Connect with us

Vijesti

SENATSKA ISTRAGA? BITKA ZA STATUS VELIKOG BRATA Amazon, Google i Apple koriste monopolski status da bi se direktno nadmetali s vladama

Published

on

Američki senator Josh Hawley traži kaznenu istragu protiv Amazona za kršenje antitrustovskih prava kako raste moć e-trgovine u rivalstvu s vladom. Google i Apple takođe pobjeđuju vlade.

Foto: Youtube interview

Amazon “zloupotrebljava svoju poziciju na internetskoj platformi i prikuplja detaljne podatke o robi kako bi Amazon mogao stvoriti falsificirane proizvode pod amazonskim brandom”, Hawley optužuje u pismu koje je u utorak poslao američkom generalnom tužitelju Williamu Barru. Senator traži kaznenu istragu o gigantu e-trgovine, optužujući ga da se uključio u „predatorsko i ekskluzivno korištenje podataka za izgradnju i održavanje monopola“ – udžbeničko kršenje antitrustovskog zakona.

Optuživši Amazon da je stekao neviđenu monopolsku moć zahvaljujući čistom bogatstvu podataka koje je prikupio o svojim korisnicima, omogućavajući mu da klonira proizvode prodavača i snizi im cijenu, senator je usporedio kompanijin “kapacitet za prikupljanje podataka” sa “prodavačem, koji na čelo svakog kupca postavlja fotoaparat.” Pomoću pandemije koronavirusa koja forsira lavovski dio trgovine na mrežu, Amazon je postao gotovo svemoguć – donosi Logicno.com.

Čak i ako se svi Hawleyevi navodi dokažu 100 posto istiniti, upitno je bi li Ministarstvo pravosuđa bilo spremno (ili u stanju) kazniti Amazon. Kompanija je na neki način barem jednako moćna kao i vlada čiji se zakoni moraju poštovati. Amazonovi cloud serveri su domaćini CIA-e, Ministarstva za unutrašnju sigurnost, Ministarstva obrane i drugih američkih agencija, što znači da ako bi kompanija odlučila temperamentno odgovoriti na zakonske kazne (kao što je prijetila u Francuskoj) vladine operacije bi bile teško ugrožene.

Zapravo, nakon što je izgubio unosni ugovor JEDI s Pentagonom od konkurencije Microsoft, Amazon je Trumpovu administraciju odvukao na sud i možda će je prisiliti na ponovno razmatranje. Ako kompanija sa tri bilijuna dolara može utjecati na planove Bijele kuće, druga antitrustovska kazna (nekoliko ih je već u toku) vjerovatno neće popraviti njeno ponašanje.

I Google i Apple su postali toliko veliki i moćni da ne samo da se mogu takmičiti sa vladama, već im i nameću svoju volju. Njemačka je u nedjelju bila primorana da ukine svoje planove za sustav praćenja kontakata sa prioritetom privatnosti otvorenih izvora (tzv. Panevropska platforma za praćenje blizine poštujući privatnost) nakon što je Apple odbio da unese promjene u svoj operativni sistem iOS koji bi dozvolio javnozdravstvenim aplikacijama koje su izgrađene na platformi da pristupe Bluetooth podacima sa centralnog servera.

Apple, koja radi na vlastitoj decentralizovanoj platformi za praćenje kontakata u suradnji sa kolegom iz tehnologije Google, odbio je izvršiti promjene, ukrštajući rogove sa njemačkom vladom – navodno u ime privatnosti korisnika. Apple-Google platforma bilježi kontaktne podatke na uređajima korisnika, a ne na centralnom serveru, teoretski ih drži pod kontrolom korisnika, kao i pod Appleovim i Googleovim.

Iako je lijepo pomisliti da ove mega korporacije zaista brinu o privatnosti korisnika, Apple-ov prigovor zahtjevima njemačke vlade gotovo je sigurno motiviran tržišnim razmatranjima. Google i Apple inzistirali su na tome da će njihova decentralizirana platforma osigurati sve zaštite privatnosti koje bi zabrinuti korisnik mogao poželjeti, ali sumorni podaci o privatnosti obje kompanije dovode u pitanje takva obećanja.

Središnji poslužitelj koji kontrolira njemačka vlada oduzeo bi kompaniji Apple i Google korisničke podatke koji su im osnovno sredstvo – što je očigledno neprihvatljiv scenarij za kompanije vrijedne tri bilijuna dolara. Suočen sa tako snažnom opozicijom, izvor njemačke vlade rekao je da “nema druge alternative osim da se promijeni kurs”.

Protivnici njemačkog sustava upozorili su da će centralizacija podataka omogućiti „neviđeni nadzor društva u cjelini“ – što je vrlo stvarna i valjana zabrinutost. Ali je li to isto bogatstvo podataka u rukama privatnog sektora – u Njemačkoj ili u SAD – zaista poželjnije? Big Tech je možda željan i voljan da preuzme plašt Velikog brata, ali malo je vjerojatno da će oni koji su na drugom kraju praćenja podataka voditi brigu o tome tlači li ih javni ili privatni sektor. (Logicno.com)

Vijesti

Vučićev Mein Kampf iz 2024…

Published

on

Srbijanski političar blizak četničkom vovodi Vojislavu Šešelju kaže da mu je Šešelj rekao još prije 30 godina: “Taj mali guta sve što se da iskoristiti iz propagande njemačkog Reicha, kupuje knjige Gebbelsa, kupuje Mein Kampf, kupuje…”

Kako je danas taj mali proučio svoje ‘velike’ učitelje i primjenio znanje pogledajte ovdje…

Hitler 1934.: “Ovaj svenjemački parlament je odraz našeg jedinstva!”
Vučić 2024: “Ovaj svesrpski sabor je odraz našeg jedinstva!”
Hitler: “Njemački interesi su ugroženi!*
Vučić: Ugroženi su srpski interesi!
Hitler: “Svi Nijemci moraju biti ujedinjeni”
Vučić: Svi Srbi moraju biti jedinstveni
Hitler: “Izgradit ćemo najveći nacionalni stadion!”
Vučić: Izgradit ćemo najveći nacionalni stadion!
Hitler: Čvrsto ćemo braniti njemačke interese!”
Vučić: Čvrsto ćemo braniti srpske interese!
Hitler: “Njemački narod predstavlja jedinstvenu cjelinu!”
Vučić: Srpski narod je jedinstvena cjelina!

Main Kampf: “Njemački narod predstavlja jedinstvenu cjelinu!”

Današnja deklaracija “Skupštine Srbije”: “Srpski narod je jedinstvena cjelina!”

s Neta…

Continue Reading

Vijesti

Postoji li đavao?

Published

on

Kako bi odmorio oči od kindlea, sinoć sam po kući tražio neku knjigu ‘tvrdih korica’ za lagano čitanje prije spavanje. Na polici sam naišao na Obred od Matta Baglioa pa sam pomislio, ajde film nije bio tako loš pa ako je pisano prema istinitom događaju moglo bi biti zanimljivo- i dakako bolje od filma.

Sigurno ste upoznati s pričom o egzorcistu, ali ono što me zapanjilo na samom početku knjige jest razdoblje kada glavni lik dobije poziv od biskupa da pohađa tečaj za egzorciste u Rimu, a u to doba, dakle nakon Drugog vatikanskog koncila, došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovno ili ne.

Sve do 1960.-ih u Crkvi gotovo da nije bilo nikoga tko nije vjerovao u to da je đavao zli duh, tj. pali anđeo, da ga je stvorio Bog i da ima stanovite moći i slobodnu volju.

Čitajući daljnje retke nisam se mogao oteti dojmu kako slični argumenti u raspravama koje se odvijaju danas između liberalne i konzervativne struje u Crkvi imaju istu pozadinu u ovom ključnom pitanju – dakle, postoji li đavao ili ne?

Autor knjige nam daje objašnjenje:

U ranoj se Crkvi na đavla gledalo kao na vođu silna mnoštva demona udruženih u borbi protiv „zajednica vjernih“ koju su predstavljali apostoli i ostali Kristovi učenici. Sv. Augustin će kasnije o ovomu sukobu govoriti u terminima borbe između „dva grada“ nastale u vrijeme kada je Bog stavio anđele na kušnju. Kao posljedica toga kršćani su morali biti stalno na oprezu i čuvati se ovoga neprijatelja koji je činio sve ne bi li uništio čovječanstvo i time se osvetio Bogu. Najvažnije oružje kojim se đavao koristio u ovome ratu bile su razne vrste napasti; u posebnim okolnostima, međutim, kao što piše u Novom zavjetu, đavao je mogao i izravno napasti čovjeka, i to na način da zaposjedne njegovo tijelo. U takvim je slučajevima jedini lijek bio egzorcizam.
O važnosti istjerivanje zloduha jasno svjedoče prvi obredi krštenja pri kojima su budući krštenici neko vrijeme bili svakodnevno podvrgnuti formalnu izgonjenju zloduha i tom su se prilikom morali odricati Sotone (pri obredu krštenje od vjernika se i danas traži odricanje od Sotone).

Unatoč golemoj važnosti istjerivanje zloduha u ranoj Crkvi, između „liberalnih“ i „konzervativnih“ teologa 1960-ih došlo je do žestoke rasprave u vezi s pitanjem treba li lik đavla shvatiti doslovce. Budući da Crkva pristupa definiranju istine pomoću dvaju različitih elemenata – pomoću božanske objave (Biblije) i pomoću predaje (koja tu objavu tumači) – obje su se strane u sukobu služile mješavinom povijesnih i biblijskih dokaza, nastojeći dokazati da su u pravu.

Liberalima nije išlo u glavu da je Crkva spremna i dalje vjerovati u postojanje nevidljivih duhova“ ili da je đavao „osoba“, pogotovo nakon što je napredak znanosti i ljudskoga uma jednoznačno pokazao da je osnova za ova vjerovanja odavno zastarjela. „Ne možemo se koristiti električnom rasvjetom i radijom te očekivati pomoć od suvremene medicine kada smo bolesni“, pisao je Rudolf Bultmann 1969., „i istodobno vjerovati u duhove i u čudesa o kojima govori Novi zavjet.

Polazeći od Biblije, analizirali su svetopisamske odlomke u kojima se spominje đavao i istaknuli njihovo alegorijsko značenje – držeći ih književnom doskočicom kojom su se pisci evanđelje poslužili u želji da istaknu moć što je zlo ima nad svijetom. I dok Isusovo djelovanje jasno svjedoči da je barem on vjerovao u postojanje đavla, đavlovu su opstojnost odbacivali kritičari poput Herbert Haaga, Basavan Iersela i Henrya Ansgara Kellya, koji su tvrdili da je on jednostavno bio onodobni ekvivalent suvremenomu stručnjaka za publicitet koji je jednostavno riječima prenosio svoju poruku kulturno zaostalu društvu.

Konzervativcima se činilo da ovakva tumačenja ne samo što iskrivljuju Sveto pismo, već da u potpunosti zanemaruju davnašnju tradiciju koju su utvrdili apostolski oci. Ako Crkva nikada u prošlosti nije izrekla svoj stav o postojanju đavla koji bi obvezivao sve kršćane, razlog tome jest taj što to nikada nije ni trebala učiniti; Crkva nikada nije sumnjala u to da đavao postoji. Osporavati ovaj nauk, isticali su oni, znači dovesti u pitanje vjerodostojnost Crkve kao takve. Ako je Isus doista Sin Božji, u što svi kršćani vjeruju, zašto bi on svoje učenike doveo u zabludu zapovijedajući im da izgone zloduhe ako takva bića ne postoje?

U međuvremenu, iako je obrana vjere pozivanjem na tradiciju bila u suglasju s naučavanjem crkvenih otaca, u čemu su posebno prednjačili konzervativci, sve je veći broj svećenika držao njihova stajališta srednjovjekovnim i zastarjelim te protivnima duhu vremena – donosi QuoVadisEcclesia.

Na kraju je pobijedilo ovo drugo shvaćanje budući da je sve veći broj svećenika vrijeđalo ne samo rasprostranjeno prihvaćenje modernističkoga svjetonazora, već i stanovita vrsta egzistencijalnoga relativizma koja je uzela maha kao posljedica Drugoga vatikanskog sabora: iako nisu odbacivali službeno naučavanje Crkve, većini se svećenika ovakav pristup đavlu činio sporednim pitanjem na koje „ozbiljan i trijezan“ svećenik ne bi smio gubiti vrijeme. Obistinila se, zaparavo, Baudelaireova čuvena rečenica: Đavao je na koncu uvjerio čovječanstvo da više ne postoji.

Continue Reading

Vijesti

“NEKA BERLIN IZGORI!” Ovako su Hrvati dočekali nogometne mađioničare

Published

on

Poslušajte himnu koju je 50 tisuća Hrvata pjevalo na stadionu u Berlinu prije utakmice Brazil – Hrvatska.

18 godina poslije, očekujemo istu podporu, pa da cijeli svijet vidi kako se navija za hrvatsku reprezentaciju.

Neka Berlin izgori – kaže se u komentaru fb profila Kratki korner.

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved