Connect with us

Vijesti

V. Starešina: Lažno Clintonovo pokajanje, kao i ono M. Albright o HV-u pred Banja Lukom

Published

on

Bill Clinton je ispovjedio svoje grijehe ovih dana. Gostujući u Irskoj, bivši je američki predsjednik u razgovoru za irsku nacionalnu televiziju izrazio žaljenje i kajanje što je pomogao nagovoriti tadašnjeg ukrajinskog predsjednika Leonida Kravčuka da 1994. godine Ukrajina odustane od prava na nuklearno oružje bivšeg Sovjetskog Saveza u korist Rusije – piše V. Starešina, što dijelom prenosimo.

Foto: RTE/PA, The Guardian

Dakako da su Clintonovo javno pokajanje odmah prenijeli ukrajinski mediji.

… Clintonove riječi upućene iz Irske melem su za ukrajinsku dušu, ali…

I što sad s tim kajanjem

I u nas je medijski zabilježeno Clintonovo javno ukrajinsko pokajanje. Kako i ne bi kad i mi još pamtimo jedan od njegovih “grijeha” iz devedesetih – kada je ono ujesen 1995. Amerika zaustavila HV i HVO pred Banjom Lukom. Mnogi znalci politike, ratovanja i međunarodnih odnosa u nas i u svijetu kasnije su to ocjenjivali kao veliku pogrešku, argumentirajući kako je trebalo pustiti hrvatsku vojsku da osvoji već ispražnjenu Banju Luku, izbije na Savu i srpski osvajački rat završi nedvosmislenim srpskim vojnim porazom. Ali što uopće znače ovakva žaljenja i pokajanja post festum? Koja je njihova današnja težina? I koliko su drukčije odluke tada bile politički realne i uopće moguće?

Ne treba biti veliki politički mudrac da bi se vidjelo kako je ekskluzivno vlasništvo Rusije nad sovjetskim nuklearnim potencijalom supstancijalno pomoglo Vladimiru Putinu u razvoju i provedbi projekta “ruskog svijeta”, poglavito u podčinjavanju Ukrajine, na čijem se teritoriju i nalazi(o) velik dio vojnih nuklearnih potencijala. Kao što je i zaustavljanje hrvatske vojske pred Banjom Lukom 1995. sačuvalo Republiku Srpsku.

No da bi se razumjela priroda tzv. Budimpeštanskih memoranduma iz 1994. godine kojim su, uz jamstva SAD-a i UK-a, Ukrajina i Kazahstan predali (Jeljcinovoj) Rusiji nadzor nad vojnim nuklearnim potencijalima na svome teritoriju, valja se vratiti u politički i geopolitički kontekst iz onog vremena.

Tada je glavno pitanje svjetskog poretka i svjetskog mira bilo kako osigurati mirnu tranziciju raspada Sovjetskog Saveza i iznad svega, kako osigurati nadzor nad njegovim nuklearnim vojnim potencijalima. Rusija je u tom procesu međunarodno potvrdila status glavnog nasljednika i skrbnika Sovjetskog Saveza, naslijedivši između ostalog i sovjetsku stolicu u Vijeću sigurnosti u UN-u i nadzor nad nuklearnim potencijalima. Ali, danas zaboravljamo da su to tada bile i politički realne odluke.

Zadržimo se na Ukrajini. Tadašnji ukrajinski predsjednik Leonid Kravčuk, s kojim su dogovarani Budimpeštanski memorandumi, stigao je na čelo “nezavisne” Ukrajine iz Agitpropa Sovjetskog Saveza i on sam je zastupao ideju da Ukrajina treba predati svoje nuklearno oružje Rusiji. Pitanje je je li to činio samo zato što je to želio ili i zato što je dobro poznavao Moskvu iznutra.

Naslijedio ga je također proruski predsjednik Leonid Kučma. Ukratko, stoljećima politički devastirana Ukrajina, čija je elita sustavno uništavana najgrubljim političkim inženjeringom, najprije carske Rusije, a potom komunističkog Sovjetskog Saveza, kapilarno vezana uz Moskvu, tada nije imala kapaciteta za istinsku neovisnost. Niti bi joj Rusija to dopustila.

Na drugoj strani, cijeli svijet je tada bio nemoćan zaustaviti ratni stroj Slobodana Miloševića i, u globalnim razmjerima minorne Srbije. NATO je imao kapacitet, ali nije imao mandat za djelovanje, a niti političku suglasnost Rusije koja je mogla nadomjestiti nedostatak mandata.

Pitanje je – što je realno?

Bill Clinton u to je vrijeme bio novi predsjednik SAD-a. I taj naoko naivni hedonist postao je sjajni prezenter američke globalne ekspanzije. U vrijeme kada je Clinton postao pokrovitelj tada politički realnih Budimpeštanskih memoranduma o ruskom nadzoru na sovjetskim nuklearnim potencijalom, Rusija je uz tek poneka deklarativna protivljenja prepustila SAD-u da uz pomoć NATO-a završi rat i riješi proces raspada bivše Jugoslavije. A nekako paralelno, preko Partnerstva za mir, odškrinuta su vrata NATO-a europskim državama iz bivšeg sovjetskog komunističkog bloka.

Clintonovo pokajanje zbog Budimpeštanskih memoranduma dogodilo se u trenutku kada je Finska postala članica NATO-a, a Ukrajini su izrijekom otvorena vrata.

Više ga doživljavam kao potporu i ohrabrenje Ukrajini, koja danas ima kapacitet izboriti svoju slobodu i neovisnost od Rusije, s vojskom obučavanom na Zapadu, predsjednikom koji ne dolazi iz ruskog moskovskog Agitpropa, već iz “Plesa sa zvijezdama”, s obnovljenom nacionalnom elitom i presudnom zapadnom potporom.

I da, skupo to plaća. Kao što je i Hrvatska svoju slobodu skupo platila. I da, morat će se prilagođavati globalnim geopolitičkim interesima. Kao što se i Hrvatska morala.

Ali u konačnici, nije li bolje zaustaviti vojsku pred Banjom Lukom 1995., nego vratiti se preko Haaga u Jugoslaviju deset godina kasnije? Jer i to je bila realno moguća opcija. Isto vrijedi i za Ukrajinu i Budimpeštanske memorandume.

Višnja Starešina
Slobodna Dalmacija

Vijesti

Talijanski oskarovac: Jedina razumna stvar koju sam čuo o životu bila je od Isusa…

Published

on

Komičar Roberto Benigni (dobio Oscara za Život je lijep) poznat je po svojim duhovitim, uglavnom improviziranim monolozima na filozofske i književne teme. Sada je jednu od njih održao na Trgu svetog Petra – i prekršio tabu.

Tako je u ‘svom elementu’ nedavno na Trgu svetog Petra u nazočnosti pape Franje u improviziranom govoru pred oko 50.000 sudionika, poznati talijanski komičar, prvog Svjetskog dana djece Katoličke crkve, ‘ispalio’ još jedan biser: „Među vama može biti novi Michelangelo ili novi Galileo (… ) A među djevojkama možda budući dobitnik Nobelove nagrade (…) ili čak papa.“

Međutim, u rijetkim trenutcima sabranosti i ozbiljnosti, rekao je i ovo:

“U životu ljudi daju puno savjeta. Ali mogu iskreno reći: jedina razumna stvar koju sam čuo u cijelom životu, znate li od koga sam je čuo? Od Isusa. U Evanđelju “Govor na gori”.

Kada Isus  daje ove popise koje moramo zapamtiti. Blago poniznima, mirotvorcima, milosrdnima… Upravo tako, blago milosrdnima, odnosno brizi za tuđu bol, osjetljivosti, praštanje. U biti, biti duboko dobar.

To je ono što je Isus rekao, a ja vam kažem, čini mi se da je to jedina razumna stvar koju sam ikada čuo u cijelom svom životu, jedina dobra ideja koja je ikada izražena u ljudskoj povijesti.”

Roberto Beningni

Continue Reading

Vijesti

Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija

Published

on

Pred predstojeće europske parlamentarne izbore, Hrvatska paneuropska unija – Ogranak Split i Hrvatska udruga Benedikt pozivaju vas sutra (četvrtak), 6. lipnja s početkom u 18 sati na tribinu: Mirotvorci u stoljeću svjetskih ratova i revolucija: Coudenhove-Kalergi, Stjepan Radić, Mahatma Gandhi. Razmišljanja pred Europske izbore u XXI. stoljeću.

Glavni govornik: akademik Mislav Ježić, počasni predsjednik Hrvatske paneuropske unije. Prisutnima će se obratiti: prof. dr. sc. Pavo Barišić, predsjednik Hrvatske paneuropske unije, prof. dr. sc. Ivan Pavić, predsjednik splitskog ogranka Hrvatske paneuropske unije i Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt.

Tribinu će voditi Marija Barić Đurđević, Hrvatska paneuropska unija.

U konferencijskoj dvorani hotela Dioklecijan u Splitu (Splitska kuća zdravlja), Kranjčevićeva 45.

Hrvatska udruga Benedikt

Continue Reading

Vijesti

PONOSAN NA KORJENE Najtrofejniji američki trener jučer dobio hrvatsko državljanstvo

Published

on

Bill Belichick posjetio Vatrene: “Ponosan na hrvatske korijene”

Gost hrvatske nogometne reprezentacije danas je bio Bill Belichick, najtrofejniji trener u povijesti američkog nogometa s osam osvojenih naslova Super Bowla.

Foto: Drago Sopta/HNS

Nakon što je uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Sjeverne Makedonije dobio na dar uokvireni dres s brojem osam i prezimenom Biličić na leđima, kao podsjetnik na njegove hrvatske korijene, Belichick je posjetio Vatrene poslije ručka i u ugodnom druženju usporedio neke svoje najveće uspjehe s onim hrvatske nogometne reprezentacije.

Belichick je kao pomoćni trener osvojio dva prstena s New York Giantsima, a potom je kao glavni trener poveo New England Patriotse do šest naslova prvaka. Nakon kratkog videa o njegovoj karijeri, Belichicku je dobrodošlicu ispred Saveza poželio glasnogovornik Saveza, Tomislav Pacak:

“Među nama ima dosta ljubitelja NFL-a, ali za one koji manje prate football, danas je s nama najveći trener američkog nogometa u povijesti, ili možda jednostavnije, Guardiola, Ancelotti i Mourinho u jednoj osobi. Lijepo je vidjeti koliko ističete svoje hrvatske korijene i privilegija nam je ugostiti vas ovdje u Rijeci”.

Belichick je u Hrvatsku stigao na poziv Petea Radovicha, još jednog izuzetnog uspješnog Hrvata u Americi koji je kao TV producent osvojio čak 45 Emmyja. Radovich je kratko predstavio Belichicka i dao uvod u nekoliko anegdota koje je proslavljeni trener podijelio s igračima:

“Kad su 2014. godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu igrali Hrvatska i Meksiko, kladio sam se kondicijskim trenerom New England Patriotsa, koji je Meksikanac, i izgubio okladu jer je Hrvatska doživjela poraz pa sam morao biti odjeven tipično meksikanski, s velikim sombrerom na glavi. Tri godine poslije vi ste, dečki, pobijedili Meksiko 2:1 pa je on morao nositi hrvatsku kapu, hrvatsku zastavu i dres Luke Modrića. Bila je to slatka osveta, ha, ha, ha…“, istaknuo je Belichick, od jučer državljanin Republike Hrvatske, koji je redovito u svojim medijskim nastupima isticao svoje hrvatsko podrijetlo i tijekom nekih najvažnijih utakmica u svojoj karijeri nosio na rukavu hrvatsku trobojnicu.

Foto: Drago Sopta/HNS

“Ponosan sam na svoje hrvatske korijene, moji djed i baka su došli u SAD 1910. godine iz Draganića i imali težak život, ali je zato moj otac, također trener američkog nogometa, uspio doživjeti svoj američki san. Jučer sam postao hrvatski državljanin, sad sam jedan od vas, bez obzira na to što ne pričam hrvatski. Čast mi je biti u vašem društvu, gledao sam jučerašnju utakmicu i zaista ste bili fantastični”.

Belichick je iz prve ruke mogao objasniti kako je u sportu najzahtjevnije uzastopno postizati vrijedne rezultate, poput Vatrenih, koji su se s dva posljednja svjetska prvenstva vraćali s odličjima.

“Često u sportu znamo čuti kako momčadi koje su došle do samog kraja, a nisu uspjele, kažu da će se vratiti sljedeće sezone, a to nije jednostavno jer moraš proći sve iznova. Jednako tako, naravno da je lakše doći do vrha, nego ostati na vrhu jer postaneš meta i jer si postavio standarde svima drugima i svi žele dostići tvoju razinu. Za mene je sve u izgradnji momčadi iz sezone u sezonu i postizanju prave razine forme kad je to najpotrebnije, u mom slučaju tijekom studenoga, prosinca i siječnja, u vašem slučaju uoči velikih natjecanja”, objasnio je Belichick.

Izbornik Dalić i kapetan Modrić uručili su Belichicku potpisani dres i potpisanu loptu, a Belichick je uzvratio potpisanim loptama za američki nogomet. 

U nekoliko rečenica objasnio je i svoj odnos s najvećim quarterbackom u povijesti NFL-a, Tomom Bradyjem.

“Tom je nevjerojatan igrač, vrlo pametan, onaj koji pokreće momčad i gradi uspjehe momčadi. Međutim, on je zadužen samo za jedan segment igre, jer kad odvojeno igraju obrana i napad. Dakle, ako momčad želi uspjeti, mora biti dobra u svim segmentima igre. Tom Brady je bio sjajan igrač u sjajnim momčadima, u društvu ostalih odličnih igrača”, zaključio je Belichick, koji se poslije obraćanja Vatrenima zadržao u kratkom razgovoru s kapetanom Lukom Modrićem, koji u hrvatskim, ali i svjetskim okvirima zaslužuje usporedbe s Tomom Bradyjem. Zbog svega što je napravio s Hrvatskom i Real Madridom. Neki će reći i zbog godina, ali u slučaju obojice, i Bradyja i Modrića, one su bile i ostale samo broj.

Ipak ima jedna razlika. Brady je u 46. rekao zbogom aktivnom igranju, Luka je još uvijek na velikoj sceni. I tek mu je 38!

Foto: Drago Sopta/HNS izvor: HNS
Continue Reading

Popularno

Copyright © 2023. Croativ.net. All Rights Reserved