16 mjeseci „presudilo“ je župniku Delašu.

Pastoralno vijeće Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Mandićeve 1. u Splitu održalo sjednicu na kojoj je uputilo odluku Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Domovinskog rata 4, sljedećega sadržaja: „Veoma nas je pogodila presuda našemu župniku don Josipu Delašu koju smatramo nepravednom jer smo bili svjedoci tih događanja. Mi smo očekivali osudu nasilnika koji su rumbali crkvena vrata i oskvrnuli naše svetište, početkom travnja 2020. dok smo bili u molitvi. Navodno da su bili novinari, neka Živana i drugi.“

„Naš župnik je prekinuo molitvu i u misnom ruhu stao u obranu svoje crkve i nas vjernika.“

Nasilnici nisu tuženi niti kažnjeni zbog izazivanja nereda. Koliko je hrvatsko pravosuđe jadno vidi se i po tome što se u presudi spominje i protuvrijednost u Deutsch markama!

Hotel na obali u Postirama je očiti primjer kako su „učinkovite“ hrvatske Institucije. Dati dozvolu za izgradnju megalomanskog betonskog diva na obali u Postirama je stvarno bolesno. Nije bilo nijedno drugo mjesto u Postirama za ovaj hotel?

Hotel s pet zvjezdica, visini od 22 metra. Hotel se nalazi na lokaciji bivše tvornice za preradu ribe te se prostire na 5.500 četvornih metara, s ukupnom površinom zemljišta od 11.500 četvornih metara. Ovaj betonski div imat će pet nadzemnih etaža, 220 soba što će uvećati broj soba za oko 25 posto te će biti opremljen s jednom podzemnom garažom za 80-ak vozila.

Slika 4. Hotel u Postirama

Jedan komentar o sramotnoj devastaciji otočnog naselja:

„Baš sam se šokirala kad sam vidjela ovo čudovište u Postirama, još ne mogu vjerovati, gdje su stručnjaci, pravila, zakoni, koji horor, sramota, a kad normalan čovjek hoće nešto normalno onda je nedopustivo… za ovo bi netko trebao odgovarati, vjerovatno više njih, sramotno.“

Nažalost, sve je po idiotskim zakonima!

Slika 5. Procesija u Sinju 2015. g.

Slika 6. Hodočasnici Gospi Sinjskoj na misi u Solinu, 2021. g.

Ukrali su nam obilježavanje „Oluje“ sada nam želi uskratiti i svetkovinu Velike Gospe ali to nisu uspjeli (ne će uspjeti). Danima se hodočastilo u Sinj iz različitih mjesta, hodočastit će se i u nedjelju. Vjernici su u kilometarskim kolonoma hodočastili Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Ne će biti velike sinjske procesije ulicama Sinja, bit će veći broj misa za mnogobrojne vjernike koji ne će poslušati Beroša da ostanu kod kuće.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved