Stručnjaci u Pentagonu znali su sve, a pitanje je zašto nisu ništa učinili

Studija koju je naručilo američko ministarstvo obrane jasno predviđa ugrozu SAD-a od velikih epidemija i naglašava opasnost od novih oruđa za modifikaciju gena i njihove primjene na produkciji ili modificiranju virusa i bakterija sa smanjenom mogućnošću utvrđivanja takvih intervencija i subjekata koji su to odradili. Posebno je naglašena nepripremljenost američkog zdravstvenog i cijelog državnog sustava za obranu od takve opasnosti -donosi Geopolitika.info

Koronakriza medijski živi kao pojava koju nitko nije mogao predvidjeti i kao nešto što nema veze s političkim odlučivanjem. Dakle, kao čista i nepredvidljiva viša sila kojoj se politika i gospodarstva država i cijela međunarodna zajednica sada moraju prilagođavati i protiv nje se boriti. U takvoj paradigmi potpuno je opravdano postaviti pitanje kako je moguće da najmoćnije obavještajne i sigurnosne službe zapadnoga svijeta i njegovi obrambeni sustavi na koje se godišnje troše milijarde dolara i eura nisu nedvojbeno utvrdili prijetnju koja se nadvija i o tome pravodobno izvijestili političke strukture svojih država. Naime, i biološka ugroza kao što je pandemija COVID-19 u djelokrugu je rada i odgovornosti tih sustava. Ako uistinu nisu predvidjeli takvu sigurnosnu ugrozu koja mjesecima potresa političke i gospodarske sustave cijeloga svijeta, obavještajne i sigurnosne službe zrele su za raspuštanje ili barem zamjenu vodećega kadra. No, to se ne događa i logički je zaključak da su izuzetno sposobne službe i obrambeni sustavi najmoćnijih država Zapada zacijelo odradili svoj posao i o svemu što se sprema unaprijed izvijestili političke strukture svojih država. Obrambeni sustavi i obavještajna zajednica SAD-a, Europe i saveznika jednostavno nisu mogli toliko zakazati. Političke strukture bile su obaviještene i pravodobno upozorene na nastupajuću globalnu ugrozu. Pariranje takvoj prijetnji izuzetno je teško, no i uz to, u svakom pogledu je suspektna pasivnost vodećih politika Europe i SAD-a te s njima povezanih savezničkih država. Ne ulazeći u analizu tijeka pandemije u Rusiji i Kini jer jednostavno nema dovoljno pouzdanih i javno objavljenih podataka, potpuno je sigurno da neobična pasivnost zapadnih vlada i zakašnjele reakcije naviještaju kako koronakriza još čuva svoje najveće tajne.

Veliki fijasko

Koronakriza se tako iskazuje ili kao totalni neuspjeh obrambenih i sigurnosnih sustava ili kao opasna politička igra ako su obavještajne i obrambene strukture obavile svoj posao i politiku na vrijeme izvijestile o prijetećoj sigurnosnoj i javnozdravstvenoj prijetnji. Kako je to pak gotovo potpuno izgledno, krajnje neobična pasivnost i nesnalaženje vladajućih političkih garnitura Europe i SAD-a indiciraju moguće postojanje političkih agendi o kojima vlada potpuna tišina. Tim prije što se sva logična i opravdana pitanja o blitzkrieg prodoru pandemije COVID-19 u zapadna društva i reakcijama vlasti automatski proglašavaju teorijama zavjera, opasnim i šizmatičnim. Čini se da je iz nekoga razloga u ovome trenutku postalo najopasnije u bilo kakvom kontekstu pandemije postavljati pitanja o djelovanju zaklade Bill i Melinda Gates jer su reakcije gotovo zastrašujuće. Stječe se dojam kako je široki krug upletenih u rješavanje javnozdravstvene krize, od znanstvene zajednice do Svjetske zdravstvene organizacije, kakva vjerska sekta koja ne dopušta propitivanje svojih dogmi, a ne javnozdravstveni sustav za suzbijanje zaraze. Takvo nešto nikada se u povijesti nije dogodilo. Shizofreni lov na one koji postavljaju pitanja i već praktički uvedena medijska cenzura uz autoritativne odluke uglavnom paradržavnih tijela kojima su prenesene javne ovlasti i puni autoritet državne moći, kao i masovno primjenjivani instrumenti represije, ne mogu ne izazivati sumnju i dodatni strah među građanstvom, uz sam strah od opasne bolesti koja se širi svijetom. Komu je to u interesu i što se iza svega krije, može se samo pokušati razaznati kroz zaglušujuću kakofoniju koju u javnosti stvaraju promotori jedine istine. Paradoksalno, ni ona nije tako čvrsta i nepromjenjiva i stalno se mijenja kako se prikupljaju novi podaci o virusu i pandemiji. Činjenica je da je i istina koja se nameće i sama promjenjiva pa se postavlja pitanje koja je onda svrha njezina nametanja, što samo čini dodatni razlog za sumnju da se nešto prikriva. Zar nije jednostavnije javnosti priopćiti – malo znamo o novom virusu i moramo se stoga oslanjati na srednjovjekovnu epidemiološku praksu, a naše mjere za suzbijanje zaraze mijenjat će se u skladu s novim spoznajama do kojih dođemo. I sve bi bilo u redu, a javnost bi bila manje uznemirena i možda spremnija za bespogovorno prihvaćanje uistinu potrebnih mjera za borbu protiv koronakrize.

Svi se čude

No, pretpostavka za takvo nešto potpuna je transparentnost političkog odlučivanja neposredno prije izbijanja zaraze i nakon njezina globalnog širenja, uz odsutnost bilo kakvih činjenica koje se pokušavaju prikriti. Uza sve što možemo slušati i gledati, to nažalost nije tako i potpuno je izvjesno da je iza zavjese mnogo toga skriveno. Sada kada postaje nedvojbeno da su političke elite najmoćnijih država Europe i SAD-a, zahvaljujući svojim respektabilnim obavještajnim službama i ustrojenim obrambenim sustavima, jednostavno mogle i na kraju krajeva i morale znati što se sprema i kakva opasnost prijeti, opravdano je pitanje što su čekale i zašto nisu reagirale na vrijeme i preventivno. Zašto, primjerice, nisu zatvorile granice za kineske državljane koji su se s odmora u povodu kineske nove godine počeli vraćati u svoje europske destinacije. To je pitanje samo kap u moru upitnika koji stoje iznad europske i američke politike. Na njih odgovora nema. Stoga nije čudan rašireni dojam da se puno toga skriva i da političke strukture vjerojatno izbjegavaju svoju odgovornost, koja u svakom slučaju postoji, bila ona objektivna ili kako bi se popularno reklo – zapovjedna. Štoviše, sve su uvjerljivije sumnje da je riječ o ozbiljnoj političkoj agendi fabriciranja krize kako bi se lakše proveo veliki epohalni preustroj ekonomije i gospodarstva u osvit nove 4. industrijske revolucije i zelene ekonomije. Nije riječ o utjecaju nekakve zle zavjereničke elite, nego jednostavno o globalnom procesu, čije sve aspekte u ovome povijesnom trenutku jednostavno nije oportuno iznositi javnosti, posebice zato što sadrže mnogo elemenata prisile prema građanima i što će ukupni učinak transformacije za mnoge biti tragičan. Kako bilo, postaje sve očitija činjenica da su sigurnosne i obavještajne službe i obrambeni sustavi najmoćnijih država zapadnoga svijeta na vrijeme predvidjeli opasnost i o njoj izvijestili političke strukture svojih država, o čemu svjedoče i podaci koji su preko stručnih publikacija prodrli u javnost. Tako je američko ministarstvo obrane (Department of Defense – DoD) još 2018. od National Academy of Sciences, Engineering  and Medicine (NASEM) naručilo studiju o stanju američke obrane od bioloških opasnosti. Izvješće na dvjestotinjak stranica pod nazivom “Biodefense in the Age of Synthetic Biology” dostavljeno je DoD-u i proslijeđeno najvišim tijelima državne vlasti SAD-a, a potom, sredinom 2018., i javno objavljeno. Studija koju je naručilo ministarstvo obrane jasno predviđa ugrozu SAD-a od velikih epidemija i naglašava opasnost od novih oruđa za modifikaciju gena i njihove primjene na produkciji ili modificiranju virusa i bakterija sa smanjenom mogućnošću utvrđivanja takvih intervencija i subjekata koji su to odradili. Posebno je naglašena nepripremljenost američkog zdravstvenog i cijelog državnog sustava za obranu od takve opasnosti. Oslanjajući se na rezultate te studije, medijska kuća The Atlantic provela je tijekom ljeta 2018. vlastita istraživanja i upozorila da SAD-u prijeti strašna epidemija nove kuge za koju nitko nije spreman. U članku pod naslovom “The Next Plague Is Coming. Is America Ready?” u izdanju za srpanj/kolovoz, autor Ed Yong je između ostalih razgovarao i s Anthonyjem Faucijem, ravnateljem američkog Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti (The Nacional Institute of Allergy and Infectious Diseases), čovjekom koji danas vodi američku borbu protiv pandemije koronavirusa i koji je za The Atlantic gotovo otvoreno izjavio da politika ne odgovara na upozorenja koja dolaze iz stručnih i obrambenih institucija, pa ni iz studije koju je naručilo ministarstvo obrane.

Povjerljivi savjetnik

Autor opisuje svoj razgovor s Faucijem: “Zidovi ureda Anthonyja Faucija prepuni su certifikata, članaka iz časopisa i drugih uspomena iz njegove 34-godišnje karijere kao direktora Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti. Tu su i fotografije s raznim američkim predsjednicima. Na jednoj slici stoji u Ovalnom uredu s Billom Clintonom i Alom Goreom pokazujući fotografiju virusa HIV-a. Na drugoj fotografiji George W. Bush predaje mu medalju. Fauci je savjetovao svakog predsjednika od Ronalda Reagana do Baracka Obame o problemima epidemija jer je svakom od njih trebao savjet. To nadilazi pojedinačnu administraciju, kazao mi je Fauci. Reagan i stariji Bush morali su se suočiti s pojavom i širenjem HIV-a, Clinton se morao nositi s virusom Zapadnoga Nila, Bush mlađi morao se boriti s antraksom i SARS-om, Barack Obama vodio je borbu protiv pandemije gripe, MERS-a, ebole i zika virusa. Postupci predsjednika bili su različiti. Fauci mi je rekao: ‘Clinton je vozio uz pomoć autopilota, mlađi Bush učinio je javno zdravstvo dijelom svoje ostavštine financirajući zadivljujuće uspješan anti-HIV program, Obama je bio potpuno uključen u borbu protiv epidemija i tražio je savjete. A Donald Trump? Nisam još imao interakciju s njim’, kaže Fauci, ‘pošteno govoreći, nije bilo pogodne situacije’.” Autor se potom proročanski nadovezuje na Faucija: “Sigurno će biti pogodnih situacija. U nekome trenutku pojavit će se novi virus koji će testirati Trumpovo djelovanje…

….

Modificirana izvješća

Izvješće The Atlantica zaključuje da je pred SAD-om velika opasnost od nove epidemije virusa, od kojih bi neki mogli biti i modificirani, a da američku administraciju gotovo uopće ne zanima ulaganje u razvoj obrane od bioloških opasnosti na koje upozoravaju i sigurnosni sustav i ministarstvo obrane preko studije “Biodefense in the Age of Synthetic Biology”. U njoj se izričito navodi da je “znanstveni napredak u posljednjih nekoliko desetljeća ubrzao sposobnost inženjeringa postojećih organizama i potencijalno stvaranje novih koji se ne nalaze u prirodi. Sintetska biologija, koja radi na konceptima, pristupima i alatima koji omogućuju modifikaciju ili stvaranje bioloških organizama, uvelike se provodi u korisne svrhe, u rasponu od liječenja bolesti preko poboljšanja poljoprivrednih prinosa do saniranja zagađenja. Iako su doprinosi koji sintetička biologija može  dati na ovim i drugim područjima veliki, također je moguće zamisliti zlonamjerno djelovanje koje bi moglo ugroziti američke građane i vojno osoblje. Donošenje pravilnih odluka za prevenciju i borbu protiv takvih problema zahtijeva realnu procjenu opasnosti”. Studija je zaključila da novi alati za genetski inženjering proširuju spektar zlonamjernih bioloških primjena i smanjuju vrijeme potrebno za njihovo provođenje. U izvješću se preporučuje razvijanje čvrstog sustava javnog zdravstva koji bi mogao prepoznati, spriječiti ili suzbiti epidemiju ili uporabu biološkog oružja. No ništa od toga američka administracija nije učinila i The Atlantic te 2018. navodi da: “SAD nije spreman ne samo za velike epidemije nego ni za bilo kakve epidemije – zdravstveni sustav zemlje jedva može podnijeti jaku sezonu gripe. Priprema odgovora na veliku virusnu ili bakterijsku epidemiju oslanja se na veliki i krhki međunarodni lanac opskrbe, a bolnice su uglavnom neovisni subjekti koji se mogu oglušiti na zahtjeve s obzirom na cijenu priprema za takvu epidemiju”.

Cijeli članak možete pročitati na Geopolitika.info.

Autor: Mario Stefanov