Globalni potencijal moći Europske unije i njezinih država članica postupno erodira i ne može pratiti potencijal SAD-a i Kine, navodi se u redovitoj godišnjoj studiji paneuropskog think-tanka European Council On Foreign Relations (ECFR) pod nazivom “Power Atlas”. Prema istraživanjima ECFR-a, ne samo da opada ekonomska moć Njemačke i Europske unije s njom nego Njemačka također gubi tlo pod nogama na polju djelovanja velikih korporacija s globalnim utjecajem. U visokotehnološkim sektorima kao što su umjetna inteligencija, kvantno računarstvo i robotika dominiraju SAD i Kina, dok Europska unija ne uspijeva držati korak – navodi istraživanje ECFR-a.

Izgubljena dominacija

Problem je za Europsku uniju tim veći što će “u budućnosti geopolitikom dominirati države i tvrtke koje predvode razvoj na tim područjima”, upozorava studija “Power Atlas”. Jedino su u vojnom sektoru, gledano prema vojnim izdacima i snazi raspoređenih vojnih potencijala diljem svijeta, u prednosti zapadne sile predvođene SAD-om. Održavanje globalne moći Zapada i prednost pred Kinom stoga bi se u budućnosti moglo sve više oslanjati na projekciju vojne moći. Prema ECFR-u, globalna smjena moći koja je odavno započela i za koju se može očekivati da će se nastaviti i u godinama koje dolaze može se jasno vidjeti u ekonomskim pokazateljima.

Relativna prevlast grupe G7 u koju ulaze nekada najveće zapadne industrijalizirane države u stalnom je padu. G7 je 1990. godine predstavljao 50 posto globalnog ekonomskog outputa, preračunato na temelju pariteta kupovne moći, dok danas predstavlja 30 posto, a prema prognozama, do 2050. godine skupina G7 zauzimat će tek nešto više od 20 posto udjela u globalnoj ekonomiji. Istovremeno se povećava moć skupine država koje se ponekad nazivaju i E7, Brazila, Kine, Indije, Indonezije, Meksika, Rusije i Turske. Njihov udio u globalnoj ekonomiji 1991. godine bio je samo oko 37 posto udjela skupine G7, a sada je već dosegao razinu udjela G7. Prema sadašnjim pokazateljima, ako se nastavi njihov razvoj, do 2050. godine zauzet će 50 posto globalne ekonomije. Tamo gdje je nekada G7 svoju dominantnu poziciju u svjetskoj poziciji temeljio na ekonomskoj moći, to u budućnosti više neće biti moguće i može se očekivati da će sve veći udio u projekciji ukupne moći te skupine preuzeti elementi vojne moći. Analiza pokazuje i da države iz skupine G7 također pojedinačno padaju na ljestvici globalne ekonomske moći. SAD će tako do 2050. godine, prema procjenama ECFR-a, biti na trećem mjestu na ljestvici globalnih ekonomskih sila, a Njemačka tek na sedmom mjestu.

Gubitak moći

Samo će Ujedinjeno Kraljevstvo, prema prognozi, napredovati sa sadašnjeg desetog na deveto mjesto. Dakako, sve se procjene baziraju na pretpostavci nastavka dosadašnjih trendova u globalnoj ekonomiji. Prema studiji ECFR-a, glavno bojno polje na kojem se velike sile trenutno sučeljavaju u borbi za moć na globalnoj razini nije vojno, već gospodarsko. Ekonomsko oružje postaje sve češći instrument pokušaja ostvarivanja prednosti i koristi se u rasponu od raznih sporazuma o slobodnoj trgovini i kaznenih carina pa sve do ekonomskih sankcija. U borbi za moć sve veću ulogu imaju velike korporacije koje u međusobnom sučeljavanju i natjecanju za tržišta iz sfere utjecaja za sobom vuku i utjecaj država s kojima su povezane. Na ljestvici najvećih svjetskih korporacija Kina ima 124 tvrtke. Prije dva desetljeća na popisu najmoćnijih svjetskih tvrtki “Fortune Global 500” nalazilo se samo 10 kineskih tvrtki. Iste te, 2000. godine, SAD je na popisu imao 179 velikih tvrtki, a 2020. godine je imao 121. Japan je pao sa 107 na 53 tvrtke, Francuska sa 37 na 31, a Njemačka sa 37 na 27 tvrtki koje ulaze u popis najvećih svjetskih korporacija.

Gospodarske sankcije kao instrument “tvrde moći” u najvećoj mjeri koristi Zapad. SAD je tako uveo kaznene mjere protiv 29.116 pojedinaca, tvrtki i organizacija, a Europska unija protiv 15.618, što ukazuje na sve veću potrebu SAD-a i Europske unije za obrambenim mjerama i na razinu ugroze koje za njih predstavljaju nove sile u globalnoj ekonomiji. No Zapad sve manje ima monopol i na korištenje izravne ekonomske prisile kroz sankcije ili kaznene carine. I druge države sve češće pribjegavaju korištenju sankcija protiv Europske unije i njezinih članica. Uz Rusiju i Kinu koje su uvele protusankcije, i Turska je nedavno pozvala na bojkot francuske robe zbog sukoba oko utjecaja u istočnom Mediteranu.

Loša pozicija

ECFR-ov “Power Atlas” otkriva da su zemlje Europske unije loše pozicionirane u sektoru financija, u važnim elementima kritične infrastrukture kao što su informacijske i komunikacijske tehnologije. Na financijskim tržištima još prevladava SAD. Dugoročno gledano, ako se nastave identificirani trendovi, kineski digitalni juan mogao bi se pokušati nametnuti kao alternativa američkom dolaru. Američke tehnološke korporacije vodeće su u području podmorskih telekomunikacijskih kabela u privatnom vlasništvu koje ulaze u kategoriju strateški važnih, dok je Kina na tom području najjača u pogledu telekomunikacijskih kabela koji su u državnom vlasništvu. Za razliku od Europske unije, SAD i Kina dominiraju na području visokotehnoloških industrija pa je tako 2019. godine na SAD i Kinu otpadalo 75 posto računarstva u oblaku (cloud computing), 75 posto tehnologije Blockchaina i 90 posto tržišne kapitalizacije digitalnih platformi. Sličan je trend i u razvoju i korištenju umjetne inteligencije, gdje se Kina prema ECFR-u uspinje na vodeću poziciju.

Studija ECFR-a upozorava da će “u budućnosti geopolitikom dominirati države i tvrtke koje se ističu u primjeni i komercijalizaciji umjetne inteligencije, robotike, autonomnih sustava, nanotehnologije, biotehnologije i kvantnom računarstvu”, te upozorava da Europska unija sve više zaostaje za SAD-om i Kinom na tom području. Zapadne sile još imaju prednost u vojnom sektoru. Kako ECFR primjećuje, samo SAD s oko 1,83 bilijuna američkih dolara čini oko 40 posto globalnih vojnih izdataka. Prema londonskom Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), na Europu bez Rusije otpada 17,5 posto globalnih vojnih izdataka. Ako se tomu doda Kanada, kao članica NATO-a, ili zemlje poput Australije, Japana i Južne Koreje, zapadne zemlje predvođene SAD-om sa svojim saveznicima čine čak dvije trećine globalnog svjetskog vojnog proračuna.

Tvornice oružja

Kina u njemu ima udio od samo 10,6 posto, a Rusija od 3,3 posto. Slična je situacija i sa 100 najvećih proizvođača oružja. Na američke tvrtke otpada 54 posto ukupne globalne prodaje naoružanja i vojne opreme, na europske tvrtke bez Rusije 21 posto, kineske tvrtke 13 posto, a na ruske tvrtke 5 posto ukupne globalne prodaje naoružanja. Zapadne sile drže najviše vojnih baza diljem svijeta. Tako SAD drži više od polovice svih stranih vojnih baza, slijede Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska koje održavaju baze u svojim prekomorskim teritorijima ili bivšim kolonijama, Rusija drži nekoliko baza u inozemstvu, a Kina ima samo jednu. U pokušaje razmještanja svojih vojnih efektiva izvan vlastitog teritorija u cilju ostvarenja geopolitičkih i ekonomskih interesa uključuju se i ostale države poput Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Zaključak koji se pokušava studijom europskog think-tanka European Council On Foreign Relations nametnuti jest ugroženost Europske unije na globalnoj razini ekonomske i vojne moći od sila u usponu, prije svih Kine, i potreba za opsežnim preustrojem ekonomije Europske unije i modaliteta geopolitičkog i ekonomskog nastupa na globalnoj razini. Europska unija tipuje na novu zelenu tehnologiju i ostvarivanje dominantne globalne pozicije na tom području. Stoga će se pritisak na ostvarenje velike zelene transformacije europskog društva i gospodarstva nastaviti i postupno pojačavati. On bi očito trebao u većoj mjeri koristiti prednosti na vojnom području u suradnji sa SAD-om i azijskim saveznicima kroz veću primjenu instrumenata tvrde moći, uključujući i vojnu silu. U svakom slučaju, uočeni trend opadanja globalne moći treba zaustaviti i stvari okrenuti u suprotnom smjeru. Hoće li u tome Europska unija uspjeti svojim mahnitim inzistiranjem na velikoj zelenoj revoluciji ili će to voditi daljnjem opadanju njezine moći, tek ćemo vidjeti.Autor:Mario Stefanov/7dnevno