Connect with us

Društvo

“S margine političkoga spektra” – Trgovačka koalicija HDZ-a i SDSS-a

Published

on

Slika 1. Izjava (foto: facebook)

Koalicijski partner HDZ-a poručuje:

 Jeckov: Politički smo trgovali, nastavit ćemo tako i ubuduće!

– Ovaj mandat nije nikome bio lagan. Dali smo sve što smo mogli od sebe, pregovarali smo i dogovarali, gotovo da smo trgovali. Ali, zna se zbog čega, zbog naših, na području gdje žive naši. Vrlo je jednostavno, nastavit ćemo tako i ubuduće, kazala je Dragana Jeckov prisutnima u Islamu Grčkom.

Ono što drug Superman negira bez dvojbe potvrđuju članovi SDSS-a, koalicijskog partnera HDZ-a, radi se o političkoj trgovini. Također, i drugi članovi koalicije, koji nisu iz HDZ-a, potvrđuju da se radi o nemoralnoj trgovini i prevari birača.

Sve su koalicije interesne, trgovačke, ali nisu sve veleizdajničke kao što je ova HDZ-a i SDSS-a.

Slika 2. Zastupljenost manjina u državama (foto: internet)

Koalicijski partner druga Supermana je SDSS, stranka koja je sljednica zločinačke Srpske demokratske stranke (SDS) koja je organizirala oružanu pobuni i čiji su članovi počinili mnogobrojne zločine diljem Hrvatske. SDSS nije osudio zločine SDS-a, a pojedini članovi današnjeg SDSS-a su aktivno sudjelovali u oružanoj pobuni, agresiji na Republiku Hrvatsku.

Slika 3. Srpski zločini (foto: internet)

Koalicijski partner za zločin u Borovu Selu kaže:  

“Ubijenih 12 u Borovu 1991. nisu bili civili!”

Pupovac je naposljetku rekao kako okolnosti nisu iste te da 12 redarstvenika nisu bili civili. “Što je s time Pupovac htio reći, da su redarstvenici zaslužili što su ih kasapili sjekirama i vadili oči? I predsjednik ’stožerne stranke hrvatskog naroda’ na to šuti? Što na takve riječi Milorada Pupovca kažu generali skloni HDZ-u?”, pita se Stipić.

Izjava Pupovca je bez odgovora druga Supermana! Zaboravio drug Superman odgovoriti koalicijskom partneru da su hrvatski policajci išli u legalnu akciju oslobađanja dvojice zarobljenih hrvatskih policajaca koje su četnici dan prije zatočili. Zaboravio mu je odgovoriti da se radilo o oružanoj pobuni i teškom zločinu četnika iz Borova Sela koji su bili potpomognuti specijalcima JNA. Zaboravio mu je odgovoriti da se radilo o planiranoj zasjedi, o masakru hrvatskih policajaca. Također drug Superman ne zna (možda i zna!) da nitko nije odgovarao za počinjeni zločin, da njegovo pravosuđe nije sankcioniralo zločince i da to izaziva revolt svakog poštenog građanina Lijepe Naše.

Drug Pupovac je prozvao svog mecenu, druga Supermana, te je kazao:

Tko se jučer na obilježavanju Bljeska sjetio ljudi koji su stradali u izbjegličkoj koloni? Smatramo li da su to nemilosrdni ljudi koji ne žele kazniti ratni zločin? Ne smatramo! Nemojte mi zatvarati usta stvarima koje smatram odavno jasnima. Mnogo je onih koji se u ovoj državi zauzimaju da ti ljudi budu kažnjeni. Na žalost, nekad to radim samo ja i poneka civilna udruga – rekao je predsjednik SNV-a.

Vodstvo SDSS-a svakodnevno izražava mržnju prema hrvatskoj državi, širi laži i govor mržnje. Svaku obljetnicu iz Domovinskog rata koju obilježavamo oni koriste za blaćenje hrvatske države, branitelja i domoljuba. SDSS uporno prešućuje kazati što je uzrok rata, prešućuje kazati da je Srbija izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, da je organizirala i vodila oružanu pobunu te aktivno preko JNA i dobrovoljačkih četničkih odreda sudjelovala u agresiji u kojoj su počinjeni: genocid, kulturocid i urbicid.  Nikada se SDSS nije ispričao za zločine koje su počinili članovi SDS-a, neki zločinci su članovi današnjeg SDSS-a. Svaku obljetnicu SDSS i SNV koriste za stvaranje slučajeva, izvrtanje istine o Domovinskom ratu te odaju počasti zločincima iz svojih redova (polaganje vijenaca za poginule četnike).

Izjave vodstva SDSS-a o “Oluji”, “Bljesku”, zločinu u Borovu Selu, zločinima u Vukovaru iritiraju, vrijeđaju i potiču na odgovor. Vodstvo SDSS-a i SNV-a širi mržnju prema domoljubnih Hrvatima, negira istinu o Domovinskom ratu, negira istinu o Jasenovcu, Jadovnom i blaženiku Alojziju Stepincu. Oni redovito sudjeluju na manifestacijama koje “VRO Oluju” proglašavaju zločinačkom i genocidnom, redovito sudjeluje na manifestacijama o Jasenovcu na kojima se govori o 700.000 ubijenih Srba u Jasenovcu, a drug Superman to obilato plaća novcem poreznih obveznika.

Svake godine uoči 18-tog studenoga SDSS izvodi igrokaz i odaje počast poginulim četnicima, zločincima, ubojicama, silovateljima. Nema opravdanja za ubijanje zarobljenika na Ovčari, u Borovu Naselju, u Borovokomercu i drugdje. Zločinci i danas slobodno šeću Vukovarom, istočnom Hrvatskom, diljem Hrvatske, a neki su u državnoj službi. U 30 godina hrvatsko pravosuđe nije uspjelo napraviti istrage i kazniti zločince jer je tako odlučila izdajnička politika Račana, Sanadera, Milanovića, Plenkovića i drugih.

Robert Bosak, preživjelih policajaca krvavog napada u Borovom Selu

“Kako da pogledam u oči roditeljima poginulih kojima smo obećali još prije 30 godina da će se kazniti počinitelji? Ja sam dao svoje svjedočenje u Osijeku, ismijali su me! ‘Pa jeste li svjesni da je prošlo 25, 26 godina, znate li vi da se ništa više ništa ne može’, to su mi rekli. Pa što ste me zvali?”, pita se Bosak.

Već 30 godina kaže, priča se jedno te isto. “Nama se četnici teroristi po Vukovaru smiju! Stavite se u poziciju da ste bili tamo, da ste vidjeli, da znate da ste živi svjedok i da se ništa nije promijenilo. Ja sam kao čovjek poražen u svim tim njihovim prepucavanjima i političkim prodajama”.

“Što smo mi radili tamo? Ja sam tamo išao izvršiti zadatak koji sam izvršavao kao profesionalni policajac. Ja ne želim biti nikakav heroj. Mene to ne zanima, mene samo zanima da budu kažnjeni oni koji trebaju biti kažnjeni”, ljut je Bosak.

“Oni zatvore cijelo selo kad mi dolazimo tamo. Srbi spuštaju rolete, kao da smo mi agresori, a umjesto da oni kleknu pred spomenik i traže oprost. Obećanja, obećanja, obećanja, a svaka vlast iz godine u godinu izda naša očekivanja i obećanje koje su nam dali godinu prije, a sve zbog njihovih ruku u Saboru i malo vlasti”.

“To je samo jedna stranica u mom životu, ali je poražavajuće za pravnu državu, za Hrvatsku. Što to pokazuje našim generacijama koje dolaze? Da treba pobjeći kad te netko napada? Ova država nije zaštitila onaj najosjetljiviji dio hrvatskog korpusa, ljude koji su prvi branili hrvatsku državu, a to su bili policajci ’91. godine. I nisu stali iza njih”.

“Treba pitati Plenkovića i Božinovića čemu sve to i do kad će nas lagati zbog svojih koalicijskih partnera”, poručio je Bosak i zaključio:

“Iza mene je 30 godina izdaje i prevare”.

Najteži ratni zločin je ubijanje, masakriranje ratnih zarobljenika, vojnika koji su se predali ali to pravnik Superman ne može shvatiti. On ide na komemoracije, obilježavanja važnih datuma iz Domovinskog rata bez emocija, to je za njega dio protokola i ništa više. Sramotno, zar ne?

Koalicijski partner HDZ-a, partner druga Supermana blati operaciju “Bljesak” pa kaže: Pola sata nakon početka ‘Bljeska’ počinjeni su zločini nad Srbima”

Povodom obljetnice “VRO Bljesak” Srpsko narodno vijeće je izdalo priopćenje kojim je oslobodilačku operaciju hrvatske vojske i policije proglasilo ratnim zločinom, citat iz priopćenja: “Tokom operacije ubijani su srpski civili, napadnute su izbjegličke kolone, a nakon operacije na području tadašnjeg UN-ova Sektora Zapad ostat će 2000 do 3000 Srba, što znači da je područje napustilo gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo….”

Drug Superman i HDZ nisu se oglasili nakon priopćenja SNV-a! Zar to nije veleizdajnički? Treba kazati da tamo nije bilo civila jer su svi bili naoružani i svi su aktivno sudjelovali u oružanoj pobuni, a neki su počinili i ratne zločine. Taj prostor je prije operacije “Bljesak” napustio veći broj Srba, a to drug Superman to ne zna jer je bio anemičan tijekom Domovinskog rata.

Pupovac pravda spomenike četničkim zločincima u Hrvatskoj, kaže da su to privatni spomenici!? Ako je to tako zašto se ne može privatno postaviti spomenik i ustaškom bojovniku koji je branio Hrvatsku od četnika tijekom Drugog svjetskog rata? Drugu Supermanu ne smetaju spomenici četničkim ubojicama u Hrvatskoj, njemu je smetala ploča HOS-ovcima u Jasenovcu!

SDSS masno naplaćuje svoje sudjelovanje u vlasti druga Supermana. Radi se o amoralnoj političkoj trgovini najniže razine jer koalicijski partner svakodnevno izražava svoju mržnju prema hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, nikada nisu osudili srpske zločine. Redovito sustavni srpski zločin pravdaju sporadičnim incidentima s hrvatske strane pa uspoređuju Paulin Dvor i Ovčaru. To se ne može usporediti! SDSS redovito polaže vijenac za poginule zločince-četnike, a ne za branitelje. To drug Superman obilno plaća našim novcem.

Nakon sramotnog incidenta u Borovu Selu (pjevanje i izvikivanje neprimjerenih parola) SDSS, koalicijski partner HDZ-a, prozvao je Vladu i izvršnu vlast: Pupovac “Nisam govorio samo o jednom predstavniku vlasti, govorim i o izvršnoj vlasti. I ovoj i o Vladi prije ove. Govorim i o govoru u Saboru. O imenima, ne bih govorio”.

Također treba spomenuti slijedeće:

Naposljetku, i u godišnjem izvješću Srpskog narodnog vijeća o govoru mržnje prema Srbima u 2020. godini ističe se kako treba mijenjati pravne termine, a ista tematika u fokus je došla i ovaj put. Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović rekao je kako je riječ o remećenju javnog reda i mira, no ne slažu se ni Jeckov ni Pupovac. “Riječ je o poticanju na mržnju i nasilje prema pripadnicima jedne zajednice”, govori Pupovac. “To sigurno za mene nije bilo remećenje javnog reda i mira. Čula sam poruke mržnje, poticanje na nasilje i to ne može biti samo remećenje javnog reda i mira, to bi bila banalizacija ovog događaja koji je zaista stravičan”, dodaje Jeckov.

Milorad Pupovac i Dragana Jeckov ne krive navijače za incident već: “Najvažnije je da su svi oni, koji su sudjelovali u ovom događaju, najmanje krivi. Puno veći krivci su oni koji su ih organizirali, koji su ima dali vjetar u leđa da ovakve stvari rade”, (Jeckov).

“Zadnji sam koji će kriviti navijače, prvi su krivi oni koji ih potiču, na lokalnoj ili državnoj razini dajući im motiv pa i metu. Načelnik općine Borovo je jučer skoro dobio batine kada je prolazio kraj murala. Onaj papak, kako ga je nazvao netko zaštićen, uz užitak kamera, koji prenose svaku njegovu riječ”, (Pupovac).

Slika 4. Pokolj u Borovu Selu (foto: s izložbe)

Ni Jeckov, ni Pupovac ni drug Superman nam nisu kazali što je predhodilo incident u Borovu Selu (jakom četničkom uporištu). Umjesto komemoracije masakriranim hrvatskim policajcima imamo četnički igrokaz i šutnju druga Supermana.

Slika 5. Četničko divljanje u Borovu Selu (foto: facebook, Karolina Vidović Krišto)

Kada drugarica Jeckov u Saboru daje neprimjerene izjave, kada napušta dvoranu jer joj branitelj odgovara onda je to znak ljubavi, a ne govor mržnje. Nazovimo to pravim imenom, kako kaže i drug Pupovac, to je govor mržnje prema hrvatskim braniteljima i domoljubima.

Nepogrješivi Superman (hrvatski Kim Jong-un)

HDZ-ov župan Ivan Anušić je osudio neprimjereno ponašanje skupine mladih u Borovu Selu, te kazao: Bio bih puno sretniji da nismo u koaliciji s ovakvim SDSS-om.

 “Sretniji bih bio da nismo s takvim SDSS-om. Nije problem SDSS, problem su pojedinci koji ovako komuniciraju i šalju poruke. Oni ne osuđuju kad se Hrvatima u Vojvodini kaže da će ih se automatom sve pobiti, nismo čuli ni od Pupovca ni od nekog jednu riječ. I za vrijeme Tuđmana Srbi su bili sastavni dio Vlade, ali su drugačije komunicirali problematiku. Bez rješavanja problema iz prošlosti, nećemo doći na zelenu granu. Koalicija sa SDSS-om om je postojala i za vrijeme Tuđmana, i predstavnici su se ponašali kako treba, nisu dolijevali ulje na vatru.”

Superman (hrvatski Kim Jong-un) se požurio izjaviti: “Anušićeva izjava o SDSS-u je loša, nije na njemu da o koaliciji odlučuje”.

Veliki vođa odlučuje o svemu! Bilo bi dobro da nam veliki vođa pokaže pozitivne rezultate svoje politike: da kaže koliko je ratnih zločinaca iz SDS-a pravomoćno osuđeno, koliko je dokumenata, umjetnina, kulturnoga blaga vraćeno iz Srbije, koliko je odštete naplaćeno od agresora, koliko je protokola o nestalima dobio iz Srbije itd. 

Veleizdajnička politika druga Supermana dala je slijedeće rezultate: optužbe i vrijeđanja iz Srbije, paljenje hrvatske zastave na veleposlantvu u Beogradu, negiranje hrvatskoga jezika, negiranje Hrvata u Vojvodini, prijetnje Hrvatima u Srbiji, izjednačavanjem prava branitelja i agresora u Hrvatskoj…. Hrvatska je isplatila velike odštete Srbima stradalim u Domovinskom ratu (vidi sliku nekih isplata), malobrojnim Hrvatima dala je mrvice, a većini ništa.

Slika 6. Isplaćena odšteta Srbima (internet)

Evo što o politici druga Supermana i HDZ-a misli vukovarski branitelj Tomislav Josić (predsjednik Savjeta za branitelje grada Vukovara):  

“To je sramota hrvatskih političara koji jednostavno – umjesto da uzmu deset hrvatskih stranaka u koaliciju – oni koaliraju s onima koji su rušili i palili i koji nisu htjeli Hrvatsku. Garantiram vam da ne žele Hrvatsku niti danas”.

‘Nema suživota u Vukovaru’

“Već deset godina govorim da nema suživota u Vukovaru – ima ‘sutrpljenje’. Odvojene su škole, vrtići, kafići… Sve je odvojeno, svatko živi na svojoj strani. Mlađi se možda druže među sobom, no stariji koji su bili zahvaćeni ratom – i s naše, ali i njihove strane- nema tu suživota i ljubavi”, govori pa nastavlja:

“To je čisto ‘sutrpljenje’ agresora i žrtve koju je Hrvatska dovela do toga da tako mora biti. Garantiram da ni Steven Spielberg ne bi mogao snimiti da oni koji su pucali jedni na druge žive u suživotu i skladu. To su apsolutne gluposti. Nažalost, politika je puno toga odradila, a jedna stvar je i taj prividan suživot”.

Upozorio je i na veliki problem u tim selima. Kaže da nitko nije pokupio oružje. “Sva okolna sela puna su oružja. Ne daj Bože da sutra dođe do problema, dogodit će se ista stvar kao i 1991. godine. Ali, niti to našu Hrvatsku ne zanima, niti politiku. Oni jednostavno trguju s SDSS-om, plate im i daju – svi zadovoljni, a narod trpi”, kaže.

“Trpi 30 godina, a vjerojatno će trpiti dok se neke generacije ne maknu i dok ne dođu mladi, novi ljudi koji će razmišljati prohrvatski”.

Citirani navod pokazuje stvarno stanje u istočnoj Slavoniji pa su Supermanove priče o suživotu i pomirbi laž i fikcija.  Dok zločinci slobodno šeću Vukovarom i istočnom Slavonijom nema suživota ni pomirbe. Trgovačka koalicija HDZ-a i SDSS-a praktično provodi neke od smjernica Memoranduma 2 SANU i zbog toga je veleizdajnička.

O izdajicama hrvatskog naroda, osobito iz redova političara, Antun Gustav Matoš zapisao je: „Hrvati su jako čudan narod. Imaju više izdajica nego cijela Europa zajedno. No, na čudan način oni postupaju s njima. Francuzi svojim izdajicama poskidaju glave giljotinom, Englezi ih povješaju po podrumima, Srbi ih jednostavno pokolju, a Hrvati ih njeguju ko najveće nacionalno bogatstvo“.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved