U 1984. Georgea Orwella nitko ne bi trebao znati za bilo što što je prethodilo revoluciji koja je dovela sada dominantnu stranku na vlast. U Orwellovom distopijskom proročanstvu svi zapisi moraju biti redigirani, sva sjećanja moraju biti cenzurirana, a kipovi moraju biti preimenovani kako bi bili u skladu sa službenim izvještajem Partije o povijesti – piše Julia Meloni u OnePeterFive.

Na jezivo sličan način, pod trenutnim režimom pape Franje, sada se ponavlja sumnjiva povijest konklave iz 2005. godine. Sa svojim novim intervjuom o izborima za papu 2005. godine, Franjo prepričava uređenu verziju povijesti koju promiče mafija iz St. Gallena—skupina visokopozicioniranih crkvenih ljudi koji se protive izboru za papu kardinala Josepha Ratzingera.

U konačnici, ovaj službeni partijski narativ manje nalikuje povijesti nego hitu – orvelovskom napadu na pokojnog papu Benedikta XVI. Dakle, proučimo ključne dokazne zapise Partije: dnevnik konklave, kardinalovu “ispovijest” i novi papin intervju.

Dnevnik konklave

Nekoliko mjeseci nakon izbora za papu 2005. Lucio Brunelli objavio je u Limesu konklavni dnevnik protiv Ratzingera. Čini se da je ovaj dnevnik procurio “mafijaški mozak” St. Gallena, kardinal Achille Silvestrini, prema L’Homme Qui Ne Voulait Pas Être Pape Nicolasa Diata.

Središnja tvrdnja dnevnika bila je da je 2005. tadašnji kardinal Jorge Mario Bergoglio imao dovoljno glasova da spriječi Ratzingera da postane papa. Ova je rečenica bila službeni zapis Partije s konklave 2005. – i zvučala je, rekli su neki, kao marketinški prilog za Bergogliovu sljedeću papinsku kandidaturu.

Tako sam prije nekoliko godina istraživao nestranačke zapise za svoju knjigu Mafija St. Gallena. U toj sam knjizi naveo sljedeće:

1. Dnevnik konklave koji je procurio rekao je da je Bergoglio u jednom trenutku imao četrdeset glasova — dovoljno da blokira Ratzingera. No dnevnik je napravio osnovnu grešku u izvješćivanju o dinamici glasovanja. Jednostavno rečeno, u prošlim je vremenima kandidat s četrdeset glasova doista mogao spriječiti drugoga da dobije dvotrećinsku većinu (sedamdeset sedam glasova). Ali 1996. papa Ivan Pavao II promijenio je pravila konklave, tako da je kandidat sa samo pedeset i osam glasova mogao pobijediti ako su njegovi pristaše izdržali više od trideset i četiri kruga. Kad je Ratzinger postigao ovaj magični broj glasova, kaže Marco Politi u Josephu Ratzingeru, Bergogliova stranka je znala da neće pobijediti.
2. Dnevnik je sugerirao da je Bergoglio velikodušno povukao svoju kandidaturu. Odnosno, razmišljao je o Michelangelovom Posljednjem sudu, pomislio: “Nemojte mi to učiniti”, a onda je pustio Ratzingera da pobijedi. Ali prema vatikanistu Johnu Thavisu, Bergogliovo navodno “odbijanje” papinstva bilo je izrazito diskutabilno: više izvora pokazalo je da latinoamerički kardinal nikada nije odbacio mogućnost da postane papa.
3. Dnevnik je tvrdio da je Ratzinger na kraju osvojio samo osamdeset i četiri glasa. Ali pravi broj za njemačkog kardinala, kako pokazuje vatikanist John Allen u Usponu Benedikta XVI., čini se da je bio gotovo stotinu. Ovaj dokaz snažno sugerira da su Ratzingerovi glasovi namjerno smanjeni u dnevniku konklave.

Kardinalova “Ispovijest”

Zatim je došla francuska knjiga pod nazivom Confession d’un Cardinal, u kojoj se tvrdilo da prikuplja i izvještava o razmišljanjima moćnog, anonimnog kardinala. Prema Diatu, više je čitatelja sumnjalo da je ovaj kardinal nitko drugi nego Silvestrini iz St. Gallena.

Od svih članova mafije, čini se da je Silvestrini najviše ohrabrio Bergoglia da vodi antiratzingerovsku kontingenciju, prema Diatu. U odjeljku Confession d’un Cardinal o konklavi 2005., anonimni kardinal koji je možda bio Silvestrini rekao je da su on i neki drugi nekoliko godina razgovarali o nasljeđivanju pape Ivana Pavla II. Rekao je da su on i njegova skupina razmišljali o izgledima latinoameričkog pape europskih korijena.

Zatim je kardinal poimence rekao da misli na “kardinala Bergoglia”.

Time je kardinal ponovio upitne tvrdnje iz dnevnika konklave koji su procurili u javnost o Bergogliovom nastupu na papinskim izborima. Tajanstveni kardinal rekao je da ove podatke o Bergogliu treba imati na umu – za slučaj da Benediktov pontifikat ne potraje dugo.

Papinski intervju

Benediktov pontifikat, kao što je bilo predviđeno, nije dugo trajao – i Bergoglio je doista izabran. Sada, nakon jedanaest godina sadašnjeg režima, Partija pokazuje svoju zabrinutost zbog prošlosti, udvostručivši svoju rekonstrukciju izbora za papu 2005. godine.

“Dogodilo se da sam dobio četrdeset od stotinu i petnaest glasova u Sikstinskoj kapeli”, kaže Franjo u novom intervjuu iz španjolske knjige El Sucesor. “Oni su bili dovoljni da zaustave kandidaturu kardinala Josepha Ratzingera, jer da su nastavili glasovati za mene, on ne bi mogao doći do dvije trećine koliko je potrebno da bude izabran za papu.”

Ova je izjava otvoreno prepakiranje antiratzingerovskog dnevnika konklave, sve do poznate retke o “dvije trećine potrebne za izbor pape”. Ovdje papa Franjo prepričava stranačku priču da je mogao blokirati Ratzingerovu kandidaturu—iako je, da ponovimo, papa Ivan Pavao II. 1996. odredio da kandidat potencijalno može biti izabran sa samo pedeset i osam glasova, a ne sa sedamdeset i sedam glasova koliko je prije bilo potrebno za dvotrećinsku većinu.

U konačnici, međutim, nije samo povijest konklave 2005. u pitanju s Franjinim novim intervjuom. S dolaskom El Sucesora, od vas se sada traži da vjerujete, na primjer, da su Benedikt i Franjo bili u savršenom skladu oko ispravnosti liberalnog stava potonjeg prema istospolnim građanskim zajednicama.

Dobro došli u guglanje “Ratzingera” i “istospolnih zajednica” kako biste vidjeli čine li one protiv njih njemačkog kardinala. Dobro došli u čitanje Summorum Pontificum i Traditionis Custodes da vidite jeste li ludi što mislite da su Benedikt i Franjo zauzeli donekle različita stajališta o latinskoj misi. Dobro došli u skeniranje 1984. samo da biste saznali jesu li vas natjerali na propitivanje vaših percepcija i sjećanja.

Dobrodošli u život pod Partijom koja (sve više) kontrolira prošlost.

Julia Meloni/Onepeterfive

Julia Meloni autorica je knjige The St. Gallen Mafia (TAN, 2021.). Diplomirala je engleski jezik na Yaleu i magistrirala engleski jezik na Harvardu.