Connect with us

Vijesti

SENZACIONALAN OBRAT!? Hrvatski tjednik tvrdi da je slučaj grupnog silovanja u Zadru izmišljen

Published

on

U spisu zasad ne postoji ni jedan dokaz da je bilo skupnoga ili individualnoga silovanja – sve priložene snimke i psihogram pokazuju da je riječ o dobrovoljnome maloljetničkome seksu. Čak ni službeno nitko nije prijavljen za skupno (grupno) silovanje, piše Ivica Marijačić u novom broju Hrvatskog tjednika.

U tekstu “Slučaj silovanja kod Zadra IZMIŠLJEN”  navodi se da je jedan mladić  prijavljen za individualno silovanje u ožujku, onaj s kojim se mjesec dana nakon toga slikala u golišavoj pozi i donedavno držala te fotke na svom Facebook profilu 

Piše: IVICA MARIJAČIĆ 

U psihologiji je poznata anegdota o čovjeku koji se vratio s puta i na kućnome pragu zatekao svoga psa s čije se njuške cijedila krv. Budući da je istodobno čuo plač maloga djeteta iz prostorije, vlasnik je odmah pomislio da je pas pokušao usmrtiti dijete, istoga časa izvadio revolver i usmrtio psa. Trenutak kasnije krenuo je prema djetetu i na podu vidio čovjeka s nožem u ruci usmrćenoga pasjim očnjacima. Shvatio je što se dogodilo, shvatio je vlastitu kobnu pogrešku: pas je zaštitio dijete od provalnika tako što je provalniku skočio za vrat i usmrtio ga, a on, vlasnik, krivo procijenivši, ubio svoga omiljenoga psa.

Nesretni je čovjek dostojno pokopao svoga psa, postavio mu spomenik i kao pokoru svakoga dana nosio mu cvijeće na humak, ne skrivajući suze.

Ova tužna priča podsjeća na afera koja se posljednjih dana valja hrvatskim medijima i ulicama, aferu o navodnome skupnom silovanju jedne djevojčice u okolici Zadra. Cijela Hrvatska digla se na noge, traže se glave i organiziraju se prosvjedi jer je sudac istrage u Zadru Ivan Marković pustio „silovatelje“ na slobodu uz mjere opreza i prijetnju pritvorom ako ih prekrše. 

Kako bi svi dokazali svoju nultu stopu tolerancije na silovanje, svi su po nekome mentalnom automatizmu nalik Pavlovljevu refleksu, ne trepnuvši okom, krenuli u ogorčenu osudu ne samo „silovatelja“ nego i grada Zadra, Hrvatske kao države, Katoličke crkve u Hrvata. Nitko od tih prijekih presuditelja niti je imao spis u rukama, niti je znao za činjenice koje su navedene u predmetu, niti je mario za cjelovitu istinu. U Hrvatskoj i inače cvijeta falsifikacija stvarnosti u svim segmentima.

Šesnaestogodišnja djevojčica sada je prekinula školovanje i završila na psihijatrijskome pregledu kao žrtva medijsko-policijske i ulične harange ljevičarske rulje, a ne žrtva silovatelja

Pojedinci i skupine u analizi svijeta oko sebe polaze od vlastitih uvjerenja, a ne od same stvarnosti pa ako se stvarnost ne podudara s njihovim predrasudama i uvjerenjima, nisu, eto, krivi oni, nego sama stvarnost. Vrlo pojednostavljeno parafraziraju i zlorabe Hegela i njegovu slavnu izjavu: ako se činjenice ne slažu s našim tvrdnjama, utoliko  gore po činjenice, pri čemu ne znaju, naravno, da je smisao spomenute Hegelove gnoseološke kvintesencije baš suprotan: istina je u cjelini.

To je oblik poremećenosti zato što nitko nikada nije falsifikacijom stvarnosti poboljšao društvo i svijet oko sebe. Taj oblik poremećenosti na djelu je u Hrvatskoj godinama, a ne samo od jučer i ne samo u ovome nerasvijetljenome slučaju navodnoga skupnog silovanja te se svakodnevno manifestira preko cinične i bestidne političke filozofije koja želi uvjeriti građane da je vjera u život, pravdu i hrvatsku državu čista iluzija. 

Dragovoljni maloljetnički seks

Minimalna  doza skepse u nasilno stvorenu sliku o događaju tzv. skupnoga silovanja u okolici Zadra, sliku koju su kreirali neki mediji i pojedinci iz Policijske uprave zadarske, otkriva zapravo kako je riječ o vrhunskoj manipulaciji i prijevari hrvatske javnosti. U situaciji kada događaj nije do kraja istražen i kada tek vjerojatno slijedi sudski postupak, obveza trijeznoga uma je da  zaključke zasniva na onome što je poznato, što je dostavljeno u kaznenoj prijavi Policijske uprave Županijskome sudu u Zadru.

A policija je kazneno prijavila petoricu mladića, dok dvojicu malodobnika iz skupine uopće nije ni procesuirala, da su počinili kazneno djelo protiv spolne slobode prema 15-godišnjoj djevojčici, danas 16-godišnjakinji, da su ju u više navrata pojedinačno ili grupno silovali, zatim prijetili, ucjenjivali, napastovali, zlostavljali i sl. i da su to radili godinu dana. U konačnici, u kaznenoj prijavi u pogledu jednoga do prijavljenih mladića prihvaćena je inkriminacija za silovanje, a kod ostalih blaža djela seksualnoga zlostavljanja.

Po prvome i površnome dojmu i opisu, događaj je uistinu zastrašujući i proizvodi kod svakoga normalnog čovjeka osjećaj gađenja i užasa te pokreće na akciju za izvaninstitucionalnom pravdom, ako ju već ne ostvaruju institucije.  Ali to je samo prvi dojam, to je ona demonska dimenzija našega uma koji nas je u početku spreman zavarati, obmanuti i prvi dojam predstaviti kao konačnu istinu, to je onaj učinak koji dovodi vlasnika da ubije svoga psa koji mu je spasio dijete, a da ne provjeri što se doista dogodilo. 

Da je prosvjednicima do pravde za žrtve silovanja, prosvjedovali bi protiv srpskih ratnih silovatelja koji slobodno hodaju po Vukovaru 

Hrvatski tjednik istražio je ovih dana što se doista dogodilo, poglavito u brojnim neformalnim razgovorima s određenim sudcima, policijskim inspektorima, odvjetnicima, psiholozima,  pa i samim mještanima i rodbinom aktera iz okolice Zadra. Istina je nedvojbena: stanje predmeta gotovo je posve suprotno od onoga što su proizvođači ovoga skandala htjeli postići. Ni jedan priloženi policijski dokaz ne potkrjepljuje tezu da se u okolici Zadra dogodilo skupno ili individualno silovanje.

Jedino je sigurno da se dogodio  dobrovoljni maloljetnički seks između petnaestogodišnjakinje i petorice sumještana. Svaki priloženi„dokaz“ u spisu dokazuje suprotno od intencije same kaznene prijave, dakle da u tome seksu nema nasilja i ucjene, a onaj tko u snimkama nagovara na seks i zove jest djevojčica, dakle „žrtva“, a ne mladići.

Postoje snimke seksa djevojčice i mladića (oni su sami sebe snimali), ali ni po čemu se ne vidi se da je riječ o silovanju,  nagovaranju ili ucjeni. Štoviše, verbalna komunikacija i druga gestikulacija navode na jedini mogući zaključak: seks je obostrano priželjkivan, čak žrtva i više navrata poziva „silovatelje“ da prestanu pričati i da počnu napokon

Od ožujka ove godine među njima nema ničega

Po sadašnjemu stanju spisa, odnosno nepostojanju dokaza, slučaj silovanja u okolici Zadra izmišljen je. To ne isključuje mogućnost da se tijekom daljnjega postupka pojave dokazi koji potkrjepljuju kaznenu prijavu, ali za sada ih nema. Policija tvrdi da ih ima, ali da ih ima, vrlo vjerojatno bi ih već i priložila. Glasnogovornik Županijskoga suda u Zadru Hrvoje Visković otvoreno je rekao da ih nema i ukazao na diskrepanciju između percepcije javnosti o samome događaju stvorene na temelju bombastičnih novinskih naslova i samoga činjeničnoga opisa u predmetu. 

Važno je naglasiti da je sudac istrage u Zadru Ivan Marković prihvatio sumnju u počinjenje kaznenoga djela navedenoga u policijskoj kaznenoj prijavi, odredio osumnjičenicima mjere opreza uz prijetnju pritvorom ako ih prekrše, ali nije odredio pritvor za osumnjičenike ne samo zato što iz priloženih dokaza nije bilo indicija za silovanje ili druga kaznena djela, nego zato što u razdoblju duljem od pola godine nije bilo nikakvih problema između „žrtve“ i „napadača“, ništa se nije događalo od ožujka do listopada ove godine. Sve suspektno što se događalo između njih i nje, događalo se od kolovoza prošle godine do ožujka ove godine. 

BITNO! U psihogramu djevojčice, napisanome tjedan dana prije kaznene prijave, nema riječi o silovanju ni prisilnome seksu. Par dana poslije u iskazu policajcima ona dodaje da je uz individualne ili skupne spolne odnose, imala i seks na koji je prisiljena….  Je li policija nagovorila djevojčicu na optužujući dio iskaza? 

Djevojka je normalno pohađala srednju školu u Zadru, a po našim informacijama imala je vrhunske ocjene  iz gotovo svih predmeta. Pretpostavka da je prošlost pokušala ostaviti iza sebe možda djelomično može držati vodu, ali budući da je fotografije druženja sa „silovateljima“ držala sve do prije nekoliko dana na društvenim mrežama, takav optimistični zaključak bio bi relativan. Maloljetnički seks i promiskuitet, dakako, nikomu nisu na ponos i diku, ni njoj, ni mladićima, a još manje obiteljima i uopće nema dvojbe da su djevojka, ali i mladići, prvo, istinske žrtve nekih patoloških socijalnih ili odgojih disbalansa.

Ali budući da prošlost nije moguće izbrisati, potrebno je krenuti dalje te mladim ljudima koji su skliznuli s puta normalnosti dati drugu priliku – i njoj kao djevojčici žrtvi, i njima dječacima i mladićima neprilagođenoga ponašanja.  Izgledalo je da se ta putanja rehabilitacije upravo nazire, ali, evo, dogodio se, na žalost, njezin šokantan prekid. Prvo, djevojčica u srednjoj školi ima incident s jednom profesoricom, na koju se izderala. Psihologinja tim povodom s njome obavlja razgovor i u tome razgovoru djevojčica joj otkriva dio svoje prošlosti, odnose u obitelji… Vjerojatno iz preventivnih razloga, škola o tomu izvješćuje policiju koja poduzima istragu i slučaj kreće. 

 Ali u spisu dostavljenome Sudu priložen je, neslužbeno doznajemo, i nalaz stručnoga psihološkoga tima u kojemu se ni na jednome mjestu ne spominje nikakvo silovanje. Nalaz je stariji tek tjedan dana od same policijske kaznene prijave. U kaznenoj prijavi, pak, policija se poziva na izjavu same djevojčice koja je rekla da je u više navrata imala individualne ili skupne seksualne odnose, da je većina tih odnosa bila dobrovoljna, a neki su ipak bili protiv njezine volje.  Što se dogodilo da djevojčica sve to nije rekla timu psihologa samo tjedan dana prije, a rekla je u posljednji trenutak policiji, ostaje nepoznato. Sudački krugovi u Zadru ne isključuju mogućnost da je policija nagovorila djevojčicu na takav djelomični optužujući iskaz, što ne bi bila neobična metoda u policijskome postupanju kada istražiteljima očajnički nedostaje dokaza. 

U spisu zasad ne postoji ni jedan dokaz da je bilo skupnoga ili individualnoga silovanja – sve priložene snimke i psihogram pokazuju da je riječ o dobrovoljnome maloljetničkome seksu. Čak ni službeno nitko nije prijavljen za skupno (grupno) silovanje, a jedan mladić je prijavljen za individualno silovanje u ožujku, onaj s kojim se mjesec dana nakon toga slikala u golišavoj pozi  

 Ali za dio iskaza koji govori da je djelomično imala i prisilne seksualne odnose nema drugih potkrjepa: sve priložene snimke i dokumentacija potvrđuju suprotno. Nameće se jedno logično pitanje: ako je djevojčica doista imala prisilan seks s nekima od tih mladića u nekim situacijama, u ožujku ove godine, kao što je rekla policiji, kako je moguće da na svome profilu sve do prije nekoliko dana, drži fotografije sa zabava i raspojasanoga druženja s istim tim mladićima koji su ju navodno zlostavljali, upravo s mladićem koji je u kaznenoj prijavio prvoosumnjičenik, fotografije koje potječu iz travnja i kolovoza ove godine. Dakle, ona se mjesecima nakon navodnoga prisilnog seksa ne žali nikomu, njezini roditelji ne upozoravaju ni na što i sve to vrijeme drži fotografije svoga druženja sa „silovateljima“  na društvenim mrežama.  

Sastanak novinara i policajca u kavani   

Nadobudni pojedinci iz kriminalističke policije Policijske uprave zadarske, osim što podnose kaznenu prijavu protiv petorice, sastaju se s novinarom Hanza medija  u Zadra i daju mu podatke o cijelome slučaju. Iznose novinaru pojedinosti o predmetu koji je po zakonu strogo zaštićen tajnom, upravo radi zaštite maloljetnih osoba. Novinar Hanza medija objavljuje senzacionalnu priču  o stravičnome silovanju na lokalnoj internetskoj platformi zadarski.hr koja je u sastavu Hanza medija, nakon čega ju dnevni listove iz te poslovne grupacije preuzimaju i cijela Hrvatska postaje potresena tim slučajem. Ustaju svi, pokazat će se, lažni pravednici, umišljeni kozmopolitski pacifisti, tzv. politički korektni urednici i voditelji, pseudonevladini aktivisti, samoprozvani politički arbitri i počinju izlijevati svoj  gnjev nad navodno katotalibanskom Hrvatskom u kojoj se događaju takvi slučajevi…  

I sada ono bitno: što se događa nakon toga i koje su posljedice huškačke kampanje koja je preplavila odjednom cijelu Hrvatsku?  Šokirana obitelj žrtve i sama djevojčica propadaju u zemlju.Ona koja je možda i pokušala ostaviti tužnu prošlost iza sebe, nije mogla pred oči javnosti, naglo, po našim neslužbenim informacijama dobivenima u zadarskome sudu, prekida školovanja i završava na psihijatriji.

Da, djevojčica tako postaje ne žrtva ili ne samo žrtva silovatelja, nego je žrtva bolesnih  lažnih pravednika i njihove huškačke kampanje u sklopu koje su, pod izgovorom da su na strani žrtve, učinili sve da ju unište. Neutješni roditelji mole od suda, mole posredstvom odvjetnice medije da prestane halabuka, ali veliki politikanti ne čuju njihov vapaj i ne zanima ih. Oni su lovci na glave svojih političkih protivnika, a žrtvama se koriste kao pogonskim gorivom i sredstvom u tome lovu.  Da im je do zaštite žrtava silovanja, odavno bi prosvjedovali protiv ratnih srpskih silovatelja koji slobodno šeću Vukovarom.     

Pod njihovim pritiskom, Državno odvjetništvo žali se na odluku sudca Ivana Markovića o puštanju osumnjičenih na slobodu uz mjere opreza.  Županijski sud u Zadru također pod pritiskom, samo to ne smije priznati glasnogovornik Hrvoje Visković, donosi solomunsko rješenje: potvrđuje odluku i stav sudca istrage Ivan Markovića da se prihvaća sumnja u počinjenje kaznenoga djela, ali njegove mjere opreza pod prijetnjom pritvora oni pojačavaju u trenutačni pritvor dok se ne ispitaju svjedoci. Jedan je od sudaca navodno je rekao da i nema elemenata za pritvor, ali „bolje da oni idu u pritvor, nego mi“. 

Osim djevojčice, još je nekoliko svjedoka iz redova  rodbine i mještana. Čim budu ispitani svjedoci, bit će pušteni osumnjičenici, a postupak će se nastaviti pred sudom. 

Sud istodobno podnosi kaznene prijave protiv nepoznatoga počinitelja zbog povrede tajnosti postupka, Općinsko državno odvjetništvo i policija sada trebaju djelovati i u tom smjeru. Ovaj dio istrage mogao bi zahvatiti novinara koji je objavio priču i službenika PU zadarske koji mu je dao podatke. 

Struka na strani sudca Markovića 

Struka u cijeloj RH dala je za pravo sudcu istrage Ivanu Markoviću. Na njegovoj su strani i kolege sudci u Zadru, kolege u Vrhovnome sude, ministar pravosuđa, upravo zato što su im poznate pojedinosti slučaja, brojni neovisni odvjetnici i odvjetnici osumnjičenih koji smatraju da je on donio jedinu moguću i logičnu odluku, premda protiv ove nove odluke o obveznome pritvoru nemaju pravo žalbe. Nasuprot struci, nahuškani dio javnosti protiv je sudca i protiv sustava vlasti, protiv vladajuće politike, protiv države. 

Žestina napada tolika je da je sudac Marković doživio i prijavio prijetnje smrću upućene preko sudske telefonske centrale te je sada pod određenom zaštitom.

Seneka je izrekao slavnu rečenicu koja se kao rijetko kada ovih dana nadvija nad proizvedenom histerijom Vulgus veritatis pessimus interpres, odnosno „Rulja je najgori tumač istine“.  U Hrvatskoj su tu rulju danima huškali Jelena Veljača. Ona svaki put dojuri iz omiljenog joj Beograda, u koji se preselila, kada treba uzdrmati, po njezinu mišljenju, pospanu Hrvatsku želeći joj nakalemiti, valjda, senzibilitet Ade Ciganlije za humanizam i civilizaciju.

Objektivno, huškanju je svojom retorikom pridonio  i SDP-ov  Predrag Matić koji je bez ikakva srama primio odličje za ranjavanje u ratu premda i sam zna da nikada nije bio ranjen. Matić je optužio katoličanstvo za ovaj zločin, rekavši kako je uvjeren da silovatelji imaju svih sedam sakramenata, pri čemu očito nije ni svjestan kakva je budala i neznalica jer ne zna što su sakramenti, odnosno da osumnjičenici s obzirom na svoju dob i orijentaciju ni teoretski ne mogu imati najmanje tri od  sedam sakramenata.    

Obračun sa „šerijatskom katolibanskom Hrvatskom“ koja je kao kriva za sve, nastavio je voditelj RTL-a Zoran Šprajc, koji se proslavio plasiranjem KOS-ovih podvala protiv Hrvatske i Tuđmana u središnji HTV-ov Dnevnik i lažiranjem predizborne ankete na predsjedničkim izborima prije desetak godina djelujući tada u korist kandidata Nadana Vidoševića.

Valjda je zbog svih tih profesionalnih vrhova i vrlina zaslužio da ga godinama proglašavaju novinarom godine. Što veći ološ, veći izgledi za nagrade, to je moguće, vjerovali smo, u Orwelovoj distopiji, ali ne i u Hrvatskoj. 

S napadima slične vrste nastavili su Sanja Sarnavka, umirovljna članica Udruge BabeRada Borić, zatim umirovljeni sveučilišni profesor Josip Kregar koji sveudilj prosipa bijes nad svakim društvenim anomalijama uglavnom  zbog propalih političkih ambicija zato što ga birači nikada nisu prepoznali kao osobu vrijednu izbora. Tu je balkanska zabavljačica i srbijanska „snajka“ Severina, tu su oporbeni političari, a silovanje je osudila čak predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović, zatim bezbrojni umišljeni lokalni  aktivisti, pa onda saborski zastupnik, napuhani i beskrajno licemjerni profesor Marko Vučetić, novinari…

Medijskome linču i huškačkoj kampanji dodali su političku dimenziju upravo tako što su kamen krivnje svalili na grad Zadar, na HDZ, na Crkvu, na samu Hrvatsku… Kakve sve gnusobe su izrekli, teško je i pobrojati. Grad Zadar izdvojili su kao zatucanu sredinu koja mrzi žene, a kada se pojavila statistika da je u „naprednoj“ Istri bilo dvostruko više slučajeva silovanja nego u Zadarskoj županiji, prešli su preko toga, kao što i inače s lakoćom prelaze preko svih činjenica koje se ne uklapaju u njihove luđačke objave i bolesne teorije. 

Koga oni brane, a poslali djevojčicu na psihijatriju

Nikakve činjenice, nikakvi spisi i nikakva istina ne može utjecati na slom njihovih političkih predrasuda i virtualnih svjetova. I dok ovo pišemo, bjesomučna kampanja protiv države, grada, sudca, osumnjičenih traje i dalje, lokalne aktivistice i aktivisti po Zadru i Hrvatskoj svoje neznanje i gluposti kompenziraju anarhističkim ispadima  pa cirkusantski izigravaju božice pravde, a promiskuitetne drolje, dezerteri i lažni filozofi, rekao bi Johny Štulić, „studenti bez diplome, žene bez ljepote, neženje bez stana, putnici bez para“ u istome destruktivno-nihilističkome transu piju krv svima normalnima, prezirući stvarnost, zdravi mozak i silogističko-konkluzivne imperative

Kada ih čovjek vidi, samo jedno može zaključiti: jadno je društvo u kojemu istinu tumače Jelena Veljača, Predrag Matić, Zoran Šprajc, Josip Kregar ili Severina. Evo, uspješno su i na ovome slučaju u svojoj travestiji jednu djevojčicu na putu rehabilitacije poslali na psihijatriju, a petorici neprilagođenih delikventnih mladića oduzeli pravo na drugu prigodu, dok su ohrabrili nekontrolirane pojedince da svoje bjesove iskaljuju na pogrešnim adresama. 

Čovjek iz anegdote s početka priče spoznao je svoju fatalnu pogrešku i njegova pokora su cvijeće i suze na grobu omiljenoga psa. Ovdje u našoj diletantiji, žrtve se u doslovnome i  metaforičkome smislu bacaju u jame svakoga dana, i to traje desetljećima, još tamo od Bleibuirga, od ratova pa do mirnodopskoga doba… A nitko se ne kaje ni za što, ne lije suze i ne prinosi cvijeće.    

Zadarska policija prešućuje Sudu podatke u kaznenim prijavama koje daje povlaštenome mediju

Kako je moguće da određeni novinari, internetski portali, doslovce citiraju kaznene prijave koje podnosi Policijska uprava zadarska, a koje su po zakonu zaštićene tajnošću. Premda tajnost obvezuje novinare i medije, nije čudno, premda nikako opravdano, da novinarski  eros često prevlada nad potrebom za pridržavanjem zakona i zaštitom žrtava kaznenoga djela.

Frapantno je, međutim, da policija u Zadru otvoreno krši zakon, premda bi ga prva morali čuvati. U slučaju navodnoga skupnoga silovanja, portal Zadarski.hr koji je objavio tu priču nije ni skrivao da je sve dobio od policije u Zadru. Policijska uprava to nije demantirala.

Istome mediju nedavno su otkrili da je priveden stanoviti Mateo Bajlo iz Zadra zbog sumnje u kazneno djelo neovlaštenoga posjedovanja i trgovanja drogom. No portal Zadarski.hr u odnosu na Županijski sud, koji je zaprimio prijavu, imao je povlašteni status pa je doznao da je ime i prezime Mateo Bajlo alternativni identitet te osobe, a pravi identitet je Nenad Pavlović, osoba pridošla iz Srbije, a prije toga bila u zatvoru zbog pljačke u Italiji. Županijski sudac koji je odlučivao o predmetu ostao je izvan sebe jer podatke o pravome identitetu nije dobio od policije, nego ih je doznao s portala. Kako je to moguće, pitali su načelnika PU zadarske. Načelnik je samo slijegao ramenima.

U nizu naših neslužbenih razgovora s nekoliko sudaca u Zadru zanimalo nas je zašto bi policija u ovome slučaju „silovanja“ instruirala „žrtvu“ na optužujući iskaz, kao što oni sumnjaju, i zašto bi priču predala nekome mediju unatoč zakonskoj obvezi o tajnosti.  „Zbog novca“, odgovoriše. Dodali su da, doduše, nemaju dokaza za to, ali da posljednjih mjeseci i dana u kuloarima kruže priče da pojedinci iz policije prvo nagovaraju žrtve na optužujuće iskaze kako bi onda ispisali kaznene prijave i te prijave prodali određenim medijima.  Ako to jest istina, u toj trgovini sve strane imaju interes. Internetski portali i novine Hanza medije povećavaju čitanost što im je u situaciji potonuća naklada i smanjene čitanosti dobro došlo, a pojedinci iz policije zarađuju „honorar“ te ujedno fokus frustrirane javnosti s policije prebacuju na pravosuđe. 

Još jedna nelogičan potez Policijske uprave zadarske dogodio se početkom ove godine. Trijumfalno su izvijestili cijelu Hrvatsku da su otkrili jednoga od najvećih ratnih zločinaca u Škabrnji  1991. godine, Zorana Tadića. Osumnjičeni Zoran Tadić bio je u Australiji i istoga dana, čim je obaviješten o objavi zadarske policije, uzeo je putovnicu i vratio se u Srbiju koja ne izručuje svoje državljane. Umjesto da u tajnosti pokrene postupak i Hrvatska zatraži izručenje od Australije, zadarska policija je, zapravo, obavijestila Tadića da se skloni na vrijeme, što je gotovo izdajnički čin, samo nije jasno je li nehotičan ili namjeran. 

Saborski zastupnik Marko Vučetić gnusno pljuje po Katoličkoj crkvi i Zadru, a Zadarska nadbiskupija zaposlila mu oca, suprugu i njega samoga

Posebno gnusno o cijelom slučaju, gradu Zadru i Katoličkoj crkvi izjasnio se ovih saborski zastupnik Marko Vučetić iz Vira i sveučilišni profesor u Zadru, inače donedavno član Mosta, a sada nezavisan. 

„Smatram da u politici nemamo ljude koji se izjašnjavaju kao katolici. Odnosno, ove koji to rade promatram kao svodnike katoličanstva i religioznosti koja im služi isključivo u ostvarivanju političkih ciljeva. I jedino iz takvog svodničkog oblika moguće je pristupiti ženi kao mesu koje se može istući, silovati i omalovažiti. To je nerazumijevanje religije i politike. Taj svodnički odnos mi smo ugradili u hrvatsko društvo i vrijeme je da mu se suprotstavimo. U hrvatskom poimanju religije, hrvatstvo je iznad katoličanstva, Bog služi hrvatstvu. To je kompletna patologija. A u slučajevima premlaćivanja i silovanja žena, suočavamo se s takvom paradigmom bestijalnosti koja proizlazi iz nerazumijevanja religije, čovjeka i politike“, rekao je Vučetić.

Takve laži i takvu mržnju moguće je prodati onima koji ne poznaju Vučetića. Njegov je otac kao čestit čovjek i vjernik cijeli život predavao u sjemeništu zadarske nadbiskupije. Vučetićeva supruga i danas je zaposlena u klasičnoj gimnaziji, a i sam prof. Vučetić još je angažiran na teološko-katehetskom odjelu studija Sveučilišta u Zadru.

Prema tome, ako netko ostvaruje ciljeve zahvaljujući Crkvi, vjeri i religioznosti, onda ih rijetko tko ostvaruje kao obitelj Marka Vučetića. 

Ponajviše zahvaljujući Nadbiskupiji u Zadru i njezinu zauzimanju dr. Vučetić je dospio na Sveučilište u Zadar. Ta nevjerojatna laž i licemjerje dr. Vučetića, kao i teška uvreda žene za koju kaže da je crkva svodi na meso, pokazuje da Vučetić ima problema sa savješću. Psiholog Alfred Adler je smatrao da osobe koje patološki lažu žele očajnički dominaciju u svijetu oko sebe, a kad ta dominacija ne uspije, ona se manifestira kroz različite kompenzacijske učinke.  

Svojedobno kad je dr. Vučetić zakašnjelo dobio sina hvalio se da mu je dao ime po Ivanu Pavlu II., odnosno da ga je dobio po zagovoru tadašnjega pape Ivana Pavla II., ali kad je promijenio uvjerenja, Vučetić je počeo govoriti da je sinu dao ime po Jeanu Paulu Sartreu.

Vučetićev moralni pad u ništavilo počeo je kad se odlučio baviti politikom. Lutao je neformalno do stranke do stranke, bio blijedi pristaša najgorih kriminalaca u lokalnoj politici, sluganski se svojevremeno motao  oko nekadašnje Kujundžićeve stranke dok nije, evo, čvrsto spoznao, valjda u peripatetičkim razgovorima od klaustara sjemeništa i crkava u Zadru do Markova trga, da on kao salonska intelektualna ljevica nema ništa sa zatucanom katolibanskom zadarskom sredinom (Hrvatski tjednik).

Vijesti

VIRALNO Propovjednik: “Preko 90% katolika ne razumije misu”

Published

on

Viralni 33-minutni govor oca Jonathana Meyera o pravoj prirodi katoličke mise otvara srca – piše Sarah Robsdottir u Aletea-i.

Otac Jonathan Meyer iz župe Svih svetih u okrugu Dearborn, Indiana, izazvao je pomutnju na internetu svojim 33-minutnim govorom koji je nedavno održao na katoličkoj muškoj konferenciji o žrtvi mise. Njegovu su poruku uhvatili na YouTube Kanal Sluga Božjih i prikupili je više od 440.000 pregleda i više od tisuću komentara u samo nekoliko tjedana.

Otac Meyer istaknuti je propovjednik u Nacionalnoj euharistijskoj obnovi koja se odvija dijelom kao reakcija na studiju Pew Research iz 2019. koja je pokazala da 69% katolika ne vjeruje u stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji.

“Ali postoji veći problem od toga”: Fr. Meyer se bavi ovom zapanjujućom statistikom na početku svog govora objašnjavajući da, prema njegovoj procjeni, “više od 90% katolika” nema pristojno razumijevanje zašto uopće idu na misu. Otac Meyer rješava ovu alarmantnu procjenu svojim tipičnim šaljivim stilom i uključivanjem publike u živahnu vježbu pitanja/odgovora.

Na kraju je vlč. Meyer citira Katekizam, jasno stavljajući do znanja da je razlog broj jedan zašto katolici moraju sudjelovati u misi taj što je to “ponovno predstavljanje Kalvarije, vječnu žrtvu Jaganjca Božjeg za grijehe svijeta”.

A odaziv je bio nevjerojatan. Ne samo da je poruka postala viralna, već i komentari na YouTube stranici Sluga Božjih govore sami za sebe.

Na primjer, @angelahagemeyer398 je napisao: “Ovaj svećenik je u 35 minuta upravo objasnio ono za što su mi trebale godine da naučim. OVO bi se trebalo igrati u svakom RCIA-u, razredu prve pričesti, pripremi za krizmu i u župi. Nedostatak tih informacija doista je razlog zašto naši ljudi posrću. Slava Bogu za ovog svećenika.”

Continue Reading

Vijesti

Organizira se tribina i pokreće inicijativa za povratkom Hrvata iz Južne Amerike

Published

on

Potaknuti informacijama koje je dobila redakcija Hrvatskog glasnika o situaciji u kojoj se nalaze Hrvati u Južnoj Americi poglavito u Argentini, Paragvaju, Boliviji i Venezueli, od kojih neki trebaju vizu da bi došli u Hrvatsku, a na temelju općeg demografskog sloma u Hrvatskoj, te nekontroliranim uvozom radne snage iz Nepala, Indije, Filipina ili pokušaju integracija ilegalnih migranata redakcija Hrvatskog glasnika odlučila se na ovaj pokušaj. Povratak Hrvata nacionalni je interes i inicijativa neće i ne smije imati političku konotaciju.

Cilj nam je pokrenuti stvari s mrtve točke, inzistirati da vlast pojednostavi dobivanje hrvatskih dokumenata, maksimalno ubrza izdavanje istih, ne dozvoliti da dijaspora čeka bez razloga dokumente po tri godine. Hrvatska diplomacija nije samo tu da se bavi međunarodnim odnosima, već da konzularni dijelovi veleposlanstava i konzulata budu dijaspori na raspolaganju, te da rade posao za koji su plaćeni, a izdavanje dokumenata nacionalni je interes. Razotkriti ćemo tkome smeta hrvatska dijaspora. Tko je taj koji onemogućava povratak Hrvata u svoju domovinu i revitalizaciju demografski devastiranih područja.

Na tribini ćemo okupiti najeminentnije hrvatske stručnjake iz demografije, koji će objasniti koliki demografski učinak može polučiti organizirana akcija povratka hrvatske dijaspore, njihovih potomaka u demografski opustošene krajeve Hrvatske, te što će taj povratak značiti za budućnost opstanka hrvatskog naroda i hrvatske države.

Pozvat ćemo najbolje stručnjake s područja ekonomije i financija koji će objasniti ekonomski značaj za hrvatsko gospodarstvo, financijski učinak na državni proračun, oporavak zdravstvenog i socijalnog sustava, te koliko znači dolazak obrazovanih deficitarnih zanimanja za hrvatsko gospodarstvo. Što znači kada novac puni državni proračun, ne odlazi van Hrvatske, novac koji će potaknuti rast dodatne vrijednosti i rast hrvatske ekonomije.

O uključenju tih ljudi u hrvatsko društvo, njihovoj socijalizaciji i uključivanju u sve tokove društva, govorit će najeminentniji sociolozi i psiholozi.

Pravnici će govoriti o ustavno pravnim aspektima i izazovima koji bi se mogli pojaviti u organizaciji njihovog povratka.

Iznijeti ćemo prijedloge o uključenju hrvatske države, Vlade Republike Hrvatske, od organiziranih charter avionskih linija u organiziranom prijevozu jer najveći broj hrvatskih iseljenika nema novaca da plati avionske karte za odlazak u nepoznato, pogotovo ako se vraćaju cijele obitelji. Poneki od njih, pogotovo u državama poput Bolivije ili Venezuele preživljavaju s dvadesetak dolara mjesečno. Nekima su konzularni uredi udaljeni nekoliko tisuća kilometara u nekoj drugoj državi.

Spremaju li se brodovi s Hrvatima u suprotnom smjeru…

Ponudit ćemo vlasti ideju o kupovini praznih nekretnina po Slavoniji, Lici Banovini i davanje na višegodišnje korištenje ili prodaju pod povoljnim višegodišnjim uvjetima. U Hrvatskoj su tisuće nekretnina prazne, a uslijed ne održavanja propadaju.

Stoga, naselimo Hrvatsku Hrvatima, zaposlimo Hrvate, neće nam trebati ni Filipinci, ni Indijci, ni Nepalci ni ilegalni imigranti, imat ćemo Hrvate, spasit ćemo narod, a narod tvori državu. Sat otkucava, kazaljka se neumoljivo primiče prema 12 sati kada će zvonio označiti kraj i zato – Vratimo ih!

Na tribinu ćemo pozvati sve strukture vlasti, od premijera, ministara, predsjednika države i predsjednike svih parlamentarnih stranaka. Sve ćemo ih izvesti na brisani prostor da vidimo, i da saznamo imali političke volje i tko od njih nije za našu inicijativu za spas naroda i države. Gospodo sat otkucava, piše Hrvatski glasnik

Continue Reading

Vijesti

SODOMIZAM i druga tri u Nebo vapijuća grijeha

Published

on

Biblijsko utemeljenje: U kršćanskom proučavanju grijeha (hamartiologiji), grijesi koji vape u Nebo za osvetom (latinski: peccata clamantia, doslovce „vrišteći grijesi“) posebni su grijesi koji su kao takvi navedeni u Svetom Pismu – piše mr. Petar Marija Radelj u Vjera i Djela.

Sveto Pismo spominje određene postupke biblijskih likova kao vapaj u Nebo za osvetom. U zapadnom kršćanstvu ta su navođenja proširena i obrađena kao uspostava kategorije posebno ozbiljnih grijeha. Uz sedam smrtnih grijeha[1] i vječne grijehe,[2] grijesi koji vape u nebo za osvetom najteži su prijestupi protiv Kristova zakona.

Svi grijesi remete naravni poredak, ali u Nebo vapijući grijesi pogađaju same korijene ljudske naravi.

Pojam i značenje

Grijesima koji vape u nebo (peccata in coelum clamantia) zovu se oni koji, zbog posebne zlobe (malitia), donose božansku osvetu onima koji su ih počinili. Tako uči nizozemski isusovac i crkveni naučitelj sv. Petar Kanizije (1521.–1597.) sa sv. Augustinom i sv. Grgurom Velikim. Smatra se da vrište, kriče ili vape u Nebo jer su počinjeni izravno protiv najvišega dobra koje je svakomu društvu potrebno kao temelj. Nabrajaju se četiri tako opisana u Svetome Pismu: hotimično ubojstvo (homicidium voluntarium), sodomski grijeh (peccatum sodomiticum), ugnjetavanje siromašnih, udovica i siročadi (oppressio pauperum, viduarum atque pupillorum) i zakidanje radnika za plaću (merces operariorum defraudata).

Rječnik moralne teologije godine 1957. donosi sljedeću natuknicu:[3]

„Grijeh koji pred Bogom vapi za osvetom – 1. Narav. Od XVI. stoljeća postao je običaj ‘grijesima koji vape za osvetom pred licem Božjim’ nazivati grijehe koji ozbiljno krše društveni poredak, a za koje se u Svetom Pismu izričito kaže da vape pred Gospodinovim licem, to jest da zazivaju Božju kaznu na one koji ih počine. 2. Broj. Četiri su: čovjekoubojstvo (Postanak 4, 10); sodomstvo (Postanak 19, 13); tlačenja udovica i siročadi (Izlazak 22, 22 i dalje); uskrata plaće koja se duguje radnicima (Ponovljeni zakon 24, 14 i dalje; Jakovljeva 5, 4).“

Katekizam Katoličke Crkve iz godine 1992. povećao je njihov klasični broj s četiri na pet tako što je nakon prva dva, a prije tlačenja udovica i siročadi, dodao tlačenje porobljenoga naroda. Tako Katekizam Katoličke Crkve uči:

1867. Katehetska predaja podsjeća da postoje također „u nebo vapijući grijesiU nebo vape:
[1.] krv Abelova (usp. Postanak 4, 10);[4]
[2.] sodomski grijeh (usp. Postanak 18, 20; [5] 19, 13); [6]
[3.] jauk potlačena naroda u Egiptu (usp. Izlazak 3, 7–10); [7]
[4.] jauk stranca, udovice i sirote (usp. Izlazak 22, 20–22); [8]
[5.] nepravda prema zaposlenom radniku (usp. Ponovljeni zakon 24, 14–15; [9] Jakovljeva 5, 4). [10]

Drugi svezak rječnika hrvatskoga jezika koji je uređivao Ljudevit Jonke, objavljen godine 1967., kaže da „grijeh vapijući na nebo, u nebo, do neba“ znači: „velik, težak prijestup“.[11]

Vladimir Anić piše godine 1991. (a to se ponavlja u nizu kasnijih izdanja) da izraz „u nebo vapijući“ znači „silno izražena nepravda ili zlo“.[12]

Opći religijski leksikon godine 2002. određuje da je „u nebo vapijući grijeh“ – „osobito sablažnjiv grijeh“.[13] Nebo je ovdje drugo ime za Boga (v. objašnjenje), a sablazan je ono što izaziva javno ogorčenje i zgražanje (v. više).

O grijehu protiv naravi

Godine 398. u Hiponu (pokraj današnje Annabe), odgovarajući na pitanje: „Što je uvijek zlo?“, sv. Augustin (354.–430.) u Ispovijestima (III. knjiga, 8. poglavlje) piše:[14]

„opačine koje su protiv naravi, kakve su primjerice bile opačine Sodomljana, treba svagdje i uvijek osuđivati i kažnjavati. Kad bi ih svi narodi počinjali, po božanskom bi zakonu svi bili jednakom krivnjom okrivljeni, jer taj zakon nije ljude učinio takvima da na taj način opće među sobom. Time se, naime, povrjeđuje i samo zajedništvo koje moramo imati s Bogom, kad se ona narav koju je On stvorio kalja izopačenom požudom.“

Godine 1256. u Parizu sv. Toma Akvinski u Spisu nad Mislima Petra Lombarda, IV. knjizi, 14. razlučivanju, 2. pitanju, 5. članku, u razlaganju teksta, piše:[15]

„Ako bi nas zatekla neka smrtna krivnja, koja se ne sastoji u smrtnom zločinu ili poroku ponašanja, ta se krivnja uvijek može popraviti. Treba znati kako je smrtna krivnja ona koja oduzima milost po kojoj postoji život duše, i to je razlog zašto je svaka smrtna krivnja protiv milosti, ali neka je protiv razuma kao krivokletstvo, neka protiv naravi kao sodomstvo, neka je zločin koji zaslužuje optužbu na sudu, a neka je bogohuljenje, što je nametanje nečega lažnoga Bogu ili oduzimanje Njemu čega što postoji u Njemu ili pripisivanje Njemu čega što nije u Njemu.“

Dakle, sodomstvo (spolni odnos s osobom istoga spola) jest školski primjer krivnje protiv milosti i naravi.

Godine 1272. u Parizu sv. Toma Akvinski u Sumi teologije, drugomu odsjeku drugoga dijela, 154. pitanju, 12. članku, u odgovoru, piše:[16]

„U svakom je rodu najgore od svega kvarenje načela o kojem ovise ostala. Načela pak razuma jesu one stvari koje su u skladu s naravi, jer razum, pretpostavljajući onim što je narav odredila, raspoređuje druge stvari prema tomu kako dolikuje. To dolazi na vidjelo i u motrilačkim i u praktičnim stvarima. I stoga, kao što je u mislenim stvarima najteža i najgadnija zabluda oko onih stvari čija je spoznaja čovjeku prirođena po naravi, tako je u stvarima djelovanja najteže i najgadnije djelovati protiv onoga što je po naravi određeno. Budući dakle da u porocima koji su protiv naravi čovjek krši ono što je narav odredila u pogledu uporabe ljubavne naslade, slijedi da je u takvoj stvari ovaj grijeh najteži od svih. Nakon njega dolazi rodoskvrnuće koje je protiv naravnoga poštovanja što ga dugujemo združenim osobama. Drugim pak vrstama razbludnosti mimoilazi se samo ono što je, iz pretpostavljanja ipak naravnih načela, po razumu određeno kao pravo (pošteno). Razumu se pri tom više protivi što se netko služi spolnim općenjem ne samo suprotno onomu što pristaje rađanju djece, nego i da drugomu nanese nepravdu.“

A odmah zatim, odgovarajući na 1. poteškoću, dodaje:[17]

„kao što je poredak ispravnoga razuma od čovjeka, tako je naravni poredak od samoga Boga. I stoga se u grijesima protiv naravi, u kojima se krši sam naravni poredak, nanosi nepravda samomu Bogu, ureditelju naravi“.

Katekizam Katoličke Crkve (1992.) na temelju Svetoga Pisma i neprekinute katehetske predaje uči da je sodomski grijeh jedan od grijeha koji vape u nebo.[18]

– – – – –

Laurence Vaux (1519.–1585.), katolički svećenik koji je po nalogu engleske kraljice Elizabete I. zbog ispovijedanja katoličke vjere bačen u tamnicu, gdje je umro od izgladnjivanja, u Katekizmu kršćanske nauke, objavljenom godine 1567., piše:

Koji je grijeh tako odvratan da vapi do neba k Bogu za osvetom?

„Sveto Pismo spominje četiri, koja su najstrašnija i najgadnija u Božjim očima.

Prvi je hotimično ili namjerno ubojstvo čovjeka. Poznato je kako je nedužna Abelova krv vapila iz zemlje k Bogu i kako je Kain bio kažnjen (Postanak 4).

Drugi je sodomski grijeh: spolno općenje muškarca s muškarcem ili žene sa ženom, protiv naravi. U Svetom je Pismu (Postanak 18) opisano kako je vapaj toga vrlo gnusnoga grijeha došao do Boga sa zemlje i kako je Bog izlio oganj i sumpor da uništi izopačene Sodomljane. Taj strašni primjer podsjeća da je kazna za one koji počine grijeh protiv naravi vječno gorjeti u paklu u ognju i sumporu.

Treće je ugnjetavanje siromašnih, djece bez roditelja i udovica. Sveto Pismo pokazuje kako je Bog kaznio faraona i Egipćane zbog tlačenja Izraelaca. Tlačitelji ne mogu izbjeći Božjoj kazni (Izlazak 22).

Četvrti grijeh koji vapi k Bogu za osvetom jest zadržati plaću najamniku ili radniku nakon što je obavio svoju službu ili posao (Jakovljeva 5).“

– – – – –

U Nebo vapijuće grijehe školski je u svom udžbeniku obradio 59. rektor Sveučilišta u Zagrebu Andrija Živković (1886.–1957.):[19]

Grijesi što u nebo vapiju

„Vanjski razlog što se neki grijesi tako nazivaju jest Sv. Pismo: kadgod ih ono spominje, navodi da vape k Bogu (za osvetom). Unutrašnji je razlog u činjenici što izvjesni grijesi na osobit način vrijeđaju osjećaj pravednosti, čovječnosti i ljudski socijalni osjećaj za društveni poredak. Ruše dakle socijalno dobro kao potrebno i korisno svima, izravno se protive volji Božjoj i vape k njemu za osvetom. Nabrajaju se četiri takova grijeha:

1) hotimično ubojstvo. Kad je Kain ubio brata svoga Abela reče mu Gospodin: Što učini? Glas krvi brata tvojega sa zemlje vapi k meni (1 Mojs 4, 10).

2) sodomija. Za taj grijeh veli sv. Pismo: Vika je u Sodomi i Gomori velika i grijeh je njihov velik. Razorit ćemo to mjesto jer je porastao glas njihov pred Gospodom (1 Mojs 18, 20).

3) tlačenje ubogih, udova i sirota. Kad ih spominje govori sv. Pismo ovako: Zar ne teku udovi suze niz lice, zar ne viču na onoga koji ih izmamljuje? S njihova se lica uzdižu gore u nebo (Crkv 35, 18). Udovi i siroti nemoj učiniti štete; ako ih povrijedite zavapit će k meni i ja ću čuti glas njihov (Ex 22, 22).

4) Prijevara (zakidanje) radnika u plaći: ne uskrati plaće potrebnomu i siromašnomu bratu svomu; da ne zavapi protiv Tebe Gospodu i da Ti se ne upiše u grijeh (Deut 24, 14). Gle kako vapi zakinuta plaća poslenika što su želi njive vaše, jauk njihov dođe do ustiju Gospoda Sabaota (Job 5, 4).

Navedeni su grijesi doista upereni proti društvenoga života. Prva dva uništavaju pojedinca i vrstu, a druga dva socijalnu pravdu. Život je dar Božji s kojim se čovjek ima služiti prema Božjoj nakani. Gospodar je života samo Bog, čovjek život tek uživa. Socijalna pravda nije drugo nego volja Božja da svima i svakome na zemlji bude dano što mu je potrebno, a sačuvano što je pravedno stečeno.

Za praksu. 1) U današnje naše doba treba često govoriti o ovim, grijesima s propovjedaonice i na zborovima. Komunistička otrovna i razorna ideja obilazi nam sela i gradove. Na žalost nalazi obilno potporu ne samo kod pomagača nekršćanskoga podrijetla i mentaliteta, nego i kod samih kršćana-katolika. Nije kapitalističko izrabljivanje samo ono u velikim i najvećim dimenzijama; ono je i u manjem opsegu vidljivo i osjetljivo, jer je kapitalističko zlo u duhu koji vlada poslovnim svijetom. Ono je ušlo i u duše kršćana-katolika, čak i u duše službenika oltara.

2) Drugo je rašireno zlo protuprirodni odnos u brakovima; ne mislimo na sodomiju, nego na bračni onanizam. I on je uperen protiv održanja vrste te se poput »bijele kuge« širi po čitavim krajevima. Samo duboki moralni preporod kršćanskih obitelji, spasit će nam narod od ovoga zla svoje vrsti. Organizacije katoličke omladine bit će obrambeni zid u mladosti, a društva kršćanskih majki i kršćanskih muževa najbolji štit u kasnijoj dobi. Uvijek se pretpostavlja da je veza s Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu – prvo i ničim nenadoknadivo sredstvo.

3) Svećenik mora najaktivnije sudjelovati u pobijanju socijalnog izrabljivanja kojegod vrsti u svojoj župi (nadnice, prenaporni rad, rad djece i slabunjavih žena, javne prijevare). Za uspješan rad na ovomu teškom području valja da je sam ne samo prožet duhom socijalne pravde i kršćanskog Caritasa, nego da i praktički prednjači svima i svakom u svojoj župi.“

– – – – –

U nastavku se daje pregled svetopisamskih mjesta i ključnih riječi koje su dovele do okupljanja tih grijeha u skupinu „u Nebo vapijućih grijeha“.

Caakostatak pročitajte OVDJE!

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved