Connect with us

Istaknuto

TKO SU DAME koje je Škoro spektakularno najavio? Dvije su bivše stranačke, a treća je svima poznata

Published

on

Stjepo Bartulica i “tri prekrasne dame”. Najavio je tako jučer Miroslav Škoro četiri nova pojačanja u svom Domovinskom pokretu. O damama nije htio jer, objasnio je, tek će ih predstaviti, a kako doznaje Večernji list, u Škorinim će se redovima naći novinarka i urednica Karolina Vidović Krišto i dojučerašnja HDZ-ovka Ljiljana Zmijanović, ali poseban udarac Andreju Plenkoviću Domovinski bi pokret mogao zadati u šestoj izbornoj jedinici prođu li Škori dobro pregovori s ženom koja je vrlo dobro surađivala s HDZ-om Marijanom Petir, od koje, kažu u stranci, zasad još čekaju odgovor.

Pregovori s bivšom HSS-ovkom, europarlamentarkom i saborskom zastupnicom u tijeku su, kažu u Domovinskom pokretu, pa u vodu tako bacaju informaciju koja je prije nekoliko dana stigla iz HDZ-a, u kojem su tvrdili da će Petir s njima. HDZ je s njom dogovarao i suradnju za europarlamentarne izbore, što ona nije željela jer je uvjet navodno bio njen ulazak u stranku.

Karolina Vidović Krišto dosad se u politiku nije uključivala, a oni koji joj se sjećaju imena, to je  jer prate program HRT-a, gdje je ova novinarka i urednica, rođena u Vukovaru, pokrenula, između ostalog, emisiju Slika Hrvatske koja je 2012. godine ukinuta, nakon što je Vidović Krišto u njoj prikazala dio dokumentarca “The Kinsey Syndrome”, u kojem se zdravstveni odgoj dovodi u vezu s pedofilijom.

Ljiljana Zmijanović, braniteljica iz Domovinskog rata i doktorica znanosti, u utorak je napustila HDZ nezadovoljna odnosom stranke prema njoj jer je, umjesto nje, za ravnateljicu NP Krka primljena Nella Slavica koja je u isto vrijeme bila članica HDZ-a i HNS-a.

Škoro kaže da će gotovo svaki dan najavljivati nova pojačanja…

Izvorni tekst: Večernji.hr

Istaknuto

Udruga KRIŽ slijedi ideju istarskih narodnjaka u očuvanju hrvatskog i kršćanskog identiteta Istre

Published

on

Mlada, volonterska i nepolitička  udruga Križ osnovana je  2022. godine usprkos preprekama  i nesklonosti  administrativnih struktura.

Udruga je osnovana sa ciljem promicanja kršćanskih vrijednosti i načela. Sa tim ciljem organizira tribine sa socijalnim, povijesnim, kulturnim i duhovnim temama.

Organizira obilježavanje značajnih kulturno-povijesnih događaja, hodočašća , humanitarne akcije, surađuje sa sličnim udrugama i dr.

Udruga KRIŽ nastavlja tradiciju Istarskih narodnjaka koji su u vrijeme narodnog preporoda krajem 19. i početkom 20. stoljeća  bili istaknuti pojedinci, često bogatiji i svjesniji seljaci, ali i kao  intelektualci i svećenici djelovali među istarskim Hrvatima na podizanju i čuvanju nacionalne svijesti te se zalagali za njihova politička, gospodarska i kulturna prava.

U razdoblju između dva svjetska  rata narodnjaci  su podnijeli najveći teret otpora prema talijanskom  fašizmu. Sa svećenicima su širili knjige i publikacije Družbe sv. Mohora za Istru. Mnogi su bili zatvarani, mučeni, napajani ricinusovim uljem ( to je bila specijalnost talijanskih fašista)  i odvođeni u talijanske logore na jug Italije ili na Siciliju.

Tijekom 2. svj. rata  KPJ je nastojala  okupiti narodnjake, ali su mnogi zbog neslaganja s komunističkom ideologijom,  a i  zbog povezanosti sa svećenstvom bili zlostavljani i zatvarani . Mnoge su komunističke vlasti ubili i bacili u fojbe gdje im se izgubio  svaki trag (A. Brajša iz Kringe, M. Peteh iz Žminja, A. Milovan iz Režanaca i dr.)

U samostalnoj državi Hrvatskoj suočeni smo sa IDS-ovom politikom istrijanstva i talijanizacije, što je izravno  negiranje većinskog  hrvatskog naroda u  Istri. Ono što Mussolini nije uspio silom to je IDS sproveo u miru preko Statuta Istarske županije u kojem nema ni spomena postojanja hrvatskog naroda u Istri.

„Iz tradicije rastemo, u njoj opstajemo i u njoj uspravni živimo“, rekao  je akademik Josip Bratulić.

Upravo iz  tradicije naših predaka nastala je i udruga KRIŽ!

1.Prvo predstavljanje Udruge bilo je na misi polnoćki u Mutvoranu na Badnjak 2022.godine pred našim Proštinarima, od kuda potječe većina osnivača.

Primarni cilj Udruge je vraćanje KRIŽA na KRIŽ, na postojeći temelj na kojem je  uklesan tekst „ župljani 1918“ koji je ostao nakon rušenja Križa.

Kameni križ postavili su župljani u znak zahvalnosti Bogu što su se živi vratili iz internacije iz unutrašnjosti Monarhije, gdje ih je austro-ugarska vlast bila odvezla u stočnim vagonima 1915. godine zbog straha od invazije sila Antante na jug Istre!

Od oko 60 000 Istrana iz juga Istre, zbog zime, bolesti i loših uvjeta života  njih oko 10 000 pretežno djece, nije se vratilo.

I one koji su se vratili dočekale su devastirane kuće, neobrađena polja i španjolska groznica.

To je bio prisilni egzodus koji  je izazvao veliki demografski gubitak stanovništva Istre od kojeg se nije nikada sasvim oporavila, jer je dolaskom Talijana na vlast, uslijedio prvi veliki egzodus hrvatskog naroda iz Istre.

2.Drugo predstavljanje Udruge, bilo je vezano uz predstavljanje knjige Hrvatske povijesne istine Tihomira Dujmovića u kojoj je dio i o ulozi istarskog svećenstva u očuvanju hrvatskog identiteta Istre i priključenju matici zemlji Hrvatskoj.

Tom prigodom predstavili smo se široj javnosti putem HR radio , Radio Pula, emisije Tolerancija, urednika  i voditelje Elvisa Milete sa gostima: Milan Radošević, Igor Vukić, Tihomir Dujmović  i Lili Benčik.

https://radio.hrt.hr/slusaonica/tolerancija?fbclid=IwAR0N9Ogn_a0NsyEWC83DYfvb6v4GIvbA5-yrV0W2pGUfjY3KZn_wgNWyVJ4

3.Slijedeća prigoda za djelovanje udruge KRIŽ bilo je Stepinčevo 2024. za  okupljanja ljudi dobre volje za hodočašće u Krašić, osobito nakon što je javno objavljeno na Hrvatskom Katoličkom radiju da će svečano misno slavlje u subotu 10.veljače 2024.godine predvoditi istarski biskup u miru mons. Ivan Milovan.

Ideja je tek tada dobila puni smisao, da se hodočašće organizira i kao potpora Istrana štovanom  ocu biskupu u miru Ivanu Milovanu.

Sam datum 10. veljače ima višestruko značenje, pogotovo za Istrane:

  • Na dan 10.veljače 1960. završio je ovozemni život tada Kardinala Alojzija Stepinca
  • 10. veljače 1947.godine potpisan je u Parizu s Italijom Mirovni sporazum kojoj  je tadašnjoj  FNRJ pripala  Istra, Rijeka, Zadar, otoci  Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i još neki manji otoci, u kojima je do rata živjelo nešto manje od 400 tisuća stanovnika, a za grad Trst dogovoreno je  kompromisno rješenje,  Slobodni teritorij Trsta, kao međunarodno priznata državica. Granica između Italije i Jugoslavije je konačno definirana tek 1975.godine potpisivanjem Osimskih ugovora.

Dva puna autobusa krenula su  rano ujutro sa pjesmom i molitvom iz Pule, a usput su se ukrcali hodočasnici u Pazinu i Lupoglavu, tako da je bila uključena cijela Istra.

U Krašiću je bilo lijepo, čak i toplo vrijeme za  godišnje doba, tako da se  sveto misno slavlje moglo pratiti izvan crkve. Srdačni su bili susreti hodočasnika  iz cijele Hrvatske.

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac za nas Hrvate svijetli svetošću  nad mračnom politikom manipulacija i laži jugo-komunista i Srpske pravoslavne crkve.

Njegov krepostan život i mučeničku smrt Božji je narod prepoznao i častio već za života, a osobito nakon smrti, unatoč komunističkim zabranama i progonima. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. godine. Iza glavnoga oltara zagrebačke katedrale gdje se nalazi grobnica zagrebačkih nadbiskupa pohranjeni su i zemni ostaci bl. Stepinca.

Na temelju iznuđenih izjava i lažnih svjedočanstava, čak i krivotvorenih dokumenata, nevin je osuđen 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora i prisilnog rada te daljnjih 5 godina lišavanja svih građanskih prava.

19. listopada 1946. odveden je na izdržavanje kazne u kazneno-popravni dom u Lepoglavi gdje je bio do 5. prosinca 1951.

Posljednju svetu misu Bl. Alojzije Stepinac slavio je  7. veljače 1960.godine.

Presuda je  poništena  tek 22.srpnja 2016.godine.

„Presuda nadbiskupu Alojziju Stepincu iz 1946. poništena je jer grubo krši sadašnja i tadašnja temeljna načela materijalnog i procesnog kaznenog prava civiliziranog dijela čovječanstva“ izjavio  sudac Ivan Turudić prigodom poništenja presude.

Za Istrane posebno je zanimljiva informacija da je Bl. Alojzije Stepinac pomogao pri školovanju  Bl .Miroslava Bulešića u Rimu.

Na početku misnog slavlja mons. Milovan je rekao: „I sam dolazim kao hodočasnik iz Istre. Na osobit način želim ovom misom zahvaliti Bogu za ono sve što je bl. Alojzije Stepinac napravio za našeg istarskog mučenika, blaženika Miroslava Bulešića u Rimu kad je bio u financijskim teškoćama i kasnije nakon 1945. kad je kod posjeta istarskih svećenika naš mladi svećenik Bulešić imao svoj posebni osobni susret s nadbiskupom Stepincem. Za svu podršku, za sve što je nadbiskup učinio za našega blaženika, istarskoga mladog svećenika, kasnije mučenika, neka ova misa bude zahvala.“

Na kraju misnog slavlja mons. Juraj Batelja, postulator kauze bl. Stepinca, posebno je zahvalio mons. Milovanu na doprinosu očuvanja vjere i kršćanskog identiteta Istre i žrtvi koju je njegova obitelj podnijela u vrijeme komunizma, darujući mu bistu bl. Alojzija Stepinca.

Na povratku iz Krašića posjetili smo svetište Sv. Josipa zaštitnika Hrvatske i hrvatskog naroda u Karlovcu

Hrvatski sabor je 10. lipnja 1687. godine, jednoglasnom odlukom, proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatskog kraljevstva.

Svijest o tome da je sv. Josip zaštitnik Hrvatske nije osobito zaživjela u narodu, ali na to podsjeća u svom pismo iz 1940. godine nadbiskup Alojzije Stepinac koji blagdan sv. Josipa uzdiže na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije. Na sveca ponovo podsjećaju hrvatski biskupi 1972. godine na zasjedanju u Splitu koji naglašavaju da je odluka Sabora iz 1687. godine i dalje na snazi jer sv. Josip nije zaštitnik nekog apstraktnog Hrvatskog kraljevstva nego cijelog hrvatskog naroda.

4. U nedjelju 18.02 2024 održana je molitva Križnog puta prekrasnim krajolikom parka prirode Gornji Kamenjak.

Staza Križnog puta vodi  duž obale i kroz šumu, te netaknutom prirodom Gornjeg Kamenjaka, smještenog između naselja Premantura i Volme. Gornji Kamenjak područje je zaštićenog krajobraza, na kojem raste čak 487 različitih biljaka.

Na stazi je 14 postaja na kojima su postavljene figure na temu Križnoga puta teške i do tri tone.

Voditelj  projekta stvaranja Križnog puta  i autor pet metarskog križa, urešenog hrvatskim  pleterom, postavljen na pola puta između Premanture i Volma je Šime Vidulin.  Sa Križa  puca pogled na sva mjesta Medulinske  Riviere okruženog nepreglednim  plavetnilom neba i mora.

5. 16. ožujka 2024. u organizaciji Župe Sv. Ivana Krstitelja i udruge Križ hodočastili smo putevima Sv. Antuna u Padovu, Arcellu i Camposanpiero.

Posjetili smo svetište Sv. Leopolda Mandića. Franjevac kapucin (OFMC) – svećenik, mali rastom, a veliki duhom. Kad je iscrpljen ispovjedničkom službom i bolešću 30. srpnja 1942. preminuo u Padovi, vjerni ga je narod sa svoje strane odmah proglasio svecem. Njegovo se štovanje, upravo munjevitom brzinom proširilo po svim zemljama i kontinentima. U našoj domovini (Hrvatskoj) njegovo štovanje počeo je najprije širiti kardinal Alojzije Stepinac.

Na temelju spontanog štovanja i brojnih svjedočanstava o zadobivenim milostima po njegovu zagovoru, crkvene vlasti su 16. siječnja 1946. otvorile proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Cijeli postupak je zaključen 20. ožujka 1952. Pošto je proces za proglašenje blaženim završen u nepune 34 godine od njegove smrti, Leopolda Bogdana Mandića blaženim je proglasio papa Pavao VI. na trgu pred bazilikom sv. Petra u Rimu 2. svibnja 1976.

16. listopada 1983. papa Ivan Pavao II. svečano je proglasio Leopolda svetim.

Arcella je mjesto blizu Padove u kojem je umro Sv.Antun. Rođen je kao Fernando Martins de Bulhoes u Lisabonu, glavnom gradu Portugala, g. 1195. u plemićkoj obitelji, no napustio je lagodan život i otišao u augustinsku opatiju sv. Vinka na rubu grada te sa 25 godina postao svećenik. Međutim, ponukan mučeničkom smrću petorice franjevačkih misionara u Maroku, stupio je g. 1220. u samostan Manje braće u Olivaisu u portugalskoj općini Coimbre uzevši ime Antun. U Asizu je 1221. susreo Franju, osnivača Male braće, koji ga je očarao nastupom i svetim životom, pa je s tim oduševljenjem proputovao Italiju i Francusku, pronoseći radosnu vijest i obraćajući krivovjerce. Godine 1230. vratio se u svoj omiljeni grad Padovu, gdje je nastavio svoj apostolski rad, ali je skrhan bolešću umro  sljedeće godine.

“Vidim svojega Gospodina”, bile su tihe posljednje riječi sv. Antuna Padovanskoga izgovorene u skromnoj sobici u petak 13. lipnja 1231. u malenom selu Arcelli nedaleko od Padove, danas njezinoj gradskoj četvrti. Tako je vedro, lagano i smireno u dobi od 36 godina, u nazočnosti brižnoga redovničkoga subrata Luke, završio svoj ovozemaljski život jedan od najomiljenijih pučkih svetaca, zaljubljenik u Krista, svećenik, franjevac, apostol mira i dobrote, zaštitnik potlačenih, skrbnik, tješitelj potrebitih…

Zaključak

Udruga Križ je u svom kratkom djelovanju sve na dobrovoljnoj, volonterskoj bazi uspjela animirati vjernički puk u Istri koji je  neprestano medijski izložen negativnim pojavama u društvu, željan druženja, željan dobrote, ljubavi i nade u bolji život!

Sve aktivnosti do sada financirali su članovi udruge Križ. Ovisimo o donacijama!

Račun za uplatu donacija za inicijativu Križ na Križ , jer drugih izvora prihoda udruga Križ nema  je:

HR0224070001100297207   KRIŽ, udruga za promicanje kršćanskih vrijednosti

„ Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi. Kap po kap donosi slap“ Sv. Marija Tereza

Predsjednik: Vanja Božak, Pavičini 34, Šegotići, Marčana

Tajnik: Liljana Lili Benčik, Mihovilovićeva 6, Pula

Lili Benčik/hrvatskepravice, domoljubni.hr

Continue Reading

Istaknuto

OBEĆANJA MILANČETA-ČAČKONOSA

Published

on

Marija Dubravac

(Napisano odavno ali ništa se nije promijenilo do danas.)

Ime mi je Zoranče Milanče, ja bih htio biti ‘predsjedanče’.

Mene ljudi izglasajte ope’ i bit’ ćemo zavist Europe.

Postat ćemo ko Švicarska mala, to je Koli davno obećala.

Slagala je, al’ ja neću lagat, moramo se po djelima vagat.

Oduvijek sam iskrenosti vičan – nikad nisam bio anemičan.

A hrabar sam poput Franje Trenka, samo jednom spao sam sa tenka.

Što se tiče Domovinskog rata – hm? Pa to je krivica Hrvata.

Srbima su pravicu smanjili, stog dobiše što su zaslužili.

Ja ne kanim gonjat pravdu neku, rat je o’šo u prošlost daleku.

Budućnosti treba se okrenut, od NDH glupih snova, prenut.

‘ZA DOM SPREMNI’ vikat se ne smije, to je bio pozdrav ‘ustašije’.

Jasenovac? Smirite se dajte! Puste želje navijek pokopajte.

Lustracija? Što vam na um pade? Snalazi se svatko kako znade.

Bleiburg, Macelj i nekakve jame – ma to su vam samo zavrzlame.

Neću vrijeme uludo trošiti, nit’ povorku ‘VUKOVAR’ pratiti.

Nema tamo pametnoga stvora, tu povorku ukinut se mora.

Branitelji? Što bi oni htjeli? Već su mi se na glavu popeli.

Bez ruke su i noge ostali, e zašto su u Srbe dirali?

(Sačekajte, nos me svrbi često, kad zasvrbi, ne bira se mjesto).

Glede sudstva – ne kanim ga mijenjat, krivac mora u zatvoru, stenjat.

Problem školstva – to će zakon sredit, a djeca će zapovijedi slijedit.

Vjeronauk i himna u školi – mene glava zbog toga ne boli.

Čemu himna, čemu vjeronauk, ma to vam je zaostali nauk.

Djecu treba brzo preodgojit, naraštaju globalnom pripojit.

Dva i dvije nek se ljube, žene, to je ok, što se tiče mene.

Roditelji djecu tuć’ ne smiju, u šibi se posljedice kriju.

(Ja sam nosek čačko kad sam htio, pa sam opet u vladu dospio!)

Pitate me gled’ titine biste? Ljudi dragi zar pametni niste?

Zna se tko su Rodu prijatelji – partizani, osloboditelji.

Takve treba vječno podržavat, knjigom, pjesmom priznanje odavat.

Vele da je Tito krvnik bio, trinaesto mjesto osvojio.

Tako kažu, a mislim da lažu… Uzalud se učenjaci slažu.

Jedno ipak jako čudno mi je – Pavelića na toj listi nije.

Eto ljudi, rekao sam dosta, još mi važna napomena osta:

Birajte me o tako vam zdravlja, vidjet ćete kako se upravlja.

Donald Trump mi neće biti ravan, Milanče će biti vladar slavan!

Kom nij’ pravo neka vani seli, mama Merkel primiti ga želi.

Primila je i Sirijce jadne, pa nek primi i Hrvate gladne.

Tko ostane ovdje, u Hrvatskoj, živjet ćemo u ljubavi bratskoj.

Ako vam se Milanče ne svidi, gaće na štap, pa u Irsku idi.

Umjesto vas izbjeglice primam, već unaprijed za njih kuće imam.

Slavonija napola je prazna, taj ‘turizam’ bolest je zarazna.

Sirijci će ravnicu naselit, po Hrvatskoj širit se, veselit.

Crkve vaše srušit će, razorit – Alah! Alah! Zemljom će se orit.

Ostati će samo spomen mio, kad je Hrvat svoj na svojem bio.

Ja, Milanče, imenom Zoranče, želim biti vaše ‘predsjedanče’.

Podajte mi žuđenoga glasa, nakon toga tražite si spasa.

I još nešto – zarad sloge fine – treba pazit na srbske manjine.

Sto godina s nama ‘lebac’ jedu, oni će mi izborit pobjedu.

P.S.

Imam klapu, dične prijatelje, moje ovce, vjerne štovatelje.

Mrak Taritaš – Anka partizanka, Zoran Pusić, seka mu ‘Vesanka’. Šeks i Mesić, Josipović Ivo… Molim lijepo, je li kome krivo? Što kričite, nisu oni Srbi! (Doviđenja, opet me nos svrbi!)

Uredila Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Istaknuto

Predsjednik Zoran Milanović borbu za vlast proglasio virtualnom borbom na život i smrt

Published

on

Nevjerojatne vratolomije izvodi Predsjednik Milanović da bi postao Premijer RH.

Tu svoju  borbu za još jednu funkciju i još jedan mandat na vlasti proglasio je borbom na život i smrt, ovaj put virtualno, ali  se onda nadovezao  da je ta borba ujedno i borba za hrvatsku slobodu i za Treću hrvatsku Republiku.

Pa u tu svoju borbu za Premijera RH, poziva sve hrvatske ljude, jer ne podržava HDZ i gle suca Turudića!

I naravno sve to radi iz osjećaja dužnosti, časti i osobne slobode!

Ne vidim baš da mu je ograničena osobna sloboda u niti jednom segmentu života!

Stranačku borbu za vlast na izborima zloupotrebljava za osobnu promociju i osobnu borbu za mjesto Premijera?

Nevjerojatno!

Je li to u opisu predsjedničkih dužnosti i ovlasti, da svoju privatnu želju za mjestom Premijera proglašava borbom na „život i smrt“ i u tu svoju privatnu borbu uvlači hrvatske birače u  borbu za neku,  samo njemu i njegovim suradnicima znanu Treću hrvatsku Republiku?

O kojoj to slobodi i trećoj hrvatskoj Republici govori Milanović?

Hrvatska se u Domovinskom ratu oslobodila okova Jugoslavije!

Ta sloboda izborena je krvlju hrvatskih branitelja pobjedom nad JNA i velikosrpskim četnicima.

Samo je jedna Republika Hrvatska nastala u velikosrpskoj i JNA agresiji prilikom raspada SFR Jugoslavije kronološkim slijedom događaja:

1.Hrvatski narod izjasnio se na referendumu 19.svibnja 1991.za samostalnu Hrvatsku. Od 83,56 % hrvatskih glasača, a čak 94,17 % zaokružilo je ZA.

2. Na osnovu rezultata referenduma Sabor RH izglasao je 25. lipnja 1991. Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. 19 od 20 SDP-ovih  zastupnika  napustilo je  Sabornicu i nisu glasali za suverenu i samostalnu Hrvatsku. Ostao je samo jedan zastupnik SDP-a, gospodin Marko Vlašića Čiče iz Čare na Korčuli u Sabornici i digao ruku za Ustavnu odluku o samostalnosti.

3.  8. listopada 1991.  jedan dan nakon raketiranja Banskih dvora u Zagrebu, Hrvatska je Odlukom Sabora RH prekinula svaka državno-pravna veza sa SFR Jugoslavijom.

4. 15. siječnja 1992, svijet je počeo priznavati samostalnu Hrvatsku

5. 22. svibnja 1992. Hrvatska je primljena u UN.

6. 1. travnja 2009. Hrvatska je primljena u NATO.

7.  22. siječnja 2012.  Održan referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Od 43,51% hrvatskih birača, izašlih na referendum, 66,27% je glasalo ZA, dok  je 33,13% bilo protiv.

8. 1. srpnja 2013.  Stupanje na snagu Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji

Nakon kronološkog stvaranja Republike Hrvatske, za koju se to treću Hrvatsku Republiku bori Milanović?

Koje su te prethodne dvije?

Koju slobodu i od koga nas to oslobađa Milanović?

Koju to časnu dužnost ispunjava kao demokratski izabrani Predsjednik?

Kako su nam životi ugroženi, da se borimo na život i smrt? O čemu to Predsjednik piše?

Radi se o borbi za vlast, čistoj borbi za vlast, vlastohlepnog Predsjednika i cijele te njegove yugo-kamarile, i svoju borbu za vlast da bi on postao premijer obukao je u neku samo njemu poznatu slobodu i treću hrvatsku Republiku?

Jadno i prozirno odrađeno!

Bori se za mjesto Premijera “Bit ću na kraju na legalan i pristojan način Premijer“

Sam je napisao.

 Ja  takvu retoriku ne podržavam,  jer je Milanović već jednom bio Premijer i to najgore Vlade u  Republici Hrvatskoj od njenog osamostaljenja.

Lili Benčik/hrvatskepravice

Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved