Connect with us

Društvo

„S margine političkoga spektra“ – Vrijeme jednoumlja ili EU diktatura

Published

on

Europski parlament (EP) je 24. lipnja 2021. usvojio rezoluciju  (izvješće) o Bosni i Hercegovini (BiH) u kojoj se ne spominju prava konstitutivnih naroda. Rezolucija je usvojena preglasavanjem s 483 glasa za, 73 protiv i 133 suzdržana. 

Najjača grupacija u EP-u, Europska pučka stranka (EPP), kao i Europski konzervativci i reformisti (ECR) uložili su nekoliko amandmana na prijedlog izvješća, u kojima se eksplicitno spominju prava konstitutivnih naroda.

Europski sud za ljudska prava kroz pet je odvojenih presuda utvrdio kako BiH diskriminira svoje građane ograničavajući njihovo pravo sudjelovanja na izborima etničkom pripadnošću ili mjestom prebivališta dok je Ustavni sud BiH u slučaju “Ljubić” potvrdio ulogu parlamentarnih domova naroda kao tijela u kojima moraju biti legitimni predstavnici svakog konstitutivnog naroda.

U EP-u su zastupnici ljevice, zelenih i liberali bili protiv usvajanja amandmana EPP-a. Amandman EPP-a koji nije dobio većinu glasova zastupnika: EPP “pozdravlja osnivanje međuagencijske radne skupine u svrhu pokretanja pregovora o provedbi tih presuda i postizanja dogovora o potrebnim izmjenama Ustava i Izbornog zakona te očekuje da će se pitanje demokratske zastupljenosti svih građana i konstitutivnih naroda naposljetku riješiti”.

Za usvajanje tog amandmana glasao je 281 zastupnik, dok ih je protiv bilo 360, a 54 suzdržanih. Tako se preglasavanjem nameće diktatura većinskog naroda, ugoržava se hrvatski  narod u BiH i njegovo pravo da sam bira svoje predstavnike. To se slobodno može staviti pod zajednički nazivnik: fašizam, nacizam, staljinizam.

EP je usvojenom rezolucijom o BiH prekršio osnovna ljudska prava, preglasavanjem i inženjeringom je doveo u nepovoljan položaj pravo hrvatskog naroda da bira svoje predstavnike.

EU je dopustila u tri navrata da bošnjačkim glasovima za člana BiH Predsjedništva bude izabran član BiH Predsjedništva Željko Komšić kao predstavnik Hrvata, a u dva navrata bošnjačke stranke su izbacile iz vlasti hrvatske stranke za koje je glasovao najveći broj Hrvata u toj zemlji.  

Bosna i Hercegovina (BiH) je protektorat EU-a pa je sramotno da EU dopušta (podržava) takvo ponašanje Bošnjaka, da dopušta kršenje temeljnih ljudskih prava. Za današnje loše stanje u BiH možemo zahvaliti EU administraciji i međunarodnoj zajednici koja podržava nered, korupciju, bošnjačku majorizaciju i kršenje temeljnih ljudskih prava.

Nakon sramotnog preglasavanja u EP-u  Superman Plenković izjavljuje: “Političke institucije i stranke u BiH trebaju same postići dogovor o reformi izbornog sustava (24. 6. 2021. )”

Umjesto da kritizira ponašanje EU birokracije i sramotno preglasavanje Superman daje izjavu kojom praktično podržava politiku bošnjačke majorizacije, preglasavanja i manipulacije na izborima. Dužnost je i ustavna obveza predsjednika Republike Hrvatske, Vlade te drugih hrvatskih institucija da štite prava hrvatskog naroda u BiH. Jasno je da se političke institucije i stranke u BiH ne mogu dogovoriti jer da je to bilo moguće već bi se dogovorile. Zahvaljujući bošnjačkim izbornim manipulacijama i nepoštivanju ljudskih prava od strane EU predstavnika i EU birokracije Hrvate u BiH zastupaju bošnjački pijuni koji žele da Hrvati jednostavno postanu manjina ili da nestanu. Vodstvo RH (predsjednik, premijer i džavne institucije) mora  objasniti EU birokraciji i međunarodnoj zajednici  što se događa u BiH jer birokrati nemaju pojma o čemu se tu radi. RH mora zaštititi Hrvate u BiH od nasrtaja bošnjačke politike koja želi obespraviti Hrvate u BiH. Status Hrvata u BiH rješava se u Washingtonu, Briselu, Berlinu, Parizu, Moskvi, a ne u Mostaru. Hrvatska diplomacija i vanjska politika su glavni krivci što Željko Komšić predstavlja Hrvate.  Nakon zadnjeg preglasavanja u EP-u Superman i njegov ministar vanjskih poslova nisu poduzeli nikakve diplomatske korake pa je pitanje koga oni zastupaju.  

Ne treba nam EU koja krši ljudska prava, koja nameće diktaturu, koja ne poštuje prirodne zakone, koja promiče bolesne oblike ponašanja, a razgovor ili kritiku ne prihvaća već prijeti i ucjenjuju. Ne treba nam EU koja ne dopušta znanstvenu, stručnu, raspravu o kovid pandemiji. Ne traba nam EU koja diskriminira sve znanstvenike koji imaju drugo mišljenje. Takvo ponašanje nije demokratsko već fašističko ili staljinističko ili nacističko kako nas uči povijest.

Pred početak samita čelnici 17 država članica potpisali su pismo u kojem su kritizirali mađarski zakon i pozvali na poštivanje prava svih manjina. Hrvatska nije bila među potpisnicima toga pisma.

“Nismo mi tu jedini. Nijedna slavenska zemlja nije se pridružila tom pismu. Ogromna je razlika između zemalja srednje i istočne Europe s jedne strane i zapadne Europe s druge strane”, rekao je Plenković

Za razliku od hrvatskog Supermana slovenski premijer je jasno poručio EU birokraciji “da u Europskoj unija ne moraju svi misliti isto”.  

Slovenski premijer Janez Janša je, odgovarajući na novinarsko pitanje o njegovu svrstavanju uz mađarskog premijera Viktora Orbana na prošlotjednoj raspravi na samitu EU-a o pravima seksualnih manjina, u četvrtak poručio da u Europskoj unija da ne moraju svi misliti isto.

Janša je istaknuo da u raspravi na samitu EU-a nitko nije dovodio u pitanje ljudska i manjinska prava, ali da je Europska unija zajednica 27 država članica s različitim kulturama i da ne moraju svi misliti isto.

 “Europska unija neće postati lonac za taljenje u kojem će svi misliti isto”, rekao je Janša.

“U svom govoru na temu vladavine prava u EU, nezavisni zastupnik Mislav Kolakušić je upozorio trenutno vodstvo EU da ne nameće jednoumlje u EU već da prepusti građanima država članica da samostalno, na demokratskim izborima izabire svoje predstavnike i političke ideologije.

Ističe kako je najbolji primjer podvođenja ideologije pod vladavinu prava su slučajevi Poljske i Mađarske koje ne pripadaju nijednom od dominantnih političkih europskIh blokova i zbog toga trpe napade i pravne procedure.”

Lijepo je nedavno napisao Davor Dijanović:

“Kao što je u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji postojala jedna službena istina, jedna ideološka dogma i jedan dopušteni ideološki narativ, tako i danas imamo čuvare tzv. liberalno-demokratskog poretka koji sve one koji ne udaraju o diple dominantnoga ideološkog monolita i podrazumijevanoga novogovora automatski žele već na verbalnoj razini ekskomunicirati i gurnuti u područje radikalizma, nazadnosti i mračnjaštva.

Jedne dogme zamijenjene su drugim dogmama, i jedan i drugi poredak obračunavaju se s tradicijom u ime tobožnje svijetle budućnosti koja će nas osloboditi okova neslobode, a razlika je tek u tehnici obračuna s neistomišljenicima: umjesto milicijskoga pendrečenja danas imamo vrlo suptilne metode preodgoja – od tjeranja u medijske gulage do pritiska na poslodavce koji zapošljavaju suspektne heretike koji se drznu govoriti protiv najboljega od svih svjetova i njegovih pravovjernih čuvara.”

Totalitarne tendencije

Taj impuls obračuna s tradicijom zajednički je i komunizmu i današnjoj liberalnoj demokraciji koja malo toga ima i s klasičnim liberalizmom. Dok su rani liberali 19. st. gradili nacionalne države, današnji ih stravstveno želi razgrađivati baš kao i marksisti sa svojim teorijama o odumiranju države. Sloboda govora frekventno je na ustima današnjih liberala, ali sve više vrijedi idi-aminovsko pravilo da se može jamčiti za slobodu govora, ali ne i za slobodu poslije govora. Čim se izrekne mišljenje koje nije u skladu s postulatima ideologije političke korektnosti, čije kanone određuju čuvari Sustava, slijedi medijska paljba, vrijeđanje i smještanje u dehumanizirajuće kategorije.

Pritom kao prvoborci nove tobože liberalne ideologije u Hrvatskoj od samih početaka djeluju bivši komunistički udarnici koji su se preko noći kafkijanski preobrazili iz totalitarista u čuvare liberalne demokracije. Tko god heretički progovori o dogmama liberalne demokracije proglašen je fašistom. Ne-liberalne ili i-liberalne demokracije – koje su na stalnome udaru misionara liberalne demokracije – nisu savršeni politički sustavi te imaju različite demokratske deficite. No što tek reći o tzv. liberalnim demokracijama? Nema baš nikakve dvojbe kako se liberalne demokracije sve više pretvaraju u liberalne ne-demokracije. Niti jedna ideologija nije imuna na totalitarne tendencije, pa tako ni liberalna demokracija.

Legutko je četiri desetljeća živio u socijalizmu pa je zanimljiva njegova usporedba s današnjom liberalnom demokracijom. „Liberalno-demokratski umovi“ – ističe Legutko – „slično kao nekoć socijalistički, osjećaju u sebi nutarnju prisilu da izražavaju ispravnost svojih stavova. Stvaraju se obvezujući rituali kojima su se svaki političar, umjetnik, publicist, televizijska zvijezda, učitelj ili bilo koja druga osoba dužni podvrgnuti. Kao što je nekoć bilo potrebno neovisno o zgodi i okolnostima uvijek spomenuti nešto o nadmoći socijalizma ili bratskoga prijateljstva sa Sovjetskim Savezom, tako je i sada potrebno spomenuti nešto o homoseksualcima, pravima žena, obiteljskome nasilju, rasizmu i ksenofobiji, diskriminaciji i slobodi izražavanja. Dobro je dodati i nešto o klimatskim promjenama“.

Ako su čuvari liberalne demokracije sposobni cenzurirati američkog predsjednika, kakva se poruka time šalje svim ostalim ljudima? Demokratska svakako ne. Poruka je totalitarna i zastrašujuća. Iako toga možda još nismo svjesni nalazimo se na putu novoga jednoumlja koje za razliku od staroga svoje neistomišljenike mnogo suptilnije stavljana na marginu. Iako su metode različite, posljedice su jednake: strah i nesloboda.”(Davor Dijanović)

 Vrijeme je da se digne glas protiv EU jednoumlja, da se digne glas protiv ne-demokratskog ponašanja EU birokrata koji su protiv kršćanstva, koji su protiv prirodnih zakona, koji su protiv normalnog odgoja i obiteljskog života. Nitko nema pravo da nam nameće svoju nekulturu, svoje bolesne stavove, svoj pervezni način života i svoje neznanje o povijesti i tradiciji naroda unutar EU.

Dr. Marko Jukić

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved