Connect with us

Vijesti

Slučaj ‘Škalamera’ – klasični primjer asimetričnog rata protiv Republike Hrvatske

Published

on

Nedavni “incidenti” u okolici Knina i Rijeke nanovo su potvrdili zašto su trećejanuarci 2000. godine prvo rasturili SIS, HIS i ostale službe, a potom napravili čistku u HV-u, vojsci koja je dobila rat ne samo u fizičkom, nego i u obavještajnom smislu.

Bilo je potrebno odstraniti i eutanazirati sve one snage koje su u stanju suprotstaviti se djelovanju stranih obavještajnih službi, napose jugoslavenske, kasnije srbijanske, čija se državna politika nikad nije pomirila s gubitkom “vekovnih srpskih zemalja” poput Slavonije, Dalmacije, Like i t.d. Sudeći prema ovim nemilim događajima, Hrvatska se nikad nije oporavila od veleizdaje učinjene te prijelomne 2000. godine, no istini za volju, nije imala ni previše prilike uzme li se u obzir kontinuitet političke i državne vlasti u posljednja 2 desetljeća.

Ogledan se primjer takvog stranog i neprijateljskog djelovanja s ciljem izazivanja političke nestabilnosti pokazao na slučaju Matka Škalamere iz Viškova. Taj je slučaj poučan na više razina pa ćemo ga ukratko i razložiti.

Povratnik iz Srbije, Dobrivoje Arsić, školovani oficir JNA, koji je početkom 90-ih prijetio po Rijeci da će raznijeti sve i svašta, se porječkao s Matkom Škalamerom oko parkirnog mjesta. Kao digresiju možemo navesti da je Arsić zaposjeo automobilski prilaz te ga proglasio svojim parkirnim mjestom, što je kulturološki i antropološki dokaz postojanja naroda, u konkretnom slučaju srpskog. U nečijoj se glavi, a zadaća je SOA-e saznati čijoj, nakon “incidenata” u Đevrskama i Uzdolju, pojavila ideja da bi se i taj sukob mogao iskoristiti za “srpsku stvar”. Od navodnog napada na Arsića do podnošenja kaznene prijave prošlo je 48 sati. U tih je 48 sati Dobrivoje Arsić otišao do Gorana Petrovića, generalnog konzula Republike Srbije u Rijeci (zašto je u Rijeci srpski konzulat?!), inače bivše šefa BIA-e, srpske obavještajne službe, sljednice SDB-a, odnosno još zloglasnije UDB-e.

Treba istaknuti da su djelatnici konzulata i veleposlanstava svih ozbiljnih zemalja praktički legalni špijuni, s ciljem prikupljanja informacija o državi u kojoj rade, kako bi se pravovremeno moglo diplomatski reagirati, a kako vidimo, i ostvarivati svoje vanjskopolitičke ciljeve.

Možemo pretpostaviti da je Goran Petrović, s takvim pedigreom i takvom funkcijom, točno znao kako verbalni okršaj pretvoriti u “napad na srpsku nejač i starce”, kao što se čini s “Olujom” i cijelom Domovinskim ratom, odnosno od 1941. godine. Dobrivoje Arsić je upućen na novinarku “Novog lista” Slavicu Klevu, kći pukovnika KOS-a i zastavnika JNA Živorada Pejovića i medijska je hajka mogla otpočeti, odnosno nastaviti se.

Zanimljivo je daljnje postupanje državnog odvjetništva i suda u Rijeci. “Incident” se dogodio 20. kolovoza u Viškovu, a Škalamera je uhićen u subotu, 24. kolovoza. U nedjelju (!!!) mu je sudac istrage Županijskog suda u Rijeci Duško Tišma (prvobitno Dušan, a tek poslije Duško), određuje istražni zatvor, što je pravni presedan, budući se Škalameri izrekla najstroža mjera oduzimanja slobode temeljena na tek svjedočanstvu “žrtve” u najmanju ruku sumnjive povijesti, odnosno čovjeka koji je navodno napadnut jer je Srbin (zar mu narodnost na čelu piše?) i koji je pretrpio fizički napad bez vidljivih fizičkih posljedica te mu je više od dva dana trebalo da to prijavi.

Dakle, iskusni oficir (Arsić), iskusni obavještajac (Petrović), iskusna novinarka (Kleva) te iskusan sudac (Tišma) – sve ih veže narodnost, a istraživačko novinarstvo u Hrvata bi moglo istražiti karike iz policije i državnog odvjetništva, koji inače takve kaznene prijave odbacuju.

Radi se o školskom primjeru obavještajne akcije, na sreću neuspješnom, ali koji je nažalost u potpunosti ogolio jad i bijedu hrvatskih institucija, počev od suda (trenutni predsjednik Vrhovnog suda je veliki protivnik sigurnosnih provjera sudaca, vidimo i zašto), preko državnog odvjetništva i policije do novinara.

Tko god je ismijavao kad se unatrag nekoliko godina govorilo o specijalnom, odnosno asimetričnom ratu protiv Republike Hrvatske, neka analizira ovaj slučaj, odnosno ovu asimetričnu bitku koja se odigrala pred očima cijele hrvatske javnosti. Isto tako, tko god smatra da je lustracija nepotrebna ili da je pak drastična mjera, neka priupita Matka Škalameru koji je ni kriv ni dužan završio u istražnom zatvoru. Dobro su na prosvjedu postavili transparent: “Danas Matko, sutra svatko”.

Uz domaće izdajnike, za koje vidimo da su jako dobro raspoređeni, najveći neprijatelji hrvatske opstojnosti jesu upravo mediji, pogotovo ovi “mainstream”. Dio je to KOS-ove operacije “Slog” iz kraja 80-ih i početka 90-ih godina. Od 400 doušnika, mahom novinara koju su obuhvaćeni tom operacijom u domovini i iseljeništvu, a koje je SIS onomad sve identificirao, do današnjeg je dana umro samo Denis Kuljiš, tako da ako se čeka “prirodna lustracija”, a nastavi li se ovako upravljati državom i voditi anacionalna politika, hrvatska nacija ne će biti dugoga vijeka, a Srbi će, sukladno memorandumu SANU 2, ostvariti u miru ono što nisu uspjeli u ratu.

Pritom se ne treba ljutiti na Srbe jer se ponašaju sukladno planu usmjerenom ispunjenju vlastitih nacionalnih interesa; dapače, od njih bi mogli nešto i naučiti, jer ako ništa, barem su državotvoran i nacionalno svijestan narod. Ipak, ova je operacija ogolila modus operandi srpske obavještajne službe u Hrvatskoj, a razotkrili su se i t.zv. “spavači”, davno postavljeni na sve relevantne društvene položaje i funkcije. Također se pokazalo da je Milorad Pupovac trenutno najveći hrvatski neprijatelj, zbog visine položaja kojeg obnaša te sprovođenja politike iz najviših srbijanskih krugova, potpomognute domaćim izdajnicima na svim razinama, od Bude Lončara, Stjepana Mesića, Ive Josipovića do riječkog suda ili ekipe iz Novoga lista.

Žalosno je što ni nakon svega ovoga, nekoć državotvorna i stožerna stranka hrvatskoga naroda – Hrvatska demokratska zajednica – ne će raskinuti koaliciju s otvorenim neprijateljem hrvatske države, strankom koju je osnovao ratni zločinac Goran Hadžić i koja tobože predstavlja srpsku nacionalnu manjinu, čak ni nakon što njezin čelnik suvremenu, demokratsku i međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku bez zadrške uspoređuje s NDH.

L.C./Hrsvijet.net

Vijesti

Ivana hrabro – Milanoviću: Što je dopušteno Jupiteru, nije volu. A u demokraciji on nije Jupiter

Published

on

Ivana Petrović komentirala je komunikaciju predsjednika Zorana Milanovića, a na samom početku odgovorila mu je i na kritiku koju joj je uputio u utorak iz Ludbrega.

“Predsjednik vjerojatno pokušava dići rejting koaliciji lijevoga centra, pretpostavljam, u jednom dijelu biračkog tijela. Hoće li u tome uspjeti, ja to ne znam”, na početku je rekla Petrović i ustvrdila da se predsjednik od početka mandata počeo obrušavati na ljude iz političkog, javnog i medijskog prostora.

“Mene to, moram priznati, najmanje tangira jer on time ipak najviše govori o sebi, ali ipak bih ga htjela ispraviti – ja nisam rekla da je HDZ stožerna stranka govoreći o HDZ-u. Neka još jednom pregleda, ja sam rekla da je HDZ bez dvojbe stranka koja je u temeljima naše državnosti, što je točno, da HDZ zna odraditi neke velike procese, zadnji su bili Schengen i eurozona, javlja Dnevnik.

Ja sumnjam da bi, primjerice, ne znam, Arsen Bauk Schengen s toliko prepreka mogao odraditi, kao što je to učinio dominantno ministar Božinović, ali sam i nakon toga rekla da je HDZ stranka koja svojim jalovim unutarstranačkim kompromisima, bez da se pročisti, kompromisom s dokazano lošim članstvom, sebi navukla na vrat brojne korupcijske afere, tako je doslovno glasio citat”, rekla je Petrović gostujući u Dnevniku Nove TV.

U nastavku je dodala i kako je kazala da je SDP bivša stožerna stranka lijevoga centra, koju je raskolio Peđa Grbin.

“Kada ja to negdje kažem, onda mi kažu ‘ma ne, to ti je počelo za vrijeme Milanovića’. OK, započeo Milanović, Grbin dovršio. Raskolio je jednu veliku i važnu stranku koja je mogla, da je ostala cjelovita, s dobrim programom, komotno čak i sama dobiti ove izbore”, komentirala je Petrović, prenosi Teleskop.hr.

“Predsjednik se ponaša kao politički piroman. Zapravo, u skladu s onime što je rekla stranka Fokus kada je izišla, a to je da nije njihov cilj postići spaljenu zemlju. On upravo to radi. Ne znam koliko mu je to zapravo pametno. On se doista ponaša kao politički piroman i nemam se ja namjeru ovdje s njim obračunavati. Neka govori što govori, ali mislim da mu to nije pametno”, zaključila je Ivana Petrović.

Na pitanje hoće li događaji vezani za Milanovića utjecati na odnose unutar SDP-ove koalicije, Petrović je kazala: “Vidimo da već utječu.”

“Za mene je ključno pitanje, on, predsjednik republike, koji želi postati premijer, on naziva ustavne suce gangsterima, on ocrnjuje gospođu Omejec i ja doista očekujem od nadležne pravobraniteljice da se oglasi, kao i od ženskih udruga da se oglase jer ovo je izvan svake pameti. Što se tiče Ustava, oni ga tumače nekom svojom akrobatikom”, kazala je Petrović i prokomentirala upozorenje koje je Ustavni sud uputio Milanoviću.

“Institut upozorenja Ustavni sud kreirao je 2013. godine zbog lex Perković, i to zbog Peđe Grbina koji je takve gluposti govorio na nadležnom sudu da ga je gospođa Barić pitala: ‘Kako ste vi uopće prošli ispit iz Ustavnoga prava?’, ja se toga sjećam.

Dakle, moje je pitanje podržavaju li ove stranke koje su ostale uz takav krnji, raskoljeni SDP kakav jest, taj narativ. Jesu li za njih ustavni suci gangsteri, jesu za njih svi ti ljudi nikakvi, nevaljali, zli? Je li to i njihov potpis?” upitala je Petrović.

“Hrvatski narod nije glup. Ako građani Republike Hrvatske smatraju na ovim izborima da HDZ treba otići, on će otići. Predsjednik republike ovakvim govorom podcjenjuje birače u Hrvatskoj.

I nije mu ovo prvi put. On je hodao kad je bio premijer s našim prilogom, koji je napravila kolegica i koji je opovrgavao njegovu tezu o građanskom ratu, i on je branio tu tezu pred novinarima, hodao je sa svojom bivšom glasnogovornicom, lupao o tablet i puštao taj prilog. Nakon što je Međunarodni sud pravde 2009. proglasio nadležnost u sudovanju Hrvatske protiv Srbije za genocid, to je sud koji sudi samo sporove među državama i da je taj sud prosudio da je to bio građanski rat, a ne međunarodni sukob, onda ne bi proglasio nadležnost.

Da ne kažem na sudu za bivšu Jugoslaviju da je već bilo oglašeno nekoliko presuda za međunarodni sukob. On je kolegi Žabec nedavno uskratio akreditaciju. Mi smo godine kad smo ušli u EU bili pred aktivacijom suspenzivne klauzule po odgovarajućem članku europskog ugovora zbog lex Perković. To su sve činjenice”, navela je komentatorica Nove TV Ivana Perković.

“Ja bih samo savjetovala predsjedniku da pripazi na svoje zdravlje i, drugo, budući da on voli citate, spomenula bih onaj ‘što je dopušteno Jupiteru, nije volu’, samo obratno. Dakle, u demokraciji on nije Jupiter, u demokraciji su Jupiter oni koji odlučuju. Ja bih to sve obrnula. Dakle, nije volu dopušteno, Jupiteru je, to govori Ustav i to je gospođa Omejec jučer jako lijepo objasnila”, zaključila je Petrović.

Podsjetimo, danas je Milanović u svom nastupu Ivanu Petrović, uglednu komentatoricu NOVE TV, nazvao dežurnom kreštalicom.

Continue Reading

Vijesti

Nema bolje evangelizacije nego kad tata klekne pred Gospodina…

Published

on

Nema bolje evangelizacije nego kad tata klekne pred Gospodina, pred križ – jer tata ne kleči pred nikim, nego pred Bogom.

To su slike koje se duboko urezuju u srce djece.

Kad muškarac klekne, kad se muškarac obrati Bogu – cijelo stablo ozdravlja, sve ozdravlja.

Nema jačeg frajera nego obraćenog muškarca koji je u Kristu, koji je njegov vojnik! Neka nam Gospodin udijeli radostan i blagoslovljen dan!

Alan Hržica/mreze

Continue Reading

Vijesti

Starešina: “Ako poruči premijeru da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da nadležnost nije važna, pitam se – za koga sad radi Laura?”

Published

on

Nakon mnogih, u Rumunjskoj traljavo odrađenih postupaka pod američkim sponzorstvom, ali ne vidjevši aferu vlastitog brata, tešku 30 milijuna €, pitam se za koga, ova predstavnica Ceausescuove zlatne mladeži (kći komunističkog tužitelja) – danas radi?

Očekivala sam da će glavna europska tužiteljica Laura Codruţa Kövesi za neslužbeni ulazak u hrvatsku izbornu kampanju pričekati barem raspisivanje izbora. Krenula je prije, intervjuom na televiziji N1 prošle nedjelje. Nemam uopće problem s time da Ured europskog tužitelja (EPPO) bude aktivan i u izbornoj kampanji. Naprotiv.

Novac iz europskih fondova toliki je mamac (i hrvatskim) klijentelističkim lobijima povezanima s izvršnom (političkom vlašću) da u Hrvatskoj teško nalazi put prema onima koji bi se njime koristili kao potporom razvoju, osobito kad je riječ o manjim i srednjim poduzetnicima.

Prečesto se njime potpomažu pašnjaci bez krava i ovaca, izmišljeni voćnjaci i tulipani, a bliskost vlasti u prednosti je nad kvalitetom projekta. I logično mi je i da uoči izbora europsko tužiteljstvo naloži neko zvučnije uhićenje kako bi poslalo poruku da nadzire trošenje europskog novca, da se prijevare i potkradanje ne isplate.

No očekujem da pritom ne izlazi iz svoje uloge zaštitnika europskog novca i nadzornika njegova trošenja te da se služi sredstvima primjerenima standardima kaznenih postupaka u demokratskim državama. A da se suzdrži od poteza koji ostavljaju dojam pokušaja političkog utjecaja na izbore.

Plenković treba ustrajati

Prozvavši nekoliko puta tijekom intervjua premijera Andreja Plenkovića za ‘podizanje dimne zavjese‘ jer je osporio EPPO-ovu mjerodavnost za istrage zloporabe novca na Geodetskom fakultetu, koji prema tvrdnjama hrvatske vlade nije bio iz fondova EU-a, nego iz hrvatskoga državnog proračuna, Kövesi je duboko zagazila u sferu politike.

Europska tužiteljica može sutra zatražiti uhićenje Andreja Plenkovića ako do njega vode tragovi nezakonitoga trošenja europskog novca. Ali nije primjereno da politički proziva predsjednika hrvatske vlade insinuirajući prikrivanje kriminala. I da pritom banalizira pitanje mjerodavnosti u pravosudnim postupcima, kao nešto nevažno. Jer za nju je, navodno, važno samo – je li se dogodila prijevara.

U zapadnoj je pravnoj tradiciji pitanje odgovornosti početna točka svakoga pravosudnog postupka, točka na kojoj taj postupak pada ili ide dalje. Bilo bi zanimljivo vidjeti reakciju ako Kövesi jednoga dana odluči pokrenuti istragu trošenja novca iz francuskog ili njemačkog državnog proračuna.

Hrvatska ima vrlo neugodna iskustva s banalizacijom pitanja mjerodavnosti u slučaju tužiteljica Haaškog suda (i Arbour i Del Ponte) i njihovim ‘misijama‘ pisanja povijesti i donošenja pravde, a da bi danas kao članica EU-a bez propitivanja mjerodavnosti prihvatila svaku aktivnost nove europske misionarke pravde. Zato se nadam da će Plenković u ovom slučaju ustrajati u zaštiti nacionalnoga pravosudnog suvereniteta. I da bi učinio isto da je riječ o Sandri Benčić ili Ivanu Penavi, a ne o Nini Obuljen Koržinek. S druge strane, bilo bi mi drago vidjeti i što više EPPO-ovih postupaka zbog zloporabe europskog novca koji se zasnivaju na čvrstim dokazima, prikupljenima praćenjem tragova novca, a ne na medijskoj distribuciji privatnih poruka.

Za koga sad radi Laura?

Danas, u vrijeme pojačanoga ruskoga hibridnog rata i pokušaja utjecaja na izbore u Europi, osobito je važno da (i) glavna europska tužiteljica djeluje striktno unutar svojeg mandata. U slučaju Kövesi to je dodatno važno jer njezino obiteljsko i profesionalno nasljeđe u Rumunjskoj pozivaju barem na oprez. Kći rumunjskoga javnog tužitelja iz vremena Ceauşescua i juniorska košarkaška reprezentativka (oboje upućuje na bliskost komunističkoj dubokoj državi) ekspresni profesionalni procvat doživjela je nakon 2000., pod okriljem američke administracije koja je od nje napravila ikonu borbe protiv korupcije u Rumunjskoj.

Optužila je Kövesi mnogo vladinih dužnosnika. No suđenja su pokazala da su joj predmeti bili odrađeni traljavo, na krilima politike i medijskih kampanja, uz pomoć obavještajnih službi. Mnogi su poslije pali na sudu, uključujući i postupak protiv bivšeg premijera Victora Ponte, kojeg je 2016. natjerala na ostavku.

No sumnjivu klijentelističku aferu svojeg brata Sergiua Lascua, člana Uprave rumunjskoga državnog distributera plina Trasgaza, i njegove supruge, tešku tridesetak milijuna eura, nije primijetila. Odrađena američka antikorupcijska agenda u Rumunjskoj donijela joj je imenovanje na dužnost glavne europske tužiteljice. Ne vjerujem u tužitelje koji djeluju kao produžena ruka politike. Zato, kada Kövesi poruči hrvatskom premijeru (ma tko bio) da ‘širi dimnu zavjesu‘ i da mjerodavnost nije važna, ja se pitam – za koga sad radi Laura?

Višnja Starešina / Lidermedia

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved