Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Treba prosvjedovati ako želimo bolju Hrvatsku

Published

on

Slika 1. Kockica, simbol komunističke vlasti (SKH-SDP-HDZ)

Treba prosvjedovati zbog idiotskog izbornog zakona, bolesnog pravosuđa, neodrživog zdravstvenog sustava, korupcije, nepotizma, progona branitelja i domoljuba, zbog promocije i financiranja „srpskog sveta“  u Hrvatskoj, zbog mnogobrojne birokracije i loših zakona. U današnjoj neokomunističkoj Hrvatskoj domoljubi i branitelji imaju mnogo razloga za prosvjedovanje. Cilj prosvjeda trebaju biti žurne izmjene izbornog zakona, strukturne reforme društva i vraćanje dostojanstva hrvatskim građanima, a ne rušenje države kako to žele takozvana lijeva oporba i korisne budale. Svjedočili smo igrokazu oporbe u Saboru koji su iskazali svoju silnu želju za vlašću te uspostavu diktature. Također smo svjedočili jadnom prosvjedu na Trgu žrtava fašizma koji je organiziran povodom pljačke u INA-i, a INA se samo usput spomenula!? 

Oporba je 6. rujna povodom pljačke u INA-i izvela novi igrokaz u Saboru te pokazala svoju silnu želju za vlašću. Slučaj pljačke u  INA-i   poslužio je takozvanoj ujedinjenoj oporbi da pokaže  svoju mržnju prema HDZ-u. Bilo je to šaroliko društvo, sudjelovali su zastupnici: Socijaldemokrata, SDP-a, Mosta, Zeleno-lijevog bloka, Domovinskog pokreta, Hrvatskih suverenista, Centra i GLAS-a, HSS-a i Radničke fronte, IDS-a, Za pravednu Hrvatsku te Fokusa i nezavisnih zastupnika.

Što je povezalo to šaroliko društvo? Povezala ih je želja za vlašću i ništa više. Kako je moguća koalicija Hrvatskih suverenista s Radničkom frontom, SDP-om, Centrom ili Glasom i sličnima? Spomenuta koalicija nije moguća osim ako suverenisti ne glume suvereniste.

Na skupu je drug poznat po aferama i neraščišćenim računima lijepo kazao da se radi o igrokazu:  „Međutim, i vi i ja znamo da je pozivanje na ostavke koje ćemo ovdje izreći jedna retorička figura, da od toga, naravno, neće biti ništa, da su sva prozivanja ministara nešto što ne rađa ničime, ali i jedno i drugo koristi da se upozori na problem i da se otvori rasprava o problemu. Osobno mislim da bi bilo dobro da o nekoliko stvari ovako jedinstveno ili koliko je moguće da se jedinstveno postupi…“

„Moralna vertikala“ iz HSS-a izrazila je svoju mržnju: „Lopovski, štakorski HDZ treba maknuti“.  Drug zagovara novi izborni zakon koji će onemogućiti HDZ-u da sudjeluje na izborima!

„Dakle, onemogućiti HDZ-u da nastupi na sljedećim izborima, napraviti novi izborni zakon, koji će biti pošten i koji će u pravom smislu riječi odražavati volju hrvatskih birača, a ne kao sada i tek nakon toga ići na ideološke izbore, jer sad tu više ideologije ne može biti….“

Drug pokazuje kao on nakaradno shvaća demokraciju zaboravljajući kakva je bila volja naroda i tko je dobio najviše glasova.  Izborni zakon žurno treba promijeniti ali ne po željama provalnika, kriminalaca, karijerista i glupana različitih svjetonazora.

Drugarica koja se ne može promijeniti ni fizički ni mentalno poručila je: „Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikad“.  Istina ona je zacementirana i ne može se promijeniti ni u kojem smislu.

Takozvana ujedinjena oporba poručila je da ne vjeruje drugu Plenkoviću i njegovoj vladi. OK.  Ni ja (ni mi) ne vjerujem/o drugu Plenkoviću ni vladi ali nažalost kada izlazimo na izbore od ponuđenog biramo manje zlo, manju štetu. Postojeći izborni zakon onemogućava izražavanje volje naroda, a niti vladajući, niti oporba ne žele stvarnu promjenu izbornoga zakona jer kada bi se to dogodilo oni bi miljama bili daleko od Sabora.

Nakon što je drug Branko iz HDZ-a komentirao igrokaz oporbenih saborskih zastupnika družina je žurno donijela zaključke.   

„Oporba se ujedinila, od lijeve do desne, i namjeravamo takvi i ostati dok ne potjeramo HDZ u ropotarnicu prošlosti“. Ujedinjena oporba? Nije smješno već je tragično da ljudi koji za sebe kažu da su suverenisti šuruju s izrazitim neprijateljima hrvatske države.

Oporbeni drug kaže: „Ova je afera ukrala tisuće umirovljenicima i novorođenoj djeci“.Afera je ukrala 1000 kuna svakom umirovljeniku i 27 tisuća kuna svakom novorođenom djetetu u Hrvatskoj“. Ha ha ha, pa to je novac INA-e , a ne države.

Lupetalo se i o hrvatskim resursima zaboravljajući da uvozimo više od 30% električne energije (kada nije suša).  Bio je to igrokaz samoljublja loših ljudi koji jako dobro žive na grbači naroda.

Skup takozvane ujedinjene oporbe pokazao je da se oni ne zalažu za pravnu državu, da se oni ne zalažu za demokraciju već za diktaturu koju će oni provoditi (Možemo u Zagrebu je dobar primjer kako se to radi). Prema onome što se moglo čuti oni misle da ne treba poštivati potpisane ugovore, da ne treba poštivati potpisane međunarodne ugovore već samo njihovu volju.  Nakaradno poimanje prava i pravne država.

Pozvali su ljude na ulicu, pozvali su ih da sruše Vladu i Sabor te da njima povjere vlast. U pravnoj državi institucije države (policija i pravosuđe) određuju radi li se o kriminalu, pljački ili korupciji, a ne saborski uhljebi. Psihijatar Božo je lupetao o budućnosti djece te misli da je on najbolji izbor jer se već dokazao kao državna štetočina (arbitraža INA-MOL).

“Kao odgovorna oporba, danas zajednički pokazujemo da ovaj HDZ i ova vlada imaju jasnu alternativu u odgovornoj oporbi koja je stala na stranu građana Republike Hrvatske i zaštite interesa građana”, Ha, ha, ha. Koja alternativa? Narodna:  Što se babi htilo, to se babi snilo!

Kada je oporba (SDP, HNS… ) bila na vlasti vidjeli smo kako su zaštitili građane. Danas vidimo kako Možemo i SDP u Zagrebu štite građane. Pametnome dosta.

Oporba (SDP i sateliti) koja danas želi vlast je sljednica komunističke partije, komunističke diktature i nereda. Ni nakon 30 godina nismo uspjeli srediti nered kojeg su komunisti ostavili (djedovi, bake, očevi i majke današnje oporbe) u zemljišnim i katastarskim knjigama. Danas u neokomunističkoj državi Hrvatskoj moraš dokazivati svoje vlasništvo iako je sve uredno provedeno. O tome oporba ne zbori!

Oporbu nije briga za građane, nije ju briga za nesređenu državu, bujnu administraciju, njih samo interesira vlast po mogućnosti neograničena. U borbi za vlast oporba koristi neprimjereni govor mržnje zaboravljajući da su u HDZ-u njihovi bivši kadrovi koji su iz interesa promijenili stranu.

Drug iz oporbe kaže: „Oporba je svojom snagom u Saboru nadigrala Vladu i zbog toga je Plenković nervozan“, “Tražili smo legalan i legitiman način da se raspravlja o ovoj temi“.

Gdje drug vidi snagu? Što su raspravili, što su otkrili? Ništa! Niti to znaju, niti to mogu pa je jasno da lupetaju. Jadna je ta država u kojoj će Grmoja, Božo, Peđa, Sabina, Sandra, Dalija itd.  provoditi istrage o gospodarskom kriminalu. Ako se zaklinju na pravnu državu onda moraju prepustiti policiji i pravosuđu da vode istrage. Također, ako su nezadovoljni radom policije i pravosuđa onda moraju jasno prozvati Ravnateljstvo policije i pravosudni sustav. Zaboravili veliki demokrati da postoji trodioba vlasti. Ne bore se saborski uhljebi za reformu pravosuđa, koja je nužna ako se želi nešto promijeniti!

 Naveliko je najavljivan prosvjed, na Trgu žrtava fašizma,  protiv Plenkovićeve neokomunističke vlasti. Najavljivano je 100.000, pa 20.000, a okupilo se nešto više od 1.000 prosvjednika. Prosvjed je organiziran povodom pljačke u INA-i, a o tome se vrlo malo govorilo. Vesni Balenović koja je mogla mnogo toga kazati zabranili su da govori pa je jasno da njih stvarno ne zanima istina i borba protiv korupcije. Lupetalo se o svemu i svačemu. Bio je to jedan žalostan igrokaz na kojem je nažalost bilo i stvarnih branitelja koji su umjesto da organiziraju svoj prosvjed došli na prosvjed rušitelja države, egzibicionista i  onih koje nazivaju korisnim budalama.

Lijepo je zastupnica Karolina pojasnila: „Ne postoji lijevi ili desni lopovluk, korupcija nema politički predznak…“

Karolina Vidović Krišto: Evo zašto se nisam odazvala pozivu SDP-a

Trebamo prosvjedovati, trebamo tražiti novi izborni zakon ali ne prema kriterijima SDP-a, Mosta, Možemo te bivših provalnika. Trebamo prosvjedovati zbog nacionalne izdaje: provođenja SANU Memoranduma II u Hrvatskoj, financiranja SPC-a, financiranja četničkih laži, blaćenja hrvatskog naroda, negiranja hrvatskog jezika, svojatanja hrvatskih krajeva i kulture, korupcije, nepotizma, sramotnog pravosuđa, neodrživog zdravstvenog sustava i ostalog što ne valja.   

Zbog ovoga su samo rijetki pojedinci prosvjedovali:  

Ivica Pandža Orkan je na svojem Facebooku objavio slijedeće:

‘Dragi prijatelji nakon što ste dali 250 000 kn za sramotan film ’15 minuta masakr u Dvoru’ o bolesnim i nemoćnim ubijenim u Osnovnoj školi u Dvoru, sada ste dali 40 000 kn za nastavak harange u obliku knjige ‘August 8 Dvor’ koja govori o ovom zločinu. PLENKOVIĆU, MEDVEDE I NINA OBULJEN KORŽINEK JEL STE VI NORMALNI ?’

Po priloženoj tablici uz objavu vidi se što se sve financira javnim novcem, preko Srpskog narodnog vijeća.

Zbog ovoga oporba nije tražila izvanrednu sjednicu i odgovornost Plenkovića i njegove ministarke kulture. Zbog navedenoga nisu prosvjedovali na Trgu žrtava fašizma!?

U Strugi Banskoj oskvrnut je mural heroju Milanu Blaževiću Čađi ali oporba se nije javila! Prosvjednici, također,  nisu prosvjedovali zbog četničkog oskrvnuća murala!

https://www.vecernji.hr/vijesti/oskrvnut-mural-heroja-domovinskog-rata-milana-blazevica-cade-na-banovini-1614596

Nisu prosvjedovali zbog sramotnog dizanja ocjena u školama, nisu prosvjedovali zbog negiranja hrvatskog jezika, nisu prosvjedovali zbog najave da će gologuza glumica dobiti park u Zagrebu.

Ni oporba niti prosvjednici nisu prosvjedovali zbog sramotnog plakata u centru Zagreba. Njima je normalno da se u Hrvatskoj vrijeđa kršćane i da to vrijeđanje financira Grad Zagreb i Ministarstvo kulture i medija RH. Sramota! Zbog navedenog oporba i prosvjednici nisu prozvali druga Plenkovića niti njegov neokomunistički HDZ!?

> Pod pokroviteljstvom Obuljen i Tomaševića: Odvratno vrijeđanje kršćana zamaskirano ‘tolerancijom’ i ‘umjetnošću’

Nitko nije tražio ostavku ministarke kulture i medija (Nine Obuljen Koržinek) zbog financiranja četničkih aktivnosti u Hrvatskoj, zbog vrijeđanja katolika, zbog negiranja hrvatskoga jezika. Jasno je da neprijatelji hrvatske države (takozvana lijeva oporba) potiču aktivnosti blaćenja hrvatskoga naroda i države, blaćenja katolika i promociju četništva u RH pa nije čudno što nisu tražili ostavku ministarke kulture i medija.

Jandroković je u pravu što nije sazvao izvanrednu sjednicu Sabora povodom pljačke u INA-i. Lupetanja neprijatelja hrvatske države i lupetanja saborskih uhljeba  u Saboru ne mogu ništa riješiti. Institucije pravne države (Policija, pravosuđe, sudovi) moraju odraditi svoj posao: istražiti što se dogodilo i kazniti počinitelje pljačke. Nažalost imamo loše zakone i bolesno pravosuđe pa se pljačka i korupcija ne sankcioniraju. Uhititi i istraživati danas jednu sutkinju za događaj koji se navodno dogodio prije 9 godina je najbolji pokazatelj neučinkovitog i bolesnog pravnog sustava u RH.

Svaku sumnju na kriminal, krađu, korupciju u pravnoj državi treba dokazati pa je nevažno što misle Sabina, Božo, Nikola, Peđa, Davorko i drugi saborski uhljebi.  Oporbu ne zanima kriminal u INA-i i drugdje već vlast. U borbi za vlast oporba ima veliku podršku neprijateljskih mainstream medija kojima smeta hrvatska država pa koriste svaku priliku za blaćenje i rušenje hrvatske države.

Neokomunistička vlast Hrvatske ugostila je sultana koji im je u centru Zagrebu kazao da je Zagreb unutar novog Otomanskog carstva, koji im je kazao da Hrvati u Bosni i Hercegovini nemaju nikakva prava! Bio je to još jedan čin izdaje i poniženja hrvatskog naroda o strane komunističke mladeži koja danas vlada Hrvatskom. Sramotno! Zašto nitko nije prosvjedovao?

Ako domoljubni Hrvateki žele strukturne promjene, ako žele pravnu državu, ako žele pošten izborni zakon moraju se za to izboriti koristeći sve legitimne  metode borbe (i mirne prosvjede) za ostvarenje svojih prava, trebaju masovno izići na izbore i kazati NE neokomunističkoj vlasti bilo da je HDZ-ova, SDP-ova ili druga koja je protiv interesa hrvatskoga naroda.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved