Nebeska vizija velikog i čudotovornog ruskog sveca, svećenika sv. Ivana Kronštatskog s početka 20 stoljeća:

“Poslije večernjih molitava legao sam da se malo odmorim u svojoj slabo osvijetljenoj sobi, jer osjećah blagu vrtoglavicu. Pred ikonom Presvete Bogorodice gorjelo je kandilo.

Poslije ne više od pola sata začuh čudan šum i netko me dotaknu za rame i blagim glasom reče: “Ustani slugo Božji Ivane, i slijedi volju Božju“.

Ja ustadoh i vidjeh pred sobom Starca koji izgledaše veličanstveno, kosa mu bijaše bijelo-siva a on imaše na sebi crnu mantiju i u ruci nosaše štap, promatrao me je blagim pogledom. Dok sam se ja s velikim naporom uzdržavao da se ne srušim, moje ruke i noge se tresoše, htjedoh nešto reći, ali mi se jezik ne micaše. Tada me Starac osjeni znakom križa i mir s radošću me ispuni, onda se i ja sam prekrižih. Starac pokaza štapom na zapadni zid moje sobe, i na zidu

štapom napisa brojke: 1913, 1914, 1917, 1922, 1924 i 1934; odjednom zida nestade i ja hodajući sa Starcem krenuh k nekoj zelenoj livadi, a tamo vidjeh mnoštvo križeva napravljenih od gline, drveta ili zlata koji označavaše grobove, i ja upitah Starca zbog čega su ovi križevi ovdje, a on blago odgovori: “Ti križevi su za one koji su mučeni i ubijeni za vjeru u Krista i zbog Riječi Božje, te postadoše Mučenici“, te nastavismo put. Odjednom vidjeh cijelu rijeku krvi, i pitah Starca što znači ova krv i koliko je krvi proliveno? Starac pogleda naokolo i odgovori: “Ovo je krv pravih kršćana“, tada pokaza u visinu na nekoliko Oblaka i ja vidjeh mnoštvo bijelih svjetiljki (kandila) kako gore, a onda počeše padati na zemlju, jedna za drugom, desetine i stotine; i dok padahu gasiše se i pretvarahu se u pepeo. Starac tada pokaza i reče: “Pogledaj“, i vidjeh na oblaku sedam gorućih svjetiljki, i ja upitah što znače ove svjetiljke što padoše na zemlju, a on odgovori “To su Crkve Božje koje padoše u krivovjerje, a tih sedam svjetiljki na oblaku su sedam Apostolskih Katoličkih Crkava, koje će ostati do kraja vremena.“

Starac tada pokaza visoko na nebo, i ja vidjeh i čuh anđele kako pjevaju “Svet, svet, svet Gospodin Bog Sabaot“, i tada velika grupa ljudi sa svijećama u rukama hitaše pored nas s radosnim i svijetlim licima, u toj grupi je bilo arhiepiskopa (nadbiskupa), monaha, monahinja, zatim grupa vjernika među kojima je bilo i mladih, djece, čak i dojenčadi. Upitah Čudotvornog Starca što znače ovi ljudi, a on odgovori: “To su ljudi koji stradaše za Svetu Katoličku Apostolsku Crkvu, za Svete Ikone od ruku zlih uništitelja.“ Upitah Starca mogu li im se pridružiti, a on odgovori:

“Još je prerano za tebe da bi stradao, i tvoje pridruživanje ne bi bilo blagoslovljeno od Gospodina.“

Onda vidjeh veliku grupu dojenčadi koja za Krista stradaše od Heroda i primiše krune od Cara Nebeskog. Hodajući malo dalje mi uđosmo u veliku crkvu, ja se htjedoh prekrižiti, ali mi Starac reče: “Ne moraš se križati ovdje, jer je ovo mjesto ‘Grozota Pustoši’ (Dn 12, 11).“ U crkvi bijaše neugodno, na oltaru se nalazilo Evanđelje sa Zvijezdom, svijeće izgledaše kao da su od katrana i gorješe kao drva za potpalu, iz kaleža se širio jak smrad; tamo se još nalazište Prosfora (euharistijski kruh za Pričest) sa Zvijezdom, svećenik stajaše ispred oltara s licem crnim kao ugljen, a ispod oltara se nalazila žena obučena u crveno, sa zvijezdom na usnama, i vrištaše kroz crkvu smijući se i vičući “Ja sam slobodna!“ Pomislih, Gospodine, kako je ovo odvratno, a ljudi kao poludjeli počeše trčati oko oltara, zviždati i tapšati rukama, pa zapjevaše bogohulne pjesme.

Odjednom munja sjevnu, jak grom udari, zemlja se zatrese i crkva se sruši šaljući ženu, svećenika, ljude i sve ostalo u provaliju. Pomislih, o Gospodine, kakva strahota, spasi nas; i upitah Starca kakvo je značenje ove strašne crkve, a on odgovori: “To su ljudi na zemlji, krivovjerci koji odbaciše Svetu Katoličku i Apostolsku Crkvu, i prihvatiše novu moderniziranu Crkvu, koju Gospodin nije blagoslovio; u toj Crkvi oni ne poste, ne prisustvuju bogoslužjima,

ne primaju sv. Pričest. Uplašeno rekoh: “Gospodnja je milost na nama, a ove je prokleo smrću…“ Starac me prekinu i reče: “Ne tuguj, samo se moli.“ Tada vidjeh masu ljudi od kojih svaki imaše znak zvijezde na usnama, strašno se mučaše žeđu i hodaše naprijed-nazad. A kad nas vidješe počeše vikati: “Sveti Oci! Molite se za nas, jer mi ne možemo, a strašno nam je teško, naše majke i očevi nas nisu učili Zakonu Božjem, mi čak nemamo ni ime Kristovo i ne

nalazimo mira, mi odbacismo Duha Svetog i znak Križa…“ Tada zaplakaše.

Krenuh dalje prateći Starca, i tada on pokaza rukom na planinu od ljudskih tjelesa zalivenih krvlju, a ja jako uplašen upitah Starca za značenje ovih mrtvih tjelesa. On odgovori: “To su ljudi koji živješe monaški život, odbaciše Antikrista i ne primiše njegov znak, oni postradaše zbog vjere u Krista i Katoličku Apostolsku Crkvu i primiše mučenicke krune umirući za Krista.

Moli se za ove Sluge Božje.“

Bez riječi Starac se okrenu k sjeveru i pokaza rukom, i ja vidjeh carsku palaču oko koje trčaše psi, divlje zvijeri i škorpioni keseći svoje zube i čeljusti. Tada vidjeh i Cara gdje sjedi na prijestolju. On u licu blijed i ozbiljan recitiraše Isusovu molitvu. Najednom Car se sruši kao mrtav, njegova kruna pade, a psi, zvijeri i škorpioni satrše vladara-pomazanika. Užasnut zaplakah gorko, a Starac me uze pod ruku… Tada vidjeh osobu u bijelom, to bijaše car Nikolaj II., na njegovoj glavi vijenac od zelenog lišća, a njegovo lice blijedo i pomalo krvavo, oko vrata imaše zlatni križ i tiho šaputaše molitvu, i tada mi reče sa suzama: “Moli se za mene oče Ivane i reci svim kršćanima da sam ja car mučenik, umro dostojanstveno i muški za svoju vjeru u Krista i Crkvu, reci svetim ocima da služe parastos (molitvu zadušnicu) meni grešnome, ali za mene groba neće biti.“

Ubrzo sve postade skriveno maglom, a ja plačući molih se za cara mučenika, noge i ruke mi drhtaše od straha. Tada Starac reče: “Pogledaj“ i ja vidjeh grupe ljudi gdje leže svuda naokolo pomrli od gladi, a neki još živi jedoše travu i bilje dok psi trgaše tjelesa mrtvih, nepodnošljiv smrad se širiše naokolo, i ja pomislih, o Bože, ti ljudi nemaše vjere, sa svojim usnama oni bogohuliše i za to primiše gnjev Gospodnji… Još vidjeh cijelu planinu knjiga, među kojima

gmizahu crvi i osjetih strašan smrad, te zapitah Starca kakvo je značenje ovih knjiga; a on odgovori: “Ovo su knjige pune bezbožništva i hule na Boga, koje će zatrovati sve kršćane s krivovjernim učenjima“. Tada Starac dotaknu svojim štapom neke od knjiga i njih zahvati plamen i vjetar raznese pepeo.

Malo dalje vidjeh crkvu oko koje ležaše gomile listića s imenima pokojnih za spominjanje u molitvi. Ja se sagoh da uzmem neke od listića, i da pročitam imena, ali Starac reče: “Ovi listići s imenima pokojnih leže ovdje već mnogo godina i svećenici zaboraviše za njih, a ja upitah: “Tko će se moliti za njih?“, a on odgovori: “Anđeli će se moliti za njih.“

Pođosmo dalje i Starac ubrza da ga s mukom pratih. Onda mi pokaza i reče: “Vidi!“, i ja vidjeh mnogi narod mučen demonima (đavlima), koji ih mučiše štapovima, vilama i kukama. Upitah

Starca što znači stanje ovog naroda, a on odgovori: “To su oni koji se odrekoše svoje vjere i koji napustiše Svetu Katoličku i Apostolsku Crkvu i prihvatiše novu moderniziranu Crkvu.

Ova grupa predstavlja i svećenike, monahe, monahinje i vjernike koji prekinuše svoje zavjete i brak te se upustiše u pijanstvo i svaku vrstu bezakonja i hule“. Svi oni imaše užas na licima, a iz usta im se širiše nepodnošljiv smrad, dok ih demoni (đavli) mučiše i vukoše u duboku provaliju iz koje se uzdizala paklena vatra. Ja se strašno uplaših i prekrižih moleći se “izbavi nas Gospodine od ovakvog puta.“

Tada vidjeh grupu ljudi starih i mladih, strašno ružno odjevenih, koji podizaše veliku “petokraku zvijezdu“; na svakom kraju zvijezde bijaše po dvanaest demona (đavola), a u sredini zvijezde sam Sotona s užasnim rogovima i izduženom i izopačenom glavom, on širiše oko sebe pjenu na ljude dok govoraše “Ustajte vi prokleti sa znakom…“ Odjednom se pojavi mnoštvo demona (đavola) sa željeznim pečatima, i na sve ljude staviše znak, na usne, iznad lakta i na desnu ruku. Upitah Starca za značenje ovoga, a on odgovori: “Ovo je znak Antikrista.“ Ja se prekrižih i krenuh za Starcem.

Malo zatim on naglo stade i pokaza rukom na istok, gdje vidjeh veliku grupu ljudi s radosnim licima gdje nose Križeve i upaljene svijeće u rukama, a među njima se nalazio veliki Oltar, bijel kao snijeg, i na Oltaru se nalazio “Vozduh“ (veo kojim se pokrivaju Sveti Darovi kruha i vina) sa zlatnom carskom krunom na kojoj je bilo ispisano “na kratko vrijeme.“ Patrijarsi, biskupi, svećenici, monasi, monahinje i vjernici stojeći oko oltara pjevaše “Slava Bogu na visini i na Zemlji mir.“ Ja se iz velike radosti prekrižih i zahvalih Gospodinu. Tada Starac podiže svoj Križ uvis tri puta i ja vidjeh planinu tjelesa zalivenu krvlju, a iznad njih anđeli letješe uzimajući duše ubijenih za Riječ Božju, i nosiše ih k Nebesima pjevajući „aleluja“. Dok promatrah, ja glasno zaplakah, a Starac me uhvati pod ruku I zabrani mi plakati govoreći:

“Ovo je ugodno Bogu, da je naš Gospodin Isus Krist mučen prolio Svoju Presvetu Krv za nas, a ovi će biti Mučenici koji ne prihvatiše znak Antikrista; i svi koji proliju krv svoju primit će nebeske vijence“. Tada se Starac pomoli za te Sluge Božje i pokaza na istok, a riječi proroka Danijela se obistiniše: “Grozota Pustoši“ (Dn 12, 11). Tamo vidjeh kupolu jeruzalemsku nad kojom se nalazila zvijezda, a u crkvi veliko mnoštvo, milijuni ljudi, a još mnogi pokušavahu ući unutra. Htjedoh se prekrižiti, ali me Starac uhvati za ruku i reče: “Ovdje je Grozota Pustoši.“

Tada vidjeh oltar gdje goraše svijeće od smole, a na oltaru se nalazio kralj u vatrenocrvenom grimizu, na glavi imaše zlatnu krunu sa zvijezdom, i ja upitah Starca: “Tko je ovo?“ a Starac reče: “Antikrist“.

On bijaše veoma visok, s vatrenim očima, crnim obrvama, četvrtasto uobličenom bradom, lukavo, zlo i strašno lice. On se sam nalazio na oltaru. Tada podiže ruke prema narodu, ruke mu sličiše na kandže tigra, i povika: “Ja sam kralj, ja sam Bog, ja sam vođa i onaj koji nema moj znak bit će ubijen.“

Svi ljudi padoše ničice i obožavaše ga, a on stavljaše znak na njihove usne i ruke da bi mogli primiti malo kruha i da ne bi poumirali od gladi i žeđi. Tada pred Antikrista njegove sluge

dovedoše nekoliko ljudi sa zavezanim rukama koji mu se ne htjedoše pokloniti. Oni glasno rekoše: “Mi smo kršćani! Mi vjerujemo u našega Gospodina Isusa Krista!“ a Antikrist im u trenu pootkida glave i kršćanska krv se proli. Tada u oltar pred Antikrista dovedoše dijete da mu se pokloni, ali se dijete ne htjede pokloniti već jasno ispovijedi: “Ja sam kršćanin i vjerujem u našeg Gospodina Isusa Krista, a ti si sluga Sotonin!“ Antikrist tada uzviknu: “Smrt tome djetetu!“, dok ostali koji prihvatiše znak Antikrista padoše pred njim ničice i obožavaše ga.

Odjednom grom odjeknu, mnoštvo munja počne sijevati i vatrene strijele počeše padati na sluge Antikrista. Tada velika vatrena strijela sijevnu i pogodi Antikrista u glavu. On mahnu rukom, a kruna mu pade s glave na zemlju i izlomi se. Tada milijuni ptica poletješe na sluge Antikristove. Osjetih da me Starac uze za ruku i povede.

Hodasmo dalje i ja vidjeh još veoma mnogo prolivene kršćanske krvi i tu se sjetih riječi sv. Ivana Apostola, u Knjizi Otkrivenja, da će krvi biti konjima do uzdi. Pomislih: „Bože spasi nas“.

Tada vidjeh anđele koji letješe i pjevahu “Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot.“

Starac pogleda unazad i reče: “Ne tuguj, jer brzo, veoma brzo će doći kraj svijeta. Moli se Gospodinu: Bože, budi milostiv slugama Svojim!“

Vrijeme se primicaše kraju. Starac pokaza k istoku, pade na koljena i počne molitvu i ja mu se pridružih. Tada Starac bi podignut u visinu k nebesima i dok odmicaše u visinu, ja se prisjetih da ne znam Starčevo ime, te glasno povikah za njim: “Oče, kako ti je ime??“ A on blago odgovori: “Serafim Sarovski.“

To je ono što vidjeh i zapisah za kršćane. Veliko zvono zazvoni nad mojom glavom i ja, čuvši zvuk, ustadoh s kreveta i pomolih se:

“Gospodine blagoslovi i pomozi mi molitvama velikog Starca, Ti prosvijetli mene grešnog slugu Svoga, svećenika Ivana Kronštatskog.“

Izdavačka kuća Kyrios