Connect with us

Društvo

Svjetski dan voda – 22. ožujka

Published

on

Opća skupština Ujedinjenih naroda je rezolucijom iz 1993. godine odlučila da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda. Tim činom se željelo skrenuti pozornost o važnosti voda i važnosti zaštite vodnih resursa jer u mnogim zemljama svijeta voda nije zdravstveno ispravna pa to dovodi do oboljenja i smrti stanovništva. U Europi je osnovan poseban odbor za praćenje stanja vodnih resursa jer više od 100 milijuna Europljana nema mogućnost pijenja vode iz slavina. Donesen je Protokola o vodi i zdravlju, poznat kao Londonski protokol, s ciljem boljeg pristupa vodi u Europi.

Vrelo Cetine

Situacija u Hrvatskoj je za sada dobra, navod:

„Hrvatska je po obnovljivim zalihama vode na 5. mjestu u Europi i 42. u svijetu. Uz bogatstvo vode možemo se pohvaliti i činjenicom da još uvijek u mnogim dijelovima Hrvatske pijemo vodu iz slavine, odnosno da je voda iz javnih vodoopskrbnih sustava većinom visoke kakvoće, a površinske i podzemne vode i more su u dobru stanju.“

Nažalost, zbog lošeg zbrinjavanja otpada u Hrvatskoj i neodgovornog ponašanja pojedinaca i lokalnih zajednica moguća su teška onečišćenja podzemnih tokova i izvora pitke vode na području cijele Hrvatske. Ovdje ću spomenuti upitan projekt gospodarenja otpadom u Splitsko-Dalmatinskoj županiji. Planirana je izgradnja Centar za gospodarenje otpadom Splitsko-Dalmatinske županije u krškom području Lećevice ipostoji velika opasnost zagađenja podzemnih voda i uništenja speleoloških objekata.  

Modro jezero

Na moguće poteškoće, uništenja speleoloških objekata i onečišćenje podzemnih voda ukazuju ekološke udruge: “Krizni eko kaštelanski stožer – KEKS”, splitska udruga “Sunce”, Općina Unešić, ekološka udruga Rast iz Lećevice , Udruga Zvona Kaštela i drugi. Ekološke udruge i pojedinci traže neovisne kvalitetne studije o utjecaja budućeg Centra na okoliš.

Modro jezero (bez vode)

„Iz ekoloških udruga ističu kako se u Studiji utjecaja na okoliš za županijski Centar za gospodarenje otpadom planira u sliv Jadra i Krke ispustiti 3,5 milijuna metara kubičnih deponijskih i fekalnih voda!

Bila su tri trasiranja podzemnih voda za koje ekološke udruge tvrde da nisu izvedene po načelima struke 

Izvor Kupe (na dubini 321 m)

„Međutim, u studijama je naveden veliki broj dokaza ljutog krša, rasjeda i ponornih zona, za koje i bez trasiranja prema odredbi čl. 22. Pravilnik o zoniranju predviđa rang II. vodozaštitne zone, u kojoj gradnja Centra za gospodarenje otpadom nije dozvoljena – poručili su kaštelanski ekolozi koji su zatražili prijem predstavnika znanstvenika i građanskih udruga kod premijera Andreja Plenkovića i direktora Hrvatskih voda, ali njihova zamolba nije prihvaćena.“

Projekt Centra je vrijedan 72 milijuna eura, od toga bi 72 posto bila sredstva EU fondova. Kolika će biti sredstva EU fondova to još nije točno određeno pa je upitno financiranje projekta. Stručnjaci su mišljenja da je politika gospodarenja otpadom u Hrvatskoj loša i skupa ali političari ne mare za mišljenja struke. 

Centar za gospodarenja otpadom, u Lećevici (Foto: Županija Splitsko-dalmatinska)

Centar za gospodarenje otpadom Splitsko-Dalmatinske županije gradit će se u krškom području Lećevice pa postoji opasnost onečišćenja podzemnih tokova rijeke Jadro  i ugroza 300.000 stanovnika. Nije moguće sa sigurnošću predvidjeti sve okolnosti u krškom području koje nije istraženo pa ekološki aktivisti opravdano protestiraju protiv izgradnje Centra.

Na području planirane izgradnje Centar za gospodarenje otpadom Splitsko-Dalmatinske županije u krškom području Lećevice ima preko 300 speleoloških objekata (Izvor: Dalibor Paar, pročelnik Komisije za speleologiju HPS-a) od kojih će neki biti uništeni.

Analizama je utvrđeno (Nakić, 2000) da je na 77% crpilišta u kršu barem jednom nađena pojava zagađenja (tab. 1.). (Izvor: Nina Lončar: Zaštita izvora pitke vode u kršu, 2010. godine)

Tab.1. Pojava zagađenja na crpilištima vodnog područja Dalmatinskih slivova (Nakić)

BOKANJAC povremeno bakteriološko zagađenje
JEZERCE bakteriološko zagađenje u vrijeme velikih voda
BOLJKOVAC sulfati, fosfati
IZVOR GOLUBINKA sulfati, fosfati
IZVOR JARUGA fosfati
IZVOR TORAK fosfati
IZVOR JADRO mineralna ulja (ispod MDK), sulfati, fosfati, teški metali (ispod MDK)
IZVOR ŽRNOVNICE fosfati
IZVOR PALATA fosfati i sulfati
IZVOR OMBLA sulfati

Analiza je iz 2000 godine pa je jasno da je današnje stanje lošije i da su onečišćenja veća.

Na krškom terenu imamo pojave koje nalažu dodatan oprez:

U sušnim razdoblju povremeno dolazi do nestanka Modrog jezera, a kada se razina podzemnih voda podigne jezero se puni iz dna (sustavom spojenih posuda).

Srednje jaki potres (3,7 do 4,2 po Richteru) doveo je do gašenja izvora rijeke Vrljike. Nakon nekoliko dana stanje se normaliziralo.

Ovi primjeri pokazuju da nije moguće predvidjeti sve ugroze i zato je nužno iznaći najmanje štetna rješenja zbrinjavanja otpada i najbolja rješenja zaštite podzemnih voda i izvorišta koja život znače.

Neposredno uz lokaciju budućeg Centra se nalaze dva speleološka objekta dubine od cca 200 m koja nisu detaljno istražena i topografski snimljena pa nisu poznati smjerovi oticanja podzemnih voda.

Gustirna u mjestu Zaglav

Da su potrebna dodatna istraživanja i promišljanja o centru u Kladnjici (Lećevica) tvrdi i dr. sc. Srećko Božićević, dip ing. geologije, hidrogeolog-speleolog koji u jednom svom osvrtu navodi navod iz Studije (str. 31.): „Teren pored Kladnjica pripada krškom području izgrađenom uglavnom od karbonatnih stijena, koje su tektonski poremećene, ispucane i okršene… Takav teren ima sve tipične odlike krša, kakav se prostire na gotovo cijelom području Splitsko-dalmatinske županije“

Ekološki aktivisti opravdano navode da su Centri za prikupljanje otpada preskupi, neisplativi i da će znatno povećati cijenu zbrinjavanja otpada. Prijedlog prof. dr. sc. Stanka Uršića je mnogo jeftiniji i prihvatljiviji ali državna politika nikoga ne sluša. Prof. Uršić lijepo kaže da je: „Jedino rješenje je odvojeno prikupljanje otpada na kućnom pragu“

Svatko treba zbrinuti otpad na svom pragu, koliko je to moguće. Nije moralno naš otpad ostavljati na tuđem pragu i ugrožavati druge. Trebaju nam Centri za gospodarenje otpadom ali oni moraju biti gospodarski opravdani i ekološki prihvatljivi. Centar u Lećevici je i gospodarski i ekološki upitan. Ako autori projekta tvrde:

„CGO Lećevicu bi najjednostavnije opisao kao jedan industrijski pogon u kojemu se uz pomoć raznih uređaja koji su poredani u određenom nizu iz miješanog komunalnog otpada izdvajaju materijali pogodni za reciklažu (papir, staklo, razne vrste plastike) ili za energetsku oporabu. Osim mehaničke obrade otpada, u CGO je predviđena i biološka obrada otpada odnosno kompostana u kojoj će se iz čistog biootpada sakupljenog na mjestu nastanka proizvoditi kompost za stvarnu upotrebu u hortikulturi, za pošumljavanje itd.“,  

trebalo je naći mnogo bolju lokaciju (jeftiniju i ekološki prihvatljiviju).

Slučaj zamućene Pazinčice otpadom iz odlagališta Lakota kod Pazina upozorava da treba predvidjeti, koliko je moguće, izvanredne situacije jer bi moglo doći do katastrofe.

Pitanje je koliko nas košta neznanje i arogancija naših političara. Koliko je novca potrošio „Centar za čisti okoliš“ i što je napravljeno!?

Gustirna na Golom otoku

Nažalost, zbog nezainteresiranosti građanstva političari mogu raditi što ih je volja a cijena tog ponašanja će biti jako visoka, građani i njihovi potomci će plaćati promašaje političara.

Zapuštene gustirne, koje su nekad život značile, su pokazatelj našeg neodgovornog ponašanja. Sve gustirne treba sačuvati jer se mogu koristiti za navodnjavanje, gašenje požara i slično.

Budimo odgovorni i sačuvajmo naše rijeke, naša jezera i izvore pitke vode.

Dr. Marko Jukić

Advertisement

Društvo

SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Svetište Majke Božje Trsatske

Published

on

By

Svetište Majke Božje Trsatske najveće je hodočasničko svetište u zapadnom dijelu Republike Hrvatske. Prema predaji 10. svibnja 1291. godine na mjestu današnjeg svetišta Gospe Trsatske osvanula je Nazaretska kućica Svete obitelji. Na Trsat su je iz Nazareta prenijeli anđeli. Tu se zadržala do 10. prosinca 1294. godine kada je anđeli preniješe u Loreto, pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.

O gradnji crkve razmišljao je Nikola IV Frankapan, a gradnju je započeo njegov sin knez Martin Frankapan, dozvolom pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453. godine, na mjestu gdje se prema legendi od 1291 do 1294. godine nalazila Bogorodičina kućica. Nakon izgradnje je doveo franjevce iz Bosanske vikarije.
Crkva Blažene Djevice Marije danas je poznato svetište i hodočasničko odredište u koje stižu ljudi iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U njoj je pokopano više znamenitih ljudi. Tu su grobovi nekih članova grofovske obitelji Frankopana i grob Petra Kružića, graditelja čuvenih stuba do trsatskog svetišta.

Vrlo brzo ovo svetište je postalo hodočasničkim središtem. Nakon velikog požara koji se desio 1629. godine, bilo je potrebno dodatno renovirati crkve i samostan uz nju. Crkva i samostan su obnovljeni ponajviše u baroknom stilu u kojem su prepoznatljivi i danas. Unutrašnjost je također dizajnirana baroknim stilom, a to se najviše očituje u raskošnom oltaru koji datira iz 1692. godine.

Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao izgraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek kasnije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica.

Najzaslužniji za današnji njen izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled, crkva je dobila 1824. godine kada je produžena 6 metara, a dodan joj je i zvonik kojega do tada nije imala.

Današnja bazilika, splet je gotičko – renesansno – barokno – bidermajerskih graditeljskih faza. Crkvu Majke Božje danas rese oltarne slike sv. Mihovila, sv. Katarine i sv. Nikole, manirističkog slikara iz Švicarske, franjevca Serafina Schöna, slikara C. Tasce i drugih poznatih umjetnika 17. i 18. stoljeća.

Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. 1367. godine šalje čudotvornu sliku Majke Božje imena «Majka milosti».

Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje joj iskazivano, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715. godine, a svečanost njene krunidbe se održala pod pokroviteljstvom hrvatskog Sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. »Majka milosti« ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti otac već u petnaestom stoljeću dopušta poseban oprost onima koji ju pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznaša prilikom raznih procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili  Velike Gospe.

Čudotvorna slika “Majke Milosti” podijeljene je u tri okomita polja. U središnjem, najvećem polju je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema gledatelju slike. Dijete Isus ima ozbiljan pogled i podiže ruku za blagoslov. U gornjem dijelu lijevog i desnog bočnog polja prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje (Navještenje) i Otkupljenje. Potonje je prikazano u tradicionalnoj ikonografskoj formi “deisisa” – prikaza Kristove otkupiteljske smrti na križu, prije koje je Crkvi preko sv. Ivana, najmlađeg apostola, Mariju ostavio za Majku. U donjoj polovici lijevog i desnog bočnog polja slike prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici! Desno su apostoli sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao. S lijeve strane su prikazani nepoznati sveti biskup (najvjerojatnije sv. Nikola), sv. Bartolomej (crven, jer mu je tijekom mučeništva odrana koža) i sv. Stjepan, đakon.

Knez Martin Frankapan uz crkvu je dao sagraditi i samostan u koji su se 1468. doselili franjevci. Tu se nalazi stara i bogata knjižnica s arhivom i bogata riznica s darovima i zadužbinama koje potječu od 14. stoljeća do današnjih dana. U njoj se čuva original gotičkog triptiha Gospe Trsatske kojeg je, prema predaji, Hrvatima 1367. godine darovao papa Urban V. Ikona je već u to doba slovila kao čudotvorna jer ju je, vjerovalo se, naslikao sam sveti Luka. Tu se nalazi i veliki relikvijar srpske despotice Barbare rođene Frankapan poklonjen crkvi 1485., te dvoglavi orao iz masivnog zlata ukrašen draguljima koji je zavjetni dar Karla V. iz 1536. godine, a vrijedna je i visokorenesansna srebrna skulptura Bogorodice s Isusom, visoka 35 cm koju je 1597. godine darovao hrvatski ban Toma Bakač-Erdody za ozdravljenje sina. Još se tu čuvaju i Leopoldovi svjećnjaci, te misno ruho koje je darovala Marija Terezija.

U kapeli Zavjetnih darova nalaze se zavjetne slike na kojima se obično vide lađe pomoraca kada im je u oluji zaprijetila životna opasnost, a ističe se i gotička skulptura Gospe Slunjske. Tu su i ostali darovi od 19. st. do danas.

U sklopu samostana u 17. je stoljeću osnovana i gimnazija za školovanje mladih franjevaca te su više od stoljeća djelovali teološka škola, prva trsačka pučka škola i prva bolnica u Rijeci. Samostanska knjižnica posjeduje više od 20.000 svezaka, među kojima su i prva hrvatska neglagoljska knjiga »Lekcionar Bernarda Splićanina« te »Evangelistarum« iz 1532. godine Marka Marulića, kao i «Raj duše», koji je bio osobni molitvenik grofice Katarine Zrinski autora Nikole Dešića.

Brončana skulptura “Trsatski hodočasnik”  je rad akademskog kipara Antuna Jurkića. Skulptura predstavlja papu Ivana Pavla II. kako se moli. Postavljena je u čast trećeg pastoralnog posjeta (2003. godine) pape Hrvatskoj.

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: VUKOVAR 1991.

Published

on

By

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar 1991. godine.

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Vukovarski franjevci (ne država) napravili su popis svih vukovarskih žrtava 1991. godine. Imena su ispisana na staklenoj stijeni u dvorištu Franjevačkog samostana, ponad Dunava. Idejni poticaj za ovaj popis dao je fra Josip Šoštarić, tadašnji župnik u Šarengradu, koji je često dolazio u Vukovar.

Na ovome popisu nalaze se poginuli hrvatski branitelji i pripadnici civilne zaštite u Vukovaru 1991. godine. Među njima su i oni zatočeni i ubijeni u Srpskim koncentracijskim logorima, ali i brojni nestali te veliki broj hrvatskih branitelja koji su iz drugih krajeva Domovine i inozemstva došli braniti Vukovar.

Vukovarski fratar dvije je godine tragao za imenima branitelja i civila, muškaraca, žena i djece, katolika i pravoslavaca, muslimana koji su izgubili svoje živote u Domovinskom ratu. Prvi put sada su na jednom mjestu njihova imena i prezimena uklesana u staklene ploče. Vidi popis:

https://direktno.hr/domovina/objavljujemo-popis-2717-heroja-vukovara-169822/

Popis 2717 žrtava srpske agresije na Vukovar

Podsjetnik za zaboravne Hrvateke, dezertere koji vladaju, jugočetničku oporbu i koalicijske partnere HDZ-a

Continue Reading

DOMOVINSKI RAT-KULTURA SJEĆANJA

KULTURA SJEĆANJA: Srpski zločin u Saborskom

Published

on

By

Slika 1. Spomenik u Saborskom (Saborsko.net)

Srpski zločin u Saborskom, 12. studenoga 1991.

Saborsko je veliko hrvatsko mjesto udaljeno 10 km od Plitvičkih jezera smješteno na cesti koja vodi prema Plaškom i Ogulinu, podno planine Male Kapele. Prije Drugoga svjetskog rata Saborsko i okolna sela brojala su preko 4.000 ljudi, mahom Hrvata, a 1991. broj je bio oko 1.500 stanovnika. Hrvati su činili apsolutnu većinu stanovnika.

Saborsko je bilo okruženo srpskim selima pa je već od kolovoza 1991. bilo u potpunoj blokadi. Napadi na Saborsko započeli su u kolovozu. Prvi napad bio je 5. kolovoza 1991. u ranim jutarnjim satima minobacačkim granatama iz pravca Ličkih Jesenica. Branitelji Saborskog više su od tri mjeseca u okruženju odolijevali žestokim napadima agresora. Cilj je bio zastrašivanje i protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste Velike Srbije.

Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

U Saborskom su pak ubijene 52 osobe, a devet ih se još vodi nestalima. Ubijene su osobe visoke životne dobi, najstariji ubijeni imao je 96 godina (Mate Matovina). Samo u jednom danu (12. studenoga) Srbi su ubili gotovo četrdesetak osoba! Preživjeli seljani krenuli su prema Bihaću. Tri dana su se provlačili kroz šume sve do Bihaća u BiH. Odatle su prebačeni autobusima u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

Saborsko je praktično sravnjeno sa zemljom; uništen je 1171 stambeni objekt. Stoga i ne čudi da su temelj hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu činili zločini počinjeni u Vukovaru, Škabrnji i Saborskom.

O zločinu u Saborskom se rijetko govori, ne snimaju se filmovi, ne organiziraju se okrugli stolovi i ne pišu se kolumne. O zločinu 1945. godine se nije smjelo govoriti u vrijeme komunističke vladavine. U Saborskom i okolnim selima Srbi su 1945. ubili više od 400 Hrvata.

Dana 12. studenoga 1991. pred općim napadom topništva, avijacije, tenkova, pješaštva i drugih agresorskih snaga branitelji su bili prisiljeni, uz znatne gubitke, napustiti Saborsko i otići u progonstvo zajedno s preostalim stanovništvom. Toga dana u Saborskom je porušeno i zapaljeno preko 350 obiteljskih gospodarstava.

Pokolj u Saborskom počinile su snage JNA i pobunjeni Srbi 12. studenoga 1991.  Saborsko je bilo mjesto s većinskim hrvatskim stanovništvom. Napadi su počeli 1. listopada 1991.  godine. Cilj je bio protjerivanje Hrvata s njihovih ognjišta i stvaranje etnički čiste velike Srbije.

12. studenoga srpski su napadači (JNA s devet vojnih zrakoplova, 43 tenka, desetak haubica i VBR-ova, te blizu 1000 pripadnika paravojnih formacija) probili obrambene crte sela Saborskog. Potom su išli od kuće do kuće i ubijali seljane, ukupno njih 29, koji nisu htjeli ili mogli napustiti selo. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.

Prognani seljani su se tri dana provlačili kroz šume prema Bihaću. Iz Bihaća su autobusima prebačeni u Hrvatsku i smješteni s ostalim izbjeglicama po hotelima.

U Saborskom je za vrijeme srpske agresije ukupno ubijeno 80 ljudi, a 160 je ranjeno.

Dr. Marko Jukić

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved