Connect with us

Kultura

Salvini: nakon prosvjeda protiv kongresa obitelji u Veroni, Orwell bi trebao postati obavezna lektira

Published

on

Ovogodišnji 13. Svjetski kongres obitelji u Veroni, na kojem su govornici i sudionici iz cijelog svijeta govorili o važnosti stabilnih obitelji za budućnost civilizacije, naišao je na iznenađujuće prosvjede ljevičara u subotnjim demonstracijama.

Policija i vojnici u maskirnim uniformama postavili su barikade na raznim mjestima oko velikog trga Piazza Bra i njegovih sporednih ulica, odnosno mjesta organizacije kongresa i epicentra radikalnog feminističkog i LGBT prosvjeda.

Organizatori kongresa osudili su neobuzdane lažne vijesti koje su okružile događaj, a koji su sudionike Svjetskog kongresa obitelji prikazali kao neofašiste, homofobe i ženomrsce (unatoč činjenici da je više od polovice govornika bilo žena).

(CNN, ali i Naši ljevičarski mediji su ovaj skup nazvali skupom “obiteljaša”  punim “mržnje i zalaganja za smanjenje prava manjina – od žena, LGBT osoba, do migranata”).

“Univerzalna istina o ljepoti obitelji je ono što nas povezuje. Danas smo tu kako bismo obranili, promovirali, zaštitili, uzdigli nešto tako osnovno, istinito i lijepo – obitelj muškarca, žene i djeteta”, rekao je Brian Brown, predsjednik Međunarodne organizacije za obitelj. No “Čitajući novine, moglo bi se pomisliti kako je kongres bio organiziran kao osuda homoseksualnosti”, požalio se Brian Brown, “mada, u stvari, homoseksualnost nije čak ni bila među raspravljanim temama.”

Tema ovogodišnjeg kongresa bila je ljepota braka, prava djece, cjelovita ljudska ekologija, žena kroz povijest, rast i demografski pad, dostojanstvo i zdravlje žene, pravna obrana života i obitelji te politike poduzeća koje potiču natalitet i obitelji.

U svom obraćanju na kongresu, talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini izazvao je pljesak rekavši da ga je zbog izvještavanja o događaju bilo sramota što je novinar, što je njegovo bivše zanimanje.

“Nema sličnosti između onoga što novinari govore i onoga što se ovdje stvarno događa”, rekao je. “Tužan sam što među novinarima vlada ovakva vrsta licemjerja i političke korektnosti. Za večernje vijesti izmislit će ono što žele, ali mi znamo istinu.”

Kada mu je rečeno da je “hrabar” što je došao govoriti na kongresu, Salvini je rekao da živimo u čudnim vremenima ako je za obraćanje na obiteljskom kongresu potrebna hrabrost.

“George Orwell bi trebao biti obvezna lektira u našim školama jer smo svjedoci svega što je on predvidio”, naglasio je Salvini. “Novogovor, ministarstvo istine, misaona policija. To je ono što živimo. Kolektivno razmišljanje je zastrašujuće. Netko mora novinarima reći da je ovo 2019. godina. Oni se moraju prilagoditi vremenu. Ovdje nema fašista”, dodao je Salvini.

Salvini je također istaknuo kako “nije normalno” da je potrebna zaštita interventne policije kako bi se govorilo o nečem tako nespornom poput nuklearne obitelji.

“Kome mogu smetati riječi ‘mama’ i ‘tata’?” upitao je Salvini. “A ako im smeta, problem je u njima, a ne u riječima.”

“Nema roditelj 1 i roditelj 2”, dodao je. “Postoji majka i otac, a tu su i djeca.”

“Imati dijete je najljepši izbor koji osoba može napraviti”, rekao je. “Zemlja bez djece je zemlja bez budućnosti.”

Izvor | QuoVadisCroatia

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Kosinjska dolina

Published

on

By

Kosinjska dolina bit će potopljena, pod vodom bit će kuće, polja, groblja, crkve, arheološka nalazišta (istražena i neistražena). Malobrojno stanovništvo bit će raseljeno i ostat će samo sjećanje i zapisi kako je nekada bilo.

Kameni Kosinjski most, građen od 1929. do 1936. godine, zamijenio je drveni most preko rijeke Like. Most povezuje Donji Kosinj s Gornjim Kosinjem, Mlakvom, Sušnjem, Podjelarom, Kosinjskim Bakovcem, Lipovim poljem i drugim mjestima. Izgradnjom novog sustava HEP Kosinj 2 i HE Senj 2 bit će potopljena naselja: Gornji Kosinj, Mlakva, Šušanj, Podjelar i drugi zaseoci.

Gradi se Tunel Gornji Kosinj – Lipovo polje kojim će se voda usmjeriti u korito rijeke Like.

U Gornjem Kosinju je crkva sv. Antuna Padovanskog (podignuta 1692. godine) koja će biti potopljena. Na crkvi su dvije ploče: jednu ploču postavili su župnik i župljani 1983, a drugu ploču postavili su lički svećenici s narodom povodom 500-te obljetnice tiskanja Rimskog glagoljskog misala, prve tiskane knjige u Hrvata.

U Kosinju su tiskana prva hrvatska glagoljska knjiga. Prva hrvatska glagoljska tiskara bila je u starom gradu Ribniku 1483. godine. (Zvonimir Kulundžić. 1960. Kosinj – kolijevka štamparstva slavenskog juga. Zagreb.; Zvonimir Kulundžić, 1983. 500. obljetnica kosinjskog misala – prve hrvatske tiskanje knjige. Zagreb.; Ivan Mance. 2013. Kosinj izvorište hrvatske tiskane riječi. Redak. Split. ISBN 978-953-336-028-7).

„Misal po zakonu rimskoga dvora“ prva hrvatska tiskana knjiga. Tiskana je 22. veljače 1483., dvadeset i osam godina nakon Gutenbergove Biblije. Primjerak Misala iz 1483. čuva se u Samostanu franjevaca trećoredaca glagoljaša na Ksaveru u Zagrebu.

Druga hrvatska tiskana knjiga, tiskana u Kosinju 1491., jest Brevijar po zakonu rimskoga dvora, poznatiji kao Kosinjski brevijar, čiji se jedini primjerak čuva u Nacionalnoj knjižnici sv. Marka u Veneciji.

Kosinjskim krajem vladali su Brinjski Frankopani. Kosinj je opljačkan i razoren, a stanovništvo raseljeno tijekom provale Turaka 1522. i 1525. godine.

HEP planira potopiti kosinjsku dolinu (Gornji Kosinj, Mlakvu, Podjelar i druge zaseoke) te stvoriti veliko akumulacijsko jezero. Stanovništvo će biti raseljeno, za zemlju, stambene i gospodarske objekte planira se dati neka sića (navodno 12 kuna po četvornom metru ?). Neki stanovnici dobiti će zamjenske stanove u Perušiću i drugdje. Pokušaji stanovnika Kosinja (450 potpisa), župnika iz Kosinja Pere Jurčevića, Crkve, povjesničara i arheologa nisu naišli na razumijevanje u HEP-u pa slijedi raseljavanje stanovnika i potop Kosinjske doline (polja, gospodarskih objekata, groblja, crkava, i arheoloških nalazišta).

Ostat će samo sjećanje, dok bude živih iz tog kraja, i zapisi putopisaca, povjesničara i arheologa o Kosinjskom kraju.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM – 58. Vinkovačke jeseni

Published

on

By

Ove godine su se održale 58-me Vinkovačke jeseni, smotra izvornog hrvatskog folklora i tradicijske kulture. Završnim svečanostima prethodile su Dječje jeseni gdje je preko 2 tisuće malih sudionika iz 55 društava iz cijele Hrvatske prošlo ulicama grada, predstavilo svoja sela i gradove te su pokazali ljubav prema tradiciji svoga zavičaja.

Tematski su ovogodišnje Vinkovačke jeseni vezane uz dukat,  zlatnik koji je u kulturi slavonskoga čovjeka prisutan od davnine.

Na kraju programa ovogodišnjih Vinkovačkih jeseni, zadnja tri dana, bilo je Svečano otvorenje, Svečani mimohod i Državna smotra izvornog hrvatskog folklora. Na središnjoj pozornici nastupile su najbolje folklorne skupine, njih 33 koje promiču hrvatski folklor i tradiciju.  Nastupili su i gosti iz Slovenije i Tajlanda.

U svečanom mimohodu centrom Vinkovaca prošlo je nešto manje od 60 folklornih skupina koje su pokazale sjaj i bogatstvo baštine hrvatskog naroda.

Nažalost, ove godine smotra je zbog svinjske kuge bila bez konjanika i konjskih zaprega.

Vinkovčani i njihovi gosti uživali su i u slavonskim delicijama te se tražilo mjesto više u Bircuzu, Slavonskom sokaku, Vinskom šoru i u kafićima. Lovačka društva dijelila su čobanac uz Bosut, djelio se i fiš-paprikaš te šaran na rašlje.

Continue Reading

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Bistričke

Published

on

By

Župa u Bistrici spominje se prvi put 1334. Župna crkva bila je posvećena sv. Petru i Pavlu. Otkada je 1731. biskup Juraj Branjug posvetio novo uređenu crkvu Snježnoj Gospi, svetište i mjesto zovu se Marija Bistrica.

Svetište Majke Božje Bistričke je hrvatsko nacionalno marijansko svetište.

Kip Majke Božje Bistričke potječe iz 15. stoljeća i bio je u crkvi na Vinskom Vrhu. Zbog opasnosti od Turaka, Gospin kip premješten je u župnu crkvu u Mariji Bistrici, a 1650. zazidan u jedan prozor. Nastojanjem zagrebačkog biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1684. i stavljen na počasno mjesto. Od tada počinju brojna hodočašća.

Hrvatski je sabor 1715. darovao glavni oltar na čast Bistričke Gospe. Požar je 1880. oštetio čitavu crkvu osim glavnog oltara s kipom Majke Božje Bistričke koji je ostao posve neoštećen. Arhitekt Hermann Bolle obnovio je i proširio crkvu te izgradio cintor oko svetišta. Zagrebački nadbiskup dr.  Antun Bauer okrunio je 1935. čudotvorni kip Marije i Malog Isusa zlatnim krunama i proglasio Mariju kraljicom Hrvata. Biskupska konferencija proglasila je 1971. bistričko svetište Nacionalnim prošteništem čitavog hrvatskog naroda. Godine 1984. u Mariji Bistrici je održan Nacionalni euharistijski kongres.

Papa Ivan Pavao II. proglasio je kardinala Alojzija Stepinca blaženim 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, kada je svetište za tu prigodu posebno uređeno i dograđeno.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved